Nakon što su tužitelj EULEX-a i mediji skrenuli pozornost Ombudsmanu na određene navodne ozbiljne nepravilnosti koje utječu na Misiju EU-a za uspostavu vladavine prava (EULEX) na Kosovu, Ombudsman je odlučio pokrenuti istragu na vlastitu inicijativu kako bi procijenio jesu li Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) i EULEX propisno istražili ili pravilno istražuju te navode.

Kako bi se utvrdilo koje je mjere trebala poduzeti, ombudsmanica je pregledala spis ESVD-a/EULEX-a koji se odnosi na to pitanje. Inspekcija je pokazala da je EULEX proveo preliminarnu unutarnju istragu i zaposlio vanjskog tužitelja kako bi istražio nepravilnosti. Osim toga, ESVD je imenovao iskusnog stručnjaka za sustavno preispitivanje mandata EULEX-a, s posebnim naglaskom na iznesenim navodima.

Ombudsmanica je napomenula da EULEX nije slijedio svoj standardni postupak za istragu takvih navoda. Također je utvrdila da je potrebno ispitati način zapošljavanja vanjskog tužitelja. Međutim, s obzirom na to da je stručnjak kojeg je nedavno imenovao Visoki predstavnik EU-a jasno dao do znanja da će ta pitanja biti dio preispitivanja koje će on provesti, Ombudsmanica je zauzela stajalište da trenutačno nema potrebe za daljnjim djelovanjem.

Predmet se odnosio na zahtjev za pristup dokumentima povezanima s pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP). Komisija je odbila pristup određenim dokumentima na temelju zaštite međunarodnih odnosa i postupka odlučivanja. Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu i tvrdio da Komisija nije opravdala navedene iznimke i svoje stajalište da ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje zatraženih dokumenata.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je odluka Komisije o odbijanju pristupa zatraženim dokumentima utemeljena. Osim toga, ombudsmanica je napomenula da je ombudsmanica u svojoj istrazi na vlastitu inicijativu o transparentnosti pregovora o TTIP-u sveobuhvatno ispitala temeljne bojazni podnositelja pritužbe. Stoga je odlučila zaključiti predmet.

Predmet se odnosio na zahtjev za pristup dokumentima koji se odnose na pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP). Komisija je uskratila pristup nekim zatraženim dokumentima zbog zaštite međunarodnih odnosa i postupka donošenja odluka. Podnositelji pritužbe obratili su se Ombudsmanu i tvrdili da Komisija nije u dovoljnoj mjeri opravdala odbijanje pristupa i da nije provela procjenu po dokumentima. Nadalje, podnositelji pritužbe uputili su na postojanje prevladavajućeg javnog interesa kad je riječ o informacijama o okolišu.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i nije utvrdila nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsmanica je u svojoj zaključnoj odluci primijetila da su neke od zabrinutosti koje su iznijeli podnositelji pritužbe već riješene u kontekstu istrage Ombudsmana na vlastitu inicijativu o transparentnosti pregovora o TTIP-u. Stoga je odlučila zaključiti predmet.

Pritužbu je podnio subjekt na koji se primjenjuju mjere ograničavanja koje je uveo EU. Žalila se na postupanje Vijeća Europske unije sa zahtjevom za javni pristup dokumentima povezanima sa sastankom Radne skupine savjetnika Vijeća za vanjske odnose za sankcije, na kojem se raspravljalo o raznim pitanjima u vezi s mjerama ograničavanja protiv Irana.

Vijeće je odbilo objaviti neke dijelove predmetnih dokumenata, tvrdeći da bi se objavljivanjem ugrozila zaštita javnog interesa u pogledu međunarodnih odnosa i ozbiljno ugrozio postupak donošenja odluka Vijeća. Ostali dokumenti, koji nisu obuhvaćeni tim iznimkama, objavljeni su.

Ombudsmanica je ispitala to pitanje i utvrdila da je Vijeće opravdano odbilo pristup onim dijelovima dokumenata koje je odbilo. Ombudsmanica je stoga zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju Vijeća.

Predmet se odnosi na propust Vijeća da poduzme korake kako bi osiguralo da se trgovačko društvo s poslovnim nastanom u Ujedinjenim Arapskim Emiratima ukloni s popisa trgovačkih društava povezanih s Iranom na koje su uvedene mjere ograničavanja. Uvrštavanje na popise značilo je da je imovina društva zamrznuta.

U prosincu 2012. Opći sud Europske unije presudio je da je uvrštenje društva na popise nezakonito. Kada Vijeće nije reagiralo na tu presudu brisanjem društva s popisa, društvo je podnijelo pritužbu Europskom ombudsmanu.

U kontekstu istrage Vijeće je zauzelo konstruktivan pristup. U svojim kasnijim aktima o mjerama ograničavanja protiv Irana objasnio je da to društvo više nije uvršteno na popise osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.

Ombudsmanica je stoga utvrdila da je Vijeće poduzelo odgovarajuće korake kako bi riješilo sporno pitanje.

Ovaj se predmet odnosi na pitanje odgovornosti za nepravilnosti u djelovanju civilnih i vojnih misija u kontekstu zajedničke sigurnosne i obrambene politike („ZSOP”). S obzirom na nesigurnosti u pogledu toga koja bi institucija ili tijelo bili nadležni za ispravljanje mogućih slučajeva nepravilnosti u postupanju, Ombudsman je pokrenuo istragu na vlastitu inicijativu.

Komisija je naglasila da je njezina nadzorna uloga ograničena samo na izvršenje proračuna i dobro financijsko upravljanje civilnim misijama. Stoga se ne može smatrati odgovornim izvan tog ograničenog područja.

Vijeće je predložilo da u tom pogledu nije nadležno te da je na Visokom predstavniku da se bavi takvim pitanjima.

Visoki predstavnik tvrdio je da se same misije ZSOP-a ne mogu smatrati odgovornima iz nekoliko razloga, uključujući, među ostalim, činjenicu da nemaju pravnu osobnost. Dodala je da se sama visoka predstavnica ne može smatrati pravno odgovornom jer, za razliku od delegacije EU-a, misije nisu pod njezinom nadležnošću. Međutim, visoka predstavnica potvrdila je da je na njoj da se upozna s pojedinačnim pritužbama podnesenima Ombudsmanu, da od relevantnih službi institucija zatraži da se njima bave te da Ombudsmanu dostavi relevantne odgovore.

Ombudsmanica je kao početnu točku sa žaljenjem napomenula da odgovori institucija nisu dovoljni za uklanjanje prethodno navedenih nesigurnosti. Ne može se prihvatiti prijedlog da nijedna institucija EU-a ne bi trebala odgovarati za nepravilnosti u postupanju.

Međutim, Ombudsmanica je pozdravila pragmatičnu i korisnu ponudu Visokog predstavnika s ciljem pronalaženja rješenja za taj problem.

Ombudsman je zaključio da će se stoga u pogledu budućih istraga obratiti i. Komisiji u pogledu pitanja povezanih s izvršenjem proračuna u civilnim misijama i ii. Visokom predstavniku/ESVD-u u pogledu svih drugih navoda o nepravilnostima u postupanju u vezi s misijama ZSOP-a.

Činilo se da nema razloga sumnjati da bi gore navedeni aranžmani osigurali učinkovitost temeljnog prava na pritužbu Europskom ombudsmanu sadržanog u članku 43. Povelje o temeljnim pravima. Stoga nije bilo potrebe za produljenjem ovog ispitivanja. Međutim, nipošto nije bilo očito da bi se ti aranžmani pokazali dostatnima za osiguranje temeljnog prava na dobru upravu iz članka 41. Povelje. Ako bi postalo očito da navedeni aranžmani ne funkcioniraju na zadovoljavajući način u pogledu bilo kojeg prava, Ombudsman bi se osjećao obveznim ponovno se baviti pitanjem načela.

Podnositelj pritužbe radio je za vojnu misiju EU-a u Bosni i Hercegovini „EUFOR Althea”. Navedeno mu je službeno putovanje dostavilo obavijest o raskidu ugovora o radu i omogućilo da otkazni rok teče dok je bio na bolovanju.

Istraga Europskog ombudsmana pokazala je da je EUFOR Althea takvim postupanjem prekršio prava podnositelja pritužbe na obranu. Osim toga, budući da je bio na neplaćenom bolovanju kada je počeo teći otkazni rok, bio je lišen dijela prihoda na koje je, u skladu s pravilima EUFOR-a o osoblju, imao pravo prije otkaza. Ombudsmanica je Vijeću Europske unije podnijela prijedlog prijateljskog rješenja u kojem predlaže da EUFOR Althea razmotri plaćanje odgovarajućeg iznosa podnositelju pritužbe.

U svojem odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju Vijeće je navelo da nije nadležno za rješavanje ovog predmeta te da bi prijedlog trebalo izravno uputiti zapovjedniku operacije. Iz ljubaznosti i s ciljem pomaganja Ombudsmanu u njegovoj istrazi, Vijeće je proslijedilo prijedlog Ombudsmana za prijateljsko rješenje zapovjedniku operacije na odgovor.

Zapovjednik operacije složio se s ombudsmanom da je EUFOR prekršio pravo podnositelja pritužbe na obranu pri rješavanju njegova slučaja. Stoga je prihvatila prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju.

Ombudsmanica je pozdravila činjenicu da je zapovjednik operacije prihvatio njegov prijedlog prijateljskog rješenja kojim je riješena pritužba. Zahvalio je Vijeću što je djelovalo kao most između ombudsmana i zapovjednika operacije te je primio na znanje njegov prijedlog da se izravno obrati zapovjedniku operacije, koji će Ombudsman pratiti u budućim slučajevima koji se odnose na vojne misije. Naposljetku, Ombudsmanica je podsjetila da je opće pitanje tko je odgovoran za slučajeve nepravilnosti u postupanju u aktivnostima misija uspostavljenih u trećim zemljama pod pokroviteljstvom zajedničke sigurnosne i obrambene politike EU-a predmet istrage na vlastitu inicijativu koja je u tijeku.