Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, organizacija za zaštitu okoliša iz Španjolske, zatražio je od Europske komisije javni pristup dokumentima koji se odnose na istraživački projekt financiran sredstvima EU-a pod nazivom Nove istraživačke tehnologije (NEXT).[1] Cilj projekta bio je razviti nove geomodele, istraživačke tehnologije i metode analize podataka u području istraživanja minerala. Projekt je proveo konzorcij od 16 članova iz šest država članica EU-a (Njemačka, Španjolska, Francuska, Malta, Finska i Švedska). Jedan od članova konzorcija bilo je španjolsko rudarsko društvo odgovorno za mjesto za ispitivanje, rudnik San Finx, koji se nalazi na sjeverozapadu Španjolske.[2] Podnositelj pritužbe bio je zainteresiran za projektne dokumente NEXT povezane s rudnikom San Finx.

2. Komisija je prvotno odbila odobriti pristup dokumentima tvrdeći da bi se otkrivanjem ugrozili komercijalni interesi članova konzorcija [3].

3. Podnositelj pritužbe zatim je zatražio od Komisije da preispita svoju odluku (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”).

4. Komisija je u odgovoru utvrdila pet dokumenata:

• Dokument 1.: e-poruku Finskog geološkog istraživanja (GTK) Izvršnoj agenciji za MSP-ove (EASME), 16. veljače 2021.;
• Dokument 1.1. „San Finx mine and the NEXT Update”, veljača 2021.;
• Dokument br. 2: e-poruka GTK-a Europskoj izvršnoj agenciji za zdravlje i digitalno gospodarstvo (HaDEA), 17. lipnja 2021.;
• Dokument 2.1.: Dokumentacija San Finxa
• Dokument 3.: e-poruka GTK-a HaDEA-i, 12. srpnja 2021.

5. Komisija je odbila pristup dokumentu 2.1. u cijelosti i odobrila djelomičan pristup preostalim četirima dokumentima, oslanjajući se na potrebu za zaštitom osobnih podataka [4] i komercijalnih interesa [5].

6. Nezadovoljan ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu, prvo u pogledu dokumenta koji je Komisija odbila objaviti u cijelosti, a zatim u pogledu dokumenata kojima mu je odobren samo djelomičan pristup.

Istraga

7. Ombudsmanica je pokrenula dvije istrage o pritužbama, koje se razmatraju zajednički. Budući da se podnositelj pritužbe nije usprotivio redigiranju osobnih podataka, zajednička istraga bila je usmjerena na Komisijinu primjenu iznimke za zaštitu komercijalnih interesa. Budući da se redigiranja u dokumentu br. 1 odnose samo na osobne podatke, istraga Ombudsmana nije obuhvaćala taj dokument.

8. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana pregledao je četiri predmetna dokumenta i dokumentaciju koja se odnosi na savjetovanje s trećom stranom.[6]

Izneseni argumenti

9. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je zatražio javni pristup dokumentima jer postoji „javni interes u pogledu zaštite proračuna EU-a i okoliša”. Prema njegovu mišljenju, svi zatraženi dokumenti sadržavaju informacije o emisijama u okoliš. Navela je da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje informacija o okolišu u skladu s člankom 6. stavkom 1. Aarhuške uredbe EU-a [7].

10. Podnositelj pritužbe napomenuo je i da je projekt NEXT već pod intenzivnim javnim nadzorom, među ostalim od zastupnika u Europskom i španjolskom parlamentu.[8]

11. Komisija je navela da se zatraženi dokumenti odnose na jedan od rezultata projekta, odnosno na rezultat 8.3 (etika). Isporuka 8.3. u ugovoru o dodjeli bespovratnih sredstava označena je oznakom „povjerljivo”. Zatim je napomenula da se, u skladu s Uredbom o Obzoru 2020.[9] i sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava,[10] dokumenti koje je podnositelj zahtjeva za bespovratna sredstva utvrdio kao povjerljive ne mogu otkriti tijekom provedbe projekta i četiri godine nakon toga. U tom je pogledu Komisija izjavila da se savjetovala s koordinatorom projekta, koji je obavijestio Komisiju da se korisnici protive otkrivanju dokumenata.

12. Komisija je napomenula da je te zahtjeve u pogledu povjerljivosti uravnotežila s odredbama o javnom pristupu iz Uredbe 1049/2001 [11] te je stoga odobrila djelomičan pristup. Zaključio je da postoji stvaran i nehipotetski rizik da bi potpuno otkrivanje dokumenata ugrozilo komercijalne interese dotične treće strane.

13. Komisija je tvrdila da neobjavljeni dijelovi ne sadržavaju informacije o okolišu ili informacije o emisijama u okoliš u smislu članka 6. stavka 1. Aarhuške uredbe EU-a. Smatrala je da podnositelj pritužbe nije dokazao da postoji prevladavajući javni interes za (potpunu) objavu dokumenata. Komisija je navela da sama ne može utvrditi nikakav daljnji javni interes koji bi mogao prevagnuti nad zaštitom komercijalnih interesa.

Prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje i odgovor Komisije

14. Ombudsmanica je u svojem prijedlogu rješenja [12] napomenula da je postojao znatan javni interes za rudarske aktivnosti u rudniku San Finx, među ostalim i zbog njihovih navodno visokih ekoloških i socijalnih troškova.

15. Predmetni dokumenti jedan su od rezultata projekta NEXT i njegovih priloga (dokumenti 1.1. i 2.1.) te dvije poruke elektroničke pošte koje su Komisija i koordinator projekta razmijenili u vezi s tim rezultatom (dokumenti 2. i 3.). Neki od tih dokumenata sadržavaju iste informacije. Prema Komisiji, korisnici projekta smatraju te dokumente povjerljivima.[13]

16. Ombudsmanica je napomenula da, prema sudovima Unije,[14] činjenica da se dokumenti smatraju „povjerljivima” u skladu s Uredbom o Obzoru 2020.[15] samo upućuje na to da je njihov sadržaj osjetljiv. Ta naznaka sama po sebi nije dovoljna da bi se opravdala primjena izuzeća iz članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe 1049/2001, koje se odnosi na zaštitu komercijalnih interesa. Nadalje, primjena te iznimke mogla bi se ukinuti ako postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje.[16]

17. Pregledom četiriju dokumenata potvrđeno je da oni djelomično sadržavaju informacije o ulaganjima, troškovima, radnoj snazi, poslovnim odnosima treće strane (jednog od sudionika konzorcija) i administrativne informacije. Ombudsmanica je smatrala razumnim pretpostaviti da bi otkrivanje tih informacija moglo ugroziti komercijalne interese dotične treće strane.

18. Ombudsmanica je također smatrala da ti dijelovi dokumenata ne sadržavaju informacije o okolišu i da stoga ne postoji prevladavajući javni interes za njihovo otkrivanje.[17]

19. Međutim, Ombudsman je smatrao da se određeni ograničeni dijelovi dokumenta 1.1. mogu shvatiti kao „informacije o okolišu” u smislu Aarhuške uredbe EU-a i da se dijelovi tih informacija mogu shvatiti kao da se odnose na „emisije u okoliš”. Smatrala je da postoji javni interes za pristup tim dijelovima. Nadalje je napomenula da se za informacije koje se odnose na emisije u okoliš smatra da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje u pogledu iznimke za zaštitu komercijalnih interesa.

20. Osim toga, Ombudsman je istaknuo da je Komisija neke od redigiranih informacija u dokumentima 2. i 3. već otkrila u odgovoru na pisana pitanja Europskog parlamenta.[18] Stoga Ombudsmanu nije bilo jasno zašto Komisija nije objavila te informacije podnositelju pritužbe.

21. Ombudsmanica je stoga u svojem prijedlogu rješenja zatražila od Komisije da preispita svoje stajalište kako bi se omogućio najširi mogući javni pristup zatraženim dokumentima.

22. U odgovoru na prijedlog rješenja [19] Komisija je ostala pri svojem stajalištu da se dodatne informacije ne mogu objaviti.

23. Komisija je navela da informacije u dokumentima potječu od treće strane i da su detaljnije od javno dostupnih informacija o projektu. Ponovio je da se dokumenti odnose na rezultat projekta NEXT koji je u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava označen kao „povjerljiv”. Komisija je ponovila svoje argumente iz potvrđujuće odluke da treba primijeniti Uredbu 1049/2001 „na način koji je u skladu s obvezama povjerljivosti utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava u vezi s člankom 3. Uredbe (EU) br. 1290/2013”.

24. Komisija je navela da je zapravo zaključila da, čak i da se dokumenti u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava smatraju povjerljivima, oni ne mogu biti u potpunosti obuhvaćeni iznimkom za zaštitu komercijalnih interesa. Zbog toga je objavila one dijelove koji nisu sadržavali osjetljive poslovne informacije. Istodobno je zadržala druge dijelove koji su, ako su otkriveni, mogli ugroziti legitimne komercijalne interese dotične treće strane, kao što su informacije o radnoj snazi i troškovima, operativnim pitanjima, postupcima izdavanja dozvola, ulaganjima i poslovnim odnosima dotične treće strane.

25. Komisija je nadalje ostala pri svojoj ocjeni da uskraćeni dijelovi dokumenata ne sadržavaju informacije o okolišu u smislu Aarhuške uredbe EU-a.

26. Komisija tvrdi da nije jasno kako bi se otkrivanje „informacija o znanju i iskustvu i poslovnoj djelatnosti predmetnog poduzeća, kao što su odabir softvera, materijala i metoda koji se upotrebljavaju za potporu istraživačkim aktivnostima ili informacija o administrativnim koncesijama” moglo smatrati informacijama o okolišu u smislu Aarhuške uredbe. Dokumenti se nisu odnosili na informacije kao što su politike, zakonodavstvo, programi, sporazumi o okolišu ili mjere ili aktivnosti namijenjene zaštiti elemenata okoliša.

27. Prema mišljenju Komisije, čak i ako bi se predmetne informacije mogle smatrati informacijama o okolišu, smatra se da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje samo u pogledu informacija o emisijama u okoliš.[20] Tvrdio je da redigirani dijelovi dokumenta ne sadržavaju takve informacije.

28. Komisija je također podsjetila da je na tužiteljima da dokažu postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje. U ovom slučaju argumenti koje je iznio podnositelj pritužbe nisu se smatrali dostatnima za opravdanje postojanja takvog interesa. Komisija se ne slaže s tvrdnjom podnositelja pritužbe da je glavni predmet dokumenata „emisije u okoliš iz rudnika San Finx”.

Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga rješenja

29. Ombudsmanica je pažljivo ispitala odgovor Komisije i na temelju toga ponovno pregledala dokumente. Slaže se sa stajalištem Komisije da „glavni predmet dokumenata nisu emisije u okoliš iz rudnika San Finx”(moje isticanje). Razlog za takvo stajalište jest taj što je, kako Ombudsman razumije, prikupljanje stijena za uzorkovanje potrebno za projekt NEXT provedeno bez crpljenja ili ispuštanja vode.[21] Međutim, Ombudsman i dalje smatra da bi se neke ograničene informacije u redigiranim dijelovima mogle shvatiti kao da se odnose na „emisije u okoliš”.

30. U svakom slučaju, jasno je da dokumenti sadržavaju „informacije o okolišu”.

31. Čini se da odgovor Komisije upućuje na to da su samo „informacije kao što su politike, zakonodavstvo, programi, sporazumi o okolišu ili mjere ili aktivnosti namijenjene zaštiti elemenata okoliša” u nadležnosti Aarhuške uredbe EU-a. Ovo nije točno. Kako je istaknuto u prijedlogu rješenja, cilj je Aarhuške uredbe EU-a osigurati najširi mogući pristup i informacijama o čimbenicima, kao što su emisije, i mjerama, kao što su aktivnosti koje utječu ili bi mogle utjecati na elemente okoliša, kao što su zrak i atmosfera, voda, tlo, zemlja, krajolik i prirodne lokacije.[22] Drugim riječima, ne samo da bi mjere za zaštitu okoliša trebale imati koristi od veće transparentnosti, nego i, što je još važnije, od mjera koje utječu na okoliš općenito.

32. Iako se projekt NEXT ne odnosi na vađenje minerala (tj. komercijalno iskorištavanje rudnika), nego na istraživački i inovacijski projekt povezan s istraživanjem i iskorištavanjem minerala, to ne znači da neće, ako se provede, utjecati na okoliš.

33. U tom kontekstu Ombudsman upućuje na nalaze Odbora za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom, pojašnjavajući da su rudarske dozvole i druge informacije povezane s rudarstvom „informacije o okolišu”.[23] Budući da se Aarhuškom uredbom EU-a provodi Aarhuška konvencija,[24] nalazi Odbora relevantni su u kontekstu ovog predmeta.

34. S obzirom na navedeno ombudsmanica se ne slaže s izjavom Komisije da dokumenti ne sadržavaju „informacije o okolišu” u smislu Aarhuške uredbe EU-a. Stoga se smatra da postoji javni interes za pristup takvim informacijama i Komisija je to trebala uzeti u obzir u svojoj ocjeni zahtjeva. Taj je argument iznio i podnositelj pritužbe u svojem ponovnom zahtjevu.

35. Međutim, ostaje pitanje je li činjenica da su određeni dijelovi iz dokumenta 1.1. „informacije o okolišu” dovoljna za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa za njihovo otkrivanje. U skladu s člankom 6. stavkom 1. Aarhuške uredbe EU-a, smatra se da javni interes za otkrivanje automatski nadilazi interese iznimaka iz članka 4. stavka 2. prvog i trećeg podstavka Uredbe 1049/2001 (uključujući zaštitu poslovno povjerljivih informacija) samo u pogledu informacija koje se odnose na emisije u okoliš. Svako proširenje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje mora se temeljiti na pojedinačnoj ocjeni dokumenata i konteksta.

36. Ombudsmanica shvaća da je podnositelj pritužbe zabrinut zbog toga što je provedba projekta NEXT dovela do rudarskih aktivnosti u rudniku San Finx, što je dovelo do ispuštanja vode (emisije u okoliš) bez potrebnih dozvola. Ako dokumenti sadržavaju bilo kakve informacije o stajalištima podnositelja pritužbe, to bi zasigurno bilo dovoljno za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa za njihovo otkrivanje. Međutim, ti dokumenti ne sadržavaju takve informacije.

37. Istodobno, Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija u svojem odgovoru na prijedlog rješenja nije uzela u obzir njezin nalaz da su neke od redigiranih informacija sadržanih u dokumentima 2. i 3. već objavljene i da su stoga trebale biti otkrivene.[25] 

38. Iako Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije prihvatila njezin prijedlog rješenja, priznaje da je Komisija već javno objavila informacije o projektu NEXT, a posebno o aktivnostima u rudniku San Finx. Na primjer, javne su informacije da je uzorkovanje stijena provedeno u rudniku San Finx u kontekstu projekta, bez potrebe za crpljenjem ili ispuštanjem vode, na kojim razinama rudnika i na koje datume, kao i procijenjeni proračun i radna snaga koju je zaposlio član konzorcija koji je pod nadzorom podnositelja pritužbe. S obzirom na to, Ombudsmanica smatra da daljnje istrage o tom pitanju nisu opravdane.

39. Međutim, Ombudsman je zabrinut zbog Komisijine primjene Aarhuške uredbe EU-a i Aarhuške konvencije pri procjeni zahtjeva za javni pristup dokumentima. Naglašava da se iznimke od odobravanja javnog pristupa moraju tumačiti restriktivno u pogledu informacija o okolišu.

40. Transparentnost u donošenju odluka EU-a u području okoliša središnje je pitanje Ombudsmana. Zbog toga je nedavno pokrenula javno savjetovanje kako bi ocijenila imaju li građani pristup ažuriranim informacijama o okolišu, čime im se omogućuje ostvarivanje prava na demokratski nadzor u području od velike važnosti i javnog interesa. Rezultati javnog savjetovanja uskoro će biti objavljeni, a Ombudsman će zatim razmotriti treba li pokrenuti daljnji strateški rad u tom području.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Iako Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije omogućila daljnji javni pristup traženim dokumentima, smatra da daljnje istrage nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 17. travnja 2023.

 

[1] Više informacija dostupno je na: https://cordis.europa.eu/project/id/776804.

[2] Više informacija o konzorciju NEXT dostupno je na: http://www.new-exploration.tech/partners.

[3] U skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:32001R1049.

[4] Redigirao je imena osoba navedenih u dokumentima (članak 4. stavak 1. točka (b) Uredbe 1049/2001).

[5] Vidjeti točku 3.

[6] Provedeno u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe 1049/2001.

[7] Uredba 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:32006R1367.

[8] Podnositelj pritužbe uputio je Europskoj komisiji pitanje zastupnika u Europskom parlamentu: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-9-2021-003447_EN.html i na pitanje koje je zastupnik u španjolskom parlamentu uputio španjolskoj vladi: https://www.congreso.es/busqueda-de-iniciativas?p_p_id=iniciativas&p_p_lifecycle=0&p_p_state=normal&p_p_mode=view&_iniciativas_mode=mostrarDetalle&_iniciativas_legislatura=XIV&_iniciativas_id=184%2F063488.

[9] Vidjeti članak 3. Uredbe 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:32013R1290.

[10] Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava za projekt NEXT nije javno dostupan. Međutim, Komisija objavljuje predložak sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava koji vrijedi za sva bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. i koji je dostupan u ogledne svrhe. Komisija je uputila na odredbe o povjerljivosti iz članka 36. stavka 1.: „Tijekom provedbe aktivnosti i četiri godine nakon razdoblja iz članka 3. stranke moraju čuvati povjerljivost svih podataka, dokumenata ili drugih materijala (u bilo kojem obliku) koji su u trenutku otkrivanja označeni kao povjerljivi („povjerljive informacije”): https://ec.europa.eu/research/participants/data/ref/h2020/grants_manual/amga/h2020-amga_en.pdf

[11] Komisija se pozvala na presudu Općeg suda od 15. prosinca 2021., Patrick Breyer protiv Europske izvršne agencije za istraživanje, predmet T-158/19: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A62019TJ0158.

[12] Ombudsmanov prijedlog rješenja u ovom predmetu nije objavljen jer određeni elementi u njemu ostaju povjerljivi.

[13] Vidjeti stavak 11.

[14] Vidjeti Patrick Breyer protiv Europske izvršne agencije za istraživanje, točke od 70. do 71.

[15] Članak 3. Uredbe 1290/2013: „podložno uvjetima utvrđenima u provedbenim sporazumima, odlukama ili ugovorima, svi podaci, znanje i informacije koji su priopćeni kao povjerljivi u okviru djelovanja čuvaju se kao povjerljivi, uzimajući u obzir pravo Unije o zaštiti klasificiranih podataka i pristupu njima”.[15]

[16] Vidjeti predmet Patrick Breyer protiv Europske izvršne agencije za istraživanje, točke 181.–205.

[17] Posebno informacije koje se odnose na vlasništvo i prijenos vlasništva nad imovinom, ulaganja, informacije koje se odnose na troškove i radnu snagu te određene administrativne informacije, dokument 2.1. u cijelosti i dijelovi dokumenata 1.1. (uključujući sve priloge), 2. i 3.

[18] E-003447/2021, dostupno na: https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/E-9-2021-003447_EN.html.

[19] Odgovor Komisije dostupan je na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/correspondence/en/168042.

[20] Članak 6. stavak 1. Aarhuške uredbe EU-a.

[21] Vidjeti bilješku 18.

[22] Vidjeti posebno članak 2. stavak 1. točku (d) podtočke ii. i iii. Aarhuške uredbe EU-a.

[23] Vidjeti nalaze i preporuke Odbora za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom u pogledu komunikacije ACCC/C/2012/69 o usklađenosti Rumunjske, dostupne na: https://unece.org/sites/default/files/2021-12/Compilation_of_CC_findings_14.12.2021_eng.pdf

Dozvole za rudarstvo i druge informacije povezane s rudarstvom

51. Kad je riječ o rudarskim dozvolama i drugim informacijama povezanima s rudarstvom koje su zatražili komunikanti, Odbor napominje da se člankom 2. stavkom 3. točkom (a) Konvencije propisuje da stanje elemenata okoliša uključuje tlo, krajolik i prirodne lokalitete. Istraživanje/iskorištavanje obojene rude je aktivnost koja utječe ili bi mogla utjecati na stanje tih elemenata okoliša, u skladu s definicijom iz članka 2. stavka 3. točke (b). Slično tome, dozvola za rudarenje administrativna je mjera koja utječe ili bi mogla utjecati na stanje elemenata okoliša. Iako u ovoj točki nalaza nije isključeno da se jednim od izuzeća iz članka 4. stavka 4. određeni aspekti rudarskih dozvola i informacija povezanih s rudarstvom mogu izuzeti od otkrivanja, Odbor smatra da su zatražene dozvole i druge informacije povezane s rudarstvom, uključujući „količine obojene rude” koje su imale pravo na vađenje na temelju tih dozvola, jasno „informacije o okolišu” obuhvaćene područjem primjene članka 2. stavka 3. Konvencije. Stoga predmetna stranka nije mogla odbiti pristup tim informacijama jer one nisu bile „informacije o okolišu”.

[24] Vidjeti uvodne izjave od 3. do 7. Aarhuške uredbe EU-a.

[25] Vidjeti stavak 20.