Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da odobri javni pristup dokumentima povezanima sa zahtjevima za projekte vađenja i prerade minerala koje treba priznati kao „strateške projekte” u skladu sa Zakonom o kritičnim sirovinama. Konkretno, podnositelj pritužbe zatražio je pristup četirima odlukama Komisije kojima se dodjeljuje ili ne dodjeljuje status strateškog projekta i dijelovima prijava 12 projekata koji se nalaze unutar EU-a i čiji su zahtjevi bili uspješni. Komisija je smatrala da bi otkrivanje dokumenata ugrozilo komercijalne interese predmetnih društava, oslanjajući se, kad je riječ o većini spornih dokumenata, na opću pretpostavku neotkrivanja. Među ostalim elementima, podnositelj pritužbe tvrdio je da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje s obzirom na to da će dokumenti vjerojatno sadržavati važne informacije o okolišu.

Ombudsmanica je smatrala da je zbog same njihove prirode nerazumno da Komisija primijeni opću pretpostavku neotkrivanja dokumenata povezanih s određivanjem projekata u području kritičnih sirovina kao strateških projekata u okviru Akta o kritičnim sirovinama. Osim toga, na temelju uvida njezina istražnog tima u dokumente, Ombudsmanica je utvrdila da oni ne sadržavaju osjetljive informacije u cijelom tekstu, među ostalim i zato što su veliki dijelovi tih dokumenata već bili zakonito objavljeni u trenutku kada je Komisija iznijela svoje konačno stajalište o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup. Ombudsmanica je također smatrala da dokumenti sadržavaju opsežne informacije o okolišu, uključujući „informacije povezane s emisijama u okoliš” za koje se smatra da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje. Ombudsmanica je stoga zaključila da odbijanje Komisije da omogući javni pristup predstavlja nepravilnost u postupanju. Preporučila je Komisiji da ponovno razmotri svoje stajalište kako bi omogućila širok pristup spornim dokumentima.

Tri slučaja odnosila su se na način na koji je Europska komisija primijenila svoja pravila za bolju regulativu i druge postupovne zahtjeve pri pripremi zakonodavnih prijedloga o dužnoj pažnji za održivo poslovanje (983/2025/MIK), borbi protiv krijumčarenja migranata (2031/2024/VB) i zajedničkoj poljoprivrednoj politici (1379/2024/MIK). Komisija je te prijedloge smatrala hitnima te je stoga propustila korake predviđene u svojim pravilima, kao što su procjene učinka i javna savjetovanja. Podnositelji pritužbe, koji su organizacije civilnog društva, smatrali su da se tim propustima krše pravila Komisije o boljoj regulativi. U dva slučaja podnositelji pritužbe tvrdili su i da Komisija nije ocijenila usklađenost zakonodavnih prijedloga s klimatskim ciljevima EU-a, kako je propisano Europskim zakonom o klimi. U jednom je predmetu podnositelj pritužbe nadalje bio zabrinut da je Komisija prekršila svoj Poslovnik o savjetovanjima među službama.

Na temelju svojih istraga Ombudsmanica je utvrdila postupovne nedostatke u načinu na koji je Komisija pripremila predmetne zakonodavne prijedloge, što je, promatrano zajedno, predstavljalo nepravilnosti u postupanju. Kako bi se uklonili ti nedostaci, Ombudsmanica je preporučila da Komisija osigura predvidljivu, dosljednu i neproizvoljnu primjenu svojih pravila za bolju regulativu definiranjem „hitnih” situacija kojima se opravdava odstupanje od njihovih zahtjeva te evidentiranjem i objašnjavanjem razloga za sva odobrena odstupanja. Nadalje, ako se odobre odstupanja, Komisija bi trebala uspostaviti postupak kako bi osigurala da hitna priprema zakonodavnih prijedloga i dalje bude u skladu s načelima transparentnog i uključivog zakonodavnog postupka koji se temelji na dokazima. Kako bi pomogla Komisiji u toj zadaći, Ombudsmanica je iznijela i četiri prijedloga za poboljšanje, koji su uključivali: pojašnjavanje pravila savjetovanja s dionicima za hitne prijedloge; osiguravanje pravodobne objave analitičkih dokumenata kojima se zamjenjuju procjene učinka i navode dokazi kojima se potkrepljuju njezini prijedlozi kako bi se omogućila javna rasprava prije donošenja zakonodavstva; izdavanje smjernica za provedbu procjena klimatske dosljednosti; pružanje i evidentiranje obrazloženja pri skraćivanju razdoblja savjetovanja među službama ispod utvrđenih pragova.

U svojem odgovoru Ombudsmanu Komisija je pristala razmotriti definiranje „hitnih” situacija tijekom predstojeće revizije pravila za bolju regulativu te evidentirati i objaviti razloge za primjenu odstupanja od njihovih zahtjeva. Komisija se obvezala i da će osigurati ciljana savjetovanja o svojim „hitnim” prijedlozima, objaviti analitičke dokumente s dokazima kojima se potkrepljuju njezini prijedlozi u roku od tri mjeseca od donošenja, uključiti procjene klimatske dosljednosti u analitičke dokumente i memorandume s objašnjenjima za buduće prijedloge te pružiti obrazloženja za skraćena savjetovanja među službama.

Podnositelji pritužbe u svojim su primjedbama na odgovor Komisije smatrali da obveze Komisije nisu ni jasne ni dovoljno konkretne da bi se zajamčio transparentan i uključiv zakonodavni postupak koji se temelji na dokazima.

Ombudsmanica je pozdravila sveukupni konstruktivan odgovor Komisije na njezine preporuke i prijedloge za poboljšanje. Međutim, odgovor Komisije još nije dovoljno jasan u pogledu konkretnih koraka koje namjerava poduzeti kako bi provela preporuke i prijedloge Ombudsmana za poboljšanje.

Ombudsmanica će stoga pratiti to pitanje na temelju budućih pritužbi i nakon što Komisija dovrši reviziju pravila za bolju regulativu. U ovoj fazi daljnje istrage nisu opravdane, a Europski ombudsman zaključio je tri predmeta.