Podnositelj pritužbe zatražio je javni pristup dokumentima koji se odnose na dizajn euronovčanica iz serije Europa. Europska središnja banka (ESB) utvrdila je da su dva dokumenta obuhvaćena područjem primjene zahtjeva podnositelja pritužbe te je odbila pristup dokumentima u cijelosti. Pritom se ESB pozvao na iznimke na temelju svojih pravila o javnom pristupu dokumentima, tvrdeći da bi potpuno otkrivanje moglo ugroziti javni interes u pogledu zaštite integriteta euronovčanica, kao i komercijalne interese, uključujući intelektualno vlasništvo.

Istražni tim Ombudsmana održao je inspekcijski sastanak s relevantnim predstavnicima ESB-a. Na temelju dodatnih povjerljivih objašnjenja pruženih tijekom inspekcijskog sastanka i uzimajući u obzir široku marginu prosudbe kojom ESB raspolaže pri utvrđivanju bi li otkrivanje dokumenta ugrozilo javni interes zaštite integriteta euronovčanica, Ombudsman je utvrdio da odluka ESB-a o odbijanju pristupa zatraženim dokumentima nije očito pogrešna. S obzirom na to da se na tu iznimku valjano pozvalo, Ombudsman nije trebao procijeniti bi li se otkrivanjem ugrozili i komercijalni interesi, uključujući intelektualno vlasništvo.

Ombudsmanica je stoga zatvorila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe zatražio je javni pristup dokumentima koji se odnose na plan za izvanredne situacije i mjere pripravnosti povezane s invazijom Rusije na Ukrajinu. Europska središnja banka (ESB) odbila je javni pristup dvama dokumentima koje je identificirala, pozivajući se na odredbu Ugovorâ EU-a koja propisuje da se postupci njezina Upravnog vijeća ne objavljuju. ESB se također pozvao na nekoliko iznimaka od svojih pravila o javnom pristupu dokumentima, uključujući i to da bi se potpunim otkrivanjem ugrozila zaštita javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije i međunarodnih financijskih odnosa.

Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente. Na temelju te istrage te uzimajući u obzir široke diskrecijske ovlasti institucija EU-a kad smatraju da je javni interes u pogledu međunarodnih financijskih odnosa ugrožen, Ombudsman je utvrdio da odluka ESB-a o odbijanju pristupa jednom od zatraženih dokumenata nije bila očito pogrešna. U pogledu drugog dokumenta, Ombudsman je smatrao da je pozivanje ESB-a na povjerljivost sastanaka Upravnog vijeća, kako je predviđeno Ugovorima EU-a, opravdano.

Ombudsman je zaključio istragu kojom je utvrđeno da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

 

Predmet se odnosio na odluku ESB-a da odbije javni pristup dokumentima koji se odnose na njegov program kupnje vrijednosnih papira javnog sektora (PSPP). Dokumenti su proslijeđeni njemačkoj saveznoj vladi kako bi mogla ocijeniti proporcionalnost PSPP-a nakon odluke njemačkog ustavnog suda.

Kako bi odbio pristup, ESB se oslonio na pravilo iz Ugovora kojim se zahtijeva da se postupci Upravnog vijeća ESB-a ne objavljuju. Također se oslonila na potrebu zaštite javnog interesa u pogledu povjerljivosti postupaka njezinih tijela nadležnih za odlučivanje, potrebu zaštite monetarne politike Unije i povjerljivosti dokumenata namijenjenih internoj uporabi.

Ombudsmanica je utvrdila da je odbijanje ESB-a da odobri javni pristup bilo opravdano. Pri donošenju tog zaključka ombudsmanica je napomenula da je jedan dokument obuhvaćen pravilima Ugovora kojima se zahtijeva da se postupci Upravnog vijeća ESB-a ne objavljuju. ESB je na odgovarajući način objasnio zašto bi otkrivanje drugih dokumenata ugrozilo javni interes u pogledu monetarne politike. Primjećujući znatan javni interes za to pitanje, Ombudsmanica je uzela u obzir napore ESB-a da podnositelju pritužbe i javnosti pruži što više informacija o tom pitanju te je zaključila predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za javni pristup dokumentima koji sadržavaju detaljne informacije o dvama programima kupnje vrijednosnih papira Europske središnje banke (ESB). Odbijanjem pristupa ESB je tvrdio da bi otkrivanje moglo ugroziti zaštitu javnog interesa u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice, što je interes zaštićen zakonom. Podnositelj pritužbe smatrao je da ESB nije dostavio dostatne dokaze o tome kako bi otkrivanje zatraženih informacija negativno utjecalo na javni interes na koji se poziva i da bi informacije stoga trebalo objaviti.

ESB ima široku diskrecijsku ovlast pri procjeni najboljeg načina zaštite javnog interesa na koji se poziva, odnosno zaštite financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice. Na primjer, svoja razmatranja može temeljiti na tome kako bi objavljivanje moglo utjecati na ponašanje tržišta i sudionika na tržištu. ESB je u ovom slučaju pružio razumno objašnjenje o tome kako bi tržišta i sudionici na tržištu mogli upotrijebiti zatražene informacije kako bi ugrozili financijsku, monetarnu ili ekonomsku politiku Unije ili države članice. Stoga je ESB-ova odluka o odbijanju javnog pristupa bila opravdana.

Ombudsmanica prima na znanje izjavu ESB-a da već objavljuje što više informacija o PEPP-u i CSPP-u na svojim mrežnim stranicama. Potiče ESB da redovito ocjenjuje mogu li se objavljivati dodatne informacije o tim programima. To će vjerojatno postati još važnije jer javnost od ESB-a traži dokaz da ispunjava ambiciozne izjave svojeg predsjednika u pogledu nastojanja Banke da monetarnu politiku učini „zelenijom”.

Ombudsmanica je zaključila istragu i utvrdila da ne postoje nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske komisije da odobri javni pristup bilješci svoje pravne službe o odluci njemačkog ustavnog suda o programu Europske središnje banke i povezanoj presudi Suda EU-a. U odbijanju pristupa dokumentu Komisija se oslonila na potrebu za zaštitom financijske, monetarne i ekonomske politike Unije, kao i na potrebu za zaštitom pravnih savjeta i njezina postupka donošenja odluka.

Ombudsmanica je pregledala dokument i utvrdila da nije bilo očite pogreške u procjeni Komisije. Stoga je zatvorila istragu i utvrdila da nema nepravilnosti u postupanju.

Presuda njemačkog ustavnog suda bez presedana je u pogledu mogućih posljedica za pravni poredak EU-a. Ombudsmanica priznaje da javnost ima interes uvjeriti se da Komisija pravilno procjenjuje i, prema potrebi, postupa u skladu s takvim posljedicama, u skladu sa svojom ulogom čuvarice Ugovorâ. Uvjerena je da će Komisija nastaviti obavještavati javnost, u mjeri u kojoj je to moguće, o svim budućim koracima koje odluči poduzeti kao odgovor na presudu.