Predmet se odnosio na propust Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) da pruži konkretan odgovor na administrativnu pritužbu povezanu s navodima o uznemiravanju i nepravilnostima koje je podnio službenik stalnih snaga kategorije 2.

Podnositelj pritužbe podnio je administrativnu pritužbu Frontexu u ožujku 2023. Frontex je odgovorio da, za razliku od prethodnih informacija koje je dostavio podnositelju pritužbe, on nema pravo podnijeti takvu pritužbu. Slijedom toga, on ne bi dobio materijalni odgovor. Međutim, tijekom istrage Ombudsmana Frontex je izjavio da će podnositelju pritužbe dostaviti opći sadržajni odgovor do studenoga 2024. Frontex je taj odgovor podnositelju pritužbe dostavio tek u prosincu 2025. Ombudsmanica je utvrdila da nedosljedne informacije dostavljene podnositelju pritužbe i veliko kašnjenje u odgovaranju na pritužbu predstavljaju nepravilnosti u postupanju. Međutim, Ombudsmanica nije smatrala potrebnim dati preporuku s obzirom na to da je Frontex sada pružio znatan odgovor podnositelju pritužbe.

Osim toga, istragom Ombudsmana otkriveno je da ne postoji učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu za službenike kategorije 2., primjerice u slučajevima uznemiravanja u Frontexu. Ombudsmanica je zaključila da je riječ o sustavnom problemu koji također predstavlja nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je preporučila Upravnom odboru Frontexa da u predstojećoj reviziji pravnog okvira za službenike kategorije 2 uvede učinkovit mehanizam za podnošenje pritužbi i pravnu zaštitu.

Predmet se odnosio na činjenicu da je član osoblja Ureda Europske komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) podnositelju pritužbe slučajno poslao poruku elektroničke pošte koju je smatrao uvredljivom.

Ombudsmanica je utvrdila da je sadržaj predmetne poruke elektroničke pošte doista neprimjeren, ali je smatrala da je Komisija poduzela odgovarajuće mjere za rješavanje tog pitanja, posebno isprikom podnositelju pritužbe i poduzimanjem mjera za sprečavanje takvih incidenata u budućnosti, posebno podsjećanjem članova osoblja na njihovu obvezu pristojne komunikacije.

Ombudsmanica je zaključila zaključak da daljnje istrage nisu opravdane.  

Predmet se odnosio na način na koji je Europski ured za odabir osoblja (EPSO) postupio sa zahtjevom kandidata koji je nedavno rodio da odgodi usmeni test (intervju) u postupku odabira stručnjaka za tehničku podršku. EPSO je pristao odgoditi jedan razgovor, ali ga je odgodio za isti dan kao i drugi razgovor povezan s postupkom odabira. Podnositeljica pritužbe bila je nezadovoljna načinom na koji je EPSO riješio njezinu upravnu pritužbu u vezi s tim pitanjem.

Ombudsmanica je smatrala da nije razumno da EPSO istog dana zakaže dva testa jer su svi ostali kandidati mogli polagati testove za različite dane. To je bilo posebno teško za podnositelja pritužbe jer je nedavno rodila. Stoga je način na koji je EPSO postupio sa zahtjevom predstavljao nepravilnost u postupanju. Kako bi se to riješilo, Ombudsman je predložio EPSO-u da započne dijalog s podnositeljem pritužbe s ciljem pronalaženja odgovarajućeg i pravednog rješenja.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija postupila sa zahtjevom novinara koji radi u novinskoj agenciji da ga se doda na poštanski popis za priopćenja za medije s embargom, posebno za Eurostatove „pokazatelje eura”, koji pružaju redovite ekonomske statističke podatke. Eurostat, koji je dio Komisije, odbio je dodati novinara na popis jer je naveo da se samo novinari ili agencije kojima je Komisija odobrila medijsku „akreditaciju” mogu uvrstiti na takve distribucijske popise. Novinaru ili njegovoj novinskoj agenciji nije bilo moguće dobiti akreditaciju jer nisu ispunili jedan od preduvjeta, odnosno da agencija ili novinar u toj agenciji imaju domicil u Belgiji. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je ta praksa diskriminatorna i da samo veće medijske organizacije s dostatnim financijskim sredstvima koje si mogu priuštiti novinare u Belgiji mogu dobiti informacije obuhvaćene embargom.

Ombudsmanica je utvrdila da je razumno da Komisija uključi prebivalište u Belgiji kao preduvjet za akreditaciju kad je riječ o pristupu fizičkim zgradama institucija EU-a u Bruxellesu. Međutim, smatrala je da je uključivanje zahtjeva u pogledu prebivališta u Belgiji kao preduvjeta za uvrštavanje članova medija na popise za distribuciju neproporcionalno.

Ombudsmanica je zatvorila istragu nalazom o nepravilnostima u postupanju i zatražila od Komisije da je u roku od šest mjeseci izvijesti o mjerama koje je poduzela kako bi riješila tu situaciju.