Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe sudjelovao je u postupku odabira za zapošljavanje javnih službenika EU-a koji je organizirao Europski ured za odabir osoblja (EPSO)[1], a koji je proveden 2021. i 2022.

2. Podnositeljica pritužbe uspjela je u prvim fazama postupka odabira, a EPSO joj je 3. svibnja 2022. poslao pozivnicu u kojoj ju je pozvao da ode na tri usmena testa (intervjue) u fazu „centra za procjenu” u postupku odabira. Tri razgovora trebala su se održati na daljinu na različite datume: „intervju za provjeru općih kompetencija” 17. svibnja 2022., „intervju za provjeru posebnih kompetencija” 15. lipnja 2022. i „intervju za provjeru posebnih kompetencija” 11. srpnja 2022. Budući da je tužiteljica rodila 13. svibnja 2022., istog je dana zatražila od EPSO-a da odgodi njezin razgovor za posao koji se temelji na općim kompetencijama.

3. EPSO je 7. lipnja 2022. obavijestio podnositeljicu pritužbe da je njezin intervju za provjeru općih kompetencija pomaknuo na 15. lipnja 2022., odnosno na datum na koji je trebala obaviti intervju iz relevantnog područja.

4. Podnositelj pritužbe odmah je odgovorio da se zbog fizičkih i psihičkih razloga neće moći pripremiti za dva testa koja su bila zakazana istog dana niti ih polagati. EPSO nije odgovorio, a podnositelj pritužbe istog je dana polagao oba testa. Dan nakon toga podnositelj pritužbe ponovno se obratio EPSO-u i zatražio ponovno polaganje intervjua za provjeru općih kompetencija.

5. EPSO je u prosincu 2022. obavijestio podnositelja pritužbe da nije uvrštena na popis uspješnih kandidata.

6. Nakon toga podnositelj pritužbe zatražio je od EPSO-a da preispita svoju odluku. Tvrdila je da je, time što je od nje zahtijevala da istog dana polaže dva ispita, bila diskriminirana u odnosu na druge kandidate i da je EPSO u svakom slučaju trebao odgoditi testiranje tek 40 dana nakon što je rodila.

7. Nakon preispitivanja EPSO je obavijestio podnositelja pritužbe da je povjerenstvo za odabir potvrdilo svoju odluku o neuvrštavanju njezina imena na popis uspješnih kandidata.

8. Podnositelj pritužbe stoga je podnio upravnu pritužbu, koju je EPSO odbio.

9. Nezadovoljna ishodom svoje administrativne pritužbe, podnositeljica pritužbe obratila se Europskom ombudsmanu 5. veljače 2024.

Istraga

10. Ombudsmanica je pokrenula istragu o tome kako je EPSO postupao s administrativnom pritužbom podnositelja pritužbe u vezi s njezinim zahtjevom za promjenu termina testiranja.

11. Tijekom istrage ombudsmanica je zaprimila EPSO-ov odgovor i primjedbe podnositelja pritužbe na EPSO-ov odgovor.

Organiziranje testova u roku od 40 dana od porođaja

12. Podnositeljica pritužbe uputila je na liječnički savjet u svojoj zemlji podrijetla u vezi s „postporođajnim zatvaranjem”, prema kojem bi se majke nakon poroda trebale odmarati 40 dana nakon poroda. Također se osvrnula na smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o majčinstvu i postnatalnoj skrbi. Tvrdila je da je EPSO, time što je samo 32 dana nakon rođenja organizirao intervju za provjeru općih kompetencija i intervju za provjeru na terenu, postupio u suprotnosti s navedenim savjetima.

13. EPSO je tvrdio da nije bio obvezan obustaviti ili odgoditi testiranja za više od mjesec dana nakon poroda ili rodiljnog dopusta podnositelja pritužbe. Preustrojem svojeg testa 32 dana nakon što je rodila postupila je u skladu s načelima zakonodavstva EU-a kojim se uređuje rodiljni dopust, kojim se predviđa da „rodiljni dopust [...] mora uključivati obvezni rodiljni dopust u trajanju od najmanje dva tjedna raspodijeljen prije i/ili nakon poroda u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom”[2]. EPSO se pozvao na politiku koju je donio i u kojoj su utvrđene smjernice posebno za trudnice i postporođajne žene [3] te je napomenuo da je datum koji je prvotno predložen za intervju za opće kompetencije unutar dvotjednog razdoblja obveznog rodiljnog dopusta nakon poroda. EPSO je stoga podnositelju pritužbe ponudio mogućnost da datum testiranja promijeni na više od mjesec dana nakon poroda.

14. EPSO je tvrdio da je njegov pristup u skladu i sa sudskom praksom EU-a, u kojoj je utvrđeno da žene na rodiljnom dopustu ne mogu sudjelovati u postupku odabira te da kandidati mogu obavljati aktivnosti povezane s poslom u tjednima nakon obveznog rodiljnog dopusta od dva tjedna, predviđenog pravom EU-a [4].

15. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da se predmetnom sudskom praksom Unije ne nameće nužno obveza postporođajnim majkama kao što je ona da se bave bilo kakvom djelatnošću povezanom s poslom, nego da mogu obavljati aktivnosti povezane s poslom tijekom tjedana nakon obveznog rodiljnog dopusta.

Dva testa u istom danu

16. Podnositelj pritužbe tvrdio je da organiziranje intervjua za provjeru općih kompetencija i intervjua iz relevantnog područja istog dana nije u skladu s pozivnim pismom (koje je upućeno svim kandidatima), u kojem je izričito navedeno da će se „intervju za provjeru općih kompetencija, intervju za provjeru situacijskih kompetencija i intervju iz relevantnog područja održati na različite datume”. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se taj uvjet trebao primjenjivati i na one kandidate koji su odgodili testiranje.

17. Podnositeljica pritužbe dodala je da je, time što je istog dana bila prisiljena polagati oba testa, stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na druge kandidate te da to predstavlja diskriminaciju.

18. EPSO je naveo da se pozivno pismo ne primjenjuje na kandidate koji su odgodili jedan ili više testova. Isključivo se odnosila na tri datuma ispitivanja navedena u pismu, ne dovodeći u pitanje izbor alternativnih datuma u slučaju mogućeg budućeg reprogramiranja. EPSO je uputio na obavijest o natječaju u kojoj se navodi da će kandidati „biti pozvani na sudjelovanje u centru za procjenu (na internetu ili uživo) tijekom jednog ili nekoliko dana (...)”. Na temelju obavijesti o natječaju, koja je pravna osnova za postupak odabira, bilo je moguće istog dana zakazati više testova. Pozivno pismo nema istu pravnu snagu kao obavijest o natječaju i ne može poništiti odredbe navedene u obavijesti.

19. EPSO je priznao da je podnositelj pritužbe jedini kandidat kojem je isti dan promijenjen raspored testiranja kao i drugom testu, ali je tvrdio da to ne može izbjeći zbog velikog broja kandidata koji su odgodili testiranje. Međutim, EPSO je tvrdio da je ipak poštovao svoju politiku: organizirala je testove više od mjesec dana nakon poroda podnositelja pritužbe, a između njih je došlo do stanke od otprilike tri sata, što je značilo da se podnositelj pritužbe mogao odmoriti i dojiti u skladu s internim pravilima Europske komisije o dojenju. Nadalje, EPSO je tvrdio da činjenica da su testovi organizirani na daljinu znači da se podnositelj pritužbe može odmoriti kod kuće.

20. Nadalje, EPSO je naveo da je organiziranje dvaju testova istog dana trenutačna praksa u postupcima odabira te da je u skladu s primjenjivim zakonodavstvom EU-a i načelom jednakog postupanja. Iako EPSO mora osigurati jednako postupanje prema svim kandidatima osiguravanjem poštenih i primjerenih uvjeta testiranja, EPSO nije obvezan poštovati osobne preferencije kandidata u pogledu datuma testiranja. Prema sudskoj praksi Unije, povreda načela jednakog postupanja ne može se temeljiti na mogućim razlikama između konkretnih činjeničnih okolnosti kandidata. EPSO smatra da su osobne preferencije kandidata u pogledu željenih datuma testiranja činjenična razlika.

Procjena Europskog ombudsmana

21. Kao što i sam EPSO priznaje u svojoj politici o kandidatkinjama koje su trudne ili su nedavno rodile, on mora uvesti mjere kako bi osigurao da ih se ne stavi u nepovoljan položaj kako bi mogle sudjelovati u postupcima odabira na ravnopravnoj osnovi s drugim kandidatima.

22. U tom je slučaju podnositelj pritužbe prvotno trebao polagati test nekoliko dana nakon što je rodila. Kako bi se uvjerio da nije u nepovoljnom položaju, EPSO je odlučio taj test odgoditi za više od mjesec dana nakon rođenja. Ombudsmanica to smatra razumnim i u skladu je s obvezama EPSO-a na temelju primjenjivog prava i smjernica.

23. Međutim, time što je taj test preraspodijelio na datum na koji je podnositelj pritužbe već trebao polagati intervju iz relevantnog područja, podnositelj pritužbe stavljen je u nepovoljniji položaj u usporedbi s kandidatima koji su polagali testove na izvorne datume i kandidatima koji su polagali testove s obzirom na to da nijedan od tih kandidata nije morao polagati dva testa u jednom danu. Kao što je potvrdio EPSO, podnositelj pritužbe bio je jedini kandidat u postupku odabira koji je istog dana morao polagati dva testa. Budući da se podnositelj pritužbe već suočavao s izazovima poslijeporođajnog oporavka i poslijeporođajne skrbi, to je pogoršalo njezin nepovoljan položaj u usporedbi s drugim kandidatima. Osim toga, EPSO je mogao biti fleksibilniji u promjeni termina testiranja, posebno s obzirom na to da EPSO-ova politika omogućuje promjenu termina testiranja do dva mjeseca nakon završetka prvotno predviđenog razdoblja testiranja [5].

24. Stoga su argumenti podnositelja pritužbe o nepostojanju obaju testova istog dana očito osnovani jer se nalazila u očito nepovoljnom položaju u odnosu na druge kandidate, a ne zbog „osobne preferencije” za drugi datum, kao što to tvrdi EPSO. Nakon što je istog dana položio dva testa, podnositelju pritužbe uskraćena je mogućnost sudjelovanja u centru za procjenu pod jednakim uvjetima kao i drugim kandidatima. Nerješavanje tog nepovoljnog položaja stoga je bilo u suprotnosti s načelom jednakog postupanja i predstavlja nepravilnost u postupanju.

25. Ombudsmanica prepoznaje praktične izazove pružanja odgovarajuće pravne zaštite u ovom slučaju s obzirom na to da je postupak odabira dovršen. Ako kandidat nije moguće ponovno uključiti u predmetni postupak odabira, Sud EU-a već je u sličnim predmetima utvrdio da bi se pravni lijek mogao pružiti organiziranjem zasebnog, pojedinačnog postupka odabira za podnositelja pritužbe u sličnoj fazi postupka odabira kao što je ona u kojoj je došlo do problema. Ako to nije moguće, Sud je predložio da tijelo EU-a započne dijalog s kandidatom s ciljem postizanja dogovora o drugom pravednom rješenju [6].

26. U tom kontekstu ombudsmanica smatra da ne bi bilo moguće dati odgovarajuću preskriptivnu preporuku. Međutim, ona će dati prijedlog u nastavku kako bi riješila svoj nalaz.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Došlo je do nepravilnosti u postupanju EPSO-a sa zahtjevom za promjenu termina testiranja.

Podnositelj pritužbe i EPSO bit će obaviješteni o toj odluci.

Prijedlog

EPSO bi trebao započeti dijalog s podnositeljem pritužbe kako bi se pronašlo odgovarajuće i pravedno rješenje.

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 4. veljače 2025.

[1] EPSO/AD/391/21 – Stručnjaci za tehničku potporu strukturnim reformama država članica i stručnjaci za schengensku pravnu stečevinu (AD 7), dostupno ovdje: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=OJ:C:2021:120A:FULL

[2] Vidjeti članak 8. stavak 2. Direktive Vijeća 92/85/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:31992L0085

[3] Politika za kandidatkinje koje traže razumne prilagodbe u postupcima odabira osoblja povezanima s trudnoćom i porodom https://eu-careers.europa.eu/en/system/files?file=2023-09/EN-Reasonable%20accommodation%20policy%20for%20female%20candidates%20related%20to%20pregnancy%20and%20childbirth.pdf

[4] Vidjeti predmet F-86/12, Haupt-Lizer protiv Komisije (točke 49., 50. i 55.): https://eur-lex.europa.eu/legal-content/FR/TXT/HTML/?uri=CELEX:62012FJ0086

[5] Vidjeti stranicu 3. Politike za kandidatkinje koje traže razumne prilagodbe u postupcima odabira osoblja povezanima s trudnoćom i porodom https://eu-careers.europa.eu/en/system/files?file=2023-09/EN-Reasonable%20accommodation%20policy%20for%20female%20candidates%20related%20to%20pregnancy%20and%20childbirth.pdf

[6] Vidjeti T-156/03, Pérez-Díaz protiv Komisije (točke 50.–53., 57., 62.–64.): https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf;jsessionid=80F856074AE21D24754035D3B7BA71E8?text=&docid=55154&pageIndex=0&doclang=FR&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=24544938; i T-400/03, Bachotet/Komisija (točke 28.–31., 35., 40.–42.): https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=55155&pageIndex=0&doclang=fr&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=24546108