Kontekst pritužbe

1. Europska središnja banka (ESB) i nacionalne središnje banke [1] Eurosustava odgovorne su za integritet euronovčanica. ESB je 1996. organizirao natječaj za dizajn prve serije novčanica eura. Trenutačna serija euronovčanica (druga ili takozvana serija „Europa”) temelji se na dizajnu prve serije, ali joj je cilj osigurati povjerenje javnosti u jedinstvenu valutu kao sigurno sredstvo plaćanja uključivanjem novih poboljšanih sigurnosnih obilježja [2].

2. U kolovozu 2024. podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za javni pristup dokumentima [3] o dizajnu euronovčanica iz serije Europa. Konkretno, podnositelj pritužbe zatražio je javni pristup i. skici novčanice od 500 eura; ii. dokumentaciju koja se odnosi na odabir trenutačnog dizajna novčanica; i iii. druge skice podnesene i odbijene u okviru postupka projektiranja.

3. U listopadu 2024. ESB je odgovorio podnositelju pritužbe. Navela je osnovne informacije o odabiru dizajnera za seriju Europa i utvrdila da je jedan dokument obuhvaćen područjem primjene zahtjeva. ESB je odbio pristup dokumentu na temelju potrebe za zaštitom javnog interesa u pogledu integriteta euronovčanica [4].

4. Podnositelj pritužbe zatražio je od ESB-a da preispita svoju odluku podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”.

5. U svojoj konačnoj odluci od 5. prosinca 2024. ESB je utvrdio da je jedan dodatni dokument obuhvaćen područjem primjene zahtjeva, ali je zadržao svoj položaj da odbije pristup na temelju potrebe za zaštitom javnog interesa u pogledu integriteta euronovčanica, kao i komercijalnih interesa fizičkih ili pravnih osoba, uključujući intelektualno vlasništvo.[5]

6. Nezadovoljni ishodom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu u veljači 2025.

Istraga

7. Ombudsmanica je pokrenula istragu o odbijanju ESB-a da omogući javni pristup traženim dokumentima.

8. Tijekom istrage istražni tim Ombudsmana održao je inspekcijski sastanak s predstavnicima ESB-a. Podnositelj pritužbe dostavio je primjedbe na dijelove izvješća sa sastanka koji nisu povjerljivi.

Izneseni argumenti

9. ESB je smatrao da bi potpuno ili djelomično otkrivanje dokumenata ugrozilo javni interes u pogledu integriteta euronovčanica.

10. ESB je naveo da svi koncepti dizajna predstavljeni za odabir dizajnera i svi naknadni dizajni koje je odabrani dizajner pripremio u suradnji s ESB-om „sadržavaju sigurnosna obilježja na određenoj razini razvoja i sofisticiranosti koja se ne mogu odvojiti od koncepata dizajna”. Zbog toga bi njihovo otkrivanje štetilo sigurnosti i integritetu euronovčanica.

11. ESB je tvrdio da bi otkrivanje utvrđenih dokumenata pružilo informacije o okvirnim zaštitnim obilježjima koja su uključena u dizajne za seriju Europa i koja se razlikuju od konačnih zaštitnih obilježja koja su trenutačno uključena u euronovčanice u optjecaju. Otkrivanjem bi se otkrile politike i tehničke procjene ESB-a koje se odnose na zaštitu sigurnosti i integriteta euronovčanica te bi se povećao rizik od mogućeg krivotvorenja. Otkrivanje zatraženih dokumenata i informacija koje oni sadržavaju također bi spriječilo ESB da se u budućnosti koristi tim sigurnosnim obilježjima, uz moguće prilagodbe.

12. ESB je u svojoj potvrđujućoj odluci naveo da se postupak odabira prve serije euronovčanica temeljio na dizajnu i da su zaštitna obilježja dodana u kasnijoj fazi. To je ESB-u omogućilo da objavi određene informacije o dizajnu i postupku odabira prve serije euronovčanica.[6] ESB je izjavio da će postojati novi dizajn treće serije, koji će također biti predmet šireg savjetovanja jer će se sigurnosna obilježja dodati tek u kasnijoj fazi.[7] 

13. Međutim, serija Europa, koja je zanimljiva podnositelju pritužbe, bila je usmjerena na sigurnosna obilježja. Dizajni su samo izgrađeni na onima iz prve serije. Kao rezultat toga, postupak odabira bio je usmjeren samo na odabir dizajnera koji će provesti izmjene dizajna potrebne za uključivanje novih poboljšanih sigurnosnih obilježja. Zbog toga su koncepti dizajna koje su dostavili dizajneri sudionici već uključivali moguća zaštitna obilježja na određenoj razini razvoja te bi njihovo otkrivanje štetilo sigurnosti i integritetu euronovčanica.

14. Tijekom sastanka s istražnim timom Europskog ombudsmana predstavnici ESB-a pružili su povjerljive primjere i objašnjenja o tome kako bi otkrivanje zatraženih dokumenata moglo naštetiti integritetu euronovčanica.[8]

15. Osim toga, ESB je u svojoj potvrđujućoj odluci naveo da bi otkrivanje zatraženih dokumenata ugrozilo komercijalne interese, uključujući intelektualno vlasništvo. Predstavnici ESB-a objasnili su da prava intelektualnog vlasništva pripadaju dizajnerima odbijenih dizajna i da bi, u nedostatku sporazuma o licenciji, otkrivanje predstavljalo nezakonito reproduciranje. Naveli su da se sustav intelektualnog vlasništva za dizajn prve serije, koji je objavljen i distribuiran, razlikuje jer su sva povezana prava intelektualnog vlasništva prenesena na ESB prilikom podnošenja dizajna. Kad je riječ o prvom dokumentu (konačni koncept dizajna novčanice od 500 eura koja je odabrana, ali se nakon toga nije upotrebljavala), ESB se pozvao na ugovor o licenciji sklopljen s dizajnerom, kojim se ESB-u daje pravo da je reproducira samo za potrebe izdavanja/ispisivanja novih novčanica.

16. Podnositelj pritužbe pojasnio je da je zatražio pristup dizajnu euronovčanica iz serije Europa „bez ikakvih dodatnih informacija o zaštitnim obilježjima”. Tvrdio je da bi ESB za seriju Europa trebao objaviti iste informacije koje je objavio o prvoj seriji euronovčanica.

17. Podnositelj pritužbe smatra da nije bilo jasno kako bi otkrivanje dokumenata koje je zatražio „izazvalo zabunu za korisnike ili bi ih mogli iskoristiti oni koji žele izdati krivotvorene novčanice, dok je objava istih informacija koje se odnose na prvu seriju (koja je objavljena čak i uz neke testne bilješke) bila potpuno u redu.”

18. Podnositelj pritužbe priznao je da bi se otkrivanjem „slike” novčanice (stvarne ili dizajnerske) mogla reproducirati neka njezina zaštitna obilježja. Međutim, smatra da se sigurnosna obilježja ne bi „prikazivala dovoljno detaljno”, stoga ne postoji razuman rizik od krivotvorenja jer „još uvijek slika novčanice ne pokazuje većinu sigurnosnih obilježja koja sadržava (tj. vodeni žig, sigurnosni pojas, UV elementi, elementi IR-a, kretanje na foliji, OVI...) ni njihovu interakciju.”

19. Što se tiče iznimke za zaštitu komercijalnih interesa, uključujući intelektualno vlasništvo, podnositelj pritužbe tvrdio je da ESB nije pružio dostatna objašnjenja kako bi opravdao svoje stajalište. Nadalje, podnositelj pritužbe doveo je u pitanje bi li odobravanje (djelomičnog) pristupa predstavljalo nezakonito reproduciranje.

Procjena Europskog ombudsmana

20. U skladu sa sudskom praksom Unije [9] ESB raspolaže širokom marginom prosudbe kada utvrđuje bi li otkrivanje dokumenta ugrozilo bilo koji od javnih interesa zaštićenih člankom 4. stavkom 1. točkom (a) njegovih pravila o javnom pristupu, uključujući integritet novčanica. Stoga je cilj istrage Ombudsmana bio procijeniti postoji li očita pogreška u procjeni ESB-a na kojoj je on temeljio svoju odluku o odbijanju pristupa, jesu li poštovana postupovna pravila i je li došlo do zlouporabe ovlasti.[10]

21. U tu je svrhu istražni tim Ombudsmana održao inspekcijski sastanak s predstavnicima ESB-a. Na temelju tog sastanka i dodatnih povjerljivih objašnjenja Ombudsman smatra da nije bilo očito pogrešno da ESB smatra da bi (djelomično) otkrivanje dokumenata moglo ugroziti javni interes u pogledu zaštite integriteta euronovčanica.[11]

22. U skladu s pravilima ESB-a o javnom pristupu dokumentima, iznimka koja se odnosi na zaštitu javnog interesa u pogledu integriteta euronovčanica apsolutna je, što znači da se na nju ne može primijeniti nikakav drugi javni interes.

23. U svojoj potvrđujućoj odluci i tijekom inspekcijskog sastanka ESB je detaljno obrazložio svoje stajalište i time ispunio svoju obvezu obrazlaganja, što je bitan postupovni zahtjev. Osim toga, ništa u spisu ne upućuje na to da je ESB zloupotrijebio svoju ovlast.   

24. Budući da Ombudsman smatra da ESB-ova primjena iznimke za zaštitu integriteta euronovčanica nije bila očito pogrešna, nije potrebno detaljno procijeniti bi li otkrivanje ugrozilo i potrebu za zaštitom komercijalnih interesa, uključujući prava intelektualnog vlasništva.  

Zaključak

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske središnje banke.

Podnositelj pritužbe i ESB bit će obaviješteni o toj odluci.

Teresa Anjinho
Europski ombudsman

Strasbourg, 21. svibnja 2025.

[1] Više informacija o ulozi ESB-a u jedinstvenoj monetarnoj politici dostupno je na: https://www.ecb.europa.eu/ecb/orga/escb/html/index.en.html. 

[2] Više informacija o euronovčanicama dostupno je na: https://www.ecb.europa.eu/euro/banknotes/europa/html/index.en.html.

[3] U skladu s Odlukom Europske središnje banke od 4. ožujka 2004. o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (ESB/2004/3), kako je izmijenjena: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32004D0003%2801%29.

[4] Članak 4. stavak 1. točka (a) četvrta alineja Odluke Europske središnje banke o javnom pristupu dokumentima Europske središnje banke (ESB/2004/3) (Odluka ESB-a), dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A02004D0003%2801%29-20150329. 

[5] Članak 4. stavak 2. prva alineja Odluke ESB-a.

[6] ESB je uputio na svoju objavu: „Prvi euro, stvaranje i izdavanje prvih euronovčanica i put prema seriji Europa” Anttija Heinonena, dostupno na: https://www.ecb.europa.eu/pub/pdf/other/the_first_euros_2015en.pdf.

[7] Više informacija o trećoj seriji euronovčanica dostupno je ovdje: https://www.ecb.europa.eu/euro/banknotes/future_banknotes/html/index.en.html.

[8] Ured Europskog ombudsmana ne može podijeliti svoju ocjenu u ovom predmetu s obzirom na to da ne smije otkrivati povjerljive informacije dobivene tijekom istrage (u skladu s člankom 9. stavkom 1. Statuta Europskog ombudsmana).

[9] Presuda u predmetu T-827/17, Aeris Invest Sàrl protiv ESB-a, točke 157.–162., dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=247114&pageIndex=0&doclang=EN&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=2229357

[10] Presuda u predmetu T-310/18, EPSU i Goudriaan protiv Komisije, točke 32, 110-111, dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/HTML/?uri=CELEX:62018TJ0310.

[11] Vidjeti bilješku 8. ovog mišljenja.