Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na odluku Europske komisije o suspenziji plaćanja u okviru sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava („sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava”) sklopljenog s podnositeljem pritužbe.

2. Podnositelj pritužbe talijansko je društvo. Djeluje u sektorima obrazovanja, osposobljavanja i kulture te u promicanju socijalne uključenosti i lokalnog razvoja. Podnositelj pritužbe od 2002. sudjeluje u nizu projekata koje financira EU, a čiji je cilj poduprijeti uvođenje transeuropskih e-usluga u području kulture (program eTEN) i učiniti digitalni sadržaj u Europi pristupačnijim (program eContentplus). Konkretno, podnositelj pritužbe sklopio je 2002. s Komisijom sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava u vezi sa sljedećim projektima u okviru prethodno navedenih programa: MICHAEL, EUROMUSE, ATHENA i JUDAICA EUROPEANA.

3. Komisija je 19. veljače 2009. obavijestila podnositelja pritužbe da je odlučila provesti financijsku reviziju troškovnika koje je podnositelj pritužbe dostavio na temelju sljedećih triju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava između podnositelja pritužbe i Komisije: MICHAEL, MICHAELPLUS i MINERVAPLUS. Podnositelj pritužbe obaviješten je i da revizori tijekom posjeta mogu odlučiti preispitati druge projekte u kojima je sudjelovao kao projektni partner i projekte u kojima je sudjelovao kao podugovaratelj drugih projektnih partnera. Komisija je od 10. ožujka do 13. ožujka 2009. provela reviziju u prostorima podnositelja pritužbe.

4. Komisija je 3. veljače 2010. obavijestila koordinatora projekta MICHAEL da će u skladu s člankom II.17. stavkom 4. sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava eTEN „na temelju zaključaka revizija poduzeti odgovarajuće mjere koje smatra potrebnima, uključujući izdavanje naloga za povrat”. Komisija je 14. travnja 2011. obavijestila koordinatora projekta MICHAEL da je završno plaćanje odobreno i da se mora izvršiti partnerima projekta. Međutim, Komisija je istaknula da je plaćanje podnositelju pritužbe obustavljeno.

5. Komisija je 8. veljače 2010. obavijestila koordinatora projekta JUDAICA EUROPEANA, u kojem je podnositelj pritužbe sudjelovao kao partner, da je prvi obrok plaćanja pretfinanciranja koji se duguje podnositelju pritužbe obustavljen dok se ne saznaju „konačni rezultati revizije”.

6. Komisija je 17. svibnja 2010. obavijestila koordinatora projekta EUROMUSE, u kojem je podnositelj pritužbe bio sudionik, da bi se plaćanja podnositelju pritužbe trebala obustaviti dok „ne bude jasno koji se od njegovih troškova mogu smatrati prihvatljivima”.

7. Komisija je 14. lipnja 2010. obavijestila koordinatora projekta ATHENA, u kojem je podnositelj pritužbe sudjelovao kao partner, da je plaćanje pretfinanciranja koje se duguje podnositelju pritužbe obustavljeno do „uspješnog završetka revizije”.

8. Dopisom od 5. srpnja 2010. podnositelj pritužbe pisao je Komisiji ističući da još nije primio informacije o ishodu revizije koja je provedena više od godinu dana ranije i da mu je obustava plaćanja nanijela ozbiljnu štetu. Podnositelj pritužbe naglasio je i da se, prema informacijama koje su dostavili dužnosnici Komisije, čini da se odluka o suspenziji plaćanja temelji na članku 73. stavku 1. drugom podstavku Financijske uredbe koji se odnosi na „naloge za povrat”[1]. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se navedena odredba ne primjenjuje na njegov predmet jer nije izdan nalog za povrat.

9. Dopisom od 13. kolovoza 2010. Komisija je odgovorila podnositelju pritužbe i objasnila da mora provesti razne dodatne revizijske zadaće u vezi s projektima i konzorcijima u kojima je podnositelj pritužbe sudjelovao. Te su okolnosti objasnile kašnjenje u slanju nacrta izvješća o reviziji podnositelju pritužbe. Međutim, u odgovoru Komisije nije riješeno pitanje obustavljenih plaćanja.

10. Dopisom od 27. studenoga 2010. podnositelj pritužbe ponovno je pisao Komisiji ističući da su plaćanja koja mu se duguju bila blokirana iako nije utvrđena nikakva povreda dužnosti. Podnositelj pritužbe naglasio je da nije razumljivo kako bi se u demokratskoj vladi organizacija mogla kazniti odlukama kojima se ograničava njezin redoviti financijski tok, a da protiv nje nije podignuta optužnica.

11. Podnositelj pritužbe primio je 15. prosinca 2010. nacrt izvješća o reviziji i pozvan je da dostavi primjedbe. Podnositelj pritužbe poslao je 11. siječnja 2011. svoje primjedbe Komisiji, izražavajući svoje neslaganje sa zaključcima tog izvješća.

12. Podnositelj pritužbe obratio se 27. siječnja 2011. Ombudsmanu.

Predmet istrage

13. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim navodima i tvrdnjama:

Tvrdnja

(1) Komisija je obustavila plaćanja u okviru svojeg sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, a da pritom podnositelja pritužbe nije obavijestila o valjanim i primjerenim obrazloženjima za to.

Zahtjev

Komisija bi sada trebala izvršiti plaćanja koja je suspendirala ili pružiti valjana i odgovarajuća obrazloženja za to.

14. U svojim primjedbama na mišljenje Komisije (vidjeti točku 15. u nastavku) podnositelj pritužbe iznio je sljedeće dodatne navode koje je Ombudsman odlučio uključiti u istragu:

(2) Suspenzijom plaćanja koja se duguju podnositelju pritužbe Komisija nije poštovala načelo jednakog postupanja.

Popratni argumenti:

(i) Komisija je poduzela mjere predostrožnosti samo protiv podnositelja pritužbe, ali ne i protiv drugih organizacija obuhvaćenih revizijom protiv kojih su izražene iste pritužbe.

ii. Komisija je drugim organizacijama obuhvaćenima revizijom dala priliku da pošalju dodatne dokumente prije zaprimanja završnog izvješća o reviziji, dok podnositelj pritužbe nije dobio takvu priliku. Da je pružena ta prilika, moguće je da plaćanja ne bi bila obustavljena.

(3) Odluka o obustavi plaćanja u okviru četiriju projekata MICHAEL, EUROMUSE, ATHENA i JUDAICA, nakon revizije projekata MICHAEL, MICHAELPLUS i MINERVAPLUS koji su, osim projekta MICHAEL, različiti projekti, bila je zlonamjerna.

Istraga

15. Ombudsmanica je 14. ožujka 2011. zatražila od Komisije da do 30. lipnja 2011. dostavi mišljenje o navodima i zahtjevima podnositelja pritužbe. Mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je podnositelj pritužbe poslao 30. listopada 2011.

16. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima iznio dodatne navode, koji su navedeni u prethodnim točkama 2. i 3. Ombudsmanica je odlučila uključiti dva nova navoda u istragu i zatražila od Komisije da dostavi dodatno mišljenje do 31. siječnja 2013. Mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je podnositelj pritužbe poslao 25. ožujka 2013.

17. Komisija je u svojem dopunskom mišljenju istaknula da je podnositelj pritužbe 1. lipnja 2012. podnio tužbu Općem sudu (predmet T-234/12). Prema Komisijinu mišljenju, argumenti koje je podnositelj pritužbe iznio u svojoj tužbi Općem sudu ne razlikuju se bitno od navoda iznesenih u ovoj pritužbi. Komisija je stoga zaključila da bi, u skladu s člankom 2. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana i člankom 10.3. Provedbenih odredbi Europskog ombudsmana, Europski ombudsman trebao prekinuti razmatranje ove pritužbe [2].

18. U svojim očitovanjima o dodatnom mišljenju Komisije podnositelj pritužbe istaknuo je da njegova pritužba Ombudsmanu i njegov zahtjev Općem sudu imaju različite ciljeve i predmete. Točnije, podnositelj pritužbe tvrdio je da je, iako se pritužba Ombudsmanu odnosila na odluku Komisije o obustavi dospjelih plaćanja u projektima MICHAEL, EUROMUSE, ATHENA i JUDAICA, zahtjev Općem sudu bio usmjeren na ishod financijske revizije provedene u vezi s projektima MICHAEL, MICHAELPLUS i MINERVAPLUS te na zahtjeve za povrat koje je Komisija donijela nakon te revizije.

19. Podnositelj pritužbe naglasio je i da Komisija nije obavijestila Opći sud o svojoj odluci o djelomičnom plaćanju dospjelih iznosa za projekte ATHENA i JUDAICA. Prema podnositelju pritužbe, taj je propust jasno pokazao da je Komisija smatrala da sudski postupak i pritužba Ombudsmanu imaju različite predmete i da su jasno razdvojeni.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

20. U svojim primjedbama na dodatno mišljenje Komisije podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da Komisija nije pravodobno riješila njegov predmet. Osim toga, tvrdio je da Komisiju treba smatrati odgovornom za gospodarski gubitak i štetu nanesenu njegovu ugledu koju je pretrpio zbog toga što nije pravodobno primio plaćanja.

21. U tom pogledu Ombudsman ističe da, u skladu s člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana, pritužbi moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi predmetnoj instituciji. U ovom slučaju ne čini se da se podnositelj pritužbe već obratio Komisiji u vezi s pitanjima iznesenima u dodatnoj tvrdnji i zahtjevu. Ombudsman stoga smatra da su novi navodi i zahtjevi nedopušteni.

A. Što se tiče odnosa između ovog prigovora i tužbe podnesene Sudu

Procjena Europskog ombudsmana

22. Europski ombudsman napominje da, u skladu s člankom 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane, bilo na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbi koje su mu podnesene izravno ili preko zastupnika u Europskom parlamentu, „osim ako su navodne činjenice predmet sudskog postupka ili su bile predmet sudskog postupka.” Europski ombudsman također napominje da se u članku 2. stavku 7. Statuta Europskog ombudsmana navodi da „ako Europski ombudsman zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili zaključeni u vezi s činjenicama koje su mu podnesene pritužbu mora proglasiti nedopuštenom ili prekinuti njezino razmatranje, ishod svih istraga koje je proveo do tog trenutka podnosi se konačno.” Nadalje, u skladu s člankom 10. stavkom 3. Provedbenih odredbi Europskog ombudsmana „ako je pokrenut sudski postupak u vezi s pitanjima koja su pod istragom Europskog ombudsmana, on zaključuje predmet. Ishod svih istraga koje je proveo do tog trenutka podnosi se bez daljnjeg postupanja.”

23. Iz informacija koje je dostavila Komisija proizlazi da se podnositelj pritužbe obratio Općem sudu u pogledu nekih svojih ugovornih odnosa s Komisijom. U tim okolnostima Ombudsman, s obzirom na prethodno navedene odredbe, a osobito na članak 228. UFEU-a, treba razmotriti ima li pravo nastaviti svoju istragu i, u slučaju potvrdnog odgovora, postoje li razlozi za to.

24. U svojoj tužbi Općem sudu podnositelj pritužbe, među ostalim tvrdnjama koje se odnose na ishod revizije, zatražio je od Suda da utvrdi da obavijest o terećenju koju je Komisija poslala u okviru projekta MICHAEL nakon revizije tog projekta nije opravdana i da jednostrano zamrzavanje dospjelih plaćanja u projektima ATHENA i JUDAICA nije utemeljeno na zakonu [3]. Među tužbenim razlozima istaknutima u prilog svojim tvrdnjama podnositelj pritužbe tvrdio je da nalazi revizije Komisije nisu utemeljeni i da jednostrano zamrzavanje dospjelih plaćanja u projektima ATHENA i JUDAICA nije opravdano ili pravno utemeljeno iz niza razloga [4]. Iz toga slijedi da se sudski postupci koje je pokrenuo podnositelj pritužbe odnose, među ostalim, na odluke Komisije i. o obustavi plaćanja u projektima ATHENA i JUDAICA i ii. o izdavanju obavijesti o terećenju u vezi s projektom MICHAEL.

25. Ombudsmanica napominje da se navodi koje joj je podnositelj pritužbe podnio odnose na odluke Komisije o obustavi plaćanja u okviru projekata MICHAEL, EUROMUSE, ATHENA i JUDAICA.

26. Iz prethodno navedenog proizlazi da se sudski postupci pred Sudom i pritužba Ombudsmanu odnose i na obustavu plaćanja u projektima ATHENA i JUDAICA. Osim toga, sudski postupak odnosi se i na odluku Komisije o izdavanju obavijesti o terećenju u vezi s projektom MICHAEL. U tom pogledu Ombudsman napominje da je od Suda i Ombudsmana zatraženo da ispitaju ugovorni odnos između podnositelja pritužbe i Komisije u okviru projekta MICHAEL.

27. Ombudsmanica stoga smatra da nema pravo nastaviti svoju istragu u mjeri u kojoj se navodi podnositelja pritužbe odnose na projekte ATHENA, JUDAICA i MICHAEL.

28. Točno je da je podnositelj pritužbe tvrdio da su ciljevi i predmeti sudskog postupka i pritužbe Ombudsmanu različiti. Međutim, to ne utječe na zaključak Ombudsmana da bi, u mjeri u kojoj se navodi podnositelja pritužbe odnose na projekte ATHENA, JUDAICA i MICHAEL, Ombudsman, ako bi nastavio svoju istragu, bio dužan ispitati iste činjenice koje se nalaze pred Sudom, na što nema pravo. Na nalaz Ombudsmana ne utječe ni činjenica da je, prema podnositelju pritužbe, Komisija obavijestila Ombudsmana, ali ne i Sud, o svojoj odluci da djelomično plati iznose koji se duguju podnositelju pritužbe za projekte ATHENA i JUDAICA.

29. Ombudsmanica naposljetku napominje da se zahtjev podnositelja pritužbe Općem sudu ne odnosi na projekt EUROMUSE. Međutim, Ombudsmanica također napominje da bi, ako nastavi s istragom o tom pitanju, bila obvezna istražiti ugovorni odnos između podnositelja pritužbe i Komisije u vezi s projektom MICHAEL, što je navodna osnova za obustavu plaćanja za projekt EUROMUSE. Ombudsmanica stoga zaključuje da nema pravo nastaviti istragu o tom aspektu navoda podnositelja pritužbe.

B. Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Ombudsmanica nema pravo nastaviti istragu o navodima podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Emily O'Reilly

Sastavljeno u Strasbourgu 10. siječnja 2014.

[1] Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica, SL 2002., L 248, str. 1., sada zamijenjena Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002, SL 2012., L 298, str. 1.

[2] Za sadržaj odredaba koje je navela Komisija vidjeti točku 22. ove Odluke.

[3] Vidjeti SL 2012., C 243, str. 22.

[4] Vidjeti SL 2012., C 243, str. 23.