Kontekst pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, savjetodavna skupina, proveo je program u Demokratskoj Republici Kongu (DR Kongo). Program je financiran u okviru 10. Europskog razvojnog fonda [1] (ERF) i cilj mu je bio doprinijeti reformi pravosudnog sektora poboljšanjem upravljanja i jačanjem pravosuđa.

2. Program pripada kategoriji privatnih neizravnih decentraliziranih operacija pri čemu je Komisija upravljanje programom delegirala nacionalnom dužnosniku za ovjeravanje [2] (NAO) u DR Kongu. Nacionalni dužnosnik za ovjeravanje podupire i predstavlja „COFED”[3], koji provodi i prati programe i projekte koji se financiraju iz ERF-a.

3. Nacionalni dužnosnik za odobravanje delegirao je odgovornost za provedbu programa podnositelju pritužbe. U tu su svrhu nacionalni dužnosnik za ovjeravanje i podnositelj pritužbe potpisali ugovor o uslugama.[4] U skladu sa svojim ugovornim obvezama [5] podnositelj pritužbe imenovao je „administratora” (administratora)[6] i „računovodstvenog službenika” (računovodstvenog službenika)[7] da djeluju u njegovo ime.

4. Administrator i računovodstveni službenik zatim su otvorili bankovni račun za sredstva u lokalnoj banci u DR Kongu, kako se zahtijeva u Praktičnom vodiču Komisije.[8] U Praktičnom vodiču utvrđuju se i objašnjavaju pravila i postupci koji se primjenjuju na sve programe koji se financiraju u okviru 10. ERF-a.

5. Program je trajao od 28. travnja 2014. do 27. travnja 2016. Računovodstveni službenik stupio je 5. travnja 2016. u kontakt s delegacijom EU-a u DR Kongu i COFED-om. Rekao je da kruže glasine o mogućem bankrotu lokalne banke. Izjavio je da će trebati oko dva mjeseca da se dovrše preostale zadaće [9] u okviru programa te je zatražio njihovo iznimno odobrenje za promjenu banke.

6. Dva dana kasnije delegacija EU-a odgovorila je da se složila s prijedlogom da se preostala sredstva prenesu drugoj banci, ali je od računovodstvenog službenika zatražila da provjeri bi li to bilo izvedivo u skladu sa zakonima DR Konga i da službeno zatraži odobrenje COFED-a prije nego što nastavi s takvim prijenosom. Tužitelj je to učinio sljedeći dan.

7. COFED je 12. travnja 2016. odgovorio i naveo da sredstva treba prenijeti na Komisijin bankovni račun u Bruxellesu. Dva dana kasnije administrator i računovodstveni službenik naložili su lokalnoj banci da zatvori račun i prenese saldo Komisiji. Međutim, banka nije odgovorila i krajem svibnja 2016. stavljena je pod javnu upravu. Unatoč opetovanim zahtjevima podnositelja pritužbe, on nije vratio neiskorištena sredstva Komisiji.

8. Revizija je provedena 2017., nakon završetka programa, a revizori su u svibnju 2018. objavili svoje završno revizijsko izvješće. Iako je program uspješno proveden, revizori su iznijeli tri opažanja: (1) neiskorištena sredstva nisu otplaćena na kraju programa [10]; (2) ugovor o uslugama u vrijednosti od 17 550 EUR nije se trebao dodijeliti izravno, već tek nakon provedbe postupaka javne nabave; i 3. postojala je neobjašnjiva razlika od 674 EUR između financijskog izvješća i prijavljenih troškova.

9. Nakon revizije Komisija je poslala „prethodni informativni dopis” u kojem je podnositelja pritužbe obavijestila o svojoj namjeri povrata više od 420 000 EUR, koji se uglavnom sastoji od neiskorištenih sredstava koje je banka zadržala i nekih neprihvatljivih troškova u ograničenom iznosu [11]. Komisija je pozvala podnositelja pritužbe da dostavi primjedbe. Budući da nije primila odgovor, 2019. izdala je dvije obavijesti o terećenju: jednu obavijest o terećenju za povrat neiskorištenih sredstava [12] i jednu za povrat neprihvatljivih troškova iz nalaza 2. i 3. izvješća o reviziji [13].

10. Podnositelj pritužbe usprotivio se objema obavijestima o terećenju tvrdeći, među ostalim, da mu nije pružena mogućnost da izrazi svoja stajališta i da se ne može smatrati odgovornim za financijsku situaciju banke. Međutim, podnositelj pritužbe platio je obavijesti o terećenju i zatražio od Komisije da oslobodi svoje financijsko jamstvo.[14]

11. Komisija je potvrdila obavijest o terećenju za neiskorištena sredstva, ali je djelomično poništila obavijest o terećenju za neprihvatljive troškove.[15] Nakon djelomičnog poništenja obavijesti o terećenju oslobodila je financijsko jamstvo i vratila podnositelju pritužbe. Od više od 3 000 000 EUR troškova koje su provjerili revizori, utvrđeno je da samo 674 EUR nije u skladu s primjenjivim pravilima.

12. Podnositelj pritužbe ponovno je uložio prigovor na obavijest o terećenju za neiskorištena sredstva te se potom obratio Ombudsmanu u veljači 2020.

13. Banka je u listopadu 2020. prešla s javne uprave na likvidaciju.

Prijedlog Europskog ombudsmana za rješenje

14. Ombudsmanica je napomenula da je podnositelj pritužbe imao priliku izraziti svoja stajališta tijekom postupka povrata. Nije jasno je li tijekom revizijskog postupka COFED propustio prenijeti primjedbe podnositelja pritužbe revizorima ili ih revizori nisu uzeli u obzir. Međutim, nakon prigovora podnositelja pritužbe na obavijesti o terećenju Komisija je djelomično poništila jednu obavijest i vratila podnositelju pritužbe.

15. Ombudsmanica nije bila uvjerena argumentom Komisije da je podnositelj pritužbe kasnio sa zatvaranjem programa i da je trebao vratiti sredstva Komisiji prije nego što je banka stavljena pod upravu.

16. Ombudsmanica je smatrala da je stajalište Komisije da je na podnositelju pritužbe da snosi rizik insolventnosti banke dovelo do osobito teškog opterećenja za podnositelja pritužbe. Napomenula je da nije jasno kako će se načelo dobrog financijskog upravljanja poboljšati tako što će se podnositelju pritužbe nametnuti opterećenje na koje nema utjecaja. Ombudsmanica nije bila uvjerena da je Komisija djelovala u skladu s načelima dobre uprave. Stoga je kao rješenje predložila da Komisija ponovno razmotri svoju odluku da podnositelj pritužbe snosi rizik od nesolventnosti lokalne banke u Demokratskoj Republici Kongu [16].

Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga rješenja

Odgovor Komisije

17. Komisija se nije složila s procjenom Europskog ombudsmana. Tvrdio je da je podnositelj pritužbe bio nemaran. Tvrdio je da je podnositelj pritužbe kasnio s preuzimanjem inicijative za prijenos sredstava drugoj banci i sa zatvaranjem programa. Nadalje, podnositelj pritužbe nije poduzeo nikakve (pravne) mjere za povrat sredstava od banke. Komisija je smatrala da je u to vrijeme kongoanskim građanima bilo jasno da banka ima poteškoća. Lokalni mediji već su u veljači 2016. izvijestili [17] da je banka u financijskim poteškoćama.

18. Komisija je navela da obveza podnositelja pritužbe da vrati neiskorištena sredstva proizlazi iz značajki programa i ugovornih odredbi. Program je privatna neizravna decentralizirana operacija kojom je DR Kongo delegirao ovlasti javne uprave podnositelju pritužbe. Stoga je podnositelj pritužbe prihvatio povezane rizike.

19. Komisija je nadalje tvrdila da se obveza podnositelja pritužbe da vrati sredstva ne sastoji od preuzimanja rizika stečaja banke, nego od obveze povrata pretfinanciranja. Komisija nije tvrdila da je narušeno načelo dobrog financijskog upravljanja.

20. Međutim, Komisija je navela da je, u skladu s načelom proporcionalnosti, bila spremna podnositelju pritužbe dati novu priliku da pruži zadovoljavajuće i uvjerljive odgovore na dvije točke, što bi joj moglo omogućiti da pokrene sporazumno rješenje s ciljem djelomične podjele tereta gospodarskog gubitka. Konkretno, Komisija je od podnositelja pritužbe zatražila da opravda navodna kašnjenja u traženju od banke da prenese sredstva i dostavi dokaze da je poduzela korake za povrat novca i ograničavanje štete.

Primjedbe podnositelja pritužbe 

21. Podnositelj pritužbe tvrdio je da i Ombudsman i Komisija nisu uzeli u obzir činjenicu da je NDO vlasnik bankovnog računa i da je stoga odgovoran za povrat neiskorištenih sredstava.

22. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da nije imao priliku izraziti svoja stajališta tijekom revizijskog postupka. Tvrdio je da nije nezamislivo da su revizori mogli doći do drukčijeg zaključka da im je bilo dopušteno objasniti svoje stajalište i osporiti njihovo utvrđenje da bi se neiskorištena sredstva trebala smatrati neprihvatljivima. Budući da je Komisija svoju odluku o povratu sredstava temeljila na izvješću o reviziji, nije isključeno da je mogla doći do drukčijeg zaključka da je podnositelj pritužbe mogao izraziti svoja stajališta tijekom postupka revizije.

23. Podnositelj pritužbe odbio je tvrdnju Komisije da je nepažnjom odgodila zahtjev za prijenos sredstava. Tvrdio je da ne postoje pouzdani izvori ni čvrsti dokazi koji bi potkrijepili glasine o stečaju banke. Kad je riječ o izvješću za medije, na koje je uputila Komisija, podnositelj pritužbe istaknuo je da je ono vrlo općenito. U članku se navodi da su neki klijenti banaka rekli da ne mogu podići novac, dok je drugi klijent rekao da nije primijetila nikakve poteškoće. U članku se ne navode uvjerljivi dokazi da bi podnositelj pritužbe bio uspješan u povratu sredstava da je taj dan djelovao. Naprotiv, podnositelj pritužbe smatrao je da članak upućuje na to da je u tom trenutku već bilo prekasno. Izvijestila je da je banka već postavila gornju granicu za isplate. Zbog veličine depozita podnositelja pritužbe još je vjerojatnije da bi banka mogla prenijeti neiskorištena sredstva drugoj banci. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da je još uvijek mogao izvršiti prijenose povezane s programom s računa u travnju 2016. Ti su prijenosi iznosili više od 45 000 EUR. Podnositelj pritužbe smatrao je da stoga u ožujku ili čak travnju 2016. nije imao jasne naznake da je banka u financijskim poteškoćama.

24. Podnositelj pritužbe tvrdio je da na temelju ugovora o uslugama nije dužan poduzeti nikakve mjere za povrat. Podnositelj pritužbe tvrdio je da, iako mu je NDO dodijelio prava i obveze, ništa u ugovornom okviru ne upućuje na to da je podnositelj pritužbe preuzeo javne ovlasti i odgovoran je za nemogućnost lokalne banke da isplati neiskorištena sredstva. Nadalje, podnositelj pritužbe smatrao je da nema dokaza da bi takvi pokušaji povrata doveli do djelomičnog ili potpunog povrata sredstava. Međutim, podnositelj pritužbe uložio je ozbiljne i skupe napore u povrat sredstava. Društvo je 2019. uputilo lokalno odvjetničko društvo da povrati sredstva, a 2020. poduzelo je potrebne korake kako bi se uključilo u postupak likvidacije. Međutim, na kraju 2020. likvidacija je obustavljena i otad nije napredovala. Prema posljednjem izvješću odvjetničkog društva bilo je i još uvijek nema izgleda za povrat sredstava ERF-a u kratkoročnom ili čak srednjoročnom razdoblju.

Procjena Europskog ombudsmana

25. Unatoč neslaganju Komisije s procjenom Ombudsmanice koja je dovela do njezina prijedloga rješenja, Ombudsmanica pozdravlja spremnost Komisije da otvori sporazumno rješenje.

26. Smatra da je podnositelj pritužbe na zadovoljavajući način odgovorio na dvije točke koje je Komisija iznijela u svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o rješenju.

27. Komisija je smatrala da je podnositelj pritužbe trebao djelovati kada je prvi put čuo glasine i podijelio dva novinska članka. Smatrao je da je u to vrijeme kongoanskim građanima već bilo jasno da se banka nalazi u ozbiljnim poteškoćama.

28. Ombudsmanica napominje da je članak koji je Komisija dostavila objavljen 30. ožujka 2016. U tom se članku navodi da neki klijenti nisu mogli podići novac s bankinih bankomata. Nije jasno koliko je klijenata imalo poteškoća s podizanjem novca i koliko su novca pokušali povući. U članku se zatim navodi da već nekoliko dana postoje izvješća o financijskim poteškoćama banke i da je banka ograničila povlačenje svojih klijenata. Međutim, u istom se članku navodi i da je nedavnom revizijom utvrđeno da su temeljna načela banke solidna s obujmom aktivnosti i bazom klijenata u kontinuiranom rastu.

29. Drugi članak koji je Komisija dostavila objavljen je 6. lipnja 2016., odnosno nakon što je banka stavljena pod javnu upravu. Članak je izvijestio da je Kongoanska središnja banka podnijela pritužbu i da se banka suočava s ozbiljnom krizom. Središnja banka je krajem veljače suspendirala kreditnu liniju od 40 milijardi kongoanskih franaka. Međutim, u članku je također navedeno da je samo nekoliko dana ranije Ministarstvo komunikacija u priopćenju za medije navelo da je banka revidirana od lipnja 2015. do veljače 2016. i da je tom revizijom potvrđena čvrstoća temelja banke.

30. S obzirom na to da javno dostupne informacije nisu bile jasne i da je banka u travnju još uvijek izvršila prijenose povezane s projektom u iznosu većem od 45 000 EUR s računa, Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije odgodio zahtjev Delegaciji EU-a i COFED-u za odobrenje prijenosa sredstava. U tom kontekstu treba napomenuti i da je COFED-u trebalo četiri dana da odgovori na službeni zahtjev. Nadalje, ombudsmanica smatra da je vrlo dvojbeno da bi banka mogla prenijeti preostala sredstva čak i da je podnositelj pritužbe djelovao tog dana.

31. Komisija je tvrdila da podnositelj pritužbe nije uložio napore u povrat neiskorištenih sredstava. Smatrala je da nije dovoljno pisati upravitelju banke i nekoliko je puta savjetovala podnositelju pritužbe da poduzme daljnje (pravne) mjere.

32. Iako je podnositelj pritužbe tvrdio da nema ugovornu obvezu naplate sredstava pravnim sredstvima, sada je dostavio bilješku lokalnog kongoanskog odvjetničkog društva da je podnositelj pritužbe zatražio da djeluje u njegovo ime. U bilješci se navodi da je poduzeće prvotno savjetovalo podnositelja pritužbe da pronađe sporazumno rješenje s nacionalnim dužnosnikom za ovjeravanje i delegacijom EU-a. Budući da to nije dovelo ni do kakvog rezultata, ocijenila je izglede za uspjeh sudskog postupka te je 2020. poduzela potrebne korake u skladu s postupkom koji su utvrdili likvidatori banke. Međutim, u prosincu 2020. likvidacija je obustavljena. Tek je nedavno, krajem 2022., objavljen novi raspored likvidacije. Međutim, sada je naložena revizija kojom će se najvjerojatnije ponovno produljiti likvidacija.

33. Stoga Ombudsman smatra da je podnositelj pritužbe pružio zadovoljavajuće i uvjerljive odgovore na dvije točke koje je Komisija istaknula u svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o rješenju. Stoga predlaže da Komisija s podnositeljem pritužbe pokrene postupak sporazumnog rješavanja sporova.

34. Kad je riječ o drugim istaknutim pitanjima, podnositelj pritužbe tvrdio je da je NDO vlasnik bankovnog računa. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je upravljao samo računom NDO-a i da bi pečat na „obrazcu za financijsku identifikaciju”[18] pokazao da je NDO vlasnik računa.

35. U Praktičnom vodiču predviđeno je da obrazac za financijsku identifikaciju ispunjavaju i potpisuju administrator, računovodstveni službenik i predstavnik banke. Potpis ili pečat NDO-a nije potreban ni predviđen. Nadalje, nacionalni dužnosnik za odobravanje djelomično je delegirao svoje ovlasti podnositelju pritužbe. To djelomično delegiranje uvjetovano je otvaranjem lokalnog bankovnog računa koji podliježe potpisima i administratora i računovodstvenog službenika.[19]

36. Ombudsman se stoga ne može složiti sa stajalištem podnositelja pritužbe. U tom kontekstu ombudsmanica napominje da se u Praktičnom vodiču navodi da se račun mora otvoriti u banci u zemlji u kojoj se program provodi. Međutim, sama Komisija smatrala je da su financijske poteškoće banaka uobičajen i predvidljiv rizik, posebno u zemljama u razvoju. U Praktičnom vodiču nadalje se navodi da bi se račun u banci u zemlji predmetnog projektnog partnera mogao otvoriti samo u iznimnim i propisno opravdanim okolnostima. S obzirom na pravna jamstva koja se primjenjuju na sredstva na računima u bankama unutar EU-a, u kojima podnositelj pritužbe ima registrirano sjedište, jasno je da bi projektni partneri u programima ERF-a imali veću zaštitu ako bi mogli koristiti bankovne račune s domicilom u kojima imaju sjedište. Ombudsmanica će u tu svrhu dati prijedlog. Međutim, nije očito zašto bi delegiranje javnih ovlasti podnositelju pritužbe trebalo podrazumijevati, kao što to tvrdi Komisija, da je podnositelj pritužbe odgovoran za sredstva koja su postala nedostupna zbog insolventnosti banke.

37. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su revizori možda došli do drukčijeg zaključka da je podnositelj pritužbe mogao izraziti svoja stajališta tijekom revizijskog postupka. U skladu sa sudskom praksom EU-a [20], adresatima odluka koje na njih negativno utječu trebalo bi omogućiti da iznesu svoja stajališta. Sud je presudio da bi povreda „prava na saslušanje” dovela do poništenja pobijane odluke samo ako bi predviđanje saslušanja moglo dovesti do drukčijeg ishoda ili ako bi se podnositelj pritužbe mogao bolje braniti.

38. U tom kontekstu Ombudsmanica napominje da se u samom izvješću o reviziji neiskorištena sredstva ne navode kao „neprihvatljivi troškovi”. Revizori su samo napomenuli da predfinanciranje nije isplaćeno Komisiji te su smatrali da je to trebalo biti učinjeno do 27. travnja 2016. Treba napomenuti i da Komisija nije navela neiskorištena sredstva kao „neprihvatljive troškove”, ni u dopisu o prethodnoj obavijesti [21] ni u obavijesti o terećenju. Revizori nisu klasificirali neiskorištena sredstva kao neprihvatljiva. Nadalje, revizijsko izvješće pokazuje i da su revizori utvrdili da su određeni troškovi povezani s ugovorom o uslugama neprihvatljivi unatoč primjedbi Komisije da je nacionalni dužnosnik za ovjeravanje nametnuo taj ugovor o uslugama. To su troškovi koje je Komisija nadoknadila nakon što je podnositelj pritužbe uložio prigovor tijekom postupka povrata. Ombudsman stoga nije uvjeren da podnositelj pritužbe nije mogao učinkovito izraziti svoja stajališta, barem u kasnijoj fazi. Međutim, Ombudsmanica smatra da bi bilo bolje da je podnositelj pritužbe imao izravan način za iznošenje primjedbi o nalazima revizora, umjesto načina na koji je to učinjeno u ovom predmetu, odnosno putem COFED-a, što je dovelo do činjenične nesigurnosti u pogledu toga jesu li primjedbe stvarno dane ili primljene. Ona će dati prijedlog u tu svrhu.

39. Ombudsmanica smatra da daljnje istrage ne bi dovele do zadovoljavajućeg ishoda za podnositelja pritužbe i zaključuje predmet. Kako bi pokušala izbjeći slične situacije koje će se pojaviti u budućnosti, ona daje tri prijedloga za poboljšanje.

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Daljnje istrage nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

Prijedlozi za poboljšanje

1) Europska komisija trebala bi s podnositeljem pritužbe pokrenuti postupak sporazumnog rješavanja sporova s ciljem djelomične podjele gospodarskog tereta gubitka sredstava.

2) Komisija bi trebala ispitati u kojim bi okolnostima bilo pošteno i pravično da ugovaratelji u situaciji kao što je ona podnositelja pritužbe snose rizik nesolventnosti banke. Ako Komisija zaključi da je to razumno, trebala bi skrenuti veću pozornost na rizike povezane s bankovnim računima u zemljama korisnicama Europskog razvojnog fonda te na moguće mjere za njihovo ublažavanje. Komisija bi također trebala razmotriti mogućnost da se ugovarateljima dopusti otvaranje bankovnih računa unutar EU-a ako postoje sveobuhvatnija pravila o depozitnim jamstvima nego u mnogim drugim zemljama.

3) Komisija bi trebala osigurati da ugovaratelji u situaciji kao što je ona podnositelja pritužbe imaju priliku izraziti svoja stajališta u revizijskim postupcima izravno, a ne samo preko posrednika.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 29. ožujka 2023.

 

[1] Deseti ERF osnovan je na temelju međunarodnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja (AKP), s druge strane. ERF financiraju države članice, ali njime upravlja Komisija. ERF-om se financiraju programi koji doprinose gospodarskom, socijalnom ili kulturnom razvoju zemalja AKP-a.

[2] Državni ured za reviziju pravna je osoba na ministarskoj razini.

[3] COFED je kratica za francuski naziv jedinice: „Cellule d’appui à l’ordonnateur du fonds européen de developpement”. COFED uspostavljaju tijela DR Konga, ali ga djelomično financira EU i djeluje u bliskoj suradnji s lokalnom delegacijom EU-a. Više informacija dostupno je na https://cofed.cd/qui-sommes-nous/

[4] Vidjeti članak 102. Uredbe 215/2008, Financijska uredba koja se primjenjuje na 10. ERF.

[5] U skladu s primjenjivim pravilima nacionalni dužnosnik za odobravanje morao je potpisati ugovor o uslugama prije nego što je provedbu programa delegirao podnositelju pritužbe. U ugovoru o uslugama utvrđuju se zadaće povjerene podnositelju pritužbe i način na koji će se programom upravljati i na koji će se provoditi.

[6] Administrator provodi blagajnu programa i odgovoran je za sve obveze u vezi s rashodima, odobrenja plaćanja i povrate.

[7] Računovodstveni službenik odgovoran je za provjeru rashoda i provedbu odgovarajućih plaćanja i povrata.

[8] U odjeljku 3.3.7. Praktičnog vodiča predviđeno je da se račun može otvoriti u banci u zemlji tijela koje provodi program samo iznimno i u propisno opravdanim slučajevima nakon što dobije odobrenje voditelja delegacije EU-a. Praktični vodič dostupan je na: https://international-partnerships.ec.europa.eu/system/files/2019-09/practical-guide-programme-estimates-version4-1-2013_en.pdf

[9] Zadaće koje su trebale biti dovršene uključivale su (1) plaćanje dvaju dobavljača; 2. podnosi završno izvješće; (3) napustiti unajmljenu zgradu i zatražiti povrat unajmljenog depozita; (4) prebaciti saldo računa Komisiji.

[10] Revizori su utvrdili da je, s obzirom na to da je završna faza programa završila 27. travnja 2016., neiskorištena sredstva trebalo vratiti najkasnije do tog datuma u skladu s točkom 3.1. dopune 2. programu.

[11] Revizori su troškove u nalazima 2. i 3. iz točke 8. proglasili neprihvatljivima.

[12] U obavijesti o terećenju kao obrazloženje navedeno je sljedeće: „Otpremnina koja nije samostalna”

[13] U obavijesti o terećenju kao obrazloženje navedeno je sljedeće: „MJERENJE MJESEČNIH RAZMJENA UREĐAJA UKLJUČUJE SUITE AUDIT KPMG”

[14] U Praktičnom vodiču predviđeno je da se financijsko jamstvo mora dati u iznosu zatraženog pretfinanciranja prije nego što se pretfinanciranje može isplatiti. Podnositelj pritužbe dao je takvo jamstvo 2014.

[15] Komisija je poništila obavijest o terećenju u pogledu nalaza 2. Navela je da je, s obzirom na to da je nacionalni dužnosnik za odobravanje preporučio da se ne mijenja određeni pružatelj usluga i da su pružene usluge vrlo specifične, primjereno izravno pregovarati s pružateljem usluga, a ne pokrenuti postupak javne nabave.

[16] Cjeloviti tekst prijedloga rješenja dostupan je na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/solution/en/157772

[17] Komisija je dostavila članke objavljene u lokalnim medijima 30. ožujka 2016., https://www.radiookapi.net/2016/03/30/actualite/societe/des-clients-affluent-dans-les-agences-de-la-biac-pour-retirer-leur#:~:text=De%20nombreux%20clients%20de%20la,%C3%A0%20des%20retraits%20d%27argent; i 6. lipnja 2016., https://www.jeuneafrique.com/331252/economie/affaire-biac-banque-centrale-porte-plainte/

[18] Institucije EU-a upotrebljavaju obrasce za financijsku identifikaciju za bilježenje podataka o bankovnom računu bilo koje (pravne) osobe prije izvršenja plaćanja.

[19] Člancima 5.2., 5.3. i 5.6. Procjene programa predviđa se da će podnositelj pritužbe upravljati programom i provoditi ga. U tu svrhu nacionalni dužnosnik za ovjeravanje djelomično delegira svoje ovlasti podnositelju pritužbe, koji ovlašćuje administratora i računovodstvenog službenika da djeluju u njegovo ime. To djelomično delegiranje uvjetovano je, među ostalim, otvaranjem bankovnog računa koji podliježe potpisima i administratora i računovodstvenog službenika.

[20] C-462/98 P, Mediocurso protiv Komisije, točka 36., dostupno na: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=C-462/98 i C-418/11, Texdata Software GmbH, točka 83., dostupno na: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-418/11&language=EN

[21] Podnositelj pritužbe tvrdi da nije primio prethodni informativni dopis.