(Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana (1))

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe nudio je sportske oklade u Donjoj Saskoj (Njemačka). U svojoj pritužbi pučkom pravobranitelju koju je njegov odvjetnik podnio u siječnju 2005. podnositelj pritužbe izvijestio je da su mu njemačka tijela naložila da prestane nuditi sportske oklade, zbog čega je morao zatvoriti svoje poslovanje. Podnositelj pritužbe smatra da je ponašanjem njemačkih tijela općenito prekršeno pravo EU-a, a posebno sloboda pružanja usluga.

Prema navodima podnositelja pritužbe, njegov je odvjetnik 20. veljače 2004. predstavništvu Europske komisije u Berlinu podnio pritužbu zbog povrede protiv Njemačke i njemačkih tijela. Međutim, podnositelj pritužbe tvrdi da mu je naknadno rečeno, kao odgovor na istragu, da pritužba nije obrađena niti je poslana u Bruxelles. Odvjetnik podnositelja pritužbe zatim je pritužbu poslao izravno Komisiji, gdje je registrirana pod referentnim brojem 2004/4463.

U dopisu od 30. studenoga 2004. odvjetnik podnositelja pritužbe pitao je Komisiju o stanju istrage. Podnositelj pritužbe tvrdi da na taj dopis nije odgovoreno.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe u osnovi je tvrdio da Komisija nije na odgovarajući način riješila njegovu pritužbu zbog povrede. Tvrdio je da je hitno potrebna brza reakcija Komisije jer mu je nanesena šteta zbog nemogućnosti vođenja poslovanja.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju iznijela sljedeće primjedbe:

U trenutku slanja mišljenja (lipanj 2005.) Komisija je zaprimila sedam pritužbi protiv Njemačke koje se odnose na usluge igara na sreću (2003/4350, 2003/5288, 2004/4054, 2004/4463, 2004/4899, 2004/4685 i 2005/4017). Te su se pritužbe odnosile na nacionalna ograničenja u pogledu organizacije usluga igara na sreću, komercijalne komunikacije povezane s uslugama igara na sreću i poslovnog nastana.

Prva pritužba pružatelja usluga sportskog klađenja registrirana je u travnju 2003. Komisija nije donijela odluku o pokretanju postupka zbog povrede jer se presuda Suda Europske unije u povezanom predmetu koji se odnosi na Italiju smatrala ključnom za ocjenu tog ograničenja. Presudom Suda od 6. studenoga 2003. u predmetu C-243/01 (Gambelli i drugi) Komisiji su pružene smjernice za procjenu takvih pritužbi.

S obzirom na sudsku praksu Suda, Komisija je ocijenila opravdanost i proporcionalnost niza nacionalnih zabrana usluga sportskog klađenja. Službena opomena upućena je Danskoj 30. ožujka 2004. u predmetu koji se odnosio na usluge sportskog klađenja.

Međutim, na sastancima 13. listopada i 14. prosinca 2004. Komisija je odlučila odgoditi odluke o pokretanju postupaka zbog povrede u predmetima koji se odnose na ograničenja slična onima koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojoj pritužbi zbog povrede u predmetima koji se odnose na Njemačku (2003/4350), Italiju (2003/4616) i Nizozemsku (2002/5443). Te su pritužbe sada bile u postupku daljnjeg ispitivanja.

Pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede zaprimljena je 26. travnja 2004. Dopisom od 27. svibnja 2004. Komisija je obavijestila odvjetnika podnositelja pritužbe da je pritužba registrirana.

U telefaksu od 30. studenoga 2004. podnositelj pritužbe zatražio je presliku korespondencije Komisije s njemačkim tijelima. Komisija do sada nije imala nikakve kontakte s njemačkim tijelima u vezi s uslugama sportskog klađenja općenito ili u vezi s konkretnim slučajem.

Komisija je i dalje aktivno ispitivala određene aspekte pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Dana 30. svibnja 2005. poslala je pismo odvjetniku podnositelja pritužbe u kojem je objasnila trenutačno stanje i zatražila od podnositelja pritužbe da dostavi primjerak njegove dozvole za kladionicu.

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala brzo djelovati, trebalo je napomenuti da Komisija nije bila ovlaštena ni intervenirati ni zaustaviti djelovanja ni spriječiti bilo kakvu kaznenu istragu koju je pokrenula država članica.

U svojoj „Komunikaciji Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice” (COM(2002) 141 final, SL 2002 C 244, str. 5.) Komisija je navela da u pravilu predlaže istragu pritužbi s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe. Međutim, Komisija je predvidjela mogućnost da se to pravilo ne može poštovati. To bi osobito bio slučaj kada bi se Komisija suočila sa slučajevima koji podrazumijevaju tešku procjenu opravdanosti i proporcionalnosti predmetne nacionalne mjere na temelju javnog reda. To je bio slučaj u ovom predmetu. U takvim okolnostima Komisija se obvezala „u pisanom obliku obavijestiti podnositelja pritužbe”. To je u ovom slučaju učinjeno dopisom od 30. svibnja 2005.

Komisija je dostavila presliku svojeg dopisa od 30. svibnja 2005. U tom dopisu Komisija upućuje na pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede prava koja je podnesena 5. travnja 2004. i na daljnje dopise podnositelja pritužbe ili njegova odvjetnika od 15. lipnja 2004., 30. studenoga 2004. i 18. travnja 2005. Komisija je izjavila da se „intenzivno” bavi pritužbom podnositelja pritužbe i drugim pritužbama koje se odnose na usluge sportskog klađenja u Njemačkoj. Kad je riječ o vremenskom rasporedu, u dopisu se navodi da se „zbog posebnih postupovnih rokova za istrage Komisije u vezi s povredama Ugovora vjerojatno ne može očekivati da će Komisija zauzeti stajalište u bliskoj budućnosti”.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da je mišljenje Komisije pogrešno i nepotpuno u pogledu datuma, s obzirom na to da je svoju pritužbu već podnio Predstavništvu Komisije u Berlinu 20. veljače 2004. Prema podnositelju pritužbe, ta pritužba nije obrađena niti je proslijeđena. Odvjetnik podnositelja pritužbe tek je telefoniranjem predstavništva saznao da je pritužba još uvijek u Berlinu. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, tako je izgubljeno dragocjeno vrijeme. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da nije mogao vidjeti kako je Komisija predložila daljnje postupanje i kada će konačno zatražiti mišljenje Njemačke.

Podnositelj pritužbe dostavio je preslike dvaju dopisa upućenih Komisiji 5. travnja 2004. i 4. srpnja 2005. U svojem dopisu Komisiji od 5. travnja 2004. odvjetnik podnositelja pritužbe upućuje na činjenicu da je pritužbu već uputio Predstavništvu Komisije u Berlinu 20. veljače 2004.

ODLUKA

1 Uvodna napomena

1.1 Podnositelj pritužbe nudio je sportske oklade u Donjoj Saskoj (Njemačka). U svojoj pritužbi pučkom pravobranitelju koju je njegov odvjetnik podnio u siječnju 2005. podnositelj pritužbe izvijestio je da su mu njemačka tijela naložila da prestane nuditi sportske oklade, zbog čega je morao zatvoriti svoje poslovanje. Podnositelj pritužbe smatra da je ponašanjem njemačkih tijela općenito prekršeno pravo EU-a, a posebno sloboda pružanja usluga. Ovaj se predmet odnosi na rješavanje pritužbe zbog povrede koju je podnositelj pritužbe podnio Europskoj komisiji 2004. i koju je ona zabilježila pod referentnim brojem 2004/4463.

1.2 U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da je njegov odvjetnik svoju pritužbu zbog povrede već poslao Predstavništvu Komisije u Berlinu 20. veljače 2005. Prema navodima podnositelja pritužbe, nakon toga mu je u odgovoru na istragu rečeno da pritužba nije obrađena niti je poslana Bruxellesu. Podnositelj pritužbe zatim je svoju pritužbu podnio izravno Komisiji dopisom od 5. travnja 2004.

1.3 Komisija se u svojem mišljenju suzdržala od rješavanja prigovora podnositelja pritužbe prema kojem je njegova pritužba zbog povrede već bila podnesena 20. veljače 2004., ali nije bila isprva obrađena.

1.4 Ombudsmanica primjećuje da se navodni propust Komisije da pravilno postupi s dopisom za koji podnositelj pritužbe tvrdi da ga je uputio Predstavništvu Komisije jasno spominje u pritužbi koju mu je podnositelj pritužbe podnio u siječnju 2005. Moglo bi biti korisno podsjetiti da se ta pritužba sastoji od jedne stranice i niza priloga. U tim okolnostima ombudsmanica ne razumije zašto Komisija u svojem mišljenju nije riješila to pitanje. Kako bi se to pitanje razjasnilo, trebalo bi provesti daljnje istrage. Takve daljnje istrage neizbježno bi dovele do daljnjeg kašnjenja u pogledu pitanja koje je, prema podnositelju pritužbe, hitno. S obzirom na njegove zaključke o drugim aspektima predmeta (vidjeti točku 2. u nastavku), Ombudsman stoga smatra da je najbolji način da se navedeno pitanje isključi iz opsega ove istrage kako bi se Ombudsmanu omogućilo da se što prije pozabavi srž pitanja. Međutim, podnositelj pritužbe i dalje je slobodan ponovno mu podnijeti navedeno pitanje u zasebnoj pritužbi.

1.5 Ova istraga stoga se neće baviti tvrdnjom podnositelja pritužbe da Komisija nije pravilno postupila u vezi s njegovim dopisom od 20. veljače 2004.

2 Navodno neuspješno rješavanje pritužbe zbog povrede

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pravilno riješila njegovu pritužbu zbog povrede 2004/4463. Naglasio je da se raspitivao o trenutačnom stanju u pismu poslanom 30. studenoga 2004. bez odgovora.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je u trenutku slanja mišljenja (lipanj 2005.) zaprimila sedam pritužbi protiv Njemačke koje se odnose na usluge igara na sreću (2003/4350, 2003/5288, 2004/4054, 2004/4463, 2004/4899, 2004/4685 i 2005/4017). Komisija je objasnila da je prvu pritužbu zabilježila u travnju 2003. i da nije donijela odluku o pokretanju postupka zbog povrede jer se presuda Suda Europske unije u povezanom predmetu koji se odnosi na Italiju smatrala ključnom za ocjenu tog ograničenja. Prema Komisijinu mišljenju, presudom Suda od 6. studenoga 2003. u predmetu C-243/01 (Gambelli i drugi) pružene su joj smjernice za ocjenu takvih pritužbi.

Komisija je dodala da je, s obzirom na sudsku praksu Suda, ocijenila opravdanost i proporcionalnost niza nacionalnih zabrana usluga sportskog klađenja te da je 30. ožujka 2004. Danskoj poslala pismo opomene u predmetu koji se odnosi na usluge sportskog klađenja.

Međutim, na sastancima 13. listopada i 14. prosinca 2004. Komisija je odlučila odgoditi odluke o pokretanju postupaka zbog povrede u predmetima koji se odnose na ograničenja slična onima koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojoj pritužbi zbog povrede u predmetima koji se odnose na Njemačku (2003/4350), Italiju (2003/4616) i Nizozemsku (2002/5443). Te su pritužbe sada u postupku daljnjeg ispitivanja.

Komisija je objasnila da je podnositelj pritužbe telefaksom od 30. studenoga 2004. zatražio presliku svoje korespondencije s njemačkim tijelima. Naglasio je da dosad još nije imao nikakve kontakte s njemačkim tijelima u vezi s uslugama sportskog klađenja općenito ili u vezi s konkretnim slučajem.

Komisija smatra da je i dalje aktivno ispitivala određene aspekte pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Dana 30. svibnja 2005. poslala je pismo odvjetniku podnositelja pritužbe u kojem je objasnila trenutačno stanje i zatražila od podnositelja pritužbe da dostavi primjerak njegove dozvole za kladionicu.

Komisija je napomenula da je u svojoj „Komunikaciji Europskom parlamentu i Europskom ombudsmanu o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice” (COM(2002) 141 final, SL 2002 C 244, str. 5.) navela da u pravilu predlaže istragu pritužbi s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma evidentiranja pritužbe. Međutim, Komisija smatra da to nije isključilo mogućnost da njezina istraga traje dulje od toga. Komisija je tvrdila da bi to osobito bio slučaj kada bi se suočila sa slučajevima koji podrazumijevaju tešku procjenu opravdanosti i proporcionalnosti predmetne nacionalne mjere na temelju javnog reda. Prema Komisijinu mišljenju, to je bila situacija u ovom predmetu. Komisija je napomenula da se u takvim okolnostima obvezala „u pisanom obliku obavijestiti podnositelja pritužbe”. Prema Komisijinu mišljenju, to je u ovom slučaju učinjeno dopisom od 30. svibnja 2005.

2.3 Dobra je upravna praksa odgovoriti na dopise građana u razumnom roku. U ovom je slučaju Komisija 30. svibnja 2005. odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 30. studenoga 2004., tj. šest mjeseci nakon njegova slanja. Ombudsmanica smatra da za to znatno kašnjenje nije ponuđeno objašnjenje ili isprika. Izostanak odgovora Komisije na dopis podnositelja pritužbe od 30. studenoga 2004. u razumnom roku stoga predstavlja nepravilnost u postupanju.

2.4 Ombudsmanica primjećuje da se Komisija u svojoj "Komunikaciji" iz 2002. godine obvezala istražiti pritužbe s ciljem donošenja odluke o izdavanju službene opomene ili zatvaranju predmeta u roku od najviše jedne godine od datuma registracije pritužbe. Iz teksta Komunikacije („u pravilu”) jasno je da se time ne isključuje mogućnost da istraga može trajati dulje od jedne godine ako postoje valjani razlozi, posebno ako pritužba otvara teška ili složena pitanja. Kao što je Komisija ispravno primijetila, „Komunikacijom” iz 2002. predviđa se da podnositelj pritužbe mora biti obaviješten u pisanom obliku u takvim slučajevima.

Međutim, Ombudsman smatra da, kako bi bile smislene, informacije koje treba dati podnositelju pritužbe u takvim slučajevima moraju barem objasniti razloge zbog kojih će rješavanje pritužbe trajati dulje od jedne godine.

Međutim, u svojem dopisu podnositelju pritužbe od 30. svibnja 2005. Komisija je jednostavno navela da se „zbog posebnih postupovnih rokova za istrage Komisije u vezi s povredama Ugovora vjerojatno ne može očekivati da će Komisija zauzeti stajalište u bliskoj budućnosti”.

Ombudsmanica smatra da je to „objašnjenje” očito neprimjereno jer se ne odnosi ni na kakve posebne okolnosti koje bi opravdale činjenicu da je istraga Komisije premašila razdoblje od jedne godine koje bi se, prema „Komunikaciji” iz 2002., trebalo poštovati „u pravilu”. Stoga činjenica da Komisija nije navela odgovarajuće razloge zbog kojih nije mogla zaključiti svoju istragu pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede u roku od jedne godine nakon njezina evidentiranja predstavlja nepravilnost u postupanju.

2.5 Kad je riječ o postupanju s pritužbom zbog povrede kao takvom, dobra je upravna praksa pažljivo i bez nepotrebnog odgađanja ispitati takve pritužbe. Ombudsmanica napominje da je Komisija u svojem mišljenju tvrdila da još uvijek aktivno ispituje određene aspekte pritužbe podnositelja pritužbe zbog povrede. Nadalje napominje da je Komisija u svojem dopisu podnositelju pritužbe od 30. svibnja 2005. navela da se „intenzivno” bavi pritužbom podnositelja pritužbe i drugim pritužbama koje se odnose na usluge sportskog klađenja u Njemačkoj.

Međutim, prema mišljenju Europskog ombudsmana, čini se da te tvrdnje nisu potkrijepljene informacijama koje su podnesene Europskom ombudsmanu.

Prvo treba napomenuti da je Komisija naglasila da su joj u presudi Suda od 6. studenoga 2003. u predmetu C-243/01 (Gambelli i drugi) dane smjernice za ocjenu pritužbi kao što je ona koju joj je podnio podnositelj pritužbe. Međutim, ta je presuda već donesena prije više od 1 ½ godina. Nadalje, treba napomenuti da je Komisija tvrdila da joj je pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede prava bila podnesena u predmetu koji podrazumijeva tešku procjenu opravdanosti i proporcionalnosti predmetne nacionalne mjere, na temelju razmatranja javnog poretka. Međutim, Ombudsman ističe da je sama Komisija, prema njegovu mišljenju, priznala da do sada nije imala nikakve kontakte s njemačkim tijelima u vezi s uslugama sportskog klađenja općenito ili u vezi s bilo kojim posebnim slučajem. Teško je vidjeti na koji bi način Komisija mogla ocijeniti opravdanost i proporcionalnost relevantnih odredaba njemačkog prava, a da u najmanju ruku od njemačkih tijela ne zatraži informacije i objašnjenja o „razlozima javnog poretka” na kojima su se te odredbe temeljile.

2.6 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da Komisija nije na odgovarajući način riješila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede.

Zaključak

S obzirom na navedeno, Europski ombudsman u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Nacrt preporuke

Komisija bi pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede trebala rješavati savjesno i bez nepotrebne odgode.

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana, Komisija šalje detaljno mišljenje do 31. listopada 2005. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja odluke Europskog ombudsmana i opisa mjera poduzetih za provedbu nacrta preporuke.

Strasbourg, 27. srpnja 2005.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka Europskog parlamenta 94/262 od 9. ožujka 1994. o uredbama i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana, SL 1994., L 113, str. 15.