Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe bivši je član osoblja Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica EU-a (Frontex).

2. Dana 10. kolovoza 2010. podnio je izvršnom direktoru Frontexa zahtjev za unutarnju mobilnost, u kojem je, među ostalim, objasnio da se prema njemu postupalo neljubazno i bez poštovanja njegovih kolega. Također je istaknuo da se osjeća nedovoljno uključenim u rad svog tima, njegov rad usmjeren na privatne poslove svog nadređenog. Kao posljedica toga, njegovo mentalno i fizičko zdravlje je patilo. Zatražio je da ga se što prije premjesti u drugu jedinicu ili odjel unutar Frontexa.

3. Podnositelj pritužbe podnio je 26. kolovoza 2010. Frontexu pismo ostavke u kojem je istaknuo da želi napustiti svoje radno mjesto s učinkom od 1. studenoga 2010.

4. U pismu zamjeniku izvršnog direktora Frontexa od 23. rujna 2010. predsjednik Odbora osoblja Frontexa istaknuo je da podnositelj pritužbe još nije primio odgovor na njegov zahtjev za unutarnju mobilnost i zatražio od Frontexa da odgovori.

5. Sljedećeg dana zamjenik izvršnog direktora pisao je podnositelju pritužbe i obavijestio ga da je njegov zahtjev za internu mobilnost ostao bez odgovora, s obzirom na to da je samo nekoliko dana nakon primitka odobrena ostavka podnositelja pritužbe od 1. studenoga 2010. Stoga se daljnje djelovanje u pogledu njegove unutarnje mobilnosti nije smatralo potrebnim. Pozivajući se na pismo Odbora osoblja, zamjenik izvršnog direktora potvrdio je to stajalište, napominjući da će podnositelj pritužbe napustiti Frontex u roku od 20 radnih dana i da će i dalje imati više dana dopusta od preostalog broja radnih dana. Također je istaknuo da je nadzorno tijelo podnositelja pritužbe pristalo raspraviti postavljena pitanja s podnositeljem pritužbe i Odborom osoblja kako bi se razjasnili mogući nesporazumi.

6. Podnositelj pritužbe zatim je zamjeniku izvršnog direktora podnio zahtjev da na sastanku prisustvuju njegov tadašnji nadzornik i odbor osoblja. Zamjenik izvršnog direktora odgovorio je 5. listopada 2010. da ne vidi nikakvu ulogu za njega na takvom sastanku. Tom je prilikom zamjenik izvršnog direktora također izjavio da će, nakon što se odluči o unutarnjoj mobilnosti podnositelja pritužbe, sve daljnje mjere morati biti stegovne prirode. Međutim, izjavio je da ne može pronaći osnovu za disciplinski postupak, osim ako su navodi podnositelja pritužbe potkrijepljeni čvrstim dokazima.

7. Podnositelj pritužbe podnio je 20. listopada 2010. izvršnom direktoru Frontexa „zahtjev za pomoć u skladu s člankom 24. Pravilnika o osoblju”. U svojem dopisu podnositelj pritužbe žalio se na svojeg bivšeg nadzornika i na njegov prijedlog da mu se ne produlji ugovor unatoč činjenici da je ocijenjeno da njegova uspješnost u potpunosti ispunjava očekivanja u pogledu uspješnosti. Istaknuo je da je ta nepovoljna odluka, među ostalim, posljedica njegove nespremnosti da se bavi privatnim poslovima svojeg nadređenog i drugog člana osoblja. Podnositelj pritužbe naveo je da su zadaće koje mu je dodijelio njegov nadzornik često uključivale olakšavanje privatnih pitanja, kao što je organiziranje klavirskih tečajeva i pružanje usmenog prevođenja za suprugu njegova nadzornika. Kad je podnositelj pritužbe obavijestio svojeg nadređenog da se osjeća nedovoljno uključenim u aktivnosti svojeg tima i da njegove vještine i znanje nisu iskorišteni u njegovim punim kapacitetima, optužen je da nije pružao pomoć u privatnim pitanjima i time naštetio duhu tima. Također je izjavio da je primio povratne informacije od svog nadređenog samo na izričit zahtjev, a zatim ne na konstruktivan način. Nadalje, nakon što je podnositelj pritužbe odbio voditi brigu o privatnim pitanjima svojeg nadzornika, potonji je prijetio da će iskoristiti svoje kontakte kako bi skrenuo pozornost na buduću karijeru podnositelja pritužbe.

8. Nakon dopisa podnositelja pritužbe od 20. listopada 2010. Frontex je pokrenuo administrativnu istragu o navodima podnositelja pritužbe.

9. Frontex je 2. lipnja 2011. obavijestio podnositelja pritužbe da se na temelju nalaza njegove istrage ne može pokrenuti postupak protiv njegova bivšeg nadzornika. Frontex je istodobno izrazio namjeru održavanja bilateralnog sastanka s nadzornikom podnositelja pritužbe kako bi se održala odgovarajuća rasprava o tom pitanju.

10. Podnositelj pritužbe podnio je 30. kolovoza 2011. ovu pritužbu Ombudsmanu.

Predmet istrage

11. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi iznio sljedeće navode i tvrdnje.

Tvrdnje:

(1) Frontex nije uspio: (i) odgovor na zahtjev podnositelja pritužbe za unutarnju mobilnost; i ii. poduzeti hitne mjere nakon što je podnositelj pritužbe obavijestio Frontex o onome što smatra zlouporabom ovlasti i izravnim prijetnjama svojeg nadzornika [1].

(2) Frontex nije uspio: (i) provesti odgovarajuću istragu o činjenicama navedenima u zahtjevu za pomoć podnositelja pritužbe od 20. listopada 2010.; i ii. pravodobno obraditi taj zahtjev.

(3) Frontex nije uspostavio politiku za rješavanje slučajeva uznemiravanja. Zbog toga je podnositelj pritužbe bio prisiljen potražiti drugi posao i prihvatiti radno mjesto nižeg razreda.

Zahtjev:

Frontex bi trebao provesti odgovarajuću istragu o činjenicama navedenima u dopisu podnositelja pritužbe od 20. listopada 2010.

12. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi nadalje tvrdio da Frontex pri zapošljavanju X-a, a možda i pri zapošljavanju člana osoblja koji zamjenjuje podnositelja pritužbe, nije poštovao primjenjiva zakonska pravila. Člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana zahtijeva se da pritužbama prethodi odgovarajući administrativni pristup dotičnoj instituciji. Budući da se podnositelj pritužbe još nije obratio Frontexu u vezi s tim pitanjem, Ombudsman ga je 6. listopada 2011. obavijestio da ta tvrdnja nije dopuštena. Isto vrijedi i za tvrdnju podnositelja pritužbe da bi mu Frontex trebao isplatiti financijsku naknadu za štetu koju je pretrpio zbog toga što se morao zaposliti na novom radnom mjestu nižeg razreda [2].

Istraga

13. Ombudsmanica je 6. listopada 2011. zatražila od izvršnog direktora Frontexa da podnese mišljenje o pritužbi. Ombudsmanica je istodobno zatražila od izvršnog direktora da njezinim službama dopusti uvid u Frontexove spise.

14. Ombudsmanica je mišljenje Frontexa proslijedila podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje.

15. Frontexovi spisi pregledani su 19. siječnja 2012. Frontexovi spisi koje su pregledale službe Europskog ombudsmana sastojali su se od dosjea koji se odnosio na podnositelja pritužbe; spis koji se odnosi na zapošljavanje X-a; i spis koji se odnosi na zapošljavanje člana osoblja koji zamjenjuje podnositelja pritužbe.

16. Preslika izvješća o inspekciji poslana je Frontexu, a dodatna preslika poslana je podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje primjedbi.

17. Podnositelj pritužbe dostavio je 2. ožujka 2012. primjedbe na mišljenje Frontexa i izvješće o inspekciji.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

18. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio i da Frontex pri zapošljavanju X-a, a možda i pri zapošljavanju člana osoblja koji zamjenjuje podnositelja pritužbe, nije poštovao primjenjiva zakonska pravila. S obzirom na nedopuštenost te tvrdnje (vidjeti točku 12. ove presude), Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da će na temelju nalaza inspekcije Frontexovih spisa koju su provele njegove službe odlučiti postoji li osnova za istragu na vlastitu inicijativu o tom pitanju.

19. Pretragom spisa utvrđeno je da je radno mjesto za koje je osoba X zaposlena bilo objavljeno u razredu AD8, pri čemu je rok za podnošenje prijava bio 30. travnja 2009. Prema obavijesti o slobodnom radnom mjestu kandidati su morali imati najmanje devet godina radnog iskustva. U poruci elektroničke pošte voditelju odjela za ljudske resurse od 21. travnja 2009. podnositelj pritužbe u biti je istaknuo da je sa zamjenikom izvršnog direktora dogovoreno da bi broj godina radnog iskustva potrebnog za oglašeno radno mjesto trebao biti šest i zatražio da se oglas za slobodno radno mjesto na odgovarajući način izmijeni. Voditelj odjela za ljudske resurse u replici je u biti naveo da, u skladu s relevantnom Komisijinom oglednom odlukom, minimalni broj godina radnog iskustva za razred AD8 iznosi devet. Međutim, voditelj Odjela za ljudske resurse istaknuo je i da Frontex još nije donio nikakvu odluku. Nakon što je nadzornik podnositelja pritužbe potvrdio navedenu e-poruku podnositelja pritužbe, oglas za slobodno radno mjesto ponovno je objavljen, ovaj put zahtijevajući najmanje šest godina radnog iskustva (završni datum: 18. svibnja 2009.). Relevantni spis sadržavao je i Odluku izvršnog direktora o kriterijima koji se primjenjuju na zapošljavanje privremenog osoblja (od 27. ožujka 2006.). U skladu s člankom 2. te odluke, za razred AD8 potrebno je najmanje šest godina radnog iskustva. Inspekcija je također pokazala da je 23. studenoga 2009. donesena odluka izvršnog direktora o utvrđivanju postupka zapošljavanja i korištenja privremenog osoblja. U skladu s člankom 5. te odluke minimalni broj godina stručnog iskustva potreban za razred AD8 iznosi devet.

20. Inspekcija je pokazala da je sedam kandidata pozvano na razgovor nakon objave ponovno objavljene obavijesti o slobodnom radnom mjestu. X-u je ponuđeno oglašeno radno mjesto, a dva kandidata uvrštena su na popis uspješnih kandidata. Ispitivanje spisa prijave koji je podnio X pokazalo je da on ispunjava zahtjev u pogledu profesionalnog iskustva definiranog u obavijesti o slobodnom radnom mjestu, kako je ponovno objavljena.

21. Što se tiče zapošljavanja člana osoblja koji je zamijenio podnositelja pritužbe, inspekcija je pokazala da je, s obzirom na to da nijedan od kandidata odabranih s Frontexova popisa uspješnih kandidata nije bio zainteresiran za sudjelovanje u razgovorima, odlučeno da se ponovno upotrijebi skup kandidata koji su se 2009. prijavili za radno mjesto koje je kasnije popunio podnositelj pritužbe. Frontex je u užem izboru odabrao sedam kandidata iz te skupine. Nakon pisanih testova i razgovora u studenome 2010. jednom od kandidata koji su ušli u uži izbor ponuđeno je radno mjesto, a drugi je uvršten na popis uspješnih kandidata.

22. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je prije imenovanja osobe X postojalo slobodno radno mjesto za isto radno mjesto za koje je osoba Y zaposlena i za koje je potrebno radno iskustvo bilo devet godina. Podnositelj pritužbe smatrao je da nije opravdano oglašavati isto radno mjesto u istom razredu, već da je potrebno različito radno iskustvo. Zaključio je da zapošljavanje X-a predstavlja jasan slučaj favoriziranja, pri čemu je njegov bivši nadzornik zaposlio osobnog prijatelja koji ne ispunjava kriterije prihvatljivosti za radno mjesto u razredu AD8.

23. Kad je riječ o zapošljavanju člana osoblja koji ga zamjenjuje, podnositelj pritužbe podsjetio je da je zapošljavanje privremenog osoblja usmjereno na to da se instituciji osiguraju usluge osoba najviših standarda sposobnosti, učinkovitosti i integriteta koje se zapošljavaju na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi među državljanima država članica EU-a. Podnositelj pritužbe smatrao je da kandidati pozvani 2010. prethodno nisu bili pozvani na razgovor te stoga nisu bili uvršteni na popis uspješnih kandidata. Prema njegovu mišljenju, nije bilo transparentno i objektivno pozivati na razgovor kako bi se popunilo slobodno radno mjesto za 2010. kandidate koji su se prijavili za drugo radno mjesto 2009. s istim profilom, ali koji nisu bili odabrani.

24. Kad je riječ o imenovanju g. X-a, Ombudsman podsjeća da je, u skladu s člankom 2. Odluke izvršnog direktora o kriterijima koji se primjenjuju na zapošljavanje privremenog osoblja od 27. ožujka 2006., za radna mjesta u razredu AD8 potrebno najmanje šest godina radnog iskustva. Podnositelj pritužbe nije porekao da se ova Odluka primjenjuje na postupak zapošljavanja koji je doveo do zapošljavanja g. X-a i da je izmijenjena tek u kasnijoj fazi kako bi se osiguralo najmanje devet godina radnog iskustva za razred AD8. Na temelju navedene odluke izvršnog direktora Frontex je mogao slobodno odrediti potrebnu količinu radnog iskustva u trajanju od šest godina. S obzirom na tu pravnu situaciju, stajalište podnositelja pritužbe da X nije imao dovoljno iskustva jer nije imao devet godina radnog iskustva ne zahtijeva istragu. Ombudsman napominje da podnositelj pritužbe nije dostavio detaljnije informacije o zapošljavanju g. Y-a, na koje je uputio u svojim očitovanjima. U svakom slučaju, s obzirom na to da se navedena odluka odnosi samo na minimalne iznose, čini se da Frontex raspolaže određenom marginom prosudbe za određivanje potrebnog broja godina radnog iskustva. Također treba napomenuti da ispitivanje spisa o zapošljavanju nije iznijelo elemente kojima bi se potkrijepilo stajalište podnositelja pritužbe da zapošljavanje g. X-a predstavlja primjer favoriziranja.

25. Kad je riječ o zapošljavanju nasljednika podnositelja pritužbe, Europski ombudsman podsjeća da se, u skladu s člankom 82. stavkom 1. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica [3] (dalje u tekstu „Uvjeti zaposlenja”), ugovorno osoblje odabire na najširoj mogućoj zemljopisnoj osnovi među državljanima država članica i bez obzira na rasno ili etničko podrijetlo, politička, filozofska ili vjerska uvjerenja, dob ili invaliditet, spol ili spolnu orijentaciju te bez obzira na njihov bračni status ili obiteljsku situaciju. Člankom 82. stavkom 6. Uvjeta zaposlenja propisano je da svaka institucija prema potrebi donosi opće odredbe o postupcima zapošljavanja ugovornog osoblja. Prema saznanjima Ombudsmana Frontex nije donio odredbe o postupcima za zapošljavanje ugovornog osoblja. Iako podnositelj pritužbe pravilno ističe da kandidati pozvani 2010. nisu prethodno bili pozvani i stoga nisu bili uvršteni na popis uspješnih kandidata, tijekom inspekcije postalo je jasno da nijedan od kandidata na popisu uspješnih kandidata nije bio dostupan za razgovor. U tim se okolnostima Frontex odlučio osloniti na skupinu kandidata iz postupka odabira iz 2009. U svojoj pritužbi i svojim primjedbama na mišljenje Frontexa podnositelj pritužbe nije objasnio svoje stajalište da Frontexova praksa nije u skladu s Uvjetima zaposlenja. Ni spis koji su pregledale službe Ombudsmana nije sadržavao elemente koji bi upućivali na to da Frontex u tom pogledu nije poštovao primjenjiva zakonska pravila.

26. U tim okolnostima ombudsmanica zaključuje da ne postoji osnova za istragu na vlastitu inicijativu o prethodno navedenoj tvrdnji podnositelja pritužbe. Međutim, podnositelj pritužbe i dalje može ponovno podnijeti svoju tvrdnju ombudsmanu nakon što je primijenio odgovarajuće administrativne pristupe Frontexu.

A. Navodni izostanak odgovora na zahtjev za unutarnju mobilnost

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

27. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Frontex nije odgovorio na njegov zahtjev za unutarnju mobilnost.

28. Frontex je u svojem mišljenju naveo da je 10. kolovoza 2010. izvršni direktor primio zahtjev podnositelja pritužbe za unutarnju mobilnost. Međutim, u roku od 16 dana od primitka tog dopisa podnositelj pritužbe poslao je 26. kolovoza 2010. novi dopis u kojem je podnio ostavku na svoje radno mjesto uz otkazni rok od dva mjeseca. Ostavka je trebala stupiti na snagu 1. studenoga 2010. U tom je dopisu podnositelj pritužbe naveo da je razlog njegove ostavke potreba za napredovanjem u karijeri. Izvršni direktor odobrio je ostavku podnositelja pritužbe i, uzimajući u obzir da se približava raskid ugovora podnositelja pritužbe, nije poduzeo nikakve daljnje mjere na njegov zahtjev za unutarnju mobilnost.

29. Prilikom uvida u Frontexove spise, predstavnici Ombudsmana istaknuli su da u spisu nema tragova u vezi s Frontexovim postupanjem sa zahtjevom podnositelja pritužbe za internu mobilnost. Predstavnici Frontexa u odgovoru su naveli da se Frontex aktivno bavio tim zahtjevom i da je pripremao odluku. Međutim, zahtjev podnositelja pritužbe za unutarnju mobilnost zamijenjen je njegovim naknadnim pismom ostavke koje je poslao 16 dana nakon zahtjeva za unutarnju mobilnost. Predstavnici pučkog pravobranitelja također su pitali je li podnositelj pritužbe obaviješten o tome. Predstavnici Frontexa u odgovoru su objasnili da nije bilo razmjene e-poruka o tom pitanju. Međutim, najvjerojatnije je došlo do razgovora između podnositelja pritužbe i zamjenika izvršnog direktora. Predstavnici Frontexa objasnili su da zamjenik izvršnog direktora i izvršni direktor provode politiku „otvorenih vrata”. Osim toga, neformalne razmjene između podnositelja pritužbe i zamjenika izvršnog direktora olakšane su činjenicom da su njihovi uredi bili smješteni vrlo blizu jedan drugome. Predstavnici Frontexa dodali su da je podnositelj pritužbe, unatoč svojem pravu na godišnji odmor, ostao na svojem radnom mjestu do posljednjeg dana svojeg ugovora.

30. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da je njegov zahtjev za unutarnju mobilnost zanemaren s obzirom na to da nije primio odgovor na svoj dopis ili poziv na sastanak. Kad je zatražio sastanak sa zamjenikom izvršnog direktora, predsjednikom Odbora osoblja i njegovim bivšim nadzornikom, zamjenik izvršnog direktora obavijestio ga je da ne vidi svoju ulogu na takvom sastanku. Iako se više puta obratio načelniku Odjela za ljudske resurse, nije bio obaviješten ni o kakvoj radnji u vezi sa svojim zahtjevom za internu mobilnost. Dodao je da je zbog financijskih razloga ostao u Frontexu do posljednjeg dana svojeg ugovora jer je imao pravo na naknadu za neiskorišteni dopust.

Procjena Europskog ombudsmana

31. Ombudsmanica na početku napominje da pitanje je li podnositelj pritužbe mogao uzeti dopust u razdoblju nakon datuma podnošenja ostavke nije relevantno pri procjeni je li Frontex odgovorio na zahtjev podnositelja pritužbe.

32. Tijekom istrage Frontex je naveo da nisu poduzete daljnje mjere u vezi sa zahtjevom podnositelja pritužbe s obzirom na to da se približavao raskid njegova ugovora. Tijekom inspekcije predstavnici Frontexa nadalje su istaknuli da je podnositelj pritužbe najvjerojatnije bio obaviješten o stajalištu Agencije drugim sredstvima osim dopisom.

33. Člankom 14. stavkom 1. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja propisano je da svako pismo ili pritužba instituciji mora primiti potvrdu o primitku u roku od dva tjedna, osim ako se u tom roku može poslati suštinski odgovor. U tom kontekstu Ombudsman smatra da su u ovom slučaju načela dobre uprave zahtijevala od Frontexa da pravodobno obavijesti podnositelja pritužbe da je primio njegov zahtjev, da ga ocijeni i da ga naknadno obavijesti o ishodu njegove procjene. Osim toga, tim bi se načelima od Frontexa zahtijevalo da podnositelja pritužbe obavijesti o tome da smatra da nije potrebno poduzeti daljnje mjere u vezi s njegovim zahtjevom nakon što primi njegovo pismo ostavke.

34. Međutim, u ovom slučaju Frontex podnositelju pritužbe nije dostavio potvrdu o primitku niti ga je pisanim putem obavijestio o svojem stajalištu da je njegovo pismo ostavke, prema njegovu mišljenju, zamijenilo njegov zahtjev za unutarnju mobilnost. U danom kontekstu treba imati na umu da bi bilo potrebno posebno pažljivo postupanje s dopisom podnositelja pritužbe, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe u njemu opisao ono što je navodno smatrao slučajevima uznemiravanja od strane svojeg tadašnjeg nadzornika. Štoviše, bilo bi očito razumno pravodobno obavješćivati podnositelja pritužbe o svakom razvoju događaja u vezi s njegovim zahtjevom.

35. Ombudsman smatra da je upućivanje Frontexa na neformalne kontakte u vezi s rješavanjem zahtjeva podnositelja pritužbe koji su se mogli ili nisu dogodili između njega i zamjenika izvršnog direktora neuvjerljivo. Čak i da su se takvi kontakti doista odvijali, oni ne bi mogli osloboditi Frontex njegove dužnosti da odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe.

36. Međutim, zamjenik izvršnog direktora Agencije obavijestio je podnositelja pritužbe o stajalištu Frontexa tek 24. rujna 2010. i nakon pisma predsjednika Odbora osoblja od 23. rujna 2010. Izjavio je da izvršni direktor nije odgovorio na dopis podnositelja pritužbe s obzirom na to da je „samo nekoliko dana nakon što ga je dobio odobrio vašu ostavku od 1. studenoga 2010. te stoga nije smatrao potrebnim poduzeti daljnje mjere u pogledu unutarnje mobilnosti, imajući na umu da ćete vrlo brzo napustiti Organizaciju”. Iz toga slijedi da je Frontex obavijestio podnositelja pritužbe o svojem stajalištu o njegovu zahtjevu za unutarnju mobilnost gotovo 1,5 mjeseci nakon što je podnositelj pritužbe poslao taj zahtjev. Točno je da vrijeme potrebno za odgovor podnositelju pritužbe nije predugo kao takvo, osobito ako se uzme u obzir da je podnositelj pritužbe svoj zahtjev poslao 10. kolovoza 2010., u vrijeme kada bi se morao računati sa smanjenim uredskim poslovanjem. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da iz sadržaja zahtjeva podnositelja pritužbe proizlazi da je to pitanje bilo hitno. Nadalje, treba napomenuti da je podnositelj pritužbe zatražio prijenos „što je prije moguće”. U takvim okolnostima ombudsmanica smatra da je Frontex trebao reagirati mnogo brže.

37. S obzirom na to da je podnositelj pritužbe 24. rujna 2010. obaviješten o Frontexovu stajalištu o meritumu njegova zahtjeva za unutarnju mobilnost, Ombudsman ne treba rješavati pitanje je li zamjenik izvršnog direktora imao pravo suzdržati se od sudjelovanja na sastanku s podnositeljem pritužbe.

38. S obzirom na prethodno navedeno ombudsmanica smatra da Frontex nije pravodobno odgovorio na zahtjev podnositelja pritužbe za unutarnju mobilnost. Taj neuspjeh predstavlja slučaj nepravilnosti u postupanju. Iako je podnositelj pritužbe dosad obaviješten o stajalištu Frontexa u pogledu njegova zahtjeva za unutarnju mobilnost, Ombudsman smatra da je primjereno iznijeti kritičku napomenu u nastavku.

B. Navodno nepodnošenje odgovarajuće istrage i povezane tvrdnje

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

39. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Frontex nije: (i) propisno istraži činjenice navedene u njegovu zahtjevu za pomoć od 20. listopada 2010.; ii. pravodobno obraditi taj zahtjev; i iii. poduzeti hitne mjere. Tvrdio je da je Frontexu dostavio čvrste dokaze o zlouporabi ovlasti i nepoštovanju, kao i o naknadnim posljedicama za njegovo zdravlje. Smatrao je da je istraga koju je proveo Frontex pristrana s obzirom na bliski odnos njegova bivšeg nadzornika i višeg rukovodstva te je zatražio poduzimanje odgovarajućih stegovnih mjera. Nadalje, podnositelj pritužbe istaknuo je da rok od četiri mjeseca za odgovor na njegov dopis nije poštovan jer je odgovor primio tek 2. lipnja 2011. Što se tiče navodnog propusta Frontexa da poduzme hitne mjere nakon što mu je skrenuo pozornost na probleme s kojima se suočavao, naglasio je da se u kolovozu 2010. liječio od shiversa uzrokovanih ekstremnim stresom. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Frontex trebao provesti odgovarajuću istragu o činjenicama navedenima u njegovu dopisu od 20. listopada 2010.

40. Frontex je u svojem mišljenju naveo da je reagirao na pritužbu podnositelja pritužbe od 20. listopada 2010. tako što je 26. listopada 2010. pokrenuo službenu upravnu istragu i imenovao neovisnog istražitelja koji će je provesti. Ta je istraga zaključena 18. ožujka 2011., nakon čega je izvršni direktor 6. svibnja 2011. donio konačnu odluku. Frontex je istaknuo da se ta odluka temelji na zaključcima izvješća koje je pripremio navedeni istražitelj i na saslušanju između bivšeg nadzornika podnositelja pritužbe i zamjenika izvršnog direktora koje je održano 6. travnja 2011. U konačnoj odluci navedeno je da se na temelju Priloga IX. Pravilniku o osoblju ne može pokrenuti postupak protiv bivšeg nadzornika podnositelja pritužbe.

41. Kad je riječ o navodnom nepoduzimanju hitnih mjera, Frontex je tvrdio da je podnositelj pritužbe 20. listopada 2010. podnio pritužbu na svojeg bivšeg nadzornika. Podsjećajući da je 31. listopada 2010. bio predviđen kao posljednji dan rada podnositelja pritužbe u Agenciji, Frontex je smatrao da, s obzirom na potrebu za odgovarajućim ispitivanjem slučaja u skladu s načelima dobre uprave utvrđenima Europskim kodeksom dobrog administrativnog postupanja i primjenjivim odredbama Pravilnika o osoblju, nije moguće pružiti „sveobuhvatnu i pouzdanu procjenu u tako kratkom razdoblju”.

42. S obzirom na navedeno Frontex je zaključio da je na odgovarajući način slijedio sve dostupne pravne postupke, u skladu s načelima dobre uprave i Pravilnikom o osoblju.

43. Inspekcija Frontexovih spisa pokazala je da je spis koji se odnosi na podnositelja pritužbe sadržavao, među ostalim, izvješće od 28 stranica „u skladu s odlukom izvršnog direktora o pokretanju unutarnje istrage od 26. listopada 2010.”(dalje u tekstu „izvješće”). U izvješću se navodi da mu je cilj utvrditi sve činjenice i slijed događaja povezanih sa zahtjevom za pomoć koji je podnositelj pritužbe podnio Frontexu 20. listopada 2010., kao i relevantna pravna pitanja. Izvješće sadržava 20 priloga u kojima se bilježe svjedočanstva i izjave koje je prikupio unutarnji istražitelj kojeg je imenovao Frontex. Prilozi uključuju izjave podnositelja pritužbe (potpisane u siječnju 2011.) i njegova bivšeg nadzornika. Izvješće se temelji na prikupljenim izjavama i svjedočanstvima te ih stavlja u kontekst različitih optužbi koje je podnositelj pritužbe iznio protiv svojeg bivšeg nadzornika. U izvješću se zaključuje da kriteriji iz članka 12.a Pravilnika o osoblju, kojim se predviđa definicija „psihološkog uznemiravanja”, nisu u potpunosti ispunjeni, ali da se razjašnjene činjenice mogu tumačiti kao dokaz snažnog sukoba karaktera i očekivanja, a možda i lošeg upravljanja.

44. Inspekcija je pokazala i da je izvješće poslano bivšem nadzorniku podnositelja pritužbe na očitovanje. Potonji je 17. ožujka 2011. dostavio primjedbe u kojima je izrazio neslaganje s nizom činjeničnih utvrđenja i, među ostalim, doveo u pitanje pravnu osnovu unutarnje istrage. Frontex je 18. ožujka 2011. obavijestio bivšeg nadzornika podnositelja pritužbe da su njegove primjedbe u cijelosti dodane izvješću koje je time postalo konačno. Istog je dana bivši nadzornik podnositelja pritužbe također obaviješten da će biti pozvan na sastanak sa zamjenikom izvršnog direktora. Iz spisa proizlazi da je taj sastanak održan 6. travnja 2011. i da je zapisnik s tog sastanka 8. travnja 2011. poslan bivšem nadzorniku podnositelja pritužbe.

45. Inspekcija je pokazala i da je 29. travnja 2011. zamjenik izvršnog direktora preporučio izvršnom direktoru da zaključi predmet, s obzirom na to da se ne može pokrenuti postupak protiv bivšeg nadzornika podnositelja pritužbe. Istodobno je zamjenik izvršnog direktora preporučio izvršnom direktoru da održi bilateralni sastanak s bivšim nadzornikom podnositelja pritužbe kako bi s njim raspravio o osjetljivosti takvih slučajeva. Izvršni direktor donio je 6. svibnja 2011. odluku u skladu s preporukama zamjenika izvršnog direktora. Podnositelj pritužbe obaviješten je o toj odluci 2. lipnja 2011. Također je obaviješten da će svi dokumenti koji se odnose na administrativnu istragu biti podneseni u Frontexovu spisu administrativnih istraga i disciplinskih postupaka.

46. Tijekom inspekcije predstavnici Europskog ombudsmana zatražili su da ih se obavijesti o postupovnim pravilima u skladu s kojima je izvješće pripremljeno. Predstavnici Frontexa odgovorili su da je izvješće pripremljeno u skladu s relevantnim odredbama Pravilnika o osoblju, posebno Prilogom IX. Predstavnici Ombudsmana također su zatražili da ih se obavijesti o osnovi na kojoj je odabran član osoblja Frontexa zadužen za pripremu izvješća. Predstavnici Frontexa u odgovoru su objasnili da se u trenutku pripreme izvješća dotični član osoblja i. tek nedavno pridružio Frontexu i da se, ne znajući podnositelja pritužbe i njegova nadzornika, može očekivati da će biti nepristran i nepristran; ii. ima pravnu pozadinu i radno iskustvo u postupcima povezanima s uznemiravanjem; i iii. budući da joj je novi član osoblja imao dovoljno vremena da se usredotoči na tu zadaću.

47. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da želi znati zašto kriterij iz članka 12.a Pravilnika o osoblju nije u potpunosti ispunjen u njegovu slučaju. Tvrdio je da je u svojem dopisu od 20. listopada 2010. dostavio „dokaze o neprimjerenom ponašanju mojeg bivšeg nadzornika koje se ponavljalo tijekom trajanja mojeg ugovora i koje je uključivalo govorni i pisani jezik koji je ugrozio moj integritet, dostojanstvo i psihološki integritet. Dostavio sam dokaze o nekoliko razmjena e-pošte i dokumenata, svjedočanstava i medicinskog izvješća".

48. Podnositelj pritužbe naveo je i da su zamjenik izvršnog direktora i njegov bivši nadzornik prijatelji koji su se poznavali i prije rada u Frontexu. Stoga je bilo neprimjereno i dokaz pristranosti i pristranosti da bi se između njih održao bilateralni sastanak. Prema podnositelju pritužbe zamjenik izvršnog direktora trebao je proglasiti sukob interesa. Podnositelj pritužbe zaključio je da je bio žrtva uznemiravanja i da bi trebalo provesti odgovarajuću istragu. Osim toga, pozvao je na disciplinske mjere protiv svojeg bivšeg nadređenog.

Procjena Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

49. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio, među ostalim, da Frontex nije proveo odgovarajuću istragu o činjenicama navedenima u njegovu zahtjevu za pomoć od 20. listopada 2010. Pri procjeni tog pitanja Ombudsman stoga mora odlučiti je li Frontex proveo odgovarajuću istragu. Međutim, valja istaknuti da takva ocjena, koja je u biti postupovne prirode, ne podrazumijeva ocjenu meritornog ishoda Frontexove istrage.

50. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe također je izrazio neslaganje s materijalnim ishodom Frontexove istrage te je postavio pitanje o pravnoj ocjeni činjenica izloženih u njegovu zahtjevu za pomoć. Zbog razloga navedenog u prethodnom odlomku, materijalni aspekt Frontexove procjene predmeta podnositelja pritužbe nije dio ove istrage. Osim toga, čini se da podnositelj pritužbe još nije s Frontexom pokrenuo pitanja navedena u njegovim očitovanjima. Konkretno, ne čini se da je podnositelj pritužbe Frontexu već postavio pitanje o pravnoj ocjeni činjenica. U tim bi okolnostima podnositelj pritužbe mogao razmotriti obraćanje Frontexu kako bi zatražio dodatno pojašnjenje.

Procjena

51. Kao što je prethodno navedeno, tvrdnja podnositelja pritužbe koja se ovdje razmatra obuhvaća tri različita aspekta, a to su: i. je li Frontex proveo odgovarajuću istragu o svojem zahtjevu za pomoć od 20. listopada 2010.; ii. pravodobno obradio taj zahtjev; i iii. poduzeli hitne mjere. Europski ombudsman naizmjence će se baviti svakim od ta tri aspekta.

Je li Frontex proveo odgovarajuću istragu

52. Tijekom istrage postalo je jasno da je Frontex, nakon primitka zahtjeva za pomoć podnositelja pritužbe, pokrenuo administrativnu istragu na temelju Priloga IX. Pravilniku o osoblju. U tu je svrhu izvršni direktor imenovao internog istražitelja koji je, nakon što je prikupio izjave i svjedočanstva, pripremio sveobuhvatno izvješće, uključujući pravnu ocjenu tako utvrđenih činjenica. Pregledom spisa od strane službi Ombudsmana potvrđeno je da se Frontex pobrinuo za imenovanje istražitelja koji nudi dostatna jamstva neovisnosti i stručnog znanja. Izvješće koje je pripremio neovisni istražitelj i koje su pregledale službe pučkog pravobranitelja pokazalo je da su tijekom unutarnje istrage saslušane osobe koje su znale ili se moglo očekivati da će znati za slučaj podnositelja pritužbe i da su od njih zatražene izjave. Iz izvješća također proizlazi da je nastojao razjasniti navode podnositelja pritužbe protiv njegova bivšeg nadzornika prikupljanjem prethodno navedenih izjava i svjedočanstava. Naposljetku, u izvješću je provedena pravna ocjena činjenica koje je dostavio podnositelj pritužbe i razmatralo se pitanje je li predmet podnositelja pritužbe bio slučaj uznemiravanja te je u konačnici na to pitanje odgovoreno niječno.

53. Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe također doveo u pitanje je li istraga bila slobodna od utjecaja njegova bivšeg nadzornika. U danom kontekstu treba napomenuti da je tijekom uvida u spis otkriveno da je bivši nadzornik podnositelja pritužbe osporio pravnu osnovu istrage i kritizirao niz činjeničnih nalaza uključenih u nacrt izvješća. Ombudsmanica podsjeća da su relevantne pisane izjave bivšeg nadzornika podnositelja pritužbe bile priložene izvješću, ali ni na koji način nisu utjecale na zaključke iz izvješća. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima također posebno kritizirao da su zamjenik izvršnog direktora i njegov bivši nadzornik prijatelji te je tvrdio da bi upravo zbog toga održavanje bilateralnog sastanka među njima bilo neprimjereno i dovelo do sukoba interesa. Ombudsmanica smatra da je teško utvrditi postoje li u ovom slučaju doista osobni razlozi koji bi mogli dovesti u pitanje nepristranost zamjenika izvršnog direktora i dovesti do sukoba interesa. Međutim, Ombudsmanica u svakom slučaju smatra da je preporuka zamjenika izvršnog direktora izvršnom direktoru da zaključi predmet u potpunosti u skladu sa zaključcima iz izvješća koje je pripremio neovisni istražitelj.

54. Iako se čini da se podnositelj pritužbe ne slaže s materijalnom ocjenom sadržanom u izvješću koje je poslužilo kao osnova za odluku izvršnog direktora od 6. svibnja 2011. (vidjeti točku 50. ove presude), Ombudsman, s obzirom na te okolnosti, nema osnove sumnjati da je provedena odgovarajuća istraga o zahtjevu podnositelja pritužbe za pomoć. S obzirom na prethodno navedene okolnosti Europski ombudsman ne smatra da postoje razlozi za daljnje istrage tog aspekta predmeta.

Je li Frontex pravodobno obradio zahtjev

55. Pri rješavanju tog aspekta trebalo bi razlikovati vrijeme koje je Frontexu bilo potrebno: i. za pokretanje istrage o zahtjevu podnositelja pritužbe za pomoć i ii. za zatvaranje te istrage.

56. Što se tiče prvog aspekta, treba napomenuti da je podnositelj pritužbe svoj zahtjev podnio 20. listopada 2010. Izvršni direktor odlučio je 26. listopada 2010. pokrenuti unutarnju istragu. Frontex je stoga poduzeo mjere u roku od nekoliko dana od primitka zahtjeva podnositelja pritužbe.

57. Kad je riječ o drugom aspektu, nije jasno u kojem je točno trenutku nakon odluke izvršnog direktora od 26. listopada 2010. neovisni istražitelj počeo raditi na izvješću. Međutim, nije sporno da je izvješće dovršeno 18. ožujka 2011. Nakon sastanka zamjenika izvršnog direktora s bivšim nadzornikom podnositelja pritužbe i naknadne preporuke izvršnom direktoru u travnju 2011., izvršni direktor donio je odluku 6. svibnja 2011. Uzimajući u obzir opseg izvješća, kao i mjere poduzete nakon dovršetka tog izvješća, ombudsmanica smatra da se čini da je Frontex kontinuirano i kontinuirano napredovao u rješavanju predmeta podnositelja pritužbe. Osim toga, iz spisa proizlazi da je nakon svojih zahtjeva redovito obavještavao podnositelja pritužbe o stanju istrage.

58. U svojoj pritužbi i očitovanjima podnositelj pritužbe smatrao je da bi Frontex bio obvezan odlučiti o njegovu predmetu u roku od četiri mjeseca od primitka njegova zahtjeva. Nije sporno da se zahtjevom podnositelja pritužbe nastojalo osigurati da Frontex pokrene administrativnu istragu. Iako je točno da se člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju predviđa, u pogledu pritužbi podnesenih na temelju tog članka, da tijelo obavješćuje dotičnu osobu o svojoj obrazloženoj odluci u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja pritužbe, taj se rok ne primjenjuje na konkretan zahtjev koji je podnio podnositelj pritužbe, a koji nije bio žalba na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. S obzirom na prethodna razmatranja ombudsmanica zaključuje da nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom predmeta.

je li Frontex poduzeo hitne mjere

59. U pritužbi je 20. listopada 2010. podnio zahtjev za pomoć i naveo da želi podnijeti službenu pritužbu protiv svojeg nadređenog.

60. Ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe nije izričito zatražio da Frontex poduzme hitne mjere. Ombudsmanica razumije stajalište Frontexa da nije mogla poduzeti hitne mjere s obzirom na to da razdoblje između datuma zahtjeva za pomoć podnositelja pritužbe i njegova posljednjeg dana rada u agenciji nije omogućilo zaključenje odgovarajućeg ispitivanja. Iako je Ombudsman spreman prihvatiti da se potpuna istraga ne može dovršiti u tom roku (vidjeti točke 52. – 54. ove presude), to očito nije onemogućilo Frontexu da poduzme hitne mjere ako su takve mjere bile potrebne.

61. Ombudsmanica smatra da, čak i ako ne postoji poseban zahtjev za hitne mjere, institucija treba razmotriti trebaju li se, u posebnim okolnostima određenog slučaja, takve mjere poduzeti na vlastitu inicijativu, na primjer u slučaju navodnog uznemiravanja koje dovodi do ozbiljnog zdravstvenog stanja. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su mu u kolovozu 2010. propisani antidepresivi. Iako Ombudsman u tom trenutku nije u mogućnosti zauzeti stajalište o ozbiljnosti zdravstvenog stanja podnositelja pritužbe, napominje da se čini da liječnik s kojim se savjetovao nije proglasio podnositelja pritužbe nesposobnim za rad. U svakom slučaju, Ombudsman napominje da sam podnositelj pritužbe priznaje da je imao mogućnost iskoristiti godišnji odmor, ali je odlučio nastaviti raditi za Frontex do kraja listopada 2010.

62. U tim je okolnostima stajalište Frontexa da je primjereno ne poduzimati hitne mjere razumno.

U pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe

63. S obzirom na prethodno donesene zaključke (vidjeti točke 52. – 54.), ombudsmanica smatra da nema razloga za daljnje istrage tvrdnje podnositelja pritužbe da bi Frontex trebao provesti odgovarajuću istragu. Međutim, u skladu s prethodnim razmatranjima Europskog ombudsmana iz točke 50., podnositelj pritužbe i dalje se može obratiti Frontexu u mjeri u kojoj se ne slaže s bitnim ishodom svoje unutarnje istrage.

C. Navodni nedostatak politike za rješavanje slučajeva uznemiravanja

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

64. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Frontex nije uspostavio politiku za rješavanje slučajeva uznemiravanja. Kao rezultat toga, bio je prisiljen potražiti drugi posao i prihvatiti radno mjesto u nižem razredu.

65. Frontex je u svojem mišljenju naglasio svoju spremnost da poboljša svoje postupke i objasnio da je odlučio uspostaviti unutarnju politiku usmjerenu posebno na rješavanje problema uznemiravanja unutar Agencije. Frontex je izjavio da je, u skladu s primjenjivim postupcima, podnio nacrt politike protiv uznemiravanja Europskom nadzorniku za zaštitu podataka (EDPS) i Europskoj komisiji te da trenutačno čeka mišljenje EDPS-a i suglasnost Komisije. Frontex je dodao da je takva politika vrlo nov koncept unutar agencija EU-a i da je samo mali broj njih uspostavio takvu politiku.

66. Inspekcija Frontexova spisa pokazala je da je 16. siječnja 2012. Frontex Europskom nadzorniku za zaštitu podataka podnio revidirani nacrt priručnika o politici protiv uznemiravanja i odabiru povjerljivih savjetnika. Prema nacrtu priručnika, politika protiv uznemiravanja je "neformalni postupak". U danom kontekstu jedan od predstavnika Frontexa istaknuo je da se, čak i da je u to vrijeme postojao, podnositelj pritužbe stoga ne bi mogao pozvati na politiku protiv uznemiravanja, s obzirom na to da je odlučio podnijeti službenu pritužbu izvršnom direktoru.

67. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe nije se osvrnuo na taj aspekt svoje pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana

68. Što se tiče prvog aspekta istaknutog u navodima podnositelja pritužbe, nesporno je da Frontex u trenutku kada je podnositelj pritužbe podnio svoj zahtjev za unutarnju mobilnost i svoju naknadnu ostavku nije imao unutarnju politiku usmjerenu na rješavanje slučajeva uznemiravanja. Ombudsmanica istodobno napominje da je Frontex otad poduzeo korake prema donošenju takve politike i da je u tu svrhu započeo dijalog s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka.

69. Prilikom ispitivanja drugog aspekta istaknutog u navodima podnositelja pritužbe koji se ovdje razmatraju, Ombudsman treba procijeniti je li nepostojanje navedene politike u relevantnom trenutku prisililo podnositelja pritužbe da potraži drugo radno mjesto i prihvati radno mjesto nižeg razreda.

70. Ombudsmanica najprije napominje da su tijekom inspekcije predstavnici Frontexa naglasili neformalnu prirodu takve politike i zauzeli stajalište da se, čak i da je postojala u tom trenutku, podnositelj pritužbe stoga ne bi mogao na nju pozvati s obzirom na svoju odluku o podnošenju službene pritužbe izvršnom direktoru. Ombudsmanica to stajalište ne smatra uvjerljivim jer se temelji na pretpostavci da bi podnositelj pritužbe odlučio podnijeti službenu pritužbu, čak i da su postojali neformalni postupci. Međutim, jasno je da, u nedostatku neformalnih postupaka, podnositelj pritužbe u biti nije imao drugog izbora nego pribjeći formalnim sredstvima.

71. Međutim, Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe 10. kolovoza 2010. podnio zahtjev za internu mobilnost i zatražio „prijenos u najkraćem mogućem roku”. Iz podnesenih dokumenata proizlazi da je Frontex isti dan zaprimio njegov zahtjev. Ombudsmanica na temelju sadržaja zahtjeva podnositelja pritužbe shvaća da je podnositelj pritužbe morao smatrati da je moguće riješiti probleme na njegovu radnom mjestu njegovim premještajem u drugi odjel.

72. Podnositelj pritužbe podnio je 26. kolovoza 2010. svoje pismo ostavke. Iako je podnositelj pritužbe imao pravo pretpostaviti da će Frontex obraditi njegov zahtjev za unutarnju mobilnost i obavijestiti ga o ishodu u razumnom roku, a u svakom slučaju u roku utvrđenom u članku 90. stavku 1. Pravilnika o osoblju [4], Ombudsman smatra da je u trenutku kad je podnositelj pritužbe poslao svoju ostavku prošlo samo jedanaest radnih dana od primitka Frontexova zahtjeva. Stoga Frontex u tom trenutku još nije imao dovoljno vremena za rješavanje i odlučivanje o zahtjevu podnositelja pritužbe za unutarnju mobilnost.

73. Iz prethodnih razmatranja proizlazi da se, s obzirom na nepostojanje unutarnje politike za rješavanje slučajeva uznemiravanja, podnositelj pritužbe nije mogao pozvati na neformalni okvir pravila za rješavanje spora. Istodobno, imajući na umu prethodno navedeni slijed događaja i nepostojanje konkretnih dokaza kojima bi se poduprlo stajalište podnositelja pritužbe, Ombudsman nije uvjeren da je nepostojanje unutarnje politike prisililo podnositelja pritužbe da potraži drugo radno mjesto.

74. S obzirom na prethodna razmatranja, ombudsmanica zaključuje da nema razloga za daljnje istrage ove tvrdnje.

D. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sa sljedećom kritičkom napomenom i sljedećim zaključcima:

Načelima dobre uprave od institucija se zahtijeva da pravodobno odgovore na zahtjeve građana, uključujući zahtjeve članova osoblja. U ovom slučaju Frontex nije pravodobno odgovorio na zahtjev podnositelja pritužbe za unutarnju mobilnost. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

Nema razloga za daljnje istrage prvog aspekta druge tvrdnje podnositelja pritužbe. Kad je riječ o drugom i trećem aspektu druge tvrdnje podnositelja pritužbe, Ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u djelovanju Frontexa.

Nema razloga za daljnje istrage treće tvrdnje podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Frontex bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 3. srpnja 2012.

---

[1] Tijekom istrage Ombudsmana pokazalo se da se aspekt naveden pod ii. odnosi na drugu tvrdnju podnositelja pritužbe. U procjeni Europskog ombudsmana aspekt naveden pod ii. stoga će se obraditi pod naslovom druge tvrdnje podnositelja pritužbe.

[2] U pogledu pitanja postoje li razlozi za pokretanje istrage na vlastitu inicijativu o navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe o kojima se raspravlja u ovom odlomku, vidjeti točku 18. u nastavku.

[3] Dostupno na internetskoj stranici http://ec.europa.eu/civil_service/docs/toc100_en.pdf

[4] Članak 90. stavak 1. Pravilnika o osoblju glasi kako slijedi: „Svaka osoba na koju se primjenjuje ovaj Pravilnik o osoblju može tijelu za imenovanje podnijeti zahtjev za donošenje odluke koja se na nju odnosi. Tijelo obavješćuje dotičnu osobu o svojoj obrazloženoj odluci u roku od četiri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva. ...”