(Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 7. Statuta Europskog ombudsmana [1])

Uvod

Ombudsmanica smatra da se u ovom predmetu postavlja važno načelno pitanje, odnosno ima li Komisija pravo na neodređeno vrijeme odgoditi rješavanje pritužbi koje se temelje na tome da je država članica povrijedila pravo Zajednice zbog nemogućnosti postizanja političkog konsenzusa o daljnjem postupanju. Ombudsmanica smatra da je Komisija, iako ima diskrecijsko pravo u postupku zbog povrede, obvezna obraditi pritužbu zbog povrede u razumnom roku. U ovom slučaju Komisija se u biti ograničila na tvrdnju i. da pritužbu smatra „vrlo politički osjetljivom i kontroverznom” i ii. da odluka o pokretanju postupka zbog povrede zahtijeva potporu kolegija povjerenika i da Komisija dosad nije mogla donijeti takvu odluku. Ombudsmanica smatra da ta razmatranja ne oslobađaju Komisiju njezine dužnosti da pravilno postupa s takvim pritužbama. Ombudsmanica stoga smatra da bi to pitanje trebalo uputiti Europskom parlamentu.

Pritužba 

Podnositelj pritužbe nudio je usluge sportskog klađenja u Donjoj Saskoj (Njemačka). U svojoj pritužbi pučkom pravobranitelju, koju je njegov odvjetnik podnio u siječnju 2005., podnositelj pritužbe izvijestio je da su mu njemačka tijela naložila da prestane nuditi usluge sportskog klađenja, zbog čega je bio prisiljen zatvoriti svoje poslovanje. Podnositelj pritužbe smatra da je ponašanjem njemačkih tijela općenito prekršeno pravo EU-a, a posebno sloboda pružanja usluga.

Prema navodima podnositelja pritužbe, njegov je odvjetnik 20. veljače 2004. predstavništvu Europske komisije u Berlinu podnio pritužbu zbog povrede protiv Njemačke i njemačkih tijela. Međutim, podnositelj pritužbe tvrdi da mu je naknadno rečeno, kao odgovor na istragu, da pritužba nije obrađena niti je poslana u Bruxelles. Odvjetnik podnositelja pritužbe zatim je pritužbu poslao izravno Komisiji, gdje je registrirana pod referentnim brojem 2004/4463.

U dopisu od 30. studenoga 2004. odvjetnik podnositelja pritužbe pitao je Komisiju o stanju istrage. Podnositelj pritužbe tvrdi da na taj dopis nije odgovoreno.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da Komisija nije pravilno riješila njegovu pritužbu zbog povrede. Tvrdio je da je hitno potrebna brza reakcija Komisije jer je pretrpio gubitke zbog nemogućnosti poslovanja.

Istraga

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

U trenutku slanja mišljenja (lipanj 2005.) Komisija je zaprimila sedam pritužbi protiv Njemačke u vezi s uslugama igara na sreću (2003/4350, 2003/5288, 2004/4054, 2004/4463, 2004/4899, 2004/4685 i 2005/4017). Te su se pritužbe odnosile na nacionalna ograničenja u pogledu organizacije usluga igara na sreću, komercijalne komunikacije povezane s uslugama igara na sreću i poslovnog nastana.

Prva pritužba pružatelja usluga sportskog klađenja registrirana je u travnju 2003. Komisija nije donijela odluku o pokretanju postupka zbog povrede jer se presuda Suda Europske unije u povezanom predmetu koji se odnosi na Italiju smatrala ključnom za ocjenu tog ograničenja. Presudom Suda od 6. studenoga 2003. u predmetu C-243/01 (Gambelli i drugi)[2] Komisiji su pružene smjernice za procjenu takvih pritužbi.

S obzirom na sudsku praksu Suda, Komisija je ocijenila opravdanost i proporcionalnost niza nacionalnih zabrana usluga sportskog klađenja. Službena opomena upućena je Danskoj 30. ožujka 2004. u predmetu koji se odnosio na usluge sportskog klađenja.

Međutim, na sastancima 13. listopada i 14. prosinca 2004. Komisija je odlučila odgoditi odluke o pokretanju postupaka zbog povrede u predmetima koji se odnose na ograničenja slična onima koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojoj pritužbi zbog povrede u predmetima koji se odnose na Njemačku (2003/4350), Italiju (2003/4616) i Nizozemsku (2002/5443). Te su pritužbe čekale daljnje ispitivanje.

Pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede zaprimljena je 26. travnja 2004. Dopisom od 27. svibnja 2004. Komisija je obavijestila odvjetnika podnositelja pritužbe da je pritužba registrirana.

U telefaksu od 30. studenoga 2004. podnositelj pritužbe zatražio je presliku korespondencije Komisije s njemačkim tijelima. Komisija do sada nije imala nikakve kontakte s njemačkim tijelima u vezi s uslugama sportskog klađenja općenito ili u vezi s konkretnim slučajem.

Komisija je i dalje aktivno ispitivala određene aspekte pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Dana 30. svibnja 2005. poslala je pismo odvjetniku podnositelja pritužbe u kojem je objasnila trenutačno stanje i zatražila od podnositelja pritužbe da dostavi primjerak njegove dozvole za kladionicu.

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala brzo djelovati, trebalo je napomenuti da Komisija nije bila ovlaštena ni intervenirati ni zaustaviti djelovanja ni spriječiti bilo kakvu kaznenu istragu koju je pokrenula država članica.

U svojoj „Komunikaciji Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice” (COM(2002) 141 final, SL 2002 C 244, str. 5.) Komisija je navela da u pravilu predlaže istragu pritužbi s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe. Međutim, Komisija je predvidjela mogućnost da se to pravilo ne može poštovati. To bi osobito bio slučaj kada bi se Komisija suočila sa slučajevima koji podrazumijevaju tešku procjenu opravdanosti i proporcionalnosti predmetne nacionalne mjere na temelju javnog reda. To je bio slučaj u ovom predmetu. U takvim okolnostima Komisija se obvezala „u pisanom obliku obavijestiti podnositelja pritužbe”. To je u ovom slučaju učinjeno dopisom od 30. svibnja 2005.

Komisija je dostavila presliku svojeg dopisa od 30. svibnja 2005. Komisija je u tom dopisu uputila na pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede prava koja je podnesena 5. travnja 2004. i na daljnje dopise podnositelja pritužbe ili njegova odvjetnika od 15. lipnja 2004., 30. studenoga 2004. i 18. travnja 2005. Komisija je izjavila da se „intenzivno” bavi pritužbom podnositelja pritužbe i drugim pritužbama koje se odnose na usluge sportskog klađenja u Njemačkoj. Kad je riječ o vremenskom rasporedu, u dopisu se navodi da se „zbog posebnih postupovnih rokova za istrage Komisije u vezi s povredama Ugovora vjerojatno ne može očekivati da će Komisija zauzeti stajalište u bliskoj budućnosti”.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je mišljenje Komisije pogrešno i nepotpuno u pogledu datuma, s obzirom na to da je svoju pritužbu već podnio Predstavništvu Komisije u Berlinu 20. veljače 2004. Prema podnositelju pritužbe, ta pritužba nije obrađena niti je proslijeđena. Odvjetnik podnositelja pritužbe tek je telefonskim razgovorom s Predstavništvom saznao da je pritužba još uvijek u Berlinu. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, tako je izgubljeno dragocjeno vrijeme. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da nije mogao vidjeti kako je Komisija predložila daljnje postupanje i kada će konačno zatražiti mišljenje Njemačke.

Podnositelj pritužbe dostavio je preslike dvaju dopisa upućenih Komisiji 5. travnja 2004. i 4. srpnja 2005. U svojem dopisu Komisiji od 5. travnja 2004. odvjetnik podnositelja pritužbe uputio je na činjenicu da je pritužbu već uputio Predstavništvu Komisije u Berlinu 20. veljače 2004.

Nacrt preporuke Europskog ombudsmana 

Nacrt preporuke

Ombudsman je 27. srpnja 2005. u skladu s člankom 3. stavkom 6. svojeg Statuta Komisiji uputio sljedeći nacrt preporuke:

„Komisija bi pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede trebala rješavati savjesno i bez nepotrebne odgode.”

Nacrt preporuke temeljio se na sljedećim razmatranjima:

1 Uvodna napomena

1.1 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je njegov odvjetnik svoju pritužbu zbog povrede već poslao Predstavništvu Komisije u Berlinu 20. veljače 2004. Prema navodima podnositelja pritužbe, nakon toga mu je u odgovoru na istragu rečeno da pritužba nije obrađena niti je poslana Bruxellesu. Podnositelj pritužbe zatim je svoju pritužbu podnio izravno Komisiji dopisom od 5. travnja 2004.

1.2 Prema njezinu mišljenju, Komisija se suzdržala od rješavanja prigovora podnositelja pritužbe prema kojem je njegova pritužba zbog povrede već bila podnesena 20. veljače 2004., ali nije bila isprva obrađena.

1.3 Ombudsmanica je napomenula da je navodni propust Komisije da pravilno postupi s dopisom za koji je podnositelj pritužbe tvrdio da ga je uputio predstavništvu Komisije jasno naveden u pritužbi koju mu je podnositelj pritužbe podnio u siječnju 2005. U tim okolnostima Ombudsmanica nije razumjela zašto Komisija u svojem mišljenju nije riješila to pitanje. Međutim, kako bi se to pitanje razjasnilo, trebalo bi provesti dodatne istrage. Takve daljnje istrage neizbježno bi dovele do daljnjeg kašnjenja u predmetu koji je, prema podnositelju pritužbe, bio hitan. S obzirom na njegove zaključke o drugim aspektima predmeta (vidjeti točku 2. u nastavku), Ombudsman je stoga smatrao da je najbolji način da se navedeno pitanje isključi iz opsega ove istrage kako bi mu se omogućilo da se što prije pozabavi srž pitanja. Međutim, podnositelj pritužbe ostao je slobodan ponovno mu podnijeti navedeno pitanje u zasebnoj pritužbi.

2 Navodni propust pravilnog rješavanja pritužbe zbog povrede

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno riješila njegovu pritužbu zbog povrede 2004/4463. Naglasio je da se raspitivao o trenutačnom stanju u pismu poslanom 30. studenoga 2004. bez odgovora.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je u trenutku slanja mišljenja (lipanj 2005.) zaprimila sedam pritužbi protiv Njemačke koje se odnose na usluge igara na sreću (2003/4350, 2003/5288, 2004/4054, 2004/4463, 2004/4899, 2004/4685 i 2005/4017). Komisija je objasnila da je prvu pritužbu zabilježila u travnju 2003. i da nije donijela odluku o pokretanju postupka zbog povrede jer se presuda Suda Europske unije u povezanom predmetu koji se odnosi na Italiju smatrala ključnom za ocjenu tog ograničenja. Prema mišljenju Komisije, presuda Suda od 6. studenoga 2003. u predmetu C-243/01 (Gambelli i dr.) pružila mu je smjernice za ocjenu takvih pritužbi.

Komisija je dodala da je, s obzirom na sudsku praksu Suda, ocijenila opravdanost i proporcionalnost niza nacionalnih zabrana usluga sportskog klađenja te da je 30. ožujka 2004. Danskoj poslala pismo opomene u predmetu koji se odnosi na usluge sportskog klađenja.

Međutim, na sastancima 13. listopada i 14. prosinca 2004. Komisija je odlučila odgoditi odluke o pokretanju postupaka zbog povrede u predmetima koji se odnose na ograničenja slična onima koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojoj pritužbi zbog povrede u predmetima koji se odnose na Njemačku (2003/4350), Italiju (2003/4616) i Nizozemsku (2002/5443). Te su pritužbe sada u postupku daljnjeg ispitivanja.

Komisija je objasnila da je podnositelj pritužbe telefaksom od 30. studenoga 2004. zatražio presliku korespondencije Komisije s njemačkim tijelima. Komisija je naglasila da dosad još nije imala nikakve kontakte s njemačkim tijelima u vezi s uslugama sportskog klađenja općenito ili u vezi s konkretnim slučajem.

Komisija smatra da je i dalje aktivno ispitivala određene aspekte pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Dana 30. svibnja 2005. poslala je pismo odvjetniku podnositelja pritužbe u kojem je objasnila trenutačno stanje i zatražila od podnositelja pritužbe da dostavi primjerak njegove dozvole za kladionicu.

Komisija je napomenula da je u svojoj „Komunikaciji Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice” (COM(2002) 141 final, SL 2002 C 244, str. 5.) navela da u pravilu predlaže istragu pritužbi s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe. Međutim, Komisija smatra da to nije isključilo mogućnost da njezina istraga traje dulje od toga. Komisija je tvrdila da bi to osobito bio slučaj kada bi se suočila sa slučajevima koji podrazumijevaju tešku procjenu opravdanosti i proporcionalnosti predmetne nacionalne mjere na temelju javnog reda. Prema Komisijinu mišljenju, to je bila situacija u ovom predmetu. Komisija je napomenula da se u takvim okolnostima obvezala „u pisanom obliku obavijestiti podnositelja pritužbe”. Prema Komisijinu mišljenju, to je u ovom slučaju učinjeno dopisom od 30. svibnja 2005.

2.3 Dobra je upravna praksa odgovoriti na dopise građana u razumnom roku. U ovom je slučaju Komisija 30. svibnja 2005. odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 30. studenoga 2004., tj. šest mjeseci nakon njegova slanja. Ombudsmanica je napomenula da za to znatno kašnjenje nije ponuđeno nikakvo objašnjenje ili isprika. Izostanak odgovora Komisije na dopis podnositelja pritužbe od 30. studenoga 2004. u razumnom roku stoga je predstavljao nepravilnost u postupanju.

2.4 Ombudsmanica je napomenula da se Komisija u svojoj "Komunikaciji" iz 2002. obvezala istražiti pritužbe s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma registracije pritužbe. Iz teksta Komunikacije („u pravilu”) bilo je jasno da se time ne isključuje mogućnost da istraga može trajati dulje od jedne godine ako postoje valjani razlozi, posebno ako se pritužba odnosi na teška ili složena pitanja. Kao što je Komisija pravilno primijetila, „Komunikacijom” iz 2002. predviđeno je da podnositelj pritužbe mora biti obaviješten u pisanom obliku u takvim slučajevima.

Međutim, Ombudsman je smatrao da, kako bi bile smislene, informacije koje treba dati podnositelju pritužbe u takvim slučajevima moraju barem objasniti razloge zbog kojih će rješavanje pritužbe trajati dulje od jedne godine.

Međutim, u svojem dopisu podnositelju pritužbe od 30. svibnja 2005. Komisija je jednostavno navela da se „zbog posebnih postupovnih rokova za istrage Komisije u vezi s povredama Ugovora vjerojatno ne može očekivati da će Komisija zauzeti stajalište u bliskoj budućnosti”.

Ombudsmanica smatra da je to „objašnjenje” bilo očito neprimjereno jer se nije odnosilo ni na kakve posebne okolnosti koje bi mogle opravdati činjenicu da je istraga Komisije premašila razdoblje od jedne godine koje bi se, prema „Komunikaciji” iz 2002., trebalo poštovati „u pravilu”. Stoga je propust Komisije da navede odgovarajuće razloge zbog kojih nije mogla zaključiti svoju istragu pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede u roku od jedne godine nakon njezina evidentiranja predstavljao nepravilnost u postupanju.

2.5 Kad je riječ o postupanju s pritužbom zbog povrede kao takvom, bila je dobra upravna praksa pažljivo i bez nepotrebnog odgađanja ispitati takve pritužbe. Ombudsmanica je napomenula da je Komisija u svojem mišljenju tvrdila da još uvijek aktivno ispituje određene aspekte pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Nadalje je napomenuo da je Komisija u svojem dopisu podnositelju pritužbe od 30. svibnja 2005. navela da se „intenzivno” bavi pritužbom podnositelja pritužbe i drugim pritužbama koje se odnose na usluge sportskog klađenja u Njemačkoj.

Međutim, prema mišljenju Ombudsmana, čini se da te tvrdnje nisu potkrijepljene informacijama koje su podnesene Ombudsmanu.

Najprije treba napomenuti da je Komisija naglasila da su joj u presudi Suda od 6. studenoga 2003. u predmetu C-243/01 (Gambelli i dr.) dane smjernice za ocjenu pritužbi kao što je ona koju joj je podnio podnositelj pritužbe. Međutim, ta je presuda donesena više od 1 ½ godine prije podnošenja mišljenja. Nadalje, treba napomenuti da je Komisija tvrdila da joj je podnositelj pritužbe podnio pritužbu zbog povrede prava u predmetu koji podrazumijeva tešku procjenu opravdanosti i proporcionalnosti predmetne nacionalne mjere na temelju javnog reda. Međutim, Ombudsman je istaknuo da je sama Komisija, prema njegovu mišljenju, priznala da još nije imala nikakve kontakte s njemačkim tijelima u vezi s uslugama sportskog klađenja općenito ili u vezi s konkretnim slučajem. Bilo je teško vidjeti kako bi Komisija mogla ocijeniti opravdanost i proporcionalnost relevantnih odredaba njemačkog prava, a da pritom barem od njemačkih tijela ne zatraži informacije i objašnjenja o „razlozima javnog poretka” na kojima se te odredbe temelje.

2.6 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica je zauzela stajalište da Komisija nije na odgovarajući način riješila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede.

Detaljno mišljenje Komisije

Nakon što je primila nacrt preporuke i u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Komisija je 5. siječnja 2006. poslala detaljno mišljenje.

Komisija je u svojem detaljnom mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

Podnositelj pritužbe nije imao potrebnu licenciju u Njemačkoj, ali je želio ponuditi svoje usluge pružateljima internetskih usluga koji posluju na temelju licencije u drugoj državi članici (djelovati i nuditi usluge kao posrednik). Između travnja 2003. i siječnja 2005. Komisija je zaprimila sedam pritužbi (uključujući onu koju je podnio podnositelj pritužbe) protiv Njemačke u vezi s uslugama igara na sreću. Te su se pritužbe odnosile na ista ograničenja. Komisija je stoga 16. ožujka i 2. rujna 2005. odlučila sve te pritužbe obraditi zajedno.

Pritužbe koje se odnose na usluge sportskog klađenja bile su „vrlo politički osjetljive i kontroverzne” (unatoč postojećoj sudskoj praksi u tom području). Pritužbe protiv Njemačke u vezi s njezinim ograničenjima usluga sportskog klađenja podnesene su na četiri interna sastanka zbog povrede (13. listopada 2004., 14. prosinca 2004., 16. ožujka 2005. i 5. srpnja 2005.). Komisija do danas nije mogla donijeti potrebnu odluku.

Komisija je priznala i izrazila žaljenje zbog toga što nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 30. studenoga 2004. Također je priznala da je "objašnjenje" koje je dala u svojem dopisu od 30. svibnja 2005. bilo nedostatno. Komisija se mogla pozvati na činjenicu da je istraživala niz pritužbi protiv Njemačke i da su te pritužbe podnesene na tri interna sastanka o povredi (13. listopada 2004., 14. prosinca 2004. i 16. ožujka 2005.). Izrazio je žaljenje zbog toga što nije mogao donijeti odluku o tom politički osjetljivom pitanju u roku od jedne godine od datuma registracije pritužbe. Međutim, Komisija je smatrala da brzina obrade pritužbe ne bi imala koristi od otkrivanja dodatnih pojedinosti povezanih s internim raspravama.

Međutim, Komisija je podnositelju pritužbe poslala dodatni dopis u kojem su navedene dodatne informacije o trenutačnom stanju. U tom dopisu od 10. listopada 2005. Glavna uprava Komisije za unutarnje tržište i usluge („GU Markt”) obavijestila je podnositelja pritužbe da je odlučila zajedno obraditi niz pritužbi koje se odnose na relevantna pitanja te je objasnila da je za odluku o pokretanju postupka zbog povrede protiv Njemačke potrebna potpora Kolegija povjerenika. GU Markt također je istaknuo da Komisija dosad nije mogla donijeti takvu odluku i da se o pritužbama čeka daljnje razmatranje.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Ocjena detaljnog mišljenja Komisije koju je proveo Europski ombudsman

Ombudsmanica smatra da detaljno mišljenje Komisije ne predstavlja prihvaćanje njegova nacrta preporuke. Iako Komisija priznaje da nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 30. studenoga 2004. u razumnom roku i da nije pružila valjano objašnjenje o tome zašto bi ispitivanje predmeta trajalo dulje od jedne godine, Komisija nije dokazala da će se pritužba zbog povrede rješavati s dužnom pažnjom i bez nepotrebne odgode, u skladu s preporukom Ombudsmana.

Umjesto toga, Komisija je uputila na činjenicu da smatra da su pritužbe koje se odnose na usluge sportskog klađenja vrlo politički osjetljive i kontroverzne. Komisija je također objasnila da je to pitanje postavljeno na četiri interna sastanka o povredi (13. listopada 2004., 14. prosinca 2004., 16. ožujka 2005. i 5. srpnja 2005.), ali da još nije bilo moguće donijeti odluku. U dopisu podnositelju pritužbe od 10. listopada 2005., na koji se upućuje u detaljnom mišljenju, GU Markt dodatno je objasnio da je za odluku o pokretanju postupka zbog povrede protiv Njemačke potrebna potpora Kolegija povjerenika i da Komisija dosad nije mogla donijeti takvu odluku.

Ombudsmanica pozdravlja iskrenost Komisije u priznanju da je kašnjenje u rješavanju pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede prava posljedica činjenice da se čini da Komisija iz političkih razloga ne može odlučiti o tome kako postupiti u ovom predmetu (i nekoliko drugih povezanih predmeta). Međutim, smatra da ta činjenica nije valjan razlog da se ta pritužba zbog povrede ne riješi u razumnom roku.

Ombudsman je svjestan činjenice da Komisija ima diskrecijsko pravo u postupku zbog povrede. Međutim, valja istaknuti da se ovaj predmet odnosi na upravnu fazu tog postupka. Ombudsmanica smatra da je dobra upravna praksa da Komisija rješava pritužbe zbog povrede u razumnom roku i da stoga nema pravo na neodređeno vrijeme odgoditi svoju odluku o određenoj pritužbi zbog povrede. U ovom slučaju, čini se da je Komisija razmotrila to pitanje na četiri interna sastanka o povredi (13. listopada 2004., 14. prosinca 2004., 16. ožujka 2005. i 5. srpnja 2005.) a da nije donijela odluku o daljnjem postupanju. Nadalje, u svojem detaljnom mišljenju podnesenom 5. siječnja 2006. Komisija nije dala nikakve naznake o tome kada bi se odluka mogla očekivati.

Preporuka Europskog ombudsmana 

S obzirom na navedeno, Ombudsman ponovno navodi svoj nacrt preporuke kao preporuku Komisiji kako slijedi:

Komisija bi pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede trebala rješavati savjesno i bez nepotrebne odgode.

Europski parlament mogao bi razmotriti donošenje preporuke kao rezolucije.

Strasbourg,

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

[1] Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994., L 113, str. 15.

[2] Predmet C-243/01 Gambelli i drugi [2003.] ECR I-13031.