Uredbom (EZ) 2187/2005 o očuvanju ribolovnih resursa putem tehničkih mjera u Baltičkome moru, Malom i Velikom Beltu od Komisije se zahtijeva da do 1. siječnja 2008. osigura provedbu znanstvene procjene učinaka uporabe posebno jednostrukih mreža stajaćica, trostrukih mreža stajaćica i zaplećućih mreža na kitovima te da se njezini nalazi predstave Europskom parlamentu i Vijeću.

Komisija je od znanstvenog instituta zatražila da provede takvu procjenu, ali on to nije mogao učiniti zbog nedostatka relevantnih izvješća o slučajnom ulovu kitova i dupina. Ta su izvješća države članice trebale podnijeti Komisiji u skladu s drugom uredbom.

Komisija je 2009. donijela komunikaciju u kojoj je izvijestila Parlament i Vijeće da nije moguće provesti znanstvenu procjenu. Podnositelj pritužbe, poljski ribar, tvrdio je da Komisija zbog toga nije ispunila svoju obvezu na temelju Uredbe 2187/2005. Podnositelj pritužbe stoga se obratio Ombudsmanu.

Tijekom istrage Ombudsmana Komisija nije obrazložila zašto nije upotrijebila sva sredstva koja su joj bila na raspolaganju kako bi osigurala usklađenost na nacionalnoj razini s drugom Uredbom te je stoga znanstvenom institutu dostavila podatke potrebne za procjenu koja se zahtijeva Uredbom 2187/2005. Ombudsmanica je smatrala da taj propust predstavlja nepravilnost u postupanju. Iznio je kritičku primjedbu prema kojoj Komisija nije dokazala da je objektivno nemoguće ispuniti obvezu da se do 1. siječnja 2008. osigura znanstvena procjena učinaka uporabe, među ostalim, jednostrukih mreža stajaćica, trostrukih mreža stajaćica i zaplećućih mreža na kitove.

Podnositelj pritužbe, francusko sveučilište, sudjelovao je u konzorciju koji je razvio projekt pod pokroviteljstvom Komisije. Nakon što je imao problema s koordinatorom, podnositelj pritužbe povukao se iz projekta. Komisija je zatim zatražila povrat dijela plaćanja koja je izvršila podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe utvrdio je da su tvrdnje Komisije nepoštene i obratio se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je pokrenula istragu tijekom koje mu je Komisija dostavila detaljan prikaz iznosa koje je isplatila podnositelju pritužbe. Objasnila je da podnositelj pritužbe nije pravodobno dostavio potrebna izvješća i rezultate, kako je propisano ugovorom. Nadalje, uputila je na prijedlog koordinatoru da podnositelj pritužbe dostavi relevantne dokumente čak i nakon ugovornog roka.

Budući da se činilo da podnositelj pritužbe nije bio upoznat s navedenim prijedlogom, Ombudsman je od Komisije zatražio da razmotri prihvaćanje podnošenja izvješća podnositelja pritužbe o njegovu sudjelovanju u projektu. Komisija se složila i navela da bi, ako je to opravdano, mogla smanjiti i iznose koji se potražuju od podnositelja pritužbe. Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija riješila pritužbu i zaključila predmet.

Kako bi se zaštitila održivost ribarstva EU-a, zakonodavac EU-a može donijeti mjere za ograničavanje ribolovnih napora u cijeloj Uniji. U Uredbi Vijeća o utvrđivanju broja ribolovnih dana u vodama Zajednice za 2007. broj dana dodijeljen određenoj kategoriji plovila koja obavljaju ribolov na području zapadno od Škotske smanjen je za 10 % – s 280 dana 2006. na 252 dana. Kao rezultat toga, Udruženje ribara Clydea, koje predstavlja ribare na predmetnom području, obratilo se pučkom pravobranitelju. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je navedeno smanjenje posljedica administrativne pogreške koju je Europska komisija počinila u neslužbenom dokumentu koji je bio temelj za rasprave o tom pitanju u Vijeću. Prema podnositelju pritužbe Komisija je pogrešno zamijenila relevantne stupce koji se odnose na područje zapadno od Škotske i Sjeverno more u tablici u kojoj su navedena predložena smanjenja.

Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da su države članice raspravljale o navedenom smanjenju i da su ga odobrile te da nije bilo administrativne pogreške.

Nakon pomnog ispitivanja neslužbenog dokumenta Ombudsman je utvrdio da, iako navedena tablica uključuje prijedlog za smanjenje ribolovnih dana za zapadnu Škotsku, objašnjenjima iz neslužbenog dokumenta nije predviđeno takvo smanjenje. Ombudsmanica je stoga zaključila da je doista došlo do administrativne pogreške. Stoga je Komisiji dao nacrt preporuke pozivajući je da prizna pogrešku i, koliko je to još moguće, poduzme korektivne mjere.

Komisija je odbila nacrt preporuke. Ponovila je svoj argument da je relevantni prijedlog iznesen namjerno i da se temelji na znanstvenim dokazima koji pokazuju da je bakalar na zapadu Škotske u kritičnom stanju. Komisija je navela i da neslužbeni dokument nije relevantan jer je zamijenjen službenim prijedlogom Uredbe Vijeća. Osim toga, čak i da je došlo do pogreške, više ne bi bilo moguće poduzeti korektivne mjere.

Ombudsman je u svojoj odluci istaknuo da činjenica da je neslužbeni dokument zamijenjen službenim zakonodavnim prijedlogom Komisije ne znači da više nije potrebno ispitivati moguće nepravilnosti u postupanju u vezi s neslužbenim dokumentom. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da dostupni dokazi pokazuju da su stručna tijela preporučila da se nijedan bakalar ne ulovi 2007. i na zapadu Škotske i u Sjevernome moru. Međutim, Komisija se u neslužbenom dokumentu nije odlučila za potpunu zabranu, već je predložila smanjenje broja flota koje imaju najveći učinak na stokove bakalara. Kad je riječ o zapadnoj Škotskoj, Komisija je smatrala da se to primjenjuje na flote koje čine više od 50 tona ulova bakalara. Međutim, čini se da kategorija plovila na koju se odnosi ovaj predmet ne pripada toj skupini. Ombudsman je stoga potvrdio svoje stajalište da se čini da je došlo do administrativne pogreške. Budući da su se argumenti Komisije u pogledu nemogućnosti poduzimanja korektivnih mjera činili razumnima, Ombudsman je predmet zaključio kritičkom primjedbom.