Podnositelj pritužbe nudio je usluge sportskog klađenja u Donjoj Saskoj u Njemačkoj. Izvijestio je da su mu njemačke vlasti naredile da prestane nuditi te usluge, što ga je prisililo da zatvori svoje poslovanje. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se ponašanjem njemačkih tijela krši pravo EU-a, posebno sloboda pružanja usluga. Njegov odvjetnik podnio je Komisiji pritužbu zbog povrede. Kada Komisija nije odgovorila na istragu o stanju istrage sedam mjeseci nakon njezine registracije, obratio se Ombudsmanu. Podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da Komisija nije pravilno riješila njegovu pritužbu zbog povrede. Tvrdio je da je hitno potrebna reakcija Komisije jer je pretrpio gubitke zbog zatvaranja svojeg poduzeća.

Komisija je tvrdila da je zaprimila nekoliko prigovora zbog povrede koji se odnose na usluge igara na sreću te je ocijenila opravdanost i proporcionalnost niza nacionalnih zabrana usluga sportskog klađenja. Komisija je Danskoj poslala službenu opomenu dok je u tijeku ispitivanje pritužbi zbog povrede protiv Njemačke, Italije i Nizozemske.

Komisija smatra da je i dalje „intenzivno” ispitivala određene aspekte pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Ombudsmanica je smatrala da se čini da taj podnesak nije potkrijepljen informacijama koje su joj dostavljene. Konkretno, Komisija je također navela da predmet zahtijeva tešku ocjenu opravdanosti i proporcionalnosti nacionalne zabrane usluga sportskog klađenja na temelju razmatranja javnog poretka. Međutim, sama je Komisija priznala da dosad nije imala nikakve kontakte s njemačkim tijelima. Ombudsmanica je smatrala da nije vjerojatno da bi Komisija mogla procijeniti opravdanost i proporcionalnost bez takvih kontakata. U nacrtu preporuke ombudsmanica je zatražila od Komisije da s pritužbom podnositelja pritužbe zbog povrede postupa savjesno i bez nepotrebne odgode.

Komisija je u svojem detaljnom mišljenju navela da su pritužbe zbog povrede koje se odnose na usluge sportskog klađenja „vrlo politički osjetljive i kontroverzne”. To je pitanje postavljeno na četiri interna sastanka o povredama. Međutim, odluka o pokretanju postupka zbog povrede obveze zahtijevala je potporu kolegija povjerenika, koja još nije bila dobivena.

Ombudsmanica je pozdravila iskrenost detaljnog mišljenja Komisije. Međutim, smatrao je da ta razmatranja ne oslobađaju Komisiju njezine dužnosti pravilnog rješavanja takvih pritužbi.

Svjestan činjenice da Komisija ima diskrecijsku ovlast u postupku zbog povrede, Ombudsman je istaknuo da se ovaj predmet odnosi na upravnu fazu postupka. Smatrao je da Komisija nema pravo na neodređeno vrijeme odgoditi svoju odluku o određenoj pritužbi zbog povrede jer ne može postići politički konsenzus o daljnjem postupanju. Ombudsmanica je smatrala da je to važno načelno pitanje. Stoga je ponovio svoju preporuku u tematskom izvješću Europskom parlamentu.

Komisija je zatim obavijestila Ombudsmana da je u međuvremenu odlučila pokrenuti postupak zbog povrede upućivanjem službene opomene Njemačkoj.