Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe talijanski je državljanin koji je dionik u društvu koje posjeduje komercijalna prava nekoliko sorti tvrde pšenice.

2. Podnositelj pritužbe obratio se Komisiji 2003. kako bi se žalio na statističku metodu koju je Komisija tada predložila za izračun indeksa kvalitete za sorte tvrde pšenice. Prijedlog Komisije u osnovi se temeljio na prijedlogu talijanskih tijela. Prema metodi, indeks kvalitete rezultat je zbroja četiri različita ponderirana odvojena parametra: i. težina po hektolitru (10 % vrijednosti indeksa); ii. sadržaj bjelančevina (40 % vrijednosti indeksa); iii. glutenski indeks (30 % vrijednosti indeksa); i iv. žuti indeks (20 % vrijednosti indeksa). Podnositelj pritužbe smatra da je metoda bila pogrešna i imala je učinak narušavanja jer se njome nisu standardizirali uključeni parametri jer je svaki od njih imao različit raspon varijacija, a znatne promjene jednog parametra mogle su imati vrlo ograničen učinak na konačni indeks, dok bi male promjene drugog parametra mogle imati znatan učinak.

3. Na kraju je metoda donesena bez izmjena u Uredbi Komisije 2237/2003 [1], a kasnije je potvrđena u Uredbi Komisije 1973/2004 [2], kojom je stavljena izvan snage prva metoda.

4. Podnositelj pritužbe zatim se od srpnja 2003. do studenoga 2006. ponovno obratio Komisiji i priložio nekoliko izvješća i tehničkih studija („tehničke studije”) koje je proveo istraživač u području statistike na talijanskom sveučilištu kako bi dokazao navodne narušavajuće učinke odobrene metodologije. U istom je roku francusko Ministarstvo poljoprivrede poslalo dopis Komisiji u kojem je skrenulo pozornost Komisije na navodne učinke narušavanja na temelju razlike u mogućem rasponu varijacija uključenih parametara. Međutim, Komisija nije smatrala primjerenim promijeniti metodu bez praktičnog iskustva u njezinoj provedbi.

5. Dana 1. siječnja 2009., stupanjem na snagu Uredbe 73/2009 [3], sporna statistička metoda stavljena je izvan snage i zamijenjena jedinstvenim programom potpore dohotku za poljoprivrednike. Budući da je podnositelj pritužbe želio da Komisija izjavi da u budućnosti neće ponovno prihvatiti spornu metodu, nekoliko je puta pisao Komisiji i vrlo jasno izrazio svoj interes za dobivanje odgovora.

6. Konkretno, podnositelj pritužbe 24. listopada 2012. Komisiji je podnio osam konkretnih pitanja u kojima je od nje zatražio da zauzme stajalište o metodi i objasni zašto Komisija nije poduzela nikakve mjere za njezinu izmjenu ili ispravak unatoč informacijama koje je od nje primila tijekom godina. Podnositelj pritužbe postavio je sljedeća pitanja:

(1) Je li metoda za izračun indeksa kvalitete za sorte tvrde pšenice koju je Komisija donijela u Uredbi 2237/2003 i Uredbi 1973/2004 bila točna ili nije?

(2) Smatra li Komisija da je metoda bila ispravna iako nije standardizirala predmetne podatke? Zašto?

(3) Je li Komisija pri predlaganju donošenja Uredbe 73/2009 namjeravala staviti izvan snage postojeću metodu jer je smatrala da je pogrešna ili da narušava tržišno natjecanje?

(4) Zašto je Komisija zanemarila i nije odgovorila na opetovane i konkretne kritike podnositelja pritužbe u pogledu metode?

(5) Zašto Komisija nije ocijenila ispravnost metode kada su je predložila talijanska nadležna tijela, iako je kritizirana od 1995.?

(6) Zašto Komisija nikada nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 18. kolovoza 2006. kojim se od njega tražilo da preispita metodu ili da odgovori na njegove tvrdnje da je ona netočna?

(7) Zašto Komisija nikada nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 16. studenoga 2006. u kojem je pozvao Komisiju da zauzme stajalište o točnosti metode?

(8) Zašto Komisija nije ponovno ispitala, izmijenila ili ispravila metodu, unatoč obavijesti francuskog Ministarstva poljoprivrede u kojoj se navodi rizik od narušavanja tržišnog natjecanja i predlaže standardizacija uključenih podataka?

7. Nakon što nije dobio odgovor, podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu. Ta je pritužba registrirana pod referentnim brojem 456/2013/ER. Ombudsmanica se obratila Komisiji i, nakon što je podnositelj pritužbe primio odgovor 14. lipnja 2013., zaključila predmet.

8. Komisija se u svojem odgovoru ispričala zbog kašnjenja u odgovoru i činjenice da se u svojim prethodnim odgovorima nije izričito osvrnula na pitanje točnosti metode. Budući da je cilj pitanja podnositelja pritužbe o uredbama 2237/2003 i 1973/2004 bio dobiti izjavu da je metoda pogrešna i da su navedene uredbe stoga nezakonite, istaknuo je da nije na Komisiji, već isključivo na Sudu Europske unije („Sud EU-a”) da nadzire zakonitost zakonodavnih akata. Da je Komisija odlučila ocijeniti valjanost metode, zadirala bi u nadležnost Suda EU-a. Nadalje, budući da je podnositelj pritužbe postavio pitanje zakonitosti navedenih uredaba u okviru nacionalnih sudskih postupaka pred upravnim sudom, bilo je primjereno da se Komisija ne bavi pitanjem točnosti metode.

9. Kad je riječ o tehničkim studijama koje je naveo podnositelj pritužbe, Komisija je tvrdila da ne kritizira činjenicu da je indeks kvalitete definiran kao ponderirani zbroj četiriju kriterija, ali da različiti kriteriji nisu standardizirani. Dodao je da argumenti i kritike sadržani u studijama "nisu apsolutni" i "obično se odnose na znanstvenu analizu", predviđena rješenja su "strogo matematičke ili statističke prirode" i predstavljeni su "u hipotetskom ili alternativnom smislu". Na temelju toga zaključila je da ne postoji veza između argumenata iznesenih u studijama i „radikalnih izjava” podnositelja pritužbe. Francuska tijela također nisu ponovno uputila na to pitanje. Budući da je Komisija smatrala da nova objašnjenja „opravdavaju njezino postupanje u pogledu pitanja podnositelja pritužbe koja se odnose na uredbe 2237/2003 i 1973/2004”, njegovo pitanje o stavljanju izvan snage tih uredbi postalo je zastarjelo. Međutim, ispričala se podnositelju pritužbe zbog početnog nedostavljanja odgovora do kojeg je došlo zbog nadzora.

10. Nezadovoljni odgovorima Komisije, podnositelj pritužbe podnio je ovu pritužbu Europskom ombudsmanu 10. srpnja 2013.

Istraga

11. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće navode i tvrdnje:

1) Komisija nije dostavila potpun i razuman odgovor na dopis podnositelja pritužbe od 24. listopada 2012. Konkretno, Komisija i. nije odgovorila na argumente koje je iznio podnositelj pritužbe da je metoda za izračun indeksa kvalitete sorti tvrde pšenice netočna i ii. nije navela valjane razloge zbog kojih nije izmijenila tu metodu.

2) Komisija bi trebala dati potpun i razuman odgovor na dopis podnositelja pritužbe i posebno potvrditi sljedeće: i. metoda izračuna indeksa kvalitete sorti tvrde pšenice primijenjena u skladu s Uredbom 2237/2003 i Uredbom 1973/2004 bila je pogrešna i narušavajuća; i ii. Komisija nije izmijenila tu metodu.

12. Ombudsmanica je u uvodnom pismu također pozvala Komisiju da razmotri sljedeće posebne točke:

1) Kao prvo, Komisija je u svojem odgovoru od 14. lipnja 2013. tvrdila da ne smatra primjerenim uzeti u obzir tehničke studije na koje se poziva podnositelj pritužbe zbog njihove puke matematičke ili statističke prirode ili hipotetskog ili tehničkog jezika korištenog u njihovoj izradi. Isprva je Ombudsmanu bilo teško razumjeti zašto matematički ili statistički argumenti ne bi trebali biti relevantni pri procjeni valjanosti statističke metode.

2) Drugo, Komisija je tvrdila da samo Sud EU-a može preispitati zakonitost zakonodavnih akata EU-a. Međutim, podnositelj pritužbe pojasnio je da je cilj njegova zahtjeva bio utvrditi je li metoda pogrešna, a ne jesu li relevantne uredbe nevaljane. Nadalje, čini se da nadležnost Suda EU-a za preispitivanje zakonitosti zakonodavnih akata EU-a ne sprečava Komisiju da predloži izmjene postojećeg zakonodavstva.

13. Tijekom istrage ombudsmanica je primila mišljenje Komisije o pritužbi, a zatim i primjedbe podnositelja pritužbe kao odgovor na mišljenje Komisije. Pri provođenju istrage Ombudsman je uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka.

Navod da Komisija podnositelju pritužbe nije dostavila potpun i razuman odgovor i povezanu tvrdnju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

14. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je želio da Komisija utvrdi da je metoda pogrešna kako bi se izbjeglo da se smatra ispravnom i da je Komisija u budućnosti ponovno donese. Pojasnio je da nikada nije zatražio od Komisije da uredbe 2237/2003 i 1973/2004 proglasi nevaljanima, nego samo da potvrdi da je metoda pogrešna s ciljem poduzimanja potrebnih koraka. Prema njegovu mišljenju, činjenica da Sud EU-a ima zakonsku nadležnost za nadzor zakonitosti akata EU-a ne sprečava instituciju koja je donijela akt da ga izmijeni, ispravi ili opozove. Također je tvrdio da činjenica da je to pitanje postavio u okviru nacionalnih sudskih postupaka ne sprečava Komisiju da djeluje na razini Unije. Osim toga, sporni sudski postupak pokrenut je u Italiji tek 2007., odnosno nakon što je Komisija obaviještena o nedostacima metode.

15. Kad je riječ o osnovanosti kritike metode, podnositelj pritužbe tvrdio je da su se njegovi zahtjevi temeljili na rezultatima tehničkih studija sastavljenih na znanstvenom jeziku te je uputio na hipotetske primjere i stvarne podatke. Prema njegovu mišljenju, njegove su kritike bile jasne i precizne, ali ih Komisija nije riješila.

16. Komisija je u svojem mišljenju istaknula prigovor nedopuštenosti na temelju članka 228. stavka 1. drugog podstavka prve rečenice UFEU-a [4] i članka 2. stavka 7. Statuta Europskog ombudsmana [5]. Budući da je tužitelj 2007. pokrenuo sudski postupak pred talijanskim sudom u predmetu čiji je predmet u biti istovjetan njegovoj pritužbi, Komisija je smatrala da bi Ombudsmanica trebala prekinuti ispitivanje te pritužbe. U tom je pogledu Komisija uputila na odluku Europskog ombudsmana u predmetu 1047/2013/BEH [6], u kojoj je Europski ombudsman smatrao da nema razloga za daljnje istrage pritužbe jer su njezini glavni aspekti bili predmet sudskih postupaka koji su u tijeku. Nadalje, Komisija je istaknula da su podnositelj pritužbe i član njegove obitelji 2004. podnijeli predstavku Europskom parlamentu o istoj temi, zbog čega bi i ta pritužba Ombudsmanu bila nedopuštena. U prilog tom stajalištu Komisija je uputila na odluku Europskog ombudsmana u predmetu 1821/2012/ANA [7].

17. Međutim, Komisija je dodala da je, u slučaju da Ombudsman ne prihvati Komisijin prigovor nedopuštenosti, namjeravala osporiti sadržajne primjedbe podnositelja pritužbe kako slijedi. Komisija je podnositelju pritužbe već dostavila niz sadržajnih odgovora na njegove upite. U području zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) Komisija ima široko diskrecijsko pravo. To je potvrdio Sud EU-a. U skladu sa sudskom praksom, potrebno je dokazati postojanje očite pogreške u izvršavanju svoje diskrecijske ovlasti kako bi se smatralo da je Komisija počinila nepravilnost u postupanju. Komisija je zatim navela da je ombudsmanica u svojim odlukama priznala i njezinu diskrecijsku ovlast [8]. Međutim, podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o takvoj očitoj pogrešci.

18. Što se tiče spornog programa potpore, Komisija je navela da je uzgoj tvrde pšenice prikladne za uporabu samo u proizvodnji krupice i proizvoda od tjestenine bio prihvatljiv za tu potporu. Taj politički izbor, zajedno s ponderiranim kriterijima kvalitete, smatrao se najprikladnijim kako bi se uzeli u obzir različiti interesi, kao što su konkurentnost, učinkovitost, održavanje proizvodnih zona i financijski zahtjevi. Različiti dokumenti koje je Komisija dostavila podnositelju pritužbe pokazali su različite interese koje su različiti akteri i dionici izrazili tijekom postupka koji je doveo do donošenja Uredbe 1973/2004. Komisija je temeljito analizirala tehničke aspekte Uredbe, od prinosa biljaka i njihovih varijacija do kvalitativnih, komercijalnih i tehnoloških aspekata proizvoda. Osim toga, došlo je do razmjene korespondencije između administrativne i političke razine donositelja odluka. S tog je stajališta Komisija smatrala da je sporna metoda u potpunosti legitimna i u skladu s ciljevima i zahtjevima pravnog okvira. Nadalje, Komisija se nije složila s tumačenjem podnositelja pritužbe u pogledu dopisa francuske vlade Komisiji o navodnim narušavajućim učincima sporne metode na temelju razlike u mogućem rasponu varijacija uključenih parametara jer se u dopisu samo upućuje na „potencijalni” rizik u budućnosti ili rizik na temelju prvih rezultata koje su nacionalni stručnjaci dobili nakon primjene metode.

19. Kad je riječ o tehničkim argumentima koje je iznio podnositelj pritužbe, Komisija je odbacila stajalište da ih ne smatra primjerenim uzeti u obzir. Uputila je na sadržaj svojeg dopisa od 14. lipnja 2013. upućenog podnositelju pritužbe, u kojem je objasnila da se opći argumenti podnositelja pritužbe izneseni protiv spornog sustava i zahtjevi za valjanost ne mogu uzeti u obzir u tom kontekstu jer se odnose na nadležnost Suda EU-a, a ne na nadležnost Komisije. Nadalje, Komisija je istaknula da podnositelj pritužbe tvrdi iz vlastite perspektive, dok je Komisija zauzela općenitije stajalište: na primjer, podnositelj pritužbe uputio je na proizvodnju kruha, koju je zakonodavac izričito isključio iz područja primjene programa u tom specifičnom kontekstu. Kad je riječ o stručnjacima koje je naveo podnositelj pritužbe, Komisija je objasnila da je jasno da su rješenja ili zaključci koje su predložili često predstavljeni kao alternative, hipoteze ili mogućnosti, a profesor na kojeg upućuje podnositelj pritužbe nije osporavao četiri parametra upotrijebljena u metodi kao takvoj. Sve u svemu, tehnička objašnjenja koja je ponudio podnositelj pritužbe nisu potkrijepila njegove pravne argumente. Iako je Komisija priznala da se tehnički argumenti podnositelja pritužbe ne mogu sažeto odbaciti, svaka kritika metode trebala bi biti precizna, jasna i uvjerljiva. Kritika podnositelja pritužbe nije bila, s obzirom na to da nije bila posebno povezana s kriterijima ili ciljevima metode, kako je utvrđeno u članku 5. Uredbe 1973/2004 stavljene izvan snage.

20. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ponovio svoje stajalište da je Komisija namjerno protumačila njegove primjedbe o „valjanosti” u pravnom smislu tog pojma, iako je od samog početka vrlo jasno naveo da se taj pojam spominje u matematičkom/statističkom kontekstu. Tvrdio je da Komisija još uvijek nije opravdala matematičku valjanost metode izračuna koju je primijenila, iako je francuska vlada izrazila zabrinutost. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da nikada nije namjeravao dovesti u pitanje diskrecijsko pravo Komisije u tom pogledu, nego je samo uputio na pogrešne matematičke izračune kojima se narušava tržišno natjecanje zbog nedostatka standardizacije podataka, što prema njegovu mišljenju, za razliku od odabira različito ponderiranih zasebnih parametara, nije diskrecijsko pravo.

21. Kad je riječ o prigovorima nedopuštenosti koje je iznijela Komisija, podnositelj pritužbe tvrdio je da se njegova pritužba Ombudsmanu odnosila na Komisijino loše administrativno ponašanje. Kad je riječ o prvom prigovoru nedopuštenosti koji se temelji na sudskom postupku koji je u tijeku pred talijanskim sudom, podnositelj pritužbe tvrdio je da se predmet tog predmeta odnosio na zakonitost postupaka talijanskog ministarstva, dok se istraga u tom predmetu odnosila na pitanje je li Komisija dostavila potpun i razuman odgovor na dopis podnositelja pritužbe. Međutim, u talijanskom predmetu koji je u tijeku nije upućen zahtjev za prethodnu odluku Sudu EU-a.

22. Kad je riječ o drugom prigovoru nedopuštenosti koji je Komisija iznijela u vezi s predstavkom koju su podnositelj pritužbe i član njegove obitelji podnijeli Odboru za predstavke Europskog parlamenta, podnositelj pritužbe istaknuo je da se predmet predstavke ne odnosi na ponašanje Komisije. U svojoj je predstavci u biti iznio argumente koji se odnose na navodno narušavanje tržišnog natjecanja na tržištu sjemena durum pšenice. Naime, Komisija se u svojem odgovoru Odboru za predstavke od 30. studenoga 2005. uopće nije osvrnula na pitanje metode izračuna i matematičke točnosti izračuna.

23. Zaključno, podnositelj pritužbe smatrao je da su argumenti koje je iznijela Komisija neutemeljeni i obmanjujući jer je Komisija, koncentrirajući se na ponderirane zasebne parametre umjesto na metodu izračuna, provela raspravu na pogrešan način. Također je kritizirao Komisiju jer nije dovoljno upoznata s posebnostima teme jer je zanemarila činjenicu da se i tjestenina i kruh proizvode od krupice.

Procjena Europskog ombudsmana

Što se tiče Komisijinih prigovora nedopuštenosti

24. Ombudsman smatra da je podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima u dovoljnoj mjeri pojasnio predmet postupka pred talijanskim sudom i svoju predstavku Parlamentu. S obzirom na ta pojašnjenja prigovori nisu utemeljeni.

Što se tiče merituma prigovora

25. Kao što je to Komisija pravilno istaknula, raspolaže širokom marginom prosudbe u području poljoprivrede [9]. Ombudsmanica je dosljedno smatrala da će, kad god institucija iskoristi svoju diskrecijsku ovlast, nepravilnosti u postupanju utvrditi samo ako se dokaže da je došlo do očite pogreške u ocjeni u vezi s izvršavanjem te diskrecijske ovlasti. Ombudsman neće svojom ocjenom zamijeniti ocjenu Komisije, ali u slučaju da utvrdi nepravilnosti u postupanju, može zatražiti da institucija preispita to pitanje kako bi se riješila sporna pitanja.

26. Međutim, Ombudsman je zauzeo stajalište da izvršavanje diskrecijske ovlasti ne može dovesti do proizvoljnosti [10]. To znači da javno tijelo uvijek mora moći objasniti zašto je odabran određeni smjer djelovanja i da moraju postojati dobri razlozi za odabir jednog smjera djelovanja umjesto drugog. U ovom se slučaju postavlja pitanje je li Komisija dala odgovarajući odgovor kako bi potkrijepila svoje stajalište da je, suprotno tvrdnji podnositelja pritužbe, metoda bila ispravna i da je nije bilo potrebno mijenjati prije donošenja nove uredbe.

27. U prilog svojem stajalištu podnositelj pritužbe u biti se pozvao na i. navodne narušavajuće učinke odobrene metodologije i ii. pogrešne matematičke metode izračuna. Također je istaknuo da navodno pogrešni i distorzivni matematički izračuni koji se temelje na nedostatku standardizacije podataka nisu stvar diskrecije. Ombudsmanica se ne slaže s tim stajalištem. U ovom predmetu Komisija se složila da svaki od parametara ima različit raspon varijacija. U skladu s tim, također se složila da je moguće da bi znatne promjene jednog parametra mogle imati ograničen utjecaj na konačni indeks, dok bi male promjene u drugome mogle imati znatan učinak. Ombudsmanica ne vidi zašto bi se taj izbor trebao smatrati nerazumnim i, u svakom slučaju, Komisija je djelovala u okviru svojih diskrecijskih ovlasti kada je o njemu odlučila.

28. U pogledu razloga koje je Komisija navela za svoje stajalište, Ombudsman napominje da je Komisija priznala da se tehnički argumenti podnositelja pritužbe ne mogu sažeto odbaciti, ali je smatrala da njegova kritika metode nije precizna, jasna i uvjerljiva jer nije bila posebno povezana s kriterijima ili ciljevima metode, kako je utvrđeno u članku 5. Uredbe 1973/2004 stavljene izvan snage. Čini se da je podnositelj pritužbe pak tvrdio da su matematički argumenti neovisni o pravnim ili političkim kriterijima i ciljevima te da je metoda izračuna u ovom slučaju bila pogrešna s matematičkog stajališta.

29. Iako Ombudsman napominje da članak 18. Europskog kodeksa dobrog upravnog ponašanja obvezuje institucije da navedu razloge za odluke, jasno navodeći relevantne činjenice i pravnu osnovu odluke, ta dužnost nije neograničena. U ovom je slučaju Komisija objasnila i. svrhu spornog programa i zašto nije smatrala primjerenim promijeniti svoje stajalište na temelju argumenata podnositelja pritužbe i ii. da je doista uzela u obzir tehničke argumente podnositelja pritužbe, ali način na koji su izneseni nije potkrijepio njegove pravne argumente. U tom kontekstu Europski ombudsman smatra da je Komisija obrazložila svoje stajalište o matematičkim argumentima podnositelja pritužbe te da je na odgovarajući način odgovorila na pitanje Europskog ombudsmana o valjanosti matematičkih ili statističkih argumenata.

30. Naposljetku, kad je riječ o kritici podnositelja pritužbe o tome da Komisija nije upoznata s predmetnim područjem, Komisija je izričito objasnila da tvrda pšenica za uporabu u proizvodnji kruha nije prihvatljiva za potporu. Primjedba podnositelja pritužbe da se i tjestenina i kruh proizvode od krupice ne dovodi u pitanje to objašnjenje jer je, kako bi bio prihvatljiv, proizvod trebao biti prikladan za uporabu u proizvodnji krupice i proizvoda od tjestenine.

31. S obzirom na ta razmatranja, ništa ne upućuje na to da Komisijine mjere nisu bile u granicama njezinih pravnih ovlasti. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da u ovom slučaju nije došlo do očite pogreške i da je Komisija podnositelju pritužbe dostavila razuman odgovor. Stoga zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u ovom predmetu.

Zaključak

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

 

Emily O'Reilly

Strasbourg, 25. ožujka 2015.

 

[1] Uredba Komisije (EZ) br. 2237/2003 od 23. prosinca 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu određenih programa potpore predviđenih u glavi IV. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, SL 2003., L 339, str. 52.

[2] Uredba Komisije (EZ) br. 1973/2004 od 29. listopada 2004. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 u pogledu programa potpore predviđenih u glavama IV. i IV.a te Uredbe i korištenja zemljišta ostavljenog na ugaru za proizvodnju sirovina, SL 2004., L 345, str. 1.

[3] Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003, SL 2009., L 30, str. 16.

[4] "U skladu sa svojim dužnostima, Europski ombudsman provodi istrage za koje smatra da su osnovane, bilo na vlastitu inicijativu ili na temelju pritužbi koje su mu podnesene izravno ili preko zastupnika u Europskom parlamentu, osim ako navodne činjenice jesu ili su bile predmet sudskog postupka" (naknadno istaknuto).

[5] "Kada Ombudsman, zbog sudskih postupaka koji su u tijeku ili zaključeni u vezi s činjenicama koje su iznesene, mora proglasiti pritužbu nedopuštenom ili prekinuti razmatranje, ishod svih istraga koje je proveo do tog trenutka podnosi se konačno "(naknadno istaknuto).

[6] Dostupno na: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/51888/html.bookmark

[7] Dostupno na: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/50793/html.bookmark

[8] U tom je pogledu Komisija uputila na odluku Europskog ombudsmana o zaključenju istrage o pritužbi 526/2011/(ELB)RA, dostupnu na: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/50802/html.bookmark

[9] Vidjeti predmet C-295/03 P Alessandrini Srl i drugi protiv Komisije [2005.] ECR-I-5673, stavak 75.

[10] Vidjeti odluke Europskog ombudsmana o pritužbi 3307/2006/(PB)JMA (http://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/4653/html.bookmark); o pritužbi 995/98/OV (http://www.ombudsman.europa.eu/decision/en/980995.htm); o pritužbi 1999/2007/FOR (http://www.ombudsman.europa.eu/decision/en/071999.htm); i o pritužbi 526/2011/RA (http://www.ombudsman.europa.eu/cases/decision.faces/en/50802/html.bookmark).