Predmet se odnosio na primjerenost godišnjeg preispitivanja agencija za kreditiranje izvoza koje provodi Europska komisija – nacionalnih tijela koja pružaju financijsku potporu poduzećima koja posluju na rizičnim tržištima – osobito u pogledu zaštite ljudskih prava i okoliša.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da bi se metodologija i postupci Komisije mogli poboljšati. Ombudsmanica je posebno preporučila da bi Komisija trebala započeti dijalog s državama članicama i drugim dionicima kako bi se poboljšao predložak koji države članice upotrebljavaju za sastavljanje izvješća o agencijama za kreditiranje izvoza koja su dužne podnositi Komisiji svake godine. Ombudsmanica je također preporučila Komisiji da poboljša sadržaj analize i evaluacije godišnjih pregleda agencija za kreditiranje izvoza koje podnosi Europskom parlamentu.

Komisija je obavijestila Europskog ombudsmana da će se savjetovati s Vijećem, Parlamentom i Europskom službom za vanjsko djelovanje te surađivati s civilnim društvom kako bi provela preporuke Europskog ombudsmana. Konkretno, Komisija će Radnoj skupini Vijeća za izvozne kredite predložiti revidirani predložak kontrolnog popisa koji će države članice upotrebljavati za svoja godišnja izvješća. Komisija će razmotriti i izradu relevantnih smjernica za izvješćivanje država članica.

Budući da se mjere koje je najavila Komisija na odgovarajući način odnose na preporuke Ombudsmana, Ombudsmanica je zaključila svoju istragu, ali je od Komisije zatražila da o tome izvijesti u roku od jedne godine.

Predmet se odnosio na primjerenost godišnjeg preispitivanja agencija za kreditiranje izvoza koje provodi Europska komisija, odnosno nacionalnih tijela koja pružaju financijsku potporu poduzećima koja posluju na „rizičnim” tržištima, posebno u pogledu zaštite ljudskih prava i okoliša.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da bi se metodologija i postupci Komisije mogli poboljšati. Konkretno, predložila je da bi Komisija trebala započeti dijalog s državama članicama i drugim dionicima kako bi se poboljšao predložak koji države članice upotrebljavaju pri sastavljanju izvješća o agencijama za kreditiranje izvoza koja su dužne podnositi Komisiji svake godine. Ombudsmanica je također predložila da bi Komisija sa svoje strane trebala poboljšati sadržaj analize i evaluacije godišnjih pregleda agencija za kreditiranje izvoza koje podnosi Europskom parlamentu.

Komisija je odbacila prijedloge Ombudsmana uglavnom zato što smatra da bi njihova provedba zahtijevala izmjenu postojećeg zakonodavstva. Ombudsmanica se nije složila sa stajalištem Komisije te je sada dala preporuke Komisiji na isti način kao i njezini raniji prijedlozi.  Ombudsmanica smatra da bi godišnji pregled Komisije, koji šalje Parlamentu, trebao predstavljati više od kompilacije sadržaja godišnjih izvješća primljenih od država članica te da bi trebao sadržavati informiranu i detaljnu procjenu uspješnosti agencija za kreditiranje izvoza, posebno u pogledu poštovanja ljudskih prava i okoliša.

Predmet se odnosio na istraživački projekt o procjeni rizika od GMO-a koji financira EU (poznat kao GRACE). Podnositelj pritužbe, istraživački institut sa sjedištem u Njemačkoj, tvrdio je da je niz znanstvenika uključenih u projekt GRACE bio u sukobu interesa zbog svojih navodnih odnosa s biotehnološkom industrijom. Tvrdila je da Europska komisija nije odgovorila na zabrinutost podnositelja pritužbe u pogledu znanstvene pouzdanosti rezultata projekta i neovisnosti povezane znanstvene publikacije. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da Komisija nije osigurala objektivnost i neovisnost projekta, posebno potpunu transparentnost u pogledu stručnjaka uključenih u njegov odabir.

Ombudsmanica je istražila slučaj. Složila se s Komisijom da se ona ne bi trebala miješati u znanstveno tumačenje ili postupak objavljivanja znanstvenih studija koje financira. Ombudsmanica je također zaključila da sama činjenica da postoje veze između znanstvenika uključenih u projekt i industrije ne dokazuje sukob interesa. Ombudsmanica je istaknula da Komisija često financira projekte koje provode industrija ili skupine koje su usko povezane s industrijom. Međutim, Ombudsmanica je predložila da bi Komisija trebala razmotriti slanje potpunijeg i temeljitijeg objašnjenja podnositelju pritužbe o tome zašto smatra da veze između industrije i znanstvenika GRACE-a ne dovode do sukoba interesa.

Ombudsmanica je također utvrdila da je Komisija poštovala sve pravne odredbe koje se odnose na objavu imena stručnih ocjenjivača uključenih u odabir projekata koji se financiraju u okviru Sedmog okvirnog programa. Kako bi se dodatno povećala transparentnost i olakšao javni nadzor, ombudsmanica je predložila da bi Komisija u budućnosti trebala objaviti imena stručnih ocjenjivača po raščlambama koje bi odgovarale kategorijama tema i/ili područja Sedmog okvirnog programa. Ombudsmanica je predložila i da se objave izjave o financijskim interesima ocjenjivača.

Predmet se odnosio na postupanje IMI-ja u slučaju navodnog sukoba interesa u natječajnom postupku za istraživački projekt o rizicima i koristima programa cijepljenja u Europi.

Podnositelj pritužbe, član konzorcija koji je sudjelovao u postupku, tvrdio je da IMI nije odgovorio na pitanje jesu li svi članovi odbora za evaluaciju bili nepristrani. Podnositelj pritužbe tvrdio je da su dva člana povezana s pobjedničkim konzorcijem, što je dovelo do sukoba interesa.

Ombudsmanica je utvrdila da je IMI ispravno primijenio relevantna pravila i nije pronašao dokaze o nepravednom postupanju s prijedlogom konzorcija podnositelja pritužbe. Stoga je Ombudsman utvrdio da nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe. Ombudsmanica je nadalje razmotrila treba li stručnjacima koji se nalaze u situaciji sukoba interesa s jednim prijedlogom dopustiti da ocijene suprotstavljeni prijedlog. Ombudsmanica je utvrdila da, s obzirom na to da je Europska komisija sastavila pravila koja je slijedio IMI, daljnje istrage o tom pitanju nisu opravdane u kontekstu ove posebne pritužbe.

U ovom je prigovoru riječ o navodnom propustu Europske komisije da pri imenovanju posebnog savjetnika poštuje vlastita pravila o sprečavanju sukoba interesa.

U rujnu 2015. dvije nevladine organizacije žalile su se Ombudsmanu da Komisija nije postupila u skladu sa svojim pravilima kada je imenovala posebnog savjetnika za pomoć predsjedniku Komisije. Komisija je 18. prosinca 2014. objavila priopćenje za medije u kojem je najavila imenovanje g. Edmunda Stoibera posebnim savjetnikom predsjednika Komisije. Ta je objava objavljena tri mjeseca prije službenog imenovanja g. Stoibera 4. ožujka 2015. bez izjave o odricanju od odgovornosti u pogledu administrativnih uvjeta koji još nisu ispunjeni. Podnositelji pritužbe tvrdili su da je ta preuranjena objava ugrozila sposobnost Komisije da provede nepristranu i kritičku procjenu toga je li dotična osoba bila u sukobu interesa. Žalili su se i da se u Komisijinoj „izjavi o jamstvu”, koja je bitan dio postupka imenovanja, ne spominju radna mjesta koja je posebni savjetnik obnašao u velikoj osiguravateljskoj grupi Nürnberger.  

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Komisijino priopćenje za medije netočno i obmanjujuće. Ombudsmanica je također utvrdila da je preuranjena objava imenovanja, bez izjave o odricanju od odgovornosti, stvorila legitimne sumnje za zainteresiranu javnost u pogledu toga je li nakon objave provedeno nepristrano i kritičko ispitivanje pitanja sukoba interesa. Ombudsmanica je utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije u oba slučaja. Ombudsmanica je utvrdila i da Komisija nije objasnila zašto su radna mjesta imenovanog posebnog savjetnika u grupi osiguravatelja izostavljena iz „izjave o jamstvu”. Utvrdila je da to također predstavlja nepravilnost u postupanju.

Predmet se odnosio na navodne sukobe interesa u znanstvenoj radnoj skupini Komisije koja je pripremala mišljenje o sigurnosti i učinkovitosti zubnog amalgama i njegovih alternativa. Ombudsmanica je istražila to pitanje i u ovom predmetu utvrdila da nema nepravilnosti u postupanju u pogledu Komisijine evaluacije neovisnosti i prikladnosti članova radne skupine.

Ombudsmanica je iskoristila priliku da komentira određene općenitije aspekte predmeta. Ombudsmanica je naglasila važnost osiguravanja neovisnosti i objektivnosti znanstvenih savjeta koje pružaju stručnjaci koji surađuju sa znanstvenim odborima Komisije. Čak i percepcija da takvi znanstveni savjeti možda nisu neovisni i objektivni može biti vrlo štetna. Komisija stoga mora osigurati ne samo da je takav znanstveni savjet potpuno neovisan i objektivan, nego i da se otklone sve opravdane sumnje u pogledu neovisnosti i objektivnosti takvog savjeta.

Ombudsmanica stoga smatra da je važno da Komisija uspostavi vrlo pouzdane postupke kojima se osigurava da stručnjaci prijave sve svoje interese. Komisija bi trebala pažljivo procijeniti sve te interese. Trebala bi provoditi te postupke na što transparentniji način. Ombudsmanica stoga vrlo pozdravlja činjenicu da je Komisija u postupku izrade „Smjernica koje se odnose na postupanje s izjavama o financijskim interesima članova, vanjskih stručnjaka i ad hoc stručnjaka uključenih u aktivnosti znanstvenih odbora”, čiji je cilj na transparentan način objasniti način procjene interesa stručnjaka. Ombudsmanica je od Komisije zatražila da je redovito izvješćuje o napretku u izradi nacrta i konačnih smjernica.

Predmet se odnosio na navodni sukob interesa bivšeg povjerenika u odluci Komisije da ne istraži pritužbu protiv monopola podnesenu Komisiji. U protumonopolskoj pritužbi Komisiji navodi se da je Unija europskih nogometnih saveza („UEFA”) prekršila pravila EU-a o tržišnom natjecanju. Podnositelj pritužbe smatrao je da su UEFA-ini propisi o licenciranju klubova i financijskom poštenom igranju (dalje u tekstu: FFP) nezakoniti jer se njima zahtijeva da tijekom razdoblja od tri godine relevantni prihodi nogometnog kluba moraju barem odgovarati njegovim relevantnim troškovima. Komisija je odlučila da neće ispitati pritužbu jer joj to pitanje nije bilo prioritet. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, na tu je odluku utjecao nadležni povjerenik koji je bio u sukobu interesa jer je bio „pridruženi član” i snažan pristaša jednog kluba za koji je FFP povoljan. Podnositelj pritužbe također je istaknuo činjenicu da je povjerenik izdao zajedničku izjavu s predsjednikom UEFA-e, izražavajući potporu FFP-u, više od godinu dana prije nego što se žalio Komisiji.

Komisija je tvrdila da bivši povjerenik nije imao nikakav pravni, financijski, organizacijski ili drugi oblik veza s predmetnim nogometnim klubom. Dodao je da zajednička izjava povjerenika i predsjednika UEFA-e nije u potpunosti povezana s pritužbom podnositelja pritužbe jer se u njoj ne izražavaju stajališta o FFP-u s protumonopolskog stajališta.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije. Stoga je zaključila slučaj.