Predmet se odnosio na propust Europske središnje banke (ESB) da na odgovarajući način odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe za informacije o nadležnosti ESB-a da osigura provedbu financijskih propisa i zakonodavstva o zaštiti potrošača u državama članicama. Ombudsmanica je od ESB-a zatražila da podnositelju pritužbe dostavi detaljan odgovor o svojoj nadzornoj ulozi u odnosu na nacionalne središnje banke, ali i o ulozi jedinstvenog nadzornog mehanizma u nadzoru privatnih subjekata. ESB je odgovorio na jasan i sveobuhvatan način. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.

Predmet se odnosio na odbijanje Europskog vijeća da podnositelju pritužbe odobri javni pristup dvama dokumentima u vezi s radnom skupinom iz 2010. za jačanje gospodarskog upravljanja diljem EU-a. Europsko vijeće prvotno je tvrdilo da bi se objavom dokumenata ugrozila zaštita financijske, monetarne ili ekonomske politike Unije ili države članice i postupka odlučivanja institucije.

Nakon što je pregledao relevantne dokumente, Ombudsman je zauzeo privremeno stajalište da se njihov sadržaj ne čini tako osjetljivim kao što tvrdi Europsko vijeće, posebno s obzirom na to da dokumenti potječu iz 2010. Europsko vijeće zatim je ponovno razmotrilo svoju ocjenu i objavilo dva dokumenta podnositelju pritužbe. Ombudsmanica je utvrdila da je Europsko vijeće tako riješilo sporno pitanje.

Predmet se odnosio na pritužbu da Europska središnja banka, kao što su to činile neke središnje banke u prošlosti, nije objavila tablicu pokazatelja usklađenosti država članica europodručja s takozvanim „kriterijima konvergencije”. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da ESB nije obvezan objaviti takav pregled, osobito s obzirom na to da su države članice sada pozvane poštovati različite kriterije. Također je utvrdila da ESB i Europska komisija objavljuju relevantne i dostupne statističke podatke o nadzoru tržišta. Stoga nije bilo nepravilnosti u primjeni.

Predmet se odnosio na kašnjenje Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) u rješavanju zahtjeva podnositelja pritužbe da EBA istraži navodno kršenje prava EU-a od strane estonskog tijela za financijski nadzor. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je EBA uglavnom mogla opravdati svoje kašnjenje. Iz tog razloga, kao i zbog toga što se EBA ispričala zbog kašnjenja i obvezala poboljšati svoj postupak, Ombudsman nije utvrdio nepravilnosti u postupanju. Budući da je tijekom istrage EBA utvrdila interne rokove za rješavanje sličnih zahtjeva, Ombudsman ju je potaknuo da formalizira te rokove izmjenom svojeg Poslovnika. Stoga je slučaj zaključila dodatnom primjedbom.

Predmet se odnosio na navodno nedovoljno objašnjenje Europske komisije o njezinoj odluci da ne pokrene postupak zbog povrede protiv Austrije.

Ombudsmanica je istražila to pitanje tražeći od Komisije da dostavi dodatne informacije o svojoj odluci. Komisija je u odgovoru pojasnila svoje stajalište. Ombudsmanica je utvrdila da su tako dostavljene informacije dosljedne, dostatne i razumne. Stoga je zaključila predmet utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Predmet se odnosio na odbijanje Europola da omogući javni pristup dokumentu o provedbi Sporazuma o Programu EU-a i SAD-a za praćenje financiranja terorizma (TFTP). Kako bi se utvrdilo je li Europol pravilno primijenio relevantna pravila o pristupu svojim dokumentima, Ombudsman je trebao vidjeti predmetni dokument. Međutim, Europol je tvrdio da nije mogao dopustiti Ombudsmanu da pregleda dokument jer je za to bila potrebna suglasnost tijela SAD-a, a tijela SAD-a odbila su dati suglasnost. U skladu s „tehničkim modalitetima” dogovorenima između EU-a i SAD-a za provedbu Sporazuma o TFTP-u, SAD ima pravo veta na Europolovo dijeljenje svih informacija koje dostavi SAD s trećim stranama. SAD je iskoristio taj veto u ovom slučaju i odbio pristanak. Ombudsmanica se sastala s veleposlanikom SAD-a pri EU-u, ali SAD je zadržao veto. U skladu s tim, iako je Europol u potpunosti surađivao s Ombudsmanom, Ombudsman nije mogao pregledati dokument. Ombudsmanica stoga nije imala drugog izbora nego zaključiti svoju istragu. Međutim, zatražila je od Europskog parlamenta da razmotri je li prihvatljivo da sporazum sa stranom vladom spriječi Ombudsmana da obavlja svoj posao. Posebno je istaknula da odredbe „tehničkih modaliteta”, za razliku od samog Sporazuma o TFTP-u, nikada nisu poslane Vijeću ili Parlamentu na odobrenje.