Kontekst pritužbe

1. Ova se pritužba odnosi na žalbeni postupak u skladu s Uredbom 261/2004/EZ o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku[1] (Uredba) te na odgovarajući obrazac EU-a za pritužbe.

2. Žaliteljev let iz Düsseldorfa u Kevlavik (Island) 13. lipnja 2010. kasnio je za 23 sata. Dana 29. lipnja 2010. podnositelj pritužbe obratio se EUClaim.nl, nizozemskom privatnom tijelu koje pruža pravne savjete i koje je specijalizirano za prava putnika u zračnom prometu. Pomaže putnicima da, uz plaćanje, podnesu pritužbe u slučaju kašnjenja, otkazivanja letova i uskraćenog ukrcaja. Nakon što je od trgovačkog društva EUClaim dobio relevantne dokumente, podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za naknadu štete zračnom prijevozniku na temelju članka 7. Uredbe. Međutim, zračni prijevoznik nije odgovorio na njegovu pritužbu.

3. Podnositelj pritužbe zatim se obratio Nacionalnom provedbenom tijelu (NEB). Na temelju informacija koje je dostavio EUClaim prvo se obratio nizozemskom nacionalnom provedbenom tijelu,Inspectie Verkeer en Waterstaat (IVW), a kad ga je potonji obavijestio da nije nadležan za rješavanje tog pitanja, podnositelj pritužbe obratio se njemačkom NEB-u, Luftfahrt-Bundesamtu (LBA). Podnositelj pritužbe zatim se obratio Komisijinu timu za prava putnika (PRT) koji mu je 16. svibnja 2011. poslao odgovor. I LBA i Komisija obavijestili su podnositelja pritužbe da LBA nije nadležan za zahtjev za naknadu štete. U dopisu od 5. siječnja 2012. LBA je obavijestio podnositelja pritužbe da je, nakon što je podnio pritužbu, pokrenuo upravni postupak protiv zračnog prijevoznika zbog povrede članka 9. stavka 2. i članka 14. stavka 2. Uredbe te da će zračnom prijevozniku biti izrečena novčana kazna. Međutim, kad je riječ o njegovu zahtjevu za naknadu štete, LBA je obavijestio podnositelja pritužbe da nije nadležan za izvršenje građanskih zahtjeva i da ih putnik može izvršiti samo protiv zračnog prijevoznika. LBA je 16. siječnja 2012. nakon daljnjeg dopisa podnositelja pritužbe od 9. siječnja 2012. potvrdio svoje prethodno stajalište i savjet.

4. Isto tako, Komisija je u svojem dopisu od 17. siječnja 2012. obavijestila podnositelja pritužbe da LBA nije ovlašten izvršiti svoj zahtjev za naknadu štete od zračnog prijevoznika i da samo nacionalni sudovi mogu dodijeliti naknadu štete. Komisija je stoga podnositelju pritužbe savjetovala da dobije pravni savjet o mogućim pravnim lijekovima na nacionalnoj razini. Podnositelj pritužbe poslao je 20. siječnja 2012. dodatnu poruku e-pošte Komisiji koja je odgovorila 1. veljače 2012. Naveo je da LBA ne posreduje u sporovima između putnika i zračnih prijevoznika i da pritužbe služe samo za njegovu politiku kontrole i sankcioniranja. Ponovio je savjet koji mu je dao u prethodnoj korespondenciji.

Predmet istrage

5. Dana 21. ožujka 2012. podnositelj pritužbe obratio se Europskom ombudsmanu tvrdeći da je Komisija donošenjem navedenog stajališta učinila cijeli žalbeni postupak za dobivanje naknade na temelju Uredbe bespredmetnim. Istaknuo je da drugi korak u žalbenom postupku koji se spominje u obrascu za pritužbe (odnosno podnošenje pritužbe NEB-u) nije od koristi građanima. Podnositelj pritužbe također se žalio na to da su zračni prijevoznik i njemački LBA u cijelosti obradili njegovu pritužbu. Na temelju dodatnih informacija koje su 5. i 19. travnja 2012. dostavili podnositelj pritužbe i njegov savjetnik[2] o opsegu istrage, Ombudsman je sažeo (i kasnije preoblikovao) tvrdnje podnositelja pritužbe kako slijedi:

Optužbe:

1) Pritužbeni postupak kako je naveden u „Obrascu za pritužbe EU-a o pravima putnika u zračnom prometu”, a posebno drugi korak uputa kojima se građane savjetuje da se obrate nacionalnom provedbenom tijelu u slučaju da zračni prijevoznik ne odgovori ili dostavi nezadovoljavajući odgovor, neprikladan je, ako NEB nema ovlasti odlučivati o zahtjevima za odštetu i ako kašnjenje leta nije dio istrage.

Komisija nije odgovorila na pitanja u vezi s iznosom novčane kazne izrečene zračnom prijevozniku, brojem podnesenih i obrađenih pritužbi u vezi s predmetnim letom, izostankom odgovora zračnog prijevoznika na pritužbu i stajalištem NEB-a. To je u suprotnosti s uvodnim izjavama 21. do 23. i člankom 16. Uredbe 261/2004/EZ.

Zahtjev:

Komisija bi trebala preispitati žalbeni postupak ili informacije priopćene putnicima u zračnom prometu u obrascu za pritužbe EU-a.

6. U svojem dopisu o pokretanju istrage ombudsmanica je također zatražila od Komisije da pojasni je li ta situacija, odnosno da NEB ne može odlučiti o zahtjevima za naknadu štete, bila specifična za Njemačku ili se pojavila i u drugim državama članicama.

7. Ombudsmanica je također skrenula pozornost Komisije na činjenicu da je ovom pritužbom otkriveno da privatno tijelo pod nazivom „EUClaim”, koje je specijalizirano za prava putnika u zračnom prometu i koje u više država članica vodi identične internetske stranice ( www.euclaim.nl,, b), građanima EU-a naplaćuje ostvarivanje njihovih prava na temelju Uredbe 261/2004. Ombudsmanica je pitala Komisiju smatra li da činjenica da EUClaim može ostvariti dobit od naplaćivanja putnika da ostvare svoja prava upućuje na to da nacionalna provedbena tijela ne izvršavaju svoje dužnosti.

8. Ombudsman je također obavijestio podnositelja pritužbe da je njegova tvrdnja da su zračni prijevoznik i LBA neprimjereno postupili u vezi s njegovom pritužbom i zahtjevom za naknadu štete nedopuštena jer se ne odnosi na instituciju, tijelo, ured ili agenciju EU-a.

Istraga

9. Pritužba je proslijeđena Komisiji na mišljenje. Podnositelj pritužbe poslao je 5. i 19. travnja 2012. dodatne informacije i zatražio preinaku navoda i dodavanje još jedne tvrdnje. Ombudsman je stoga obavijestio Komisiju o izmijenjenom opsegu istrage i zatražio od nje da dostavi mišljenje o njoj. Komisija je svoje mišljenje dostavila 14. kolovoza 2012. Zatim je proslijeđen podnositelju pritužbe, koji je 6. rujna 2012. dostavio svoja očitovanja.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navodna neprimjerenost žalbenog postupka kako je navedeno u obrascu EU-a za pritužbe i povezanom zahtjevu

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

10. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je postupak podnošenja pritužbi kako je naveden u „Obrascu za pritužbe EU-a o pravima putnika u zračnomprometu”, a posebno drugi korak uputa kojima se građane savjetuje da se obrate nacionalnom provedbenom tijelu ako zračni prijevoznik ne odgovori ili ne dostavi nezadovoljavajući odgovor, neprikladan, ako NEB nema ovlasti odlučivati o zahtjevima za odštetu i ako ne ispita samo kašnjenje leta. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala preispitati postupak podnošenja pritužbi ili informacije dostavljene putnicima u zračnom prometu u obrascu za pritužbe EU-a.

11. U mišljenju koje je poslala Ombudsmanu Komisija je prvo objasnila da se Uredbom zračnim prijevoznicima nameće niz obveza u pogledu pružanja pomoći (informacije, osvježenje, smještaj i preusmjeravanje/povrati) putnicima kada im je uskraćen ukrcaj ili kada su njihovi letovi otkazani u kratkom roku ili su pogođeni dugim kašnjenjem. Podložno određenim kvalifikacijskim kriterijima, Uredbom se zahtijeva i plaćanje obvezne naknade u situacijama uskraćenog ukrcaja ili kratkog otkaznog roka.

12. Za razliku od slučajeva uskraćenog ukrcaja ili otkazivanja, Uredbom se izričito ne predviđa naknada za kašnjenje. Međutim, Sud Europske unije presudio je da putnik s kašnjenjem u dolasku na svoje odredište za više od tri sata ima pravo na odštetu[3]. Međutim, Uredbom se zračnom prijevozniku dopušta da odbije odštetu pod uvjetom da može dokazati da je uzrok takvog kašnjenja posljedica „izvanrednih okolnosti” koje nije mogao izbjeći čak ni da su poduzete sve razumne mjere. Sud je potvrdio da je u konačnici na nacionalnim sudovima da odluče postoje li „izvanredne okolnosti” u bilo kojem predmetu.

13. Kad je riječ o provedbi Uredbe, Komisija je istaknula da su, u skladu s člankom 16. Uredbe, države članice obvezne imenovati novi europski Bauhaus za istragu mogućih kršenja tog zakonodavstva. Objasnila je da je uloga novog europskog Bauhausa praćenje primjene Uredbe u industriji kako bi se riješila pitanja loše prakse i utvrdili mogući trendovi neusklađenosti koji bi mogli predstavljati štetu za potrošače. Ako se takav trend utvrdi, a pritužbe su važan izvor informacija o praćenju u tom pogledu, NEB će poduzeti odgovarajuće korektivne mjere, uključujući sankcioniranje zračnog prijevoznika zbog neusklađenosti. Dostupne kazne usmjerene su na rješavanje pitanja kolektivne štete, a ne na pružanje pojedinačne pravne zaštite.

14. Pri procjeni pritužbe NEB-ovi će putnicima pružiti savjete kako bi im pomogli da donesu informiranu odluku o tome hoće li nastaviti s tim pitanjem na sudu ili putem usluge alternativnog rješavanja sporova (ADR). Neka nacionalna provedbena tijela olakšavaju taj postupak davanjem mišljenja o pojedinačnoj pritužbi koju putnik može upotrijebiti u prilog svojem zahtjevu. Međutim, savjet ili mišljenje novog europskog Bauhausa nisu obvezujući za zračnog prijevoznika ili sud. Stoga, ako je putnik nezadovoljan odgovorom zračnog prijevoznika na bilo koji zahtjev za odštetu, mora to rješavati izravno putem nacionalnog suda ili putem mehanizama ARS-a. U mnogim slučajevima putnici mogu iskoristiti i europski postupak za sporove male vrijednosti, čiji je cilj pojednostavniti i ubrzati rješavanje malih prekograničnih sporova te smanjiti njihove troškove.

15. Komisija je navela da je obrazac za pritužbe EU-a uveden 2007. (i ažuriran 2010.) kako bi se putnicima i industriji pomoglo u pružanju svih relevantnih informacija pri podnošenju zahtjeva za odštetu ili pritužbe. Obrazac služi dvojnoj svrsi jer također omogućuje putnicima da podnesu detaljnu pritužbu nacionalnom provedbenom tijelu ako budu nezadovoljni odgovorom koji je primio od zračnog prijevoznika. Komisija je objasnila da, s obzirom na potrebu da obrazac ispunjava zahtjeve 27 nacionalnih provedbenih tijela, mora biti općenit. Ne može pružiti detaljne informacije o pojedinačnim postupcima svakog novog europskog Bauhausa. Dodao je da njegova uporaba nije obvezna.

16. U odgovoru na pitanje Ombudsmana u pismu kojim se pokreće istraga Komisija je objasnila da brojne agencije za rješavanje komercijalnih pritužbi, kao što su EUClaim i Reisrecht, nude slične usluge kojima traže naknadu u ime putnika u zamjenu za dio naknade koju dobiju. EUclaim je privatno društvo sa sjedištem u Nizozemskoj, ali sada posluje i u Njemačkoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Belgiji. Zahtjev EU-a naplaćuje naknadu za sudjelovanje i oko 30 % ostvarene odštete ako je pritužba putnika uspješna. Kao i druge takve agencije, EUClaim ne prihvaća slučajeve za koje smatra da nemaju velike izglede za uspjeh. Međutim, putnici nisu obvezni koristiti se takvim agencijama kako bi dobili pravnu zaštitu i mogu odlučiti sami pokrenuti postupak pred sudom. Većina država članica ima jednostavne sudske postupke za takve sporove male vrijednosti. Ako sami odluče da neće ići na sud, putnici mogu naložiti odvjetniku da potraži potraživanje u njihovo ime, iako će morati platiti takvu pravnu pomoć. Slično tome, putnici mogu zatražiti potporu i posredovanje od nacionalnih organizacija za zaštitu potrošača ili mreže Europskog centra za zaštitu potrošača, koja svoje usluge pruža besplatno, u slučaju prekograničnih zahtjeva.

17. Komisija je izjavila da ne smatra da postojanje prethodno navedenih agencija za rješavanje komercijalnih pritužbi upućuje na to da nacionalna provedbena tijela ne ispunjavaju svoje obveze na temelju Uredbe jer takve agencije pružaju zasebnu uslugu kojom se dopunjuju drugi načini pravne zaštite.

18. Kad je riječ o navodnoj neprimjerenosti postupka podnošenja pritužbi kako je naveden u obrascu za pritužbe EU-a, Komisija je smatrala da obrazac za pritužbu ispunjava zahtjeve za koje je osmišljen i da je njegovo uvođenje korisno za putnike, industriju i nacionalna provedbena tijela. Međutim, naveo je da, iako od uvođenja obrasca pritužbe Unije nije zaprimljen nikakav prigovor koji bi bio sličan zabuni kao podnositelj pritužbe, on je želio osigurati da se takva zabuna ne pojavi. Naveo je da je zahvalan Ombudsmanu što mu je skrenuo pozornost na tu pritužbu. Komisija se stoga obvezala izmijeniti obrazac pritužbe kako bi riješila istaknutu zabrinutost. Navela je da bi se to moglo postići dodavanjem sljedećeg objašnjenja na kraju uvodnog dijela obrasca: „Imajte na umu da nadležna tijela država članica općenito ne mogu donositi obvezujuće odluke za zračne prijevoznike u pogledu pojedinačnih pritužbi. Ako još uvijek niste zadovoljni odgovorom zračnog prijevoznika, čak i nakon odgovora nadležnog tijela, morat ćete pokrenuti postupak pred sudom ili alternativnim rješavanjemsporova.

19. Komisija je istaknula i da mali broj nacionalnih provedbenih tijela ima širu ulogu u zaštiti potrošača od one utvrđene u članku 16. Uredbe, što im omogućuje da razmotre i pojedinačne zahtjeve za naknadu štete. Međutim, većina nacionalnih provedbenih tijela, poput njemačkog, usmjerena je samo na provedbu Uredbe te je stoga pomoć koju pružaju putnicima ograničena na savjetovanje (često je riječ o savjetima za pokretanje sudskog postupka ili upotrebu izvansudskih postupaka za dobivanje pojedinačne pravne zaštite).

20. Komisija je naposljetku istaknula da trenutačno provodi reviziju Uredbe nakon javnog savjetovanja koje obuhvaća zadaće i ulogu nacionalnih provedbenih tijela s ciljem njihova pojašnjenja i jačanja. Komisija je u svojem programu rada najavila namjeru da do kraja 2012. podnese zakonodavni prijedlog o tom pitanju.

21. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe istaknuo je da Komisija uopće nije reagirala na preoblikovanu tvrdnju. Podnositelj pritužbe smatra da problem kašnjenja leta mora biti dio istrage novog europskog Bauhausa. Međutim, u odgovoru LBA-a podnositelju pritužbe od 5. siječnja 2012. nije bilo riječi o kašnjenju, iznosu novčane kazne izrečene zračnom prijevozniku ili razlogu kašnjenja. U daljnjem odgovoru podnositelju pritužbe poslanom elektroničkom poštom 30. siječnja 2012. LBA je naveo da razlog kašnjenja nije ispitan. Podnositelj pritužbe tako je naveo da i dalje želi da Komisija reagira na preoblikovanu tvrdnju.

22. Podnositelj pritužbe također je tvrdio da je, s obzirom na to da je njegova pritužba protiv LBA-a nedopuštena i da je u točki 10. obrasca pritužbe Europskog ombudsmana dao odobrenje za prosljeđivanje njegove pritužbe drugoj instituciji u slučaju da je Ombudsman ne može obraditi, Ombudsman mogao dio svoje pritužbe koji se odnosi na LBA proslijediti njemačkom tijelu.

23. Podnositelj pritužbe naveo je da prijedlog Komisije za izmjenu obrasca pritužbe ne predstavlja odgovor na njegov navod da je žalbeni postupak neprimjeren ako kašnjenje leta nije dio istrage novog europskog Bauhausa. Dodao je da još uvijek čeka odgovor Komisije o mnogim pitanjima istaknutima u njegovoj pritužbi na koja nije odgovoreno.

Procjena Europskog ombudsmana

24. Ombudsman najprije primjećuje iz očitovanja podnositelja pritužbe da potonji smatra da Komisija nije pravilno postupila s njegovim navodima i da mjera koju je predložila Komisija (odnosno radi izmjene obrasca pritužbe EU-a) ne predstavlja odgovor na njegovu pritužbu. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, središnja točka njegova navoda bila je da samo kašnjenje leta mora biti dio istrage novog europskog Bauhausa. Prema navodima podnositelja pritužbe, Komisija je u svojem mišljenju zanemarila tu točku. Međutim, Ombudsman napominje da u svojoj početnoj pritužbi Ombudsmanu od 21. ožujka 2012., točnije u točkama 4. i 5. obrasca pritužbe u kojem je opisao svoje navode i tvrdnje, podnositelj pritužbe nije pojasnio da je činjenica da je nacionalno tijelo za provedbu trebalo ispitati konkretno kašnjenje leta bila središnja točka njegove pritužbe. Tek nakon pokretanja istrage podnositelj pritužbe vratio se pučkom pravobranitelju tražeći da se ta tvrdnja preformulira kako bi se uključila i ta točka. Ombudsmanica je naknadno obavijestila Komisiju o preformuliranoj tvrdnji. Iako Komisija nije izričito reagirala na taj dio tvrdnje, ombudsmanica napominje da je (implicitno) zauzela stajalište o njemu tvrdeći da se nacionalna provedbena tijela obično ne bave pojedinačnim zahtjevima za naknadu. Ombudsman u tom kontekstu također napominje da je novčana kazna koju je LBA izrekao zračnom prijevozniku bila zbog povrede članka 9. stavka 2. (koji se odnosi na obvezu besplatnog nuđenja dvaju telefonskih poziva, teleksa ili telefaksa ili poruka elektroničke pošte) i članka 14. stavka 2. Uredbe (koji se odnosi na obvezu obavješćivanja putnika o njihovim pravima). S obzirom na pozitivan ishod ove pritužbe, Ombudsman ne smatra primjerenim posebno zatražiti od Komisije da iznese dodatne primjedbe o tom pitanju.

25. Kad je riječ o preostalom dijelu navoda i odgovarajućem zahtjevu, Ombudsman pozdravlja reakciju Komisije i njezinu spremnost da, nakon što je Ombudsman skrenuo pozornost na to pitanje, izmijeni informacije navedene u obrascu za pritužbe EU-a kako bi se pojasnilo da nacionalna provedbena tijela ne mogu rješavati pojedinačne zahtjeve za naknadu štete te da bi putnici obično trebali pokušati izvršiti svoje zahtjeve na sudu ili putem mehanizma za alternativno rješavanje sporova. Ombudsmanica smatra da je Komisija, navodeći da će izmijeniti obrazac za pritužbe EU-a, poduzela odgovarajuće mjere kako bi se izbjegle daljnje nejasnoće u pogledu toga što novi europski Bauhaus može učiniti kao odgovor na pritužbu.

26. Ombudsmanica nadalje napominje da, kako je navedeno u njezinu mišljenju, Komisija preispituje Uredbu te je u tom pogledu organizirala javno savjetovanje. Komisija je 13. ožujka 2013. objavila priopćenje za medije s pregledom najvažnijih promjena sadržanih u njezinu prijedlogu objavljenom istog dana[4], uključujući promjene u pogledu prava na brz i pristupačan sustav za rješavanje pritužbi. U skladu s prijedlogom Komisije zračni prijevoznici moraju putnicima osigurati učinkovita sredstva za podnošenje pritužbi: Iako putnici moraju podnijeti zahtjev u roku od tri mjeseca od datuma polaska, prijevoznici moraju odgovoriti i u zadanim rokovima (jedan tjedan za potvrdu primitka i dva mjeseca za službeni odgovor). U skladu s prijedlogom putnici će se naknadno moći obratiti tijelima za izvansudsko rješavanje pritužbi koja će rješavati pritužbe u razumnom roku i koja će djelovati uz potporu nacionalnih provedbenih tijela[5]. Prijedlogom se jača i koordinacija i razmjena informacija među nacionalnim provedbenim tijelima uz potporu Komisije. Potonje također mogu zatražiti da nacionalna tijela pokrenu (zajedničke) istrage. Očito je da će ishod prijedloga Komisije ovisiti o tome koje će stajalište Europski parlament i Vijeće EU-a zauzeti o njemu.

27. Na temelju prethodno navedenog, a posebno s obzirom na to da je Komisija pristala izmijeniti obrazac za pritužbe EU-a, ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

28. U vezi s pritužbom podnositelja pritužbe protiv LBA-a koja je izvan nadležnosti Europskog ombudsmana, Europski ombudsman želi obavijestiti podnositelja pritužbe da ima mogućnost podnijeti predstavku izravno Odboru za predstavke njemačkog Bundestaga[6], koji je odgovarajuće tijelo za rješavanje predstavki protiv LBA-a. Ombudsman smatra da nije primjereno da pritužbu podnositelja pritužbe od 21. ožujka 2012. proslijedi Bundestagu jer su u njemu sadržani navodi protiv LBA-a isprepleteni s navodima protiv zračnog prijevoznika i Europske komisije. Stoga je prikladnije da podnositelj pritužbe Bundestagu podnese novu pritužbu usmjerenu isključivo na navode koji se odnose na LBA.

B. Navodni propust Komisije da odgovori na pitanja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

29. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na pitanja o iznosu novčane kazne izrečene zračnom prijevozniku, broju podnesenih i obrađenih pritužbi u vezi s relevantnim letom, propustu zračnog prijevoznika da odgovori na pritužbu i stajalištu tijela za provedbu zakona. To je u suprotnosti s uvodnim izjavama 21. do 23. i člankom 16. Uredbe 261/2004/EZ.

30. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je njezina uloga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 23. Uredbe, analizirati primjenu Uredbe. To uključuje nadzor nad državama članicama kako bi se osiguralo da one imaju učinkovitu provedbenu strukturu, a ne preispitivanje posebnih mjera koje NEB može poduzeti u vezi s pojedinačnim pritužbama ili letovima ili bilo kojih sankcija koje se mogu izreći. Komisija će intervenirati pokretanjem postupka zbog povrede samo ako država članica opetovano ne rješava kršenja Uredbe. Nadalje, u skladu s Uredbom države članice nisu obvezne dostaviti statističke podatke o broju i iznosima sankcija koje mogu izreći zračnim prijevoznicima zbog neusklađenosti ili o broju podnesenih i obrađenih pritužbi u vezi s određenim letom. Komisija je u korespondenciji s podnositeljem pritužbe potvrdila svoju politiku u tom pogledu.

31. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe naveo je da je iznenađen izjavom Komisije da države članice nisu obvezne dostaviti statističke podatke o broju i iznosima sankcija ili o broju pritužbi koje se odnose na određeni let. Pitao se zašto u tom području nije bilo više transparentnosti. Tvrdio je da bi sankcije, osim što su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće, trebale biti i javne.

Procjena Europskog ombudsmana

32. Ombudsmanica napominje da je Komisija podnositelju pritužbe poslala nekoliko odgovora dopisom ili elektroničkom poštom, posebno 4. i 28. travnja te 16. svibnja 2011. te 17. siječnja i 1. veljače 2012. Također je 14. svibnja 2012. odgovorio savjetniku podnositelja pritužbe u vezi s pritužbom podnositelja pritužbe i drugih osoba. U tim dopisima Komisija je podnositelju pritužbe objasnila ograničenu ulogu nacionalnih provedbenih tijela u pogledu pojedinačnih zahtjeva za naknadu te je uputila na druga pravna sredstva. Razlog zbog kojeg Komisija nije odgovorila na pitanja podnositelja pritužbe o iznosu novčane kazne izrečene zračnom prijevozniku i broju pritužbi u vezi s relevantnim letom jest taj što Komisija nije raspolagala tim informacijama. Institucija je u svojem mišljenju doista objasnila da države članice u skladu s Uredbom nisu obvezne dostaviti informacije o broju i iznosima novčanih kazni izrečenih zračnim prijevoznicima ili o broju pritužbi koje se odnose na određeni let. Obrazloženje koje je Komisija iznijela u pogledu razloga zbog kojih nije mogla odgovoriti na ta pitanja stoga je razumno.

33. Kad je riječ o navodnom propustu Komisije da odgovori na druga pitanja koja se odnose na izostanak odgovora zračnog prijevoznika na pritužbu podnositelja pritužbe i stajalište LBA-a, Ombudsman napominje da je u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 16. svibnja 2011. Komisija uputila na poteškoće s kojima se podnositelj pritužbe suočio s postupanjem LBA-e s njegovom pritužbom. Točno je da se Komisija nije pozvala na propust zračnog prijevoznika da odgovori. Međutim, Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila i da je i. zatražila od LBA-a da ga kontaktira i ii. da mu je LBA rekao da će pokrenuti upravni postupak protiv zračnog prijevoznika i da će obavijestiti podnositelja pritužbe o rezultatima tog postupka. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe i da bi takav postupak mogao dovesti do izricanja sankcije zračnom prijevozniku, ali da LBA nije mogao riješiti pojedinačni zahtjev podnositelja pritužbe za odštetu. U skladu s tim informacijama LBA je 5. siječnja 2012. obavijestio podnositelja pritužbe da je nakon njegove pritužbe pokrenuo upravni postupak protiv zračnog prijevoznika zbog povrede članka 9. stavka 2. i članka 14. stavka 2. Uredbe te da će izreći novčanu kaznu.

34. Na temelju prethodno navedenog Ombudsman smatra da, iako se može reći da Komisija nije odgovorila na sva konkretna pitanja podnositelja pritužbe, poslala je razumne odgovore podnositelju pritužbe koji su sadržavali sve relevantne informacije. Ombudsman stoga ne nalazi slučaj nepravilnosti u postupanju Komisije.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi pučki pravobranitelj zaključuje je sljedećim zaključkom:

Komisija nije počinila nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 11. lipnja 2013.

[1] Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, SL 2004., L 46, str. 1.

[2] X, koji je obavijestio podnositelja pritužbe, također je podnio zasebnu, sličnu pritužbu Ombudsmanu (registriran kao pritužba 977/2012/OV).

[3] Spojeni predmeti C-402/07 i C-432/07 Sturgeon i drugi [2009.] ECR I-10923.

[4] Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 261/2004 o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku i Uredbe (EZ) br. 2027/97 o odgovornosti zračnih prijevoznika u pogledu zračnog prijevoza putnika i njihove prtljage, dostupan na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:52013PC0130:EN:NOT

[5] http://europa.eu/rapid/press-release_MEMO-13-203_en.htm , i

[6] Petitionausschuss/Deutscher Bundestag, Platz der Republik 1, DE – 11011 Berlin Njemačka, e-pošta: post.pet@bundestag.de, web-mjesto: http://www.bundestag.de/bundestag/ausschuesse17/a02/index.jsp