Predmet se odnosio na propust Europske komisije da odgovori na korespondenciju poslanu u okviru pritužbe zbog povrede protiv Italije i na njezinu navodnu pogrešnu odluku o zatvaranju pritužbe zbog povrede.

Ombudsmanica je istražila pitanja i utvrdila da je odgovorom koji je Komisija poslala podnositelju pritužbe tijekom ove istrage dala uvjerljiv i sveobuhvatan odgovor. Komisija je stoga riješila prvo pitanje. Konkretno, Ombudsman je utvrdio da je Komisija dala dostatno objašnjenje za svoju odluku da u ovom slučaju neće ponovno pokrenuti postupak zbog povrede. Stoga je u pogledu drugog pitanja smatrala da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu.

Predmet se odnosio na raskid ugovora o uslugama od strane Europske komisije. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije odgovorila na njegove dopise, da je raskinula ugovor o uslugama bez opravdanog razloga i da je sporo platila račune koji su mu poslani. Također je zatražio naknadu za zakašnjela plaćanja i naknadu štete.

Ombudsmanica je istražila te navode. Kad je riječ o prvom, zaključila je da je, s obzirom na to da je Komisija naposljetku odgovorila na dopise podnositelja pritužbe, to pitanje riješeno. Što se tiče drugog prigovora, koji se odnosi na navodni raskid ugovora bez valjanog razloga, Ombudsman je zaključio da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije jer je ugovor Komisiji dao pravo da ga u svakom trenutku raskine i da je u svakom slučaju Komisija doista pružila dobar razlog za raskid. Kad je riječ o trećem prigovoru, Ombudsman je zaključio da je pronađeno rješenje za problem zakašnjelog plaćanja računa jer je Komisija podnositelju pritužbe konačno platila iznose dugovane za obavljeni posao i pristala platiti zatezne kamate. Naposljetku, kad je riječ o zahtjevu za naknadu štete, Ombudsman je zaključio da nema potrebe za daljnjom istragom u tom području jer je Komisija podnositelju pritužbe isplatila naknadu pretrpljene štete, a ugovorom nije predviđena nikakva naknada za bilo koju drugu vrstu štete.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na korespondenciju podnositelja pritužbe u kontekstu financijske revizije na razini države članice. Nakon intervencije Europskog ombudsmana Komisija je odgovorila. Otkrio je dokument koji je zatražio podnositelj pritužbe, ali je redigirao neke osobne podatke (imena fizičkih osoba). Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija ispravno opravdala redigiranje u skladu s Uredbom 45/2001.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da odgovori na korespondenciju podnositelja pritužbe u kojoj je podnositelj pritužbe uputio na navodno netočnu izjavu povjerenika Bienkowske o vatrenom oružju. Komisija je odgovorila tijekom istrage i potvrdila netočnost. Ombudsmanica je zaključila istragu jer je Komisija poduzela korake za rješavanje predmeta. Međutim, Ombudsman je predložio Komisiji da razmotri objavljivanje ispravka kako bi se osiguralo da javnost bude točno obaviještena.

Predmet se odnosio na primjerenost EPSO-ovih odgovora na zabrinutost podnositelja pritužbe da je možda propustio prilike za zapošljavanje zbog tehničkog problema s njegovim EPSO računom. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da se odgovorom EPSO-a dostavljenim tijekom istrage na odgovarajući način odgovara na zabrinutost podnositelja pritužbe. EPSO je riješio tehnički problem i pružio jamstva da podnositelj pritužbe nije propustio nijednu priliku.

Predmet se odnosio na odluku Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) da podnositelju pritužbe ne dopusti podnošenje druge prijave u kontekstu poziva na iskaz interesa koji nije sadržavao konkretan rok za podnošenje prijava. Podnositelj pritužbe zatražio je podnošenje druge prijave nakon što nije položio test povezan s njegovom početnom prijavom u okviru istog postupka odabira. Podnositelj pritužbe tvrdio je da EPSO nije dostavio odgovarajuće odgovore na njegove dopise u vezi s i. pravnom osnovom na temelju koje se kandidatima ne dopušta da se ponovno prijave u postupcima odabira bez određenih rokova; i ii. uvjete, uključujući ponašanje osoblja, u ispitnom centru u Španjolskoj.

EPSO je u svojem odgovoru kao pravnu osnovu za svoje djelovanje naveo uvjete navedene u pozivu na iskaz interesa. Objasnila je i da je istražila pitanje ponašanja osoblja u ispitnom centru.

Ombudsmanica je smatrala da je EPSO-ovo objašnjenje razumno i primjereno te je stoga predmet zaključen.

Predmet se odnosio na propust Komisije da odgovori na dopis podnositelja pritužbe o navodnim nezakonitostima koje su počinili nacionalni sudovi u Estoniji. U tom je dopisu podnositelj pritužbe također kritizirao Komisiju zbog toga što nije poduzela nikakve mjere. Komisija je objasnila da nije nadležna intervenirati u to pitanje. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da su objašnjenja Komisije točna, korisna i u skladu s njezinim zakonskim ovlastima. Predmet je stoga zaključen kao riješen.

Podnositelj pritužbe nekoliko je puta EPSO-u uputio zahtjev za brisanje svojeg EPSO računa. EPSO je odgovorio da ne može izbrisati njegov račun jer su dva postupka odabira u kojima je sudjelovao još uvijek otvorena. Nakon što se podnositelj pritužbe još dva puta obratio EPSO-u, a da nije primio odgovor, obratio se Ombudsmanu tvrdeći da EPSO nije odgovorio i zahtijevajući da EPSO izbriše njegov račun.

Nakon istrage Europskog ombudsmana EPSO je odgovorio podnositelju pritužbe. Ombudsmanica je stoga zaključila da je EPSO riješio prigovor podnositelja pritužbe. EPSO je u svojoj replici također obavijestio podnositelja pritužbe da razdoblje čuvanja podataka za dva postupka odabira u kojima je sudjelovao još nije isteklo i da stoga još ne može izbrisati njegov EPSO račun. Ombudsmanica nije utvrdila nepravilnosti u postupanju u tom pogledu te je stoga zaključila predmet.  

Predmet se odnosio na EPSO-ove postupke nakon pada računalnog poslužitelja tijekom testiranja i EPSO-ovo postupanje sa zahtjevima podnositelja pritužbe za preispitivanje i pristup dokumentima.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da EPSO i. nije na odgovarajući način riješio situaciju koja proizlazi iz računalne nesreće, ii. nije pravilno obradio zahtjev podnositelja pritužbe za preispitivanje i iii. nije pravilno obradio zahtjev podnositelja pritužbe za pristup dokumentima. Stoga je Ombudsman EPSO-u dao tri preporuke.

EPSO je prihvatio prvu preporuku Europskog ombudsmana o načinu rješavanja tehničkih problema tijekom računalnog testiranja. Druga je preporuka bila da EPSO podnositelju pritužbe pruži detaljno objašnjenje načina na koji je postupio u vezi s njegovim zahtjevom za preispitivanje. Ombudsmanica nije smatrala da je EPSO-ov odgovor na to uvjerljiv i da EPSO-ovo postupanje sa zahtjevom za preispitivanje predstavlja nepravilnost u postupanju. Naposljetku, EPSO nije prihvatio treću preporuku Europskog ombudsmana o pružanju pristupa dokumentima. Ombudsmanica je utvrdila da nedostavljanje dodatnih dokumenata od strane EPSO-a također predstavlja nepravilnost u postupanju. Osim dvaju nalaza nepravilnosti u postupanju, ombudsmanica je EPSO-u predložila i način na koji bi mogla poboljšati svoju službu za kontakt za kandidate.  

Predmet se odnosio na logotip vizualnog identiteta Komisije koji se od 2012. upotrebljava u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu. Podnositelj pritužbe smatra da isključiva upotreba engleskog i francuskog jezika u tom logotipu vizualnog identiteta predstavlja diskriminaciju na temelju jezika.

Postojeći jezični režim EU-a uključuje pravo svakog građanina da komunicira s institucijama EU-a na vlastitom jeziku i odgovarajuće pravo na odgovor na tom jeziku. Načela kojima se uređuje taj jezični režim primjenjuju se i na druge oblike komunikacije, kao što je komunikacija putem publikacija i internetskih stranica. Svako razlikovanje u uporabi jezika u takvim okolnostima trebalo bi biti objektivno opravdano. Kad je riječ o tome postoji li objektivno opravdanje u ovom slučaju, Ombudsmanica se slaže da tehnički nije moguće predstaviti pojam „Europska komisija” na 24 jezika na televizijskom zaslonu, bilo niže, uz govornika ili iza njega.

Kad je riječ o tome je li Komisija mogla odabrati više od dva jezika, Ombudsmanica smatra da je bilo razumno da je Komisija odabrala samo dva jezika. Izbor broja jezika koji će se koristiti svodi se na prosudbu o tome hoće li više od dva jezika na neprihvatljiv način poremetiti vizualnu sliku. Činjenica da i druge kombinacije jezika mogu biti razumni odabiri ne znači da izbor engleskog i francuskog jezika nije bio razuman.

Ombudsmanica smatra da je politika koju je odabrala Komisija bila objektivno opravdana. Stoga je zaključila da Komisijino uvođenje novog logotipa vizualnog identiteta u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu ne predstavlja nepravilnost u postupanju.