Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da odobri javni pristup zahtjevu za priznavanje projekta vađenja i prerade minerala kao „strateškog projekta” u skladu sa Zakonom o kritičnim sirovinama i povezanom procjenom Komisije. Komisija je smatrala da bi se objavom ugrozili komercijalni interesi predmetnog društva, među ostalim zato što projekt nije bio određen kao strateški projekt. Među ostalim elementima, podnositelj pritužbe tvrdio je da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje, tvrdeći da sporni dokumenti mogu sadržavati važne informacije o okolišu.

Na temelju pregleda spornih dokumenata koji je proveo njezin istražni tim, Ombudsman je utvrdio da je bilo razumno da Komisija smatra da bi otkrivanje ugrozilo komercijalne interese predmetnog društva. Osim toga, iako dokumenti sadržavaju određene informacije o očekivanim učincima projekta na okoliš i društvo, to nije bilo dovoljno za utvrđivanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje.

Ombudsmanica je stoga zaključila istragu u kojoj nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju u Komisijinu odbijanju pristupa.

Predmet se odnosio na vrijeme koje je Europskoj komisiji potrebno da zaključi postupak zbog povrede prava koji je 2016. pokrenula protiv Španjolske u vezi s njezinom usklađenošću s pravilima EU-a o buci iz okoliša. Podnositelj pritužbe, skupina zainteresiranih građana na koje se odnosi buka u zračnim lukama u Španjolskoj, žalio se da vrijeme koje je Komisiji potrebno za istragu tog pitanja nije bilo razumno.

Ombudsmanica je utvrdila da razdoblje od tri godine ne pokazuje nikakve tragove mjera koje je poduzela Komisija, što je predstavljalo nepravilnosti u postupanju.

Komisija je nakon toga nastavila djelovati u tom predmetu, što znači da davanje preporuke ne bi imalo nikakvu korisnu svrhu. S obzirom na velike posljedice predmetnih pitanja za javno zdravlje, ombudsmanica očekuje da će se Komisija prioritetno baviti postupkom zbog povrede.

Tri slučaja odnose se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila o boljoj regulativi i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MAS), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije provjerila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.   

Ombudsmanica je pokrenula istrage o tim trima predmetima. Zaprimila je pisani odgovor Komisije u sva tri predmeta, pregledala relevantne spise Komisije i njezini istražni timovi sastali su se s predstavnicima Komisije u okviru dviju istraga.

Komisija je odgovorila da pravila o boljoj regulativi nisu obvezujuće pravo, već skup alata za oblikovanje politika za prikupljanje relevantnih informacija koje bi trebalo primjenjivati na razmjeran način. Tvrdila je i da je prikupila sve relevantne dokaze prije donošenja predmetnih zakonodavnih prijedloga, savjetovala se s dionicima i provela procjene klimatske dosljednosti i savjetovanje među službama u skladu s primjenjivim pravilima.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila niz postupovnih nedostataka u načinu na koji je Komisija pripremila zakonodavne prijedloge koji zajedno čine nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je posebno utvrdila da je Komisija usvojila široko tumačenje „hitnosti” i da nije u dovoljnoj mjeri opravdala „hitnost” zakonodavnih prijedloga prema javnosti te da nije dokumentirala svoja odstupanja od primjenjivih pravila za bolju regulativu. Ombudsmanica je također utvrdila da Komisija nije uspostavila postupak kojim bi se, u skladu s Ugovorima i sudskom praksom, osigurala transparentna, na dokazima utemeljena i uključiva priprema „hitnih” zakonodavnih prijedloga. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da Komisija nije postupila odgovorno jer nije vodila odgovarajuću evidenciju o obveznim provjerama usklađenosti svojih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a.

Kako bi otklonila te nedostatke, ombudsmanica je dala dvije preporuke. Ombudsmanica je preporučila da bi Komisija trebala osigurati predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od zahtjeva utvrđenih u pravilima. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogao Komisiji u toj zadaći, Ombudsman je iznio četiri prijedloga, koji uključuju pojašnjenje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge i osiguravanje da se dokazi kojima se potkrepljuju njegovi prijedlozi pravodobno objave kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva.

Predmet se odnosio na način na koji je Europska komisija postupila s pritužbom zbog povrede u vezi s kvalitetom zraka u Bolzanu, Trentino-Alto Adige/Südtirol. Komisija je prvotno odgodila rješavanje pritužbe čekajući ishod sudskog postupka koji je u tijeku i koji se odnosi na isto pitanje. Nakon presude Suda EU-a Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da zaključi predmet.

Ombudsmanica je istražila vrijeme koje je Komisiji potrebno za rješavanje pritužbe. Tijekom istrage Komisija je donijela konačnu odluku o zatvaranju predmeta.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija obavijestila podnositelja pritužbe i da joj nije bilo potrebno nerazumno dugo vremena za rješavanje pritužbe.

Ombudsmanica je zaključila istragu sa zaključkom da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.