Podnositelj pritužbe, konzorcij proizvođača maslinovog ulja iz Italije, žalio se Ombudsmanu na odluku Komisije da pod različitim uvjetima sufinancira dva istovremena programa kojima se promiče prodaja maslinovog ulja izvan EU-a. Podnositelj pritužbe smatra da su nedosljednosti između uvjeta tih programa dovele do konkurentske prednosti za španjolske proizvođače maslinovog ulja.

Tijekom istrage ombudsmanica je utvrdila da je zakonodavac EU-a donio nove uredbe s odredbama o boljoj koordinaciji dvaju programa financiranja, što znači da se slučajevi kao što je ovaj neće pojaviti u budućnosti. Ombudsmanica je stoga smatrala da je sustavni aspekt pritužbe riješen. Međutim, ombudsmanica je utvrdila da nije bila u mogućnosti riješiti pojedinačnu situaciju podnositelja pritužbe. Stoga je zaključila slučaj.

Predmet se odnosio na postupanje Europske komisije s pritužbom zbog povrede u vezi s upotrebom kohezijskih fondova EU-a u Poljskoj u području infrastrukture i okoliša. Podnositelj pritužbe, ekološki poljoprivrednik, zabrinut je zbog zaštite lokalnog okoliša i odgovarajuće upotrebe sredstava EU-a. Podnio je Komisiji pritužbu zbog povrede tvrdeći da se postupak javnog savjetovanja u Poljskoj nije provodio na zadovoljavajući način. Prigovarao je Komisiji da je zaključila njegovu pritužbu bez odgovarajućeg ispitivanja njegova podneska.

Ombudsmanica je ispitala pritužbu i predložila da Komisija preispita svoj pristup provjeri ispunjavaju li države članice u potpunosti zahtjeve za javna savjetovanja u slučaju projekata koji se podupiru sredstvima EU-a. Predložila je i da se popratni dokazi podnositelja pritužbe priloženi njegovoj posebnoj pritužbi Ombudsmanu ispitaju iz perspektive zaštite okoliša te da Predstavništvo Komisije u Poljskoj organizira sastanak s podnositeljem pritužbe kako bi mu se pomoglo da bolje razumije stajališta Komisije, a Komisiji da bolje razumije zabrinutost podnositelja pritužbe. Ombudsmanica je bila zadovoljna odgovorom Komisije na prva dva prijedloga. U slučaju trećeg prijedloga (sastanak s podnositeljem pritužbe) Ombudsmanica je prihvatila stajalište Komisije da takav sastanak možda neće biti učinkovito korištenje resursa u odnosu na već dovršene pritužbe; ali je potaknula Komisiju da tu mogućnost zadrži otvorenom u slučaju da podnositelj pritužbe u budućnosti iznese nova pitanja. Ombudsmanica je na temelju toga zaključila predmet.  

Istraga Europskog ombudsmana proizašla je iz dviju povezanih pritužbi irskog zastupnika u Europskom parlamentu i irskog poljoprivrednika koje se odnose na to da je Europska komisija odobrila izmjenu kriterija prihvatljivosti za dodjelu potpore stočarima koji se nalaze u područjima u nepovoljnom položaju koju su provela irska tijela. Podnositelji pritužbe tvrdili su da Komisija odobravanjem izmjena nije priznala da su irska tijela bila obvezna poštovati načela legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Predmet se odnosio na metodu izračuna indeksa kvalitete tvrde pšenice na temelju koje je do 2009. u okviru zajedničke poljoprivredne politike poljoprivrednicima u EU-u isplaćena premija. Premija je isplaćena samo u slučaju tvrde pšenice prikladne za uporabu u proizvodnji krupica i proizvoda od tjestenine. Podnositelj pritužbe pisao je Komisiji i tvrdio da je sporna metoda pogrešna i da ima učinak narušavanja, ali da je Komisija nije izmijenila. Žalio se Europskom ombudsmanu da mu Komisija nije pružila odgovarajući odgovor. Ombudsmanica je istražila to pitanje i nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije.

Slučaj se odnosio na osamnaest zahtjeva za pristup dokumentima podnesenih u skladu s Uredbom 1049/2001. Traženi dokumenti odnosili su se na postupak primijenjen pri izmjeni Uredbe 540/2011. Zahtjevi su se sveukupno odnosili na oko 300 dokumenata. Zahtjeve je podnijela multinacionalna grupa aktivna, među ostalim, u području rješenja za zaštitu usjeva. Budući da je smatrala da je obrada zahtjeva stvorila znatno administrativno opterećenje te da bi je omela u izvršavanju ostalih zadataka, Komisija je, na temelju članka 6. stavka 3. Uredbe, predložila objavljivanje dokumenata tijekom određenog razdoblja. Podnositelj pritužbe predloženi je vremenski okvir smatrao nerazumnim.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zaključila da podnositelj pritužbe, u nedostatku sporazuma o stupnjevanoj objavi, ima pravo smatrati da je Komisija odbila dati javni pristup. Iako Komisija nije riješila zahtjeve u odgovarajućem roku, Ombudsmanica je smatrala da okolnosti predmeta opravdavaju vrijeme u kojem je Komisija obradila zahtjeve. Ombudsmanica je stoga zaključila da nije bilo nikakvih nepravilnosti u radu Komisije.

Ombudsmanica je uputila daljnju primjedbu navodeći da se čini da su neki od traženih dokumenata sastavljeni tijekom zakonodavnog postupka te ih je, kao takve, trebalo učiniti izravno dostupnima. Da je to bilo učinjeno, podnositelj pritužbe ne bi imao potrebe podnositi posebne zahtjeve za pristup tim dokumentima prema Uredbi 1049/2001.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da odobri javni pristup dokumentu koji se odnosi na talijanske zalihe maslinovog ulja za tržišnu godinu 2013. – 2014.

Ombudsmanica je provela inspekciju predmetnog dokumenta u posjedu Komisije. Utvrdila je da dokument sadržava poslovno osjetljive podatke te je stoga Komisija pravilno odbila njegovo otkrivanje. Stoga je zaključila predmet utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosi na odluku Europske komisije da zatvori dvije pritužbe zbog povrede protiv Italije u vezi s pravilnom provedbom zakonodavstva EU-a o zajedničkom katalogu poljoprivrednih biljnih sorti. Ključno pitanje bilo je treba li se od osobe koja je sa zakašnjenjem zatražila obnovu prihvaćanja određene sorte u katalogu zahtijevati da podnese novi zahtjev ili da se prihvati zahtjev za zakašnjelo produljenje. Podnošenje novog zahtjeva, za razliku od zahtjeva za produljenje, podrazumijevalo bi znatne napore i troškove; to bi posebno zahtijevalo podvrgavanje novom testu „vrijednosti za uzgoj i uporabu”. Podnositelj pritužbe, dionik u talijanskom poljoprivrednom poduzeću, tvrdio je da argumenti koje je Komisija iznijela u prilog svojoj odluci nisu uvjerljivi.

Nakon temeljite istrage Europski ombudsman zaključio je da su argumenti na koje se Komisija pozvala uvjerljivi. Njegov glavni argument bio je da ne bi bilo proporcionalno tražiti novi test VCU-a u slučaju zakašnjelih zahtjeva za obnovu prihvaćanja biljne sorte u nacionalnom katalogu. Ombudsmanica je napomenula i da se navodna povreda odnosila na vrlo specifičan slučaj dviju sorti tvrde pšenice te da je pravno pitanje na kojem se temelji pritužba bilo vrlo kontroverzno. U svim okolnostima i uzimajući u obzir marginu prosudbe kojom Komisija raspolaže u slučaju pritužbi zbog povrede, stajalište koje je zauzela Komisija uvjerilo je Ombudsmana. Stoga je zaključila predmet utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.