Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da podnositelju pritužbe, zainteresiranoj strani, odobri pristup početnom zahtjevu industrije Unije za proširenje antidampinških pristojbi na amonijeve proizvode iz Rusije. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da odbijanje Komisije nije utemeljeno s obzirom na primjenjive odredbe antidampinške uredbe te da je možda narušilo pravo podnositelja pritužbe na obranu u tom postupku. Stoga je preporučila Komisiji da objavi relevantni zahtjev.

Iako se Komisija nije složila s nalazom Ombudsmanice o nepravilnostima u postupanju, prihvatila je njezinu preporuku da se objavi relevantni zahtjev. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev norveškog društva za javni pristup dokumentima koji se odnose na kontakte između Komisije i Italije kako bi se provjerilo poštuje li Italija prava slobodnog kretanja robe, posebno u vezi s ograničenjima upotrebe „čarapi za snijeg” (kape za snijeg osmišljene su tako da služe istoj svrsi kao i lanci za snijeg).

Komisija je odbila zahtjev na temelju toga što bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti istragu koja je u tijeku. Ombudsmanica je istražila to pitanje. Zatim je odobren pristup zatraženim dokumentima, što je Ombudsmana navelo na zaključak da je Komisija riješila to pitanje.

Podnositelj pritužbe, francuski državljanin, promijenio je boravište iz Belgije u Francusku. Podnio je zahtjev za registraciju svojeg vozila u Francuskoj, koje je prethodno bilo registrirano u Belgiji. Francuska nadležna tijela odbila su priznati potvrdu o tehničkom pregledu koju su izdala belgijska nadležna tijela i zatražila da se vozilo podnositelja pritužbe podvrgne potpunom tehničkom pregledu u Francuskoj kao uvjetu za njegovu registraciju. Podnositelj pritužbe stoga se žalio Europskoj komisiji da je Francuska prekršila pravo EU-a o slobodi kretanja. Komisija je pokrenula postupak zbog povrede. Nakon što je dobila pojašnjenja od francuskih tijela, odlučila je zaključiti predmet podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe nije se složio s tom odlukom i obratio se Ombudsmanu.

U mišljenju koje je uputila Ombudsmanu Komisija je smatrala, ukratko, da pravo Unije ne obvezuje državu članicu da prilikom ponovne registracije vozila prethodno registriranih u drugoj državi članici automatski prizna cijeli ili dio tehničkog pregleda obavljenog u toj drugoj državi članici.

Kao odgovor na dodatna pitanja Ombudsmana o tumačenju relevantne sudske prakse, Komisija je promijenila svoje izvorno stajalište. Objasnila je da je nakon nedavne presude Suda odlučila preispitati svoju prvotnu odluku o zatvaranju predmeta zbog povrede obveze podnositelja pritužbe i zatražiti dodatno pojašnjenje od francuskih tijela. Ombudsmanica je stoga smatrala da je Komisija time riješila pritužbu. Stoga je zaključio slučaj.

Podnositelj pritužbe, francusko udruženje poljoprivrednika, žalio se Europskoj komisiji da francuska tijela nisu poštovala odredbe prava EU-a o paralelnom uvozu veterinarsko-medicinskih proizvoda. Tvrdila je da Francuska nije dopustila veterinarima, poljoprivrednicima, farmaceutima i drugim maloprodajnim distributerima pristup pojednostavnjenom postupku odobrenja za paralelni uvoz VMP-ova. Osim toga, francuska tijela odbila su odobriti pristup pojednostavnjenom postupku za paralelni uvoz VMP-ova trgovcima na veliko koji su ovlašteni distribuirati VMP-ove u drugim državama članicama.

Komisija je pokrenula postupak zbog povrede i uputila službenu opomenu francuskim tijelima. Nakon toga francuska su tijela izmijenila nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na postupak odobravanja paralelnog uvoza VMP-ova. Komisija je stoga odlučila zaključiti predmet. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su argumenti koje je Komisija iznijela u svojoj odluci o zaključenju pritužbe zbog povrede nedostatni i neuvjerljivi. Tvrdio je da bi Komisija trebala ili poništiti svoju odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede ili pokrenuti novi postupak zbog povrede protiv francuskih tijela.

Komisija je u svojem mišljenju prvo zauzela stajalište da se osobni paralelni uvoz veterinarsko-medicinskih proizvoda ne može odobriti ako se ne poštuju odgovarajuće odredbe Direktive 2001/82/EZ o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima. Komisija je ukratko istaknula da je paralelni uvoz VMP-ova općenito otvoren poljoprivrednicima, veterinarima i ljekarnicima ili trgovcima na veliko ako poštuju posebne odredbe te direktive koje se odnose na distribuciju, posjedovanje i izdavanje VMP-ova i farmakovigilanciju.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje za svoju odluku o zatvaranju pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Stoga je Komisiji dao nacrt preporuke. Nakon njegova nacrta preporuke Komisija je odlučila pokrenuti novi postupak zbog povrede koji se odnosi na prepreke s kojima se suočavaju trgovci na veliko koji pokušavaju paralelno uvoziti veterinarsko-medicinske proizvode. Ombudsman je stoga smatrao da je Komisija dosad poduzela odgovarajuće mjere za provedbu njegova nacrta preporuke. Stoga je odlučio zaključiti slučaj.