Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na ulogu Europske komisije u praćenju izvršenja ugovora o istraživačkoj stipendiji i njezine obrade zahtjeva za pristup dokumentima.

2. Tužitelj je talijanski državljanin. Od siječnja 2005. do srpnja 2008. radio je kao stručni istraživač na sveučilištu (dalje u tekstu „sveučilište domaćin”) u Ujedinjenoj Kraljevini. U prve dvije godine, odnosno od 7. siječnja 2005. do 6. siječnja 2007., Komisija mu je dodijelila stipendiju Marie Curie [1]. U nekom je trenutku podnositelj pritužbe postao svjestan da je njegova plaća niža od one predviđene ugovorom o istraživačkoj stipendiji. Umjesto da zarađuje godišnju plaću od 40 000 GBP, primio je 28 000 GBP.

3. Podnositelj pritužbe najprije se obratio svojem sveučilištu domaćinu u vezi s pitanjem plaća. Priznao je da je došlo do pogreške u izračunu njegove plaće. Nakon što je ponovno razmotrilo situaciju podnositelja pritužbe, sveučilište domaćin bilo je spremno ispraviti njegove plaće i predložilo mu da mu isplati ukupan iznos od 19 765,05 GBP. Podnositelj pritužbe također je pozvan da potpiše „kompromisni sporazum”, standardnu praksu u takvim slučajevima. Ponuda nije uključivala naknadu za obračunate kamate, novčanu devalvaciju ili moralnu štetu, pa je podnositelj pritužbe odbio ponudu.

4. Podnositelj pritužbe više je puta 2009. pisao Komisiji i tvrdio da nije pravilno pratio djelatnost svojeg sveučilišta domaćina. Također je zatražio pristup dokumentima koji se odnose na (i) sva plaćanja koja je izvršilo njegovo sveučilište domaćin u njegovu korist između 7. siječnja 2005. i 6. siječnja 2007. te (ii) presliku ugovora s Marie Curie Research Training Network brojem MRTN-CT-2003-503677 (dalje u tekstu „ugovor RTN”). Naposljetku je tvrdio da bi „EU” i/ili sveučilište domaćin trebali i. platiti mu obračunate kamate do konačne isplate, ii. primijeniti devizni tečaj koji se primjenjivao u ožujku 2009. i iii. platiti mu dodatni iznos od 3000 GBP za pokrivanje pravnih troškova koje je imao zbog navodnog nedostatka nadzora institucije.

5. U svojim odgovorima podnositelju pritužbe Komisija je prvo istaknula da nema izravnu ugovornu vezu s istraživačima, već samo sa sveučilištima domaćinima. Naime, i ugovor RTN potpisan je između Komisije i konzorcija sveučilišta domaćina. Objasnila je i da je pri imenovanju istraživača svaki ugovaratelj obvezan s tom osobom sklopiti ugovor o radu. U skladu s relevantnim odredbama ugovora o RTN-u svaki ugovaratelj putem koordinatora šalje potpisanu izjavu Komisiji kako bi potvrdio da je ugovor o radu u skladu s ugovorom o RTN-u. Koordinator je dužan prikupiti sve izjave istraživača i dostaviti ih Komisiji. U tom je pogledu Komisija naglasila da sveučilište domaćin podnositelja pritužbe nije ispunilo tu obvezu. Čim je Komisija saznala da sveučilište domaćin nije poštovalo pravila ugovora o RTN-u, zatražila je od ugovaratelja da ispravi pogrešku. Time je Komisija postupila u skladu sa svojom obvezom praćenja ispunjavanja obveza iz članka II.3.4. ugovora RTN. Naposljetku, Komisija je ponovila da, kao što je već obavijestila podnositelja pritužbe u svojoj prethodnoj korespondenciji, svaki pravni spor o pitanjima koja nadilaze ispravak iznosa utvrđenih u ugovoru o RTN-u nije u njezinoj nadležnosti te bi ga stoga trebalo pokrenuti pred nadležnim pravosudnim tijelima na nacionalnoj razini.

6. Kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup dokumentima, Komisija je prvo odbila njegov zahtjev i temeljila se na članku II.9. stavku 1. ugovora RTN, prema kojem je bila obvezna čuvati povjerljivost svih dokumenata povezanih s provedbom projekta. U odgovoru na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe Komisija je navela da u trima dokumentima obuhvaćenima područjem primjene njegova zahtjeva nije navedeno koliko je isplaćeno svakom istraživaču. Na temelju toga zaključila je da je ponovni zahtjev podnositelja pritužbe bespredmetan jer nijedan dokument ne sadržava informacije kojima se dokumentira njegova plaća. Podnositelj pritužbe zatim je podnio novi zahtjev za pristup trima dokumentima. Komisija je u odgovoru odbila potpuni pristup i uputila na svrhu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije [2], a to je omogućiti pristup dokumentima široj javnosti, a ne uzeti u obzir posebne interese koje bi pojedinci mogli imati u tom pogledu. Međutim, nakon što je razmotrila poseban interes podnositelja pritužbe za dobivanje pristupa trima dokumentima, Komisija je odlučila objaviti informacije o podnositelju pritužbe uključene u jedan od dokumenata (izvješće o radu).

7. Podnositelj pritužbe podnio je 19. kolovoza 2009. predstavku Odboru za predstavke (dalje u tekstu „PETI”) u vezi sa svojim pritužbama. PETI je 16. prosinca 2009. proslijedio pismo podnositelja pritužbe Europskom ombudsmanu. Ombudsmanica je isti dan zabilježila pismo kao pritužbu.

Predmet istrage

8. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim navodima i tvrdnjama.

Tvrdnje

1. Komisija nije na odgovarajući način zaštitila prava i interese podnositelja pritužbe s obzirom na informacije koje su joj bile dostupne tijekom praćenja izvršenja ugovora Marie Curie RTN MRTN-CT-2003-503677.

2. Komisija nije odgovorila na sljedeća pitanja koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojoj korespondenciji s institucijom: (i) njegov zahtjev za informacije o tome kada je Komisija saznala da su plaćanja koja je izvršilo sveučilište domaćin u njegovu korist bila netočna i (ii) njegov upit o tome zašto o tome nije odmah obaviješten.

3. Komisija je pogrešno odbila dati pristup dokumentima koje je podnositelj pritužbe zatražio 3. lipnja 2009., odnosno dokumentima koji se odnose na sva plaćanja koja je sveučilište domaćin izvršilo u njegovu korist od 7. siječnja 2005. do 6. siječnja 2007. i preslici ugovora Marie Curie RTN MRTN-CT-2003-503677.

U prilog svojoj trećoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da ga je Komisija više puta obavijestila da ne može intervenirati u njegov poseban spor sa svojim sveučilištem domaćinom i da će on sam morati nastaviti spor na nacionalnoj razini. Komisija je stoga postupila nedosljedno time što je uskratila informacije koje su joj očito bile potrebne za poduzimanje mjera koje je savjetovala.

Zahtjevi

1. Komisija bi trebala odobriti pristup dokumentima koje je zatražio podnositelj pritužbe.

2. Komisija bi trebala obavijestiti podnositelja pritužbe o tome kada je saznala da su plaćanja koja je izvršilo sveučilište domaćin u njegovu korist bila netočna i zašto o tome nije odmah obaviješten.

Istraga

9. Ombudsmanica je 7. svibnja 2010. od Komisije zatražila mišljenje o pritužbi. Komisija je svoje mišljenje dostavila 27. listopada 2010. Mišljenje je proslijeđeno podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je on poslao 18. prosinca 2010.

10. Dana 6. veljače 2012. službe Ombudsmana pregledale su spis Komisije u vezi s predmetom podnositelja pritužbe. Primjerak izvješća o inspekcijskom pregledu proslijeđen je podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje primjedbi. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja o izvješću 26. ožujka 2012.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

U pogledu standarda preispitivanja

11. Ombudsmanica napominje da se prvi prigovor podnositelja pritužbe djelomično odnosi na izvršavanje dužnosti koje proizlaze iz ugovora RTN sklopljenog između Komisije i članova konzorcija, odnosno institucija domaćina.

12. Nepravilnost se, naravno, može utvrditi kada je riječ o ispunjavanju obveza koje proizlaze iz ugovora koje su sklopile institucije ili tijela EU-a.

13. Međutim, Ombudsman je dosljedno smatrao da je opseg nadzora koji može provesti u takvim slučajevima nužno ograničen. Ombudsman smatra da ne bi trebao nastojati utvrditi je li bilo koja od stranaka prekršila ugovor ako je to sporno. To bi pitanje mogao učinkovito riješiti samo nadležni sud koji bi imao mogućnost saslušati argumente stranaka u pogledu mjerodavnog prava i ocijeniti proturječne dokaze o svim spornim činjeničnim pitanjima.

14. Ombudsman stoga smatra da je u predmetima koji se odnose na ugovorne sporove opravdano ograničiti svoju istragu na ispitivanje je li mu dotična institucija ili tijelo Unije pružilo dosljedan i razuman prikaz pravne osnove za svoje djelovanje i zašto smatra da je njegovo stajalište o ugovornom položaju opravdano. Ako je to slučaj, Europski ombudsman zaključit će da njegovom istragom nije otkriven slučaj nepravilnosti u postupanju. Taj zaključak neće utjecati na pravo stranaka da njihov ugovorni spor ispita i mjerodavno riješi nadležni sud.

Što se tiče opsega ove istrage

15. Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je naglasiti da je opseg ove istrage ograničen na navode i tvrdnje utvrđene u točki 8. ovog mišljenja. Ombudsman napominje da je u svojim očitovanjima podnositelj pritužbe zatražio i obračunate kamate, iznos koji treba utvrditi zbog amortizacije valute do trenutka plaćanja iznosa koji nedostaju, naknadu za poreze koje su zatražila tijela Ujedinjene Kraljevine, naknadu za razliku u tečaju između GBP i EUR te naknadu za nastale odvjetničke naknade. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da mu sveučilište domaćin i Komisija solidarno isplaćuju iznos od 20 000 GBP uvećan za 5000 GBP na ime naknade moralne štete.

16. Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe koja se odnosi na njegovo sveučilište domaćin, Ombudsman ističe da je, u skladu s člankom 2. stavkom 1. njegova Statuta, njegov mandat ograničen na istraživanje mogućih slučajeva nepravilnosti u djelovanju institucija, tijela, ureda i agencija Unije. Iz toga slijedi da Ombudsman ne bi imao pravo istraživati zahtjev koji se odnosi na sveučilište u Ujedinjenoj Kraljevini. Kad je riječ o drugim pitanjima navedenima u prethodnoj točki, čini se da ih je podnositelj pritužbe obavijestio Komisiju, kako se zahtijeva člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana. Pitanja su također logički povezana s istragom Ombudsmana o prvoj tvrdnji podnositelja pritužbe. Međutim, s obzirom na njegove nalaze o meritumu predmeta (vidjeti točke 40. i 41. u nastavku), Ombudsman smatra da nema potrebe za rješavanjem navedenih pitanja u ovoj odluci.

17. Budući da su treća tvrdnja i prva tvrdnja podnositelja pritužbe logički povezane, razmotrit će se zajedno. Isto vrijedi i za drugu tvrdnju i drugu tvrdnju.

A. Tvrdnja da Komisija nije na odgovarajući način zaštitila prava i interese podnositelja pritužbe

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

18. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da Komisija nije na odgovarajući način zaštitila njegova prava i interese s obzirom na informacije kojima je Komisija raspolagala tijekom praćenja izvršenja ugovora RTN. Konkretno, smatrao je da Komisija nije pravilno nadzirala djelatnost sveučilišta domaćina i da, na njegovu štetu, nije pravodobno poduzela mjere.

19. Komisija je u svojem mišljenju objasnila da je 26. ožujka 2009. dala detaljan odgovor na pritužbe podnositelja pritužbe. U svojem dopisu obavijestila je podnositelja pritužbe da sustavno zahtijeva od svih ugovaratelja u aktivnostima Marie Curie strogo poštovanje stopa utvrđenih u Prilogu III. ugovoru RTN. Kad god je to dovelo do toga da je stipendija isplaćena u iznosu manjem od paušalnih stopa utvrđenih u Prilogu, Komisija je od sveučilišta domaćina zatražila da stipendistu isplati dodatnu naknadu. Takav je zahtjev podnesen i u predmetu podnositelja pritužbe. Nakon što je Komisija obavijestila sveučilište domaćina o nedovoljnom plaćanju, ono je nastavilo s traženim ispravkom.

20. Kad je riječ o pravodobnosti njezina djelovanja, Komisija je objasnila da je njezin projektni službenik primio završna izvješća o projektu 18. srpnja 2008. Dokumenti nisu bili potpuni, pa je voditelj projekta zatražio od koordinatora da dostavi informacije koje nedostaju. Nakon što je poslala podsjetnike, Komisija je 5. rujna 2008. konačno obaviještena o problemima u vezi s ugovorom s kojima se susreo jedan od suradnika. Problemi su se odnosili na činjenicu da se ugovor o radu temeljio na lokalnim stopama umjesto na stopama Marie Curie. Nakon što je situacija ispravljena, financijski izvještaj ponovno je dostavljen s revidiranim brojkama, a Komisija je u prosincu 2008. primila revidiranu potvrdu o reviziji. Na temelju zaprimljenih dokumenata Komisija je zaključila da je podnositelju pritužbe izvršeno dodatno plaćanje te je stoga problem riješen.

21. Međutim, oko dva mjeseca kasnije, odnosno u veljači 2009. godine, koordinator je obavijestio projektnog službenika da problem nije riješen. Nakon razmjene e-poruka između podnositelja pritužbe, koordinatora i projektnog službenika, u ožujku 2009. izvršeno je dodatno plaćanje u korist podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe naknadno je elektroničkom poštom potvrdio da je primio tu uplatu.

22. Komisija je u svojem mišljenju podnositelju pritužbe objasnila i da je, u skladu s ugovorom između sveučilišta domaćina i Komisije, primjenjivi devizni tečaj onaj koji je na snazi prvog dana mjeseca nakon završetka izvještajnog razdoblja. Izbor tečaja provodi se na početku projekta, zbog čega je u ovom slučaju tečaj koji se primjenjivao na korekciju plaće bio službeni tečaj na dan 1. studenoga 2007. Iznos koji Komisija nadoknađuje svojim ugovarateljima izračunava se na temelju tog deviznog tečaja. Stoga ugovaratelji ne ostvaruju korist od mogućih promjena deviznog tečaja niti primaju kamate na nedovoljno plaćene iznose. Sve kamatne stope ili stope inflacije za koje podnositelj pritužbe smatra da na njih ima pravo trebale bi stoga biti upućene sveučilištu domaćinu jer su izvan nadležnosti Komisije. Budući da je Komisija ispunila svoje ugovorne obveze na temelju članka II.3.4. ugovora RTN, smatrala je da je to pitanje zaključeno u dijelu u kojem se odnosi na nju.

23. Komisija je naposljetku istaknula da ugovor RTN-a s Komisijom potpisuju samo sveučilišta domaćini. Komisija je stoga ugovorno povezana samo sa sveučilištima domaćinima, a ne s pojedinačnim istraživačima. Relevantni pravni okvir između istraživača i sveučilišta domaćina također je objašnjen podnositelju pritužbe u daljnjem dopisu Komisije od 31. srpnja 2009. Prema evidenciji Komisije podnositelj pritužbe sudjelovao je i na sastanku o preispitivanju na sredini razdoblja u Rimu u rujnu 2005., na kojem mu je objašnjen financijski i administrativni program projekta. Nadalje, podnositelj pritužbe i drugi istraživači koji su sudjelovali u istom projektu primili su 29. rujna 2005. e-poruku voditelja projekta s opsežnim informacijama o pravnim, financijskim i socijalnim aspektima programa. Dopisom od 26. ožujka 2009. podnositelju pritužbe pružene su i informacije o nacionalnim kontaktnim točkama programa, koje su mu mogle pružiti detaljnije informacije o tim aspektima. S obzirom na sve informacije dostavljene podnositelju pritužbe, Komisija je zaključila da je on bio primjereno obaviješten o pravnom okviru koji se primjenjuje na njegovo zaposlenje kao iskusnog istraživača u okviru programa.

24. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima u biti tvrdio da Komisija nije pravilno zaštitila njegova prava i interese. Dodao je da, da je Komisija poduzela odgovarajuće i pravodobne mjere protiv sveučilišta domaćina, ono ne bi inzistiralo na tome da mu se ne nadoknađuju kamate koje mu se duguju. Također je smatrao da Komisija nije provjerila jesu li mu iznosi koji nedostaju pravodobno isplaćeni, nego se samo oslonila na informacije dobivene od njegova sveučilišta domaćina. Komisija je bila obvezna provjeriti je li plaćanje stvarno izvršeno i nije se trebala jednostavno temeljiti na izvješćima. Također je tvrdio da je Komisija poduzela mjere u tom predmetu tek nakon što je izričito istaknuo to pitanje. Naposljetku, istaknuo je da nikada nije potpisao periodično ili završno izvješće, iako je to bio dužan učiniti u skladu s člankom III. stavkom 5. ugovora RTN.

Rezultati uvida u spis Komisije

25. Prilikom uvida u spis predstavnici Ombudsmana imali su pristup ugovoru o RTN-u i njegovim prilozima. Tijekom inspekcije predstavnici Komisije istaknuli su da su prilozi II. i III. ugovoru o RTN-u javno dostupni na internetu.

26. Predstavnici Komisije objasnili su predstavnicima Ombudsmana koji su proveli inspekciju da Komisija može otkriti moguće nepodudarnosti u plaćanjima izvršenima u korist stipendista putem periodičnog izvješćivanja. Naime, zahvaljujući takvom periodičnom izvješćivanju Komisija je postala svjesna razlika u predmetu podnositelja pritužbe. U tom je pogledu posebno važno godišnje izvješće. Međutim, godišnje izvješće je dodatno izvješće uz završno izvješće koje obuhvaća cijelo trajanje svakog projekta. Posebice u slučaju projekata koji se odvijaju izvan europodručja, upravo završno izvješće omogućuje Komisiji da otkrije moguće probleme kada je, primjerice, riječ o deviznom tečaju. U trenutku kada ugovor istraživača sa sveučilištem domaćinom stupa na snagu, Komisija ne može znati tko je zaposlen te kako i kada se to dogodilo.

Procjena Europskog ombudsmana

27. Budući da tvrdnja podnositelja pritužbe obuhvaća tri pitanja: i. ispunjavanje ugovornih obveza Komisije na temelju ugovora o RTN-u, ii. je li podnositelj pritužbe propisno obaviješten o svojim pravima i obvezama te iii. pravodobnost djelovanja Komisije u ovom predmetu, u sljedećoj procjeni Ombudsman će ih razmotriti.

U pogledu ispunjavanja ugovornih obveza Komisije na temelju ugovora RTN

28. Budući da su, kako je Komisija potvrdila tijekom inspekcije i kako je navedeno u točki 25., prilozi II. i III. ugovoru o RTN-u javno dostupni na internetu, u ovoj se odluci mogu navesti izvaci iz odredaba tih priloga.

29. Kako je navedeno u točki 11., Ombudsmanica napominje da je ugovor o RTN-u ugovor između Komisije i konzorcija institucija domaćina. Na temelju toga Komisija je ugovorno povezana s konzorcijem institucija domaćina. Podnositelj pritužbe stoga nije ugovorno povezan s Komisijom.

30. Člankom II.3.4. Priloga II. ugovoru RTN utvrđuju se Komisijine obveze izvršenja u projektu kako slijedi:

„Komisija:

prati znanstvenu, tehnološku i financijsku provedbu projekta i osigurava da financijski doprinos Zajednice bude osiguran kada i gdje je to potrebno pod uvjetima utvrđenima ugovorom;

b) izvršiti pregled, analizu i odobravanje rezultata projekta u roku navedenom u ugovoru;

čuva povjerljivost svih informacija, podataka, izvješća ili drugih rezultata ili znanja koji su joj priopćeni kao povjerljivi, u skladu s odredbama članka II.9.”

31. Podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da Komisija nije pravilno pratila djelatnost sveučilišta domaćina. Zbog toga je podnositelj pritužbe pretrpio štetu. Suprotno tomu, Komisija je smatrala da je postupila u skladu s primjenjivim odredbama ugovora RTN i poduzela mjere odmah nakon što je saznala za nedovoljno plaćanje. To je dovelo do toga da je institucija domaćin podnositelja pritužbe odmah postupila u skladu sa zatraženim ispravkom. Nadalje je naglasila da bi svaki spor o pitanjima koja nadilaze obveze Komisije utvrđene u članku II.3.4. Priloga II. ugovoru RTN bio izvan njezine nadležnosti.

32. Ombudsmanica napominje da je, na temelju odredbi članka II.3.4. Ugovora o RTN-u, Komisija dužna pratiti financijsko izvršenje projekta. Stoga smatra da bi Komisija trebala intervenirati ako se pojave problemi u vezi s financijskom provedbom projekta.

33. U ovom je slučaju podnositelj pritužbe potvrdio da je u ožujku 2009. primio dodatnu uplatu. Stoga nije sporno da su stope Marie Curie konačno primijenjene i da su odgovarajući iznosi isplaćeni podnositelju pritužbe. Ombudsmanica smatra uvjerljivim stajalište Komisije da su svi sporovi o pitanjima koja nadilaze dužnosti utvrđene u ugovoru o RTN-u izvan njezine nadležnosti jer, kako je navedeno u točkama 11. i 29. ovog mišljenja, Komisija nije ugovorno povezana s pojedinačnim istraživačima. Na temelju toga ombudsmanica zaključuje da je Komisija dala dosljedan i razuman prikaz pravne osnove za svoje djelovanje te je pravilno objasnila zašto smatra da je njezino stajalište o ugovornom položaju opravdano u pogledu tog dijela prvog navoda.

34. Kad je riječ o izjavi podnositelja pritužbe da bi u skladu s člankom III. stavkom 5. ugovora o RTN-u morao potpisati periodična ili završna izvješća, Ombudsman nadalje napominje da se relevantni članak odnosi samo na obvezu konzorcija da podnese izvješće o bazi podataka i izvješće o preispitivanju u sredini programskog razdoblja. U njemu se ne navode zahtjevi koji se odnose na pojedinačne istraživačke suradnike.

U pogledu pitanja je li Komisija propisno obavijestila podnositelja pritužbe o njegovim pravima i obvezama

35. Podnositelj pritužbe u svojim očitovanjima nije doveo u pitanje Komisijine izjave navedene u točki 23. ovog mišljenja, odnosno, kao prvo, da je u rujnu 2005. sudjelovao na preglednom sastanku u sredini programskog razdoblja u Rimu, na kojem mu je objašnjen financijski i administrativni program projekta, kao drugo, da je 29. rujna 2005. s drugim istraživačima koji su sudjelovali u istom projektu primio poruku elektroničke pošte voditelja projekta s opsežnim informacijama o pravnim, financijskim i socijalnim aspektima programa te, kao treće, da mu je dopisom od 26. ožujka 2009. dostavljena i informacija o nacionalnim kontaktnim točkama programa. Obavijesti iz točaka ii. i iii. također su uključene u spis i potvrđuju informacije dostavljene podnositelju pritužbe.

36. Ombudsmanica smatra da su informacije koje je Komisija dala podnositelju pritužbe bile primjerene, razumne i točne. Istraga o tom aspektu tvrdnje podnositelja pritužbe stoga nije otkrila nepravilnosti u postupanju.

U pogledu pravodobnosti djelovanja Komisije

37. Iz dokumenata spisa proizlazi da je Komisija 2008. zaprimila završna izvješća o projektu. Na temelju revidirane potvrde o reviziji i drugih dokumenata Komisija je zaključila da je podnositelju pritužbe izvršeno dodatno plaćanje. Na temelju dokumenata u spisu Ombudsman smatra da se Komisija u biti temeljila na revidiranim brojkama i brojkama u potvrdi o reviziji kada je pretpostavila da je plaćanje izvršeno, iako to nije bio slučaj.

38. Nakon toga je početkom 2009. podnositelj pritužbe poslao poruku koordinatoru konzorcija u kojoj je objasnio razlike u plaći, a koordinator je 26. veljače 2009. o toj poruci obavijestio Komisiju. Projektni službenik Komisije poslao je 11. ožujka 2009. poruku koordinatoru i sveučilištu domaćinu u kojoj je zatražio da se izvrše plaćanja koja nedostaju. Nakon toga je pogreška ispravljena, a podnositelj pritužbe potvrdio je i da je primio dodatnu uplatu.

39. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima u biti smatrao da je Komisija trebala provjeriti je li plaćanje stvarno izvršeno umjesto da se osloni na revidirane brojke i brojke u potvrdi o reviziji. U svojim očitovanjima na izvješće o inspekciji podnositelj pritužbe osporio je i Komisijine izjave navedene u točki 26. ovog mišljenja, odnosno da periodičnim izvješćivanjem može otkriti moguće nepodudarnosti u plaćanjima izvršenima u korist stipendista. U tom je pogledu podnositelj pritužbe tvrdio da bi Komisija, da je bila pažljivija, ranije mogla otkriti nepodudarnosti. Konkretno, Komisija je trebala intervenirati kada sveučilište domaćin podnositelja pritužbe nije podnijelo "Izjavu o sukladnosti" u vezi s njim. Podnositelj pritužbe nadalje se pozvao na relevantne odredbe članka III.3. ugovora RTN.

40. Ombudsmanica smatra uvjerljivima izjave Komisije da periodičnim izvješćivanjem može otkriti moguće nepodudarnosti u plaćanjima izvršenima u korist stipendista. Čini se da je tako opisani pristup u skladu i s člancima II.7. i III.5. ugovora RTN, prema kojima je konzorcij dužan Komisiji podnijeti određena izvješća o radu, izvješća o upravljanju, potvrde o reviziji i bazu podataka te izvješća o preispitivanju u sredini programskog razdoblja. Na temelju tih izvješća Komisija mora intervenirati u skladu s člankom II.3.4. (navedenim u točki 30.) ako otkrije probleme povezane s financijskom provedbom projekta.

41. Ombudsmanica nije uvjerena argumentom podnositelja pritužbe da je Komisija trebala ranije otkriti probleme na temelju „Izjave o sukladnosti” koja nedostaje. Čini se da podnositelj pritužbe ima na umu klauzulu iz članka III.4. ugovora RTN jer članak III.3. ugovora RTN u svakom slučaju ne sadržava odredbe o "Izjavi o sukladnosti". U tom pogledu treba napomenuti da je Komisija u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 31. srpnja 2009. objasnila da je u trenutku imenovanja podnositelja pritužbe za model upotrijebljen za „Izjavu o sukladnosti” bio potreban samo potpis predstavnika sveučilišta domaćina, a ne potpis pojedinačnog istraživača. Ombudsmanica smatra da je to objašnjenje u potpunosti uvjerljivo i u skladu s tekstom članka III.4. ugovora RTN. Podnositelj pritužbe, osim upućivanja na zahtjev da se sporazumom između sveučilišta domaćina i znanstvenog suradnika „navedu iznosi na koje istraživač ima pravo”, nije iznio nijedan argument kojim bi se moglo osporiti objašnjenje Komisije.

42. U ovom slučaju također valja istaknuti da je Komisija intervenirala čim je 2008. čula za problem. Nakon što je obaviještena da se sveučilište domaćin bavilo tim pitanjem, čini se da je Komisija odlučila da nije potrebno daljnje djelovanje. Taj se pristup čini primjerenim s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije dokazao da je Komisija trebala imati bilo kakav razlog za nepovjerenje u jamstva koja je dobila u tom pogledu. Ombudsmanica nadalje napominje da je Komisija ponovno intervenirala nakon što je utvrdila da, suprotno onomu što je smatrala, to pitanje nije riješeno i da ga je na kraju uspjela riješiti. U tim okolnostima Ombudsmanica smatra da se pristup Komisije ne može kritizirati i da je poduzela potrebne mjere za pravodobnu i primjerenu zaštitu prava i interesa podnositelja pritužbe.

B. Tvrdnja da Komisija nije pravilno odgovorila na korespondenciju podnositelja pritužbe i drugu tvrdnju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

43. U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na (i) njegov zahtjev za pružanje informacija o tome kada je saznala da su plaćanja koja je izvršilo sveučilište domaćin u njegovu korist bila netočna i (ii) njegov upit o tome zašto o tome nije odmah obaviješten. Tvrdio je da bi ga Komisija trebala obavijestiti o tome kada je saznala da su plaćanja koja je izvršilo sveučilište domaćin u njegovu korist netočna i zašto o tome nije odmah obaviješten.

44. Kako je navedeno u točkama 19. do 21. ovog mišljenja, Komisija je u svojem mišljenju objasnila da je otkrila određena odstupanja nakon primitka završnih izvješća o projektu u srpnju 2008. Stoga je od koordinatora zatraženo da pojasni nepodudarnosti i dostavi dokumente koji nedostaju. Dana 5. rujna 2008. voditelj projekta e-poštom je obaviješten da je došlo do problema s ugovorom o radu jednog od kolega (odnosno podnositelja pritužbe) jer se ugovor o radu temeljio na lokalnim tarifama umjesto na stopama Marie Curie. Koordinator je zatim ispravio izvješća. Komisija ih je primila zajedno s revidiranom potvrdom o reviziji u prosincu 2008. Na temelju tih dokumenata Komisija je zaključila da je izvršeno dodatno plaćanje u korist podnositelja pritužbe.

45. Komisija je naknadno preko koordinatora u veljači 2009. obaviještena da problem nedovoljnog plaćanja nije riješen. Kako je navedeno u točki 21. ovog mišljenja, Komisija je zatim zatražila dodatne informacije od koordinatora i, nakon razmjene poruka elektroničke pošte, podnositelj pritužbe primio je dodatnu uplatu u ožujku 2009.

46. Kad je riječ o točki ii. tvrdnje podnositelja pritužbe i povezanoj tvrdnji, Komisija je u biti tvrdila da se, u skladu s člankom 11. ugovora RTN, sva komunikacija između Komisije i konzorcija mora odvijati preko koordinatora i da on ne može izravno komunicirati s pojedinačnim kolegama. Ako se otkriju nepodudarnosti, Komisija bi stoga obavijestila koordinatora o potrebnim prilagodbama i pratila njihovu provedbu.

47. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima u biti zadržao svoju pritužbu.

Procjena Europskog ombudsmana

48. Ombudsmanica napominje da Komisija u svojoj prethodnoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe nije detaljno objasnila slijed događaja između srpnja 2008. i ožujka 2009. u vezi s ovim predmetom. Međutim, tijekom istrage Komisija je dostavila detaljan opis tih događaja i objasnila svoje mjere. Na temelju primljenih informacija čini se da je Komisija 5. rujna 2008. saznala da je osoba koja je bila nedovoljno plaćena podnositelj pritužbe. Nakon toga, na temelju revidiranih brojki i revidirane potvrde o reviziji, Komisija je pretpostavila da je izvršeno dodatno plaćanje. Međutim, pokazalo se da to nije bio slučaj te je podnositelj pritužbe u ožujku 2009. primio nedostatno plaćanje.

49. Kad je riječ o točki ii. tvrdnje podnositelja pritužbe i povezanoj tvrdnji, Ombudsman smatra da je uvjerljiva izjava Komisije da ga je ugovor RTN-a usmjerio na komunikaciju s koordinatorom, a ne s pojedinačnim kolegama. Zaključak je potkrijepljen i. tekstom članka 11. Ugovora o RTN-u i ii. činjenicom da Komisija nije ugovorno povezana s pojedinačnim istraživačima. Ombudsmanica smatra da relevantna klauzula u ugovoru o RTN-u ne bi onemogućila Komisiji da obavijesti podnositelja pritužbe. Međutim, s obzirom na brzu intervenciju Komisije za rješavanje tog pitanja, Ombudsmanica smatra da njezin propust da to učini ne predstavlja nepravilnosti u postupanju.

50. Ombudsmanica napominje da, iako se podnositelj pritužbe i dalje ne slaže s objašnjenjima Komisije, ona je dostavila detaljan odgovor na upite podnositelja pritužbe. S obzirom na to, ombudsmanica zaključuje da nema razloga za daljnje istrage druge tvrdnje podnositelja pritužbe i druge tvrdnje.

C. Tvrdnja da je Komisija pogrešno odbila podnositelju pritužbe dati pristup dokumentima koje je zatražio i prvi zahtjev

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

51. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija pogrešno odbila dati pristup dokumentima koje je zatražio 3. lipnja 2009., odnosno dokumentima koji se odnose na sva plaćanja koja je sveučilište domaćin izvršilo u njegovu korist od 7. siječnja 2005. do 6. siječnja 2007. i preslici ugovora RTN. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da ga je Komisija u više navrata obavijestila da ne može intervenirati u njegov poseban spor sa svojim sveučilištem domaćinom i da će on sam morati nastaviti spor na nacionalnoj razini. Komisija je stoga postupila nedosljedno time što je uskratila informacije koje su joj očito bile potrebne za poduzimanje mjera koje je savjetovala. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi zatražio da mu se odobri pristup tim dokumentima.

52. Komisija je u svojem mišljenju objasnila da je 31. srpnja 2009. odgovorila na zahtjev podnositelja pritužbe i navela da je, u skladu s člankom II.9. stavkom 1. ugovora RTN, ugovorno obvezna čuvati povjerljivost financijskih izvještaja svojeg sveučilišta domaćina, zbog čega mu nije mogla odobriti pristup tim izvještajima. Primjerak ugovora o RTN-u i njegova tri priloga priloženi su odgovoru e-pošte koji je Komisija poslala podnositelju pritužbe.

53. Podnositelj pritužbe Komisiji je 11. studenoga 2009. podnio ponovni zahtjev i zatražio pristup svim dokumentima koje je Komisija zaprimila, a kojima se dokazuju plaćanja koja je njegovo sveučilište domaćin izvršilo u njegovu korist između 7. siječnja 2005. i 6. siječnja 2007. U svojem odgovoru od 7. siječnja 2010. na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe Komisija je navela da u trima dokumentima koji su obuhvaćeni njegovim zahtjevom nije navedeno koliko je isplaćeno svakom istraživaču. Na temelju toga zaključila je da je ponovni zahtjev podnositelja pritužbe bespredmetan jer nijedan od dokumenata ne sadržava informacije kojima se dokumentira „plaća podnositelja pritužbe EU-u i traži povrat troškova od EU-a”.

54. Podnositelj pritužbe podnio je 13. siječnja 2010. zahtjev za pristup trima dokumentima iz prethodne točke, odnosno izvješću o radu, sažetom financijskom izvješću i financijskom izvještaju. Nadležna glavna uprava odbila je njegov zahtjev 8. ožujka 2010. Istog je dana podnositelj pritužbe podnio ponovni zahtjev za pristup tim dokumentima. Glavno tajništvo odbilo je 23. srpnja 2010. potpuni pristup zatraženim dokumentima. U tom je pogledu uputila na svrhu Uredbe 1049/2001, a to je omogućiti pristup dokumentima široj javnosti, a ne uzeti u obzir posebne interese koje bi pojedinci mogli imati u dobivanju pristupa [3]. Međutim, nakon što je razmotrila poseban interes podnositelja pritužbe za dobivanje pristupa trima dokumentima, Komisija je odlučila objaviti informacije uključene u prvi dokument koji se odnosio na podnositelja pritužbe [4]. Komisija je u svojem odgovoru ukratko objasnila i prirodu drugih informacija uključenih u isti dokument (na primjer, osobni podaci drugih osoba i rezultati projekta). S druge strane, preostala dva dokumenta nisu sadržavala nikakve informacije o podnositelju pritužbe.

55. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da su u relevantno vrijeme na njegovu sveučilištu domaćinu bila samo dva istraživača. Stoga bi, da mu je odobren pristup relevantnim dokumentima i podacima, mogao dokazati netočnosti u Komisijinu postupanju. Prema njegovu mišljenju, nespremnost Komisije da odobri potpuni pristup zatraženim dokumentima pokazuje ili da je sama Komisija počinila prijevaru ili da je njezino sveučilište domaćin samo prijavilo ukupne iznose isplaćene njemu i drugom istraživaču, ali ih Komisija nije primijetila.

56. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima nadalje izjavio da više nije zainteresiran za primanje dokumenata jer su, nakon što ih je „ispravilo” sveučilište domaćin na zahtjev Komisije, oni bespredmetni. U svojim očitovanjima na izvješće o inspekciji podnositelj pritužbe potvrdio je da iz istog razloga više nije zainteresiran za pristup tom izvješću.

Procjena Europskog ombudsmana

57. Kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe za pristup ugovoru o RTN-u i njegovim trima prilozima, Ombudsmanica napominje da je podnositelju pritužbe u dva navrata omogućen potpuni pristup tim dokumentima. U svojim očitovanjima na izvješće o inspekciji podnositelj pritužbe nije osporio tu izjavu. Stoga Ombudsman zaključuje da ne postoje razlozi za daljnje istrage tog aspekta prigovora i tvrdnje podnositelja pritužbe.

58. U pogledu preostalog dijela navoda i tvrdnje podnositelja pritužbe u vezi s njegovim zahtjevom za pristup dokumentima od 3. lipnja 2009., Ombudsman prima na znanje izjave podnositelja pritužbe da više nije zainteresiran za dobivanje pristupa dokumentima. Stoga nema razloga za daljnje ispitivanje tog aspekta. Međutim, Ombudsman se ne može složiti sa stajalištem podnositelja pritužbe da je njegovo sveučilište domaćin naknadno "ispravilo" predmetne dokumente na zahtjev Komisije. Taj zaključak potvrđuje i uvid u spis koji su provele službe Europskog ombudsmana.

D. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključcima:

Kad je riječ o prvoj tvrdnji, nije bilo nepravilnosti u djelovanju Komisije.

Što se tiče drugog i trećeg prigovora i odgovarajućih tvrdnji, nema razloga za daljnje istrage.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 14. prosinca 2012.

---

[1] Stipendije Marie Curie dodjeljuje Europska komisija u različitim znanstvenim disciplinama. Osiguravaju europske angažmane za preddoktorske i poslijedoktorske istraživače, kao i za iskusne istraživače u Europi.

[2] SL 2001., L 145, str. 43.

[3] U tom pogledu Komisija se pozvala na presude Općeg suda u spojenim predmetima T-110/03, T-150/03 i T-405/03 Sison [2005.] ECR II-1429, točke 50. do 55., i u spojenim predmetima T-391/03 i T-70/04 Francet i Byk [2006.] ECR II-2023, točka 82.

[4] Te su informacije sadržavale sljedeće podatke: ime sveučilišta domaćina, ime istraživača, vrsta istraživača, državljanstvo, „RS” (da/ne), trajanje ugovora, puno radno vrijeme/nepuno radno vrijeme i broj mjeseci koji odgovara punom radnom vremenu.