Strasbourg, 12. prosinca 2003.

Poštovani gospodine H.,

Dana 12. prosinca 2002. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu u ime društva Proper Foods Ltd. Pritužba je bila usmjerena protiv Komisije i odnosila se na način na koji je ona rješavala zahtjeve za pojašnjenje Uredbe Komisije (EZ) br. 954/2002 od 4. lipnja 2002.

Vaša je pritužba 23. siječnja 2003. proslijeđena predsjedniku Komisije. Dana 28. siječnja 2003. poslali ste dodatne informacije koje su proslijeđene Komisiji 11. veljače 2003. Komisija je svoje mišljenje poslala 15. travnja 2003. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 10. lipnja 2003.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

U prosincu 2002. Ombudsmanu je podnesena pritužba u ime irskog trgovačkog društva u vezi s načinom na koji je Komisija rješavala zahtjeve za pojašnjenje Uredbe Komisije (EZ) br. 954/2002 (1) (dalje u tekstu „Uredba”).

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice, ukratko, sljedeće:

Neposredno nakon objave Uredbe nekoliko država članica obratilo se Komisiji kako bi zatražilo pojašnjenje članka 9. stavka 1. Ovaj članak sadržava rok za podnošenje zahtjeva za uvozne dozvole za zamrznutu govedinu, odnosno „prije 14. lipnja 2002.”. Međutim, države članice donijele su različite rokove za prihvaćanje takvih zahtjeva: ili 13. ili 14. lipnja 2002. Irska, u kojoj se nalazi sjedište društva podnositelja pritužbe, kao rok je odredila 13. lipnja 2002.

Zatraženo je i pojašnjenje članka 9. stavka 4. Uredbe. U toj se odredbi objašnjava pod kojim okolnostima i na koji način države članice provjeravaju jesu li podnositelji zahtjeva međusobno povezani. U njemu se također navodi da se, ako se identificiraju povezani podnositelji zahtjeva, svi predmetni zahtjevi odbijaju.

Unatoč stalnim podsjetnicima država članica, Komisija je svoje pojašnjenje dala tek 14. lipnja 2002., tj. nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva u određenim državama članicama, uključujući Irsku.

Na sastanku održanom tek 12. lipnja 2002. irska nadležna tijela savjetovala su trgovačkom društvu koje je podnijelo pritužbu da ne podnese zahtjev u nedostatku pojašnjenja članka 9. stavka 4. Razlog je bio taj što su irska tijela smatrala da će Komisija tumačiti članak 9. stavak 4. na način koji znači da će i dalje postojati odnos između društva podnositelja pritužbe i drugog društva od kojeg je kupljeno. To bi dovelo do odbijanja ne samo zahtjeva društva podnositelja pritužbe, već i zahtjeva društva koje je prethodno prodalo društvo podnositelja pritužbe. To je odvratilo društvo podnositelja pritužbe od podnošenja zahtjeva 13. lipnja 2002.

Kada je Komisija 14. lipnja 2002. objavila svoje objašnjenje, postalo je jasno da društvo podnositelj pritužbe ispunjava uvjete za izdavanje uvozne dozvole. Društvo podnositelj pritužbe stoga je istog dana podnijelo zahtjev. Irska nadležna tijela odbila su taj zahtjev jer nije podnesen prije 14. lipnja 2002., u skladu s tumačenjem roka iz članka 9. stavka 1. Uredbe koje su dala irska nadležna tijela.

Stoga je politika irske uprave u pogledu prihvatljivosti zahtjeva bila pod snažnim utjecajem objašnjenja Komisije. Da je obavijest bila dostupna ranije, irska tijela ne bi zauzela stajalište koje su zauzela na sastanku 12. lipnja 2002.

Podnositelj pritužbe u biti iznosi sljedeće navode:

(i) Komisija nije pravodobno izdala pojašnjenje Uredbe Komisije (EZ) br. 954/2002.

ii. Podnositelj pritužbe bio je diskriminiran u usporedbi s podnositeljima zahtjeva u drugim dijelovima Europske unije.

Podnositelj pritužbe traži izdavanje licencije ili plaćanje naknade.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Predmetnom Uredbom otvara se godišnja uvozna kvota za smrznuto goveđe meso koja se zahtijeva od Zajednice prema rasporedu CXL WTO-a. Ta je kvota u prošlosti bila obilježena sve većom razinom špekulacija. Stoga je odlučeno da se predvide stroži kriteriji za sudjelovanje kako bi se osobito izbjegla registracija fiktivnih subjekata. U šestoj uvodnoj izjavi Uredbe navodi se da bi, ako postoje očiti razlozi za sumnju da su fiktivni gospodarski subjekti podnijeli zahtjev za registraciju, države članice trebale nastaviti s detaljnijim razmatranjem zahtjeva.

Kako bi se odrazio taj cilj, u članku 9. stavku 4. Uredbe navodi se da ako dva ili više podnositelja zahtjeva imaju ili su registrirani za potrebe PDV-a na istoj poštanskoj adresi ili ako države članice imaju druge ozbiljne razloge za sumnju da su gospodarski subjekti povezani, države članice provjeravaju jesu li ti podnositelji zahtjeva međusobno povezani u smislu članka 143. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 (2).

Tekst članka 9. stavka 4. Uredbe i članka 143. Uredbe 2454/93 očit je i potencijalni podnositelji zahtjeva mogu ga lako protumačiti. Napomena s objašnjenjem upućena državama članicama nije odlučujuća u tom kontekstu. Kad je riječ o članku 9. stavku 4., napomena ne može ići mnogo dalje od objašnjenja, u očitom smislu, da „kontrola 143” nije sustavna kontrola /.../ provodi se samo /.../ ako države članice imaju ozbiljne razloge za sumnju da su podnositelji zahtjeva povezani u smislu da nisu međusobno neovisni u pogledu upravljanja, osoblja i operacija.” Kriteriji utvrđeni u članku 143. Uredbe 2454/93 obvezni su i u njima se navodi da se „osobe smatraju povezanima samo ako: /.../”.

Kada je podnositelj pritužbe odlučio da neće podnijeti zahtjev, navodno uzimajući u obzir moguće posljedice za društvo od kojeg je društvo podnositelj pritužbe kupljeno, to je učinio na temelju strogo subjektivnih razloga i osobne procjene komercijalnog rizika.

Što se tiče roka za podnošenje prijava, nije važno je li on bio 13. ili 14. lipnja 2002. To je pitanje već obrađeno u dopisu podnositelju pritužbe od 30. kolovoza 2002.(3). Sve zainteresirane strane imale su dovoljno vremena za pripremu svojih zahtjeva, neovisno o tome jesu li nacionalna tijela utvrdila da je rok 13. ili 14. lipnja 2002.

S obzirom na prethodno navedeno, tvrdnja podnositelja pritužbe neutemeljena je.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe u biti ponavlja svoje ranije argumente. Sažeto iznosi i sljedeće nove točke:

Komisija još uvijek nije riješila stvarno pitanje koje je dovelo do pritužbe o diskriminaciji, tj. zašto su u različitim državama članicama dopuštena dva različita roka i zašto je objašnjenje izdano tek 14. lipnja 2002., unatoč stalnim podsjetnicima nekoliko država članica.

Odluka podnositelja pritužbe da ne podnese zahtjev prije izdavanja objašnjenja nije se temeljila na njegovu tumačenju članka 9. stavka 4. Uredbe, već na tome što Komisija nije pravodobno obradila zahtjeve za pojašnjenje položaja društava u novom vlasništvu. Nije točno da su članak 9. stavak 4. Uredbe i članak 143. Uredbe 2454/93 sami po sebi očiti. Izdavanjem objašnjenja sama je Komisija priznala da su potrebna dodatna pojašnjenja.

Osim toga, nije točno da objašnjenje nije bilo odlučujuće u predmetnom slučaju. Nesporno je da su irska tijela u svojim informacijama podnositelju pritužbe u potpunosti ovisila o pojašnjenju Komisije. Također nije važno je li rok bio 13. ili 14. lipnja 2002., s obzirom na to da su podnositelji zahtjeva u državama članicama s kasnijim rokom mogli imati koristi od pojašnjenja navedenih u obrazloženju prije podnošenja svojih zahtjeva.

ODLUKA

1 Navodni propust Komisije da pravodobno dostavi pojašnjenja

1.1 Pritužba se odnosi na način na koji je Komisija rješavala zahtjeve za pojašnjenje Uredbe Komisije (EZ) br. 954/2002 (4) o uvoznim kvotama za smrznuto goveđe meso. Podnositelj pritužbe tvrdi da izdavanjem objašnjenja tek nakon isteka rokova određenih država članica za podnošenje zahtjeva za uvozne dozvole Komisija nije pravodobno izdala objašnjenje. Zbog savjeta irskih tijela, na čiju je politiku uvelike utjecala Komisijina napomena s objašnjenjem, podnositelj pritužbe nije podnio zahtjev društva podnositelja pritužbe prije izdavanja napomene s objašnjenjem, što je učinjeno tek nakon irskog roka za podnošenje zahtjeva.

1.2 Komisija ističe da je godišnja uvozna kvota za smrznuto goveđe meso obilježena sve većom razinom špekulacija i da su stoga Uredbom predviđeni stroži kriteriji za sudjelovanje. U skladu s tim, u članku 9. stavku 4. Uredbe navodi se kada države članice provjeravaju jesu li podnositelji zahtjeva međusobno povezani u smislu članka 143. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93.

1.3 Ombudsmanica na temelju mišljenja Komisije o dvjema ranijim pritužbama koje se odnose na iste činjenice shvaća da je svrha napomene s objašnjenjem bila pomoći nacionalnim tijelima u obradi zahtjeva za uvozne dozvole te da je ona izdana na vrijeme kako bi se ispunila ta svrha (5).

1.4 U ovom slučaju podnositelj pritužbe tvrdi da su mu irska tijela savjetovala da ne podnosi zahtjev društva podnositelja pritužbe prije izdavanja objašnjenja i da je obavijest izdana tek nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva u Irskoj. Ombudsmanica smatra da se Komisija ne može smatrati odgovornom za nacionalna tijela koja se oslanjaju ili upućuju na objašnjenje u druge svrhe osim obrade podnesenih zahtjeva.

1.5 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije dokazao da je Komisija bila dužna državama članicama izdati objašnjenje ranije nego što je to učinila. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.

2 Tvrdnja o diskriminaciji

2.1 U svojoj početnoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdi da je društvo podnositelj pritužbe bilo diskriminirano u usporedbi s podnositeljima zahtjeva u drugim dijelovima EU-a jer je Komisija dopustila razlike u rokovima za podnošenje zahtjeva za uvozne dozvole: 13. lipnja 2002. u Irskoj i 14. lipnja 2002. u nekoliko drugih država članica.

2.2 Komisija tvrdi da su sve zainteresirane strane imale dovoljno vremena za pripremu svojih zahtjeva neovisno o tome jesu li nacionalna tijela odredila rok 13. ili 14. lipnja 2002. Komisija upućuje na dopis podnositelju pritužbe u kojem ga je obavijestila da je pravno stajalište jasno u pogledu slučajeva u kojima postoje razlike u jezičnim verzijama: primjenjuju se odredbe jezične verzije službeno priznate u državi članici podnošenja zahtjeva. Ombudsmanica također napominje, iz jedne od ranijih pritužbi navedenih u točki 1.3., da je Komisija zauzela stajalište da je tumačenje roka iz Uredbe od strane irskih tijela bilo točno. Komisija je objasnila i da ne raspolaže nijednim elementom kojim bi opravdala djelovanje protiv onih država članica koje su taj rok različito tumačile (6).

2.4 Ombudsmanica smatra da se argumenti Komisije da ne raspolaže nijednim elementom koji bi opravdao djelovanje protiv razlika u rokovima među državama članicama i da su sve zainteresirane strane imale dovoljno vremena za pripremu svojih zahtjeva bez obzira na rok čine razumnima. Stoga se čini da Komisija nije diskriminirala u tom pogledu.

2.5 U svojim očitovanjima na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe iznosi svoju tvrdnju o diskriminaciji. Komisija nije izdala objašnjenje prije isteka roka za podnošenje zahtjeva u Irskoj, ali je to učinila prije isteka roka u nekoliko drugih država članica. Podnositelj pritužbe smatra da je to podnositeljima zahtjeva iz drugih država članica dalo prednost jer im je omogućilo da se prije podnošenja zahtjeva koriste pojašnjenjima iz bilješke.

2.6 Ombudsmanica napominje da je Komisija u ovom slučaju i u dvama ranijim predmetima iz točke 1.3. već dovoljno jasno iznijela svoje stajalište o činjenicama predmeta kako bi bilo nepotrebno od nje zatražiti dodatno mišljenje o razrađenoj tvrdnji.

2.7 Što se tiče merituma razrađenog navoda, Ombudsmanica želi naglasiti da je pritužba, a time i navod o diskriminaciji, usmjerena protiv Komisije, koja je izdala objašnjenje isključivo u svrhu pomaganja nacionalnim tijelima u obradi zahtjeva za uvozne dozvole. S obzirom na nalaz iz točke 1.4., tj. da se Komisija ne može smatrati odgovornom za upotrebu objašnjenja u druge svrhe osim obrade zahtjeva, ombudsmanica smatra da Komisija nije djelovala na diskriminirajući način.

2.8 Na temelju nalaza iz točaka 2.4. i 2.7. Ombudsmanica zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.

3 Zahtjevi

S obzirom na prethodno navedene nalaze Ombudsmana, tvrdnje podnositelja pritužbe ne mogu se potkrijepiti.

4 Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Uredba Komisije (EZ) br. 954/2002 od 4. lipnja 2002. o otvaranju i predviđanju upravljanja carinskom kvotom za smrznuto meso od životinja vrste goveda obuhvaćeno oznakom KN 0202 i proizvode obuhvaćene oznakom KN 02062991 (1. srpnja 2002. do 30. lipnja 2003.), 2002 SL L 147/8.

(2) Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, 1993., SL L 253/1.

(3) Ovaj se dopis odnosi na pitanje podnositelja pritužbe o različitim rokovima u različitim državama članicama zbog razlika u službenim jezičnim verzijama Uredbe. U dopisu se navodi da je pravna situacija jasna u slučajevima u kojima postoje razlike, tj. primjenjuju se odredbe jezične verzije službeno priznate u državi članici u kojoj se zahtjev podnosi. U ovom konkretnom slučaju nije došlo do diskriminacije. Postupak podnošenja zahtjeva bio je jednostavno sredstvo za uvrštavanje na popis odobrenih subjekata bez ikakve gospodarske prednosti povezane s tim odobrenjem.

(4) Uredba Komisije (EZ) br. 954/2002 od 4. lipnja 2002. o otvaranju i predviđanju upravljanja carinskom kvotom za smrznuto meso od životinja vrste goveda obuhvaćeno oznakom KN 0202 i proizvode obuhvaćene oznakom KN 02062991 (1. srpnja 2002. do 30. lipnja 2003.), 2002 SL L 147/8.

(5) Predmeti 1712/2002/(SM)IJH i 1343/2002/(SM)IJH. U tim slučajevima nisu pronađene nepravilnosti u primjeni. Odluke se mogu pronaći na internetskim stranicama Europskog ombudsmana: http://www.ombudsman.europa.eu

(6) Predmet 1343/2002/(SM)IJH. U ovom slučaju nisu pronađene nepravilnosti u postupanju. Odluka se može pronaći na internetskim stranicama Europskog ombudsmana: http://www.ombudsman.europa.eu