Predmet se odnosio na ostvarivanje prava odvjetnika na slobodno kretanje unutar EU-a. Europska komisija odbila je pritužbu koju je podnijela osoba koja se kvalificirala kao odvjetnik na Cipru i koja je smatrala da su britanska i/ili ciparska nadležna tijela prekršila pravila o slobodnom kretanju. Europski ombudsman istražio je to pitanje i utvrdio da Komisija nije počinila nepravilnosti u postupanju. Kad je riječ o Ujedinjenoj Kraljevini, Komisija je pravilno zaključila da su tijela Ujedinjene Kraljevine poštovala primjenjiva pravila. Isto tako, kad je riječ o ciparskim tijelima, Komisija je s pravom smatrala da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze da je stvorio prepreku ostvarivanju prava podnositelja pritužbe na slobodno kretanje.

Predmet se odnosio na odbijanje Europske agencije za sigurnost zračnog prometa („EASA”) da odobri pristup dokumentima (tj. i. planovima nadzora EASA-e i ii. izvješćima o preporukama za odobrenje EASA-e) u vezi s četirima pružateljima usluga održavanja zrakoplova s poslovnim nastanom u Aziji. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da oslanjanje EASA-e na zaštitu komercijalnih interesa i zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija nije uvjerljivo. Nakon nacrta preporuke Europskog ombudsmana EASA je odlučila objaviti tražene dokumente.

Podnositelj pritužbe njemački je inženjer koji je bio zadužen za nadzor nad izgradnjom suda za teška kaznena djela u Tirani u Albaniji. Projekt izgradnje bio je predmet ugovora o radovima sklopljenog između albanskog Ministarstva pravosuđa („naručitelj”) i privatnog građevinskog poduzeća („izvođač”) te je financiran iz općeg proračuna Europske komisije. Ugovor podnositelja pritužbe kao nadzornog tijela istekao je krajem studenoga 2007.

Podnositelj pritužbe obratio se 2008. Ombudsmanu i tvrdio da mu Delegacija Komisije u Albaniji nije pružila odgovarajuću potporu i. u njegovim naporima da osigura da se projektni radovi izvrše u skladu s ugovorom i ii. u njegovim povezanim sukobima s drugim stranama uključenima u projekt. U prilog prvom aspektu svoje tvrdnje podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da su ugovaratelj i javni naručitelj pristali upotrebljavati jeftinije i lošije materijale od onih predviđenih u ugovoru o radovima. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da Komisija nije pozvala na istragu nesreće sa smrtnim ishodom na gradilištu.

Komisija je u svojem mišljenju u biti odbacila stajališta podnositelja pritužbe i tvrdila da je pružila znatnu potporu ugovornim strankama i podnositelju pritužbe. Nakon pregleda spisa Komisije u vezi s projektom ombudsmanica je napomenula da je podnositelj pritužbe, koji je imao ključnu odgovornost u projektu, Komisiji prijavio slučajeve prijetnji i zastrašivanja protiv njega. Komisija je prepoznala ozbiljnost tih događaja koji su istaknuti na dva sastanka. Međutim, Ombudsmanica to nije smatrala razmjernim priznatoj ozbiljnosti s kojom bi se jasno očekivalo odlučno djelovanje Komisije kako bi se spriječilo ponavljanje takvih incidenata u budućnosti. Ombudsmanica je stoga zaključila da Komisija nije dovoljno poduprla podnositelja pritužbe te je u tom pogledu iznijela kritičnu primjedbu. Osim toga, smatrao je da Komisija nije iskoristila ovlasti koje su joj na raspolaganju kako bi zatražila istragu kojom bi pouzdano utvrdila činjenice nesreće sa smrtnim ishodom u kojoj je jedan radnik izgubio život. Na primjer, nije zatražila pojašnjenja od albanskih vlasti. U skladu s tim Ombudsman je iznio još jednu kritičku primjedbu.

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe da ga Komisija nije podržala u njegovim nastojanjima da osigura usklađenost s ugovorom o radovima, istraga Ombudsmana nije otkrila nepravilnosti u postupanju. Ombudsman je istodobno shvatio da bi određeni aspekti koji nisu obuhvaćeni njegovom istragom, primjerice odobrenje, nakon isteka ugovora podnositelja pritužbe, sustava klimatizacije naizgled niže kvalitete bez sniženja cijene ili produljenja jamstvenog roka, mogli biti razlog za zabrinutost u pogledu dobrog upravljanja sredstvima EU-a. Ombudsmanica je stoga pozvala Europski revizorski sud da razmotri te aspekte s obzirom na svoju posebnu stručnost i odgovornost u reviziji potrošnje sredstava EU-a.

Direktivom o tehničkim preprekama u trgovini od država članica zahtijeva se da Europskoj komisiji dostave nacrte tehničkih propisa. Podnositelj pritužbe grčko je poduzeće za internetske usluge koje se žalilo na odbijanje Komisije da omogući pristup revidiranom nacrtu tehničkog propisa o rekreacijskim igrama koji mu je dostavila Grčka. Europski ombudsman proveo je istragu o navodima podnositelja pritužbe da je Komisija prekršila postupovna i materijalna pravila Uredbe 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima i tvrdnju da bi Komisija trebala odobriti pristup traženom dokumentu.

Kad je riječ o optužbama u vezi s postupkom, Ombudsman je iznio nacrt preporuke da bi Komisija trebala priznati neopravdano kašnjenje do kojeg je došlo pri obradi ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe i obvezati se da do takvih kašnjenja neće doći u budućnosti. Komisija je prihvatila nacrt preporuke Europskog ombudsmana.

Kad je riječ o materijalnoj tvrdnji i povezanoj tvrdnji, Komisija je branila svoje odbijanje pristupa uz obrazloženje da je morala zaštititi dijalog koji je započela s grčkim tijelima kako bi se grčko zakonodavstvo o rekreacijskim igrama uskladilo s pravom Unije, za što je Sud utvrdio da povređuje to pravo.

U svojoj preliminarnoj procjeni Ombudsman je utvrdio da, s obzirom na to da se predmetni predmet odnosio na zaključenje postupka zbog povrede, Komisijino pozivanje na relevantnu iznimku iz Uredbe 1049/2001 u kontekstu postupka obavješćivanja u skladu s Direktivom o TBT-u nije bilo uvjerljivo. Ombudsmanica je kao prijateljsko rješenje predložila da bi Komisija mogla razmotriti odobravanje pristupa revidiranom nacrtu tehničkog propisa.

Komisija je naknadno odobrila pristup dokumentu i time riješila zahtjev podnositelja pritužbe, ali se nije složila s obrazloženjem Ombudsmana. Ombudsmanica je stoga izradila nacrt preporuke da bi Komisija u načelu trebala omogućiti javni pristup revidiranim nacrtima tehničkih propisa dostavljenima u skladu s Direktivom o tehničkim preprekama u trgovini, osim ako država članica izričito zatraži povjerljivost i podupre takav zahtjev s razlozima koji bi mogli oboriti pretpostavku pristupačnosti.

Komisija nije prihvatila nacrt preporuke Europskog ombudsmana. Međutim, uzimajući u obzir da je Komisija objavila i izvorni nacrt tehničkog propisa koji je dostavila Grčka i najnoviji nacrt, ombudsmanica je utvrdila da postupanje Komisije nije opća praksa. Stoga je slučaj zaključio kritičkom primjedbom.

Podnositelj pritužbe, Vluchtelingenwerk Vlaanderen, flamanska nevladina organizacija koja pruža pomoć izbjeglicama, dobio je bespovratna sredstva Europske komisije za provedbu projekta u Demokratskoj Republici Kongu. U rujnu 2004. podnositelj pritužbe poslao je e-poruku i dopis Komisiji u kojem je zatražio odobrenje Komisije za alternativnu pojednostavnjenu metodu izvješćivanja o troškovima projekta, uključujući troškove lokalnih poduzetnika uključenih u projekt. Osoba za kontakt Komisije odgovorila je u poruci e-pošte kako slijedi: "Ovdje,..., dajem vam naš dogovor ...". Međutim, nakon ex post revizije Komisija je odlučila od podnositelja pritužbe zatražiti povrat iznosa od 150 000 EUR, tvrdeći da relevantni troškovi nisu prijavljeni u skladu s odredbama Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, podnositelj pritužbe smatra da su ti troškovi prijavljeni na temelju alternativne metode izvješćivanja o troškovima koju je Komisija odobrila. Podnositelj pritužbe stoga se žalio Europskom ombudsmanu tvrdeći da je Komisija povrijedila načelo legitimnih očekivanja time što nije poštovala metodologiju za izvješćivanje o troškovima koja je s njim dogovorena.

Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da poruka elektroničke pošte koju je poslala njezina osoba za kontakt nije izmjena Sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da je relevantna elektronička pošta odobrenje alternativne metode izvješćivanja o troškovima koju je predložio podnositelj pritužbe i da se barem može tvrditi da je Komisija pristala odreći se relevantnih dijelova sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava kako bi podnositelju pritužbe omogućila upotrebu alternativnog sustava izvješćivanja o troškovima. Stoga je Komisiji predložio prijateljsko rješenje tražeći od nje da u pogledu troškova koje su lokalni poduzetnici imali u okviru projekta preispita je li i u kojoj mjeri podnositelj pritužbe postupio u skladu s alternativnim načinima opravdavanja rashoda i da na temelju toga razmotri plaćanje odgovarajućeg iznosa podnositelju pritužbe. Komisija je prihvatila prijedlog prijateljskog rješenja i navela da će za projekte u kojima podnositelj pritužbe poštuje alternativnu metodu izvješćivanja o troškovima smatrati da su odgovarajući troškovi prihvatljivi i da će izvršiti dodatno plaćanje.

U svibnju 2012. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je od Komisije primio uplatu od 104 842 EUR i zahvalio mu na njegovoj intervenciji.