Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da podnositelju pritužbe, zainteresiranoj strani, odobri pristup početnom zahtjevu industrije Unije za proširenje antidampinških pristojbi na amonijeve proizvode iz Rusije. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da odbijanje Komisije nije utemeljeno s obzirom na primjenjive odredbe antidampinške uredbe te da je možda narušilo pravo podnositelja pritužbe na obranu u tom postupku. Stoga je preporučila Komisiji da objavi relevantni zahtjev.

Iako se Komisija nije složila s nalazom Ombudsmanice o nepravilnostima u postupanju, prihvatila je njezinu preporuku da se objavi relevantni zahtjev. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev norveškog društva za javni pristup dokumentima koji se odnose na kontakte između Komisije i Italije kako bi se provjerilo poštuje li Italija prava slobodnog kretanja robe, posebno u vezi s ograničenjima upotrebe „čarapi za snijeg” (kape za snijeg osmišljene su tako da služe istoj svrsi kao i lanci za snijeg).

Komisija je odbila zahtjev na temelju toga što bi otkrivanje dokumenata moglo ugroziti istragu koja je u tijeku. Ombudsmanica je istražila to pitanje. Zatim je odobren pristup zatraženim dokumentima, što je Ombudsmana navelo na zaključak da je Komisija riješila to pitanje.

Podnositelj pritužbe, francuski državljanin, promijenio je prebivalište iz Belgije u Francusku. U Francuskoj je podnio zahtjev za registracijom vozila koje je do tada bilo registrirano u Belgiji. Francuske službe odbile su priznati potvrdu o tehničkoj ispravnosti vozila koju su izdale belgijske službe i tražile od podnositelja pritužbe da ponovno obavi potpuno ispitivanje tehničke ispravnosti vozila (tehnički pregled) u Francuskoj, što je uvjet za registraciju vozila. Podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Europskoj komisiji o tome da je Francuska prekršila zakon EU-a o slobodi kretanja. Komisija je pokrenula postupak zbog kršenja prava. Nakon što je dobila obrazloženje francuskih službi, Komisija je odlučila zatvoriti slučaj podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe nije se složio s odlukom i obratio se Ombudsmanu.

U mišljenju koje je poslala Ombudsmanu, Komisija je, ukratko, iznijela mišljenje da zakonodavstvo EU-a državu članicu ne obvezuje da kod ponovne registracije vozila ranije registriranih u drugoj državi članici, automatski prizna cijeli ili dio tehničkog pregleda obavljenog u drugoj državi članici.

U odgovoru na daljnja pitanja Ombudsmana o tumačenju relevantne sudske prakse, Komisija je promijenila svoj prvotni stav. U obrazloženju je navela da je nakon nedavne odluke Europskog suda odlučila preispitati svoju prvotnu odluku o zatvaranju slučaja kršenja prava podnositelja pritužbe i od francuskih službi zatražiti dodatna objašnjenja. Ombudsman smatra da je time Komisija riješila pritužbu. Na temelju navedenoga Ombudsman je zatvorio slučaj.

Podnositelj pritužbe, francusko udruženje poljoprivrednika, žalio se Europskoj komisiji da francuska tijela nisu poštovala odredbe prava EU-a o paralelnom uvozu veterinarsko-medicinskih proizvoda. Tvrdila je da Francuska nije dopustila veterinarima, poljoprivrednicima, farmaceutima i drugim maloprodajnim distributerima pristup pojednostavnjenom postupku odobrenja za paralelni uvoz VMP-ova. Osim toga, francuska tijela odbila su odobriti pristup pojednostavnjenom postupku za paralelni uvoz VMP-ova trgovcima na veliko koji su ovlašteni distribuirati VMP-ove u drugim državama članicama.

Komisija je pokrenula postupak zbog povrede i uputila službenu opomenu francuskim tijelima. Nakon toga francuska su tijela izmijenila nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na postupak odobravanja paralelnog uvoza VMP-ova. Komisija je stoga odlučila zaključiti predmet. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su argumenti koje je Komisija iznijela u svojoj odluci o zaključenju pritužbe zbog povrede nedostatni i neuvjerljivi. Tvrdio je da bi Komisija trebala ili poništiti svoju odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede ili pokrenuti novi postupak zbog povrede protiv francuskih tijela.

Komisija je u svojem mišljenju prvo zauzela stajalište da se osobni paralelni uvoz veterinarsko-medicinskih proizvoda ne može odobriti ako se ne poštuju odgovarajuće odredbe Direktive 2001/82/EZ o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima. Komisija je ukratko istaknula da je paralelni uvoz VMP-ova općenito otvoren poljoprivrednicima, veterinarima i ljekarnicima ili trgovcima na veliko ako poštuju posebne odredbe te direktive koje se odnose na distribuciju, posjedovanje i izdavanje VMP-ova i farmakovigilanciju.

Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije pružila odgovarajuće obrazloženje za svoju odluku o zatvaranju pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Stoga je Komisiji dao nacrt preporuke. Nakon njegova nacrta preporuke Komisija je odlučila pokrenuti novi postupak zbog povrede koji se odnosi na prepreke s kojima se suočavaju trgovci na veliko koji pokušavaju paralelno uvoziti veterinarsko-medicinske proizvode. Ombudsman je stoga smatrao da je Komisija dosad poduzela odgovarajuće mjere za provedbu njegova nacrta preporuke. Stoga je odlučio zaključiti slučaj.