Strasbourg, 21. listopada 2003.

Poštovani gospodine X.,

Dana 24. listopada 2002. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu zbog izostanka odgovora na vašu pritužbu upućenu Komisiji 28. veljače 2001. Vaša pritužba Komisiji odnosila se na navodnu diskriminaciju na temelju finskih poreza na motorna vozila i mjera carinskih tijela u pogledu izvoza novih automobila iz Finske.

Želio bih Vas obavijestiti da je g. Jacob Söderman, s kojim ste prethodno razgovarali u vezi s Vašom pritužbom, otišao u mirovinu i da sam od 1. travnja 2003. njegov nasljednik kao Europski ombudsman.

Dana 6. studenoga 2002. tajništvo Europskog ombudsmana telefoniralo je službama Komisije kako bi provjerilo priprema li se vaš odgovor. Službe Komisije proslijedile su 25. studenoga 2002. Europskom ombudsmanu primjerak svojeg dopisa od istog datuma. Ombudsmanica nije smatrala da je dopis primjeren odgovor na vašu pritužbu Komisiji. Stoga je 5. prosinca 2002. Vaša pritužba proslijeđena predsjedniku Europske komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 3. ožujka 2003. Mišljenje vam je proslijeđeno s pozivom na očitovanje koji ste poslali 16. travnja 2003.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe poslao je 28. veljače 2001. pritužbu Europskoj komisiji u vezi s navodnom diskriminacijom na temelju finskih poreza na motorna vozila i postupanjem carinskih tijela u pogledu izvoza novih automobila iz Finske.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdi da od Komisije nije primio ni potvrdu o primitku ni bilo koji drugi odgovor ili kontakt. Podnositelj pritužbe naveo je da je 27. rujna 2002. poslao poruku e-pošte na adresu Librarian-information@cec.eu.int u kojoj je zatražio informacije o svojoj pritužbi, ali nije dobio odgovor.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je ukratko iznijela sljedeće točke:

Podnositelj pritužbe tvrdi da je finski Zakon o porezu na motorna vozila u suprotnosti s pravom EZ-a jer omogućuje moguće ograničavanje tržišnog natjecanja unutar EU-a.

Prema finskom Zakonu o porezu na motorna vozila, neoporeziva prodaja novih vozila u strane zemlje može se provoditi isključivo uz suglasnost registriranog poreznog obveznika. Registrirani porezni obveznik iz Zakona o porezu na motorna vozila u praksi je uvoznik marke vozila koju je odobrila tvornica automobila. Pri prodaji novog vozila u stranoj zemlji uvoznik može prodati neprijavljeno vozilo oslobođeno od poreza ili može zatražiti povrat poreza na motorna vozila koji je plaćen za vozilo koje je već prijavljeno, pod uvjetom da vozilo nije registrirano ili uneseno u Finsku niti predano potrošaču sa stalnim boravištem u Finskoj.

Podnositelj pritužbe tvrdi da na temelju finskog Zakona o porezu na motorna vozila uvoznici vozila obično zahtijevaju od svojih ovlaštenih trgovaca da u Finskoj registriraju sva vozila koja prodaju. Time bi se vjerojatno osiguralo da nitko više ne može podnijeti zahtjev za povrat poreza na motorna vozila na takvo vozilo. Prema podnositelju pritužbe, prodaja novih motornih vozila stranim zemljama u potpunosti je pod odgovornošću i kontrolom uvoznika vozila čak i nakon što uvoznik prenese vlasništvo nad vozilom.

Podnositelj pritužbe tvrdi da mu na temelju tih odredbi uvoznici vozila nikad nisu dostavili informacije ili zamjensku vrijednost potrebne za podnošenje zahtjeva za povrat poreza na motorna vozila, zbog čega nije mogao prodavati nova motorna vozila iz Finske po razumnim cijenama.

Pritužba je 28. veljače 2001. poslana Glavnoj upravi za oporezivanje i carinsku uniju (TAXUD). Pitanja iznesena u pritužbi bila su prilično složena i GU TAXUD već neko vrijeme procjenjuje treba li predmet proslijediti GU-u za tržišno natjecanje (COMP) ili povezati GU COMP s odgovorom. Zapravo, aspekti koji se odnose na pravila oporezivanja i tržišnog natjecanja bili su usko povezani.

Komunikacija Komisije o oporezivanju osobnih automobila u Europskoj uniji (1), kojoj je priložena informativna napomena o oporezivanju automobila koji se prenose unutar Zajednice ili se redovito upotrebljavaju na prekograničnim putovanjima, objavljena je 6. rujna 2002. Osim toga, pred Sudom je bio važan predmet u vezi s računalnim sustavom za povrat poreza na motorna vozila. Presuda Suda objavljena je 19. rujna 2002.(2)

Nakon objave prethodno navedenih dokumenata GU TAXUD mogao je ponovno ispitati spis podnositelja pritužbe i utvrditi da oni nisu izravno utjecali na njegov predmet. Stoga je, s obzirom na postojeće relevantno zakonodavstvo, potvrđena potreba za savjetovanjem s GU-om COMP.

GU TAXUD poslao je 25. studenoga 2002. podnositelju pritužbe dopis u kojem se ispričava zbog dugog kašnjenja, objašnjavajući da je njegov slučaj prilično složen i obavještavajući ga da je potrebno savjetovanje među službama zajedno s nadležnim službenicima GU-a COMP kako bi se procijenilo je li i u kojoj mjeri situacija vjerojatno obuhvaćena odredbama Ugovora o EZ-u u području tržišnog natjecanja.

GU TAXUD poslao je 2. prosinca 2002. obavijest GU-u COMP kako bi zatražio mišljenje o tom pitanju. GU COMP odgovorio je na upit GU-a TAXUD bilješkom te je na temelju te bilješke GU COMP bio pridružen postupku koji se ispituje.

Na temelju te suradnje između GU-a TAXUD i GU-a COMP 27. siječnja 2003. podnositelju pritužbe poslan je odgovor o sadržaju.

S fiskalnog stajališta države članice i dalje mogu primjenjivati unutarnje oporezivanje na motorna vozila pri njihovu prvom ulasku u uporabu na svojem državnom području. Međutim, prava država članica u tom pogledu znatno su ograničena odredbama Ugovora i izvedenog prava Zajednice.

Nažalost, situacija podnositelja pritužbe nije obuhvaćena područjem primjene tih relevantnih odredbi niti je obuhvaćena postojećom sudskom praksom Suda. Stoga se na temelju navoda podnositelja pritužbe finski Zakon o porezu na motorna vozila ne može smatrati nespojivim s postojećim pravom Zajednice, barem u pogledu postupka povrata poreza.

Kad je riječ o drugom aspektu pritužbe, podnositelj pritužbe ne pruža nikakve dokaze kojima bi potkrijepio svoju tvrdnju da uvoznici automobila obvezuju svoje ovlaštene trgovce da unaprijed registriraju sva vozila koja su im isporučena i da proizvođači automobila zatim blokiraju svaki zahtjev za informacije potrebne za dobivanje povrata poreza. Ako bi se takva strategija doista provodila, to bi zahtijevalo ispitivanje kako bi se utvrdilo je li se njome ograničila paralelna trgovina i je li time prekršen članak 81. Ugovora.

Komisija priznaje da, time što nije pravodobno odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 28. veljače 2001., njezine službe nisu djelovale u skladu s obvezama prema Ombudsmanu da potvrdi svu korespondenciju u roku od petnaest radnih dana od primitka. Međutim, Komisija je željela naglasiti da su njezine službe temeljito ispitale spis podnositelja pritužbe kako bi procijenile prirodu pritužbe i utvrdile mogući učinak zakonodavstva u pripremi na opisanu situaciju.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe iznio je primjedbe o sadržaju odgovora Komisije. Prema njegovu mišljenju, Komisija je s njegovom pritužbom postupala vrlo složeno te je u svojem odgovoru iznijela nekoliko pitanja koja nisu izravno relevantna za njegovu pritužbu. Kad je riječ o nedostatku dokaza koje je navela Komisija, podnositelj pritužbe objasnio je da je svjestan da problem postoji u praksi. Međutim, ne može dobiti konkretne dokaze kojima bi potkrijepio svoje navode.

Podnositelj pritužbe predložio je da bi Komisija trebala zatražiti dodatne informacije od finskog tijela za tržišno natjecanje. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da od Komisije zatraži da temeljito istraži je li finsko oporezivanje motornih vozila diskriminirajuće i ograničava li uvoz novih automobila tržišno natjecanje.

ODLUKA

1 Navodni nedostatak odgovora

1.1 Podnositelj pritužbe poslao je 28. veljače 2001. Europskoj komisiji pritužbu u vezi s navodnom diskriminacijom na temelju finskih poreza na automobile i postupanjem carinskih tijela u vezi s uvozom novih automobila iz Finske. Podnositelj pritužbe 24. listopada 2002. poslao je pritužbu Europskom ombudsmanu u kojoj navodi da od Komisije nije primio ni potvrdu o primitku ni bilo kakav drugi odgovor ili kontakt.

1.2 Komisija priznaje da, time što nije pravodobno odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 28. veljače 2001., njezine službe nisu djelovale u skladu s obvezama prema Ombudsmanu da potvrdi svu korespondenciju u roku od petnaest radnih dana od primitka. Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju poslala je 25. studenoga 2002. podnositelju pritužbe popratni odgovor u kojem se ispričala zbog dugog kašnjenja, objasnivši da je njegov slučaj prilično složen i obavijestivši ga da je za njegovu ocjenu potrebno savjetovanje među službama zajedno s nadležnim službenicima Glavne uprave za tržišno natjecanje. Komisija je 27. siječnja 2003. podnositelju pritužbe poslala odgovor o meritumu. Komisija je u svojem odgovoru navela da se finski Zakon o porezu na motorna vozila ne može smatrati nespojivim s trenutačnim pravom EZ-a. Kad je riječ o ponašanju uvoznika motornih vozila u Finskoj, Komisija je pozvala podnositelja pritužbe da dostavi dodatne dokaze kako bi potkrijepio svoju tvrdnju.

1.3 Ombudsmanica napominje da se, u skladu s Komisijinim Kodeksom dobrog administrativnog postupanja (3), odgovor na dopis upućen Komisiji šalje u roku od petnaest radnih dana od datuma primitka dopisa nadležne službe Komisije. Ako se odgovor ne može poslati u navedenom roku, odgovorni član osoblja trebao bi poslati trajni odgovor u kojem se navodi datum do kojeg adresat može očekivati da će mu se poslati odgovor s obzirom na taj dodatni posao, uzimajući u obzir relativnu hitnost i složenost predmeta.

1.4 Ombudsmanica napominje da je Komisija priznala da je kašnjenje u odgovaranju na dopis podnositelja pritužbe bilo prekomjerno. Nadalje, Ombudsmanica napominje da je nakon pritužbe Ombudsmanu Komisija brzo poslala dopis o zadržavanju podnositelju pritužbe, nakon čega je dva mjeseca kasnije uslijedio sadržajni odgovor. Ombudsmanica stoga smatra da je Komisija poduzela odgovarajuće korektivne mjere za rješavanje prekomjernog kašnjenja i da stoga daljnje istrage u tom predmetu nisu opravdane.

1.5 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da od Komisije zatraži da temeljito istraži je li finsko oporezivanje motornih vozila diskriminirajuće i ograničava li uvoz novih automobila tržišno natjecanje. Ombudsmanica smatra da ta pitanja otvaraju pitanja izvan područja primjene izvorne pritužbe koja se odnose na propust Komisije da odgovori podnositelju pritužbe. Ombudsman također ističe da, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe sada primio sadržajni odgovor Komisije, ima mogućnost podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu ako nije zadovoljan odgovorom Komisije.

Zaključak

Iz prethodno navedenih razloga ombudsmanica smatra da daljnje istrage ove pritužbe nisu opravdane. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu – Oporezivanje osobnih automobila u Europskoj uniji – mogućnosti djelovanja na nacionalnoj razini i razini Zajednice COM/2002/0431.

(2) Presuda od 19. rujna 2002., predmet C-101/00, Tulliasiamies, Antti Siilin, ECR 2002., str. I-07487.

(3) 2000 SL L 308/26, 308/32.