1. Odluka Ombudsmana´s o zatvaranju istrage u navedenom predmetu izmijenjena je kako slijedi kako bi se riješila pitanja koja je postavio podnositelj pritužbe. To ne utječe na meritorni ishod predmeta.

2. Sažetak predmeta sada glasi kako slijedi:

„Predmet se odnosio na moguće sukobe interesa unutarnjeg revizora Europske komisije, koji je prethodno bio računovodstveni službenik Komisije. Podnositelj pritužbe tvrdio je da tijekom razdoblja mirovanja unutarnji revizor ne bi trebao sudjelovati ni u jednoj reviziji koja se odnosi na financijsko upravljanje u Komisiji. Komisija je navela da je osigurala da unutarnji revizor ne bude odgovoran ni za kakvu reviziju povezanu s njegovim prethodnim odgovornostima. Podnositelj pritužbe smatrao je da su mjere koje je donijela Komisija neodgovarajuće.

Ombudsmanica je utvrdila da je Komisija uvela odgovarajuće mjere za sprečavanje sukoba interesa. Stoga je zaključila istragu utvrđenjem da nije bilo nepravilnosti u postupanju. ”

3. Stavak 7. odluke zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Podnositelj pritužbe tvrdio je da je, u skladu s odredbama Financijske uredbe EU-a, upravljanje proračunom zajednička odgovornost dužnosnika za ovjeravanje [1] i računovodstvenog službenika. Kad je riječ o dobrom izvršenju proračuna, to se odražava u činjenici da je računovodstveni službenik odgovoran za potvrđivanje sustava koje su utvrdili dužnosnici za ovjeravanje radi dostavljanja ili opravdavanja računovodstvenih informacija. Jedna je od daljnjih dužnosti računovodstvenog službenika utvrditi jesu li informacije na kojima se temelje plaćanja, a koje dostavljaju dužnosnici za ovjeravanje, pouzdane [2]. Računovodstveni službenik stoga se mora smatrati zajednički odgovornim za odluke o upravljanju proračunom.”

4. Točka 8. odluke zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Prema mišljenju podnositelja pritužbe Komisija stoga nije osigurala usklađenost s međunarodnim revizijskim standardima [3].  U skladu s međunarodnim revizijskim standardima [4], „unutarnji revizori moraju biti objektivni”[5] i „imati nepristran i nepristran stav te izbjegavati svaki sukob interesa [6]. Međunarodni revizijski standardi nadalje zahtijevaju da se „unutarnji revizori moraju suzdržati od ocjenjivanja određenih operacija za koje su prethodno bili odgovorni. Pretpostavlja se da je objektivnost umanjena ako unutarnji revizor pruža usluge provjere za djelatnost za koju je unutarnji revizor bio odgovoran u prethodnoj godini”[7]. Zbog zajedničke odgovornosti dužnosnika za ovjeravanje i računovodstvenog službenika u vezi s financijskim upravljanjem, narušavanje objektivnosti unutarnjeg revizora moglo bi se spriječiti samo ako je tijekom razdoblja mirovanja od jedne godine isključivo sudjelovao u aktivnostima koje nisu obuhvaćene odredbama Financijske uredbe EU-a.”

5. Točka 16. odluke zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„U skladu s Financijskom uredbom EU-a unutarnji revizor institucije ne može istodobno biti računovodstveni službenik (ili dužnosnik za ovjeravanje) te institucije ¹⁷. Ista osoba stoga ne može obavljati operativne funkcije istodobno s provjerom tih funkcija. Međutim, Financijskom uredbom ne zabranjuje se računovodstvenom službeniku da naknadno postane unutarnji revizor. Istodobno, kako je podnositelj pritužbe ispravno istaknuo, međunarodnim revizijskim standardima utvrđeno je da se „unutarnji revizori moraju suzdržati od ocjenjivanja određenih operacija za koje su prethodno bili odgovorni. Pretpostavlja se da je objektivnost umanjena ako unutarnji revizor pruža usluge provjere za djelatnost za koju je unutarnji revizor bio odgovoran u prethodnoj godini”. Ombudsmanica smatra da, ako računovodstveni službenik naknadno postane unutarnji revizor, institucija mora uspostaviti mjere za zaštitu objektivnosti revizije i osigurati da se funkcija unutarnjeg revizora obavlja na objektivan, nepristran i nepristran način. U slučaju kao što je ovaj, koji se odnosi na samo vrhovno upravljanje unutarnjom revizijom Komisije, mjere moraju biti posebno stroge, uzimajući u obzir i važnost percepcije javnosti.”

6. Točka 20. odluke zamjenjuje se sljedećim tekstom:

„Kad je riječ o mjeri koju je Komisija poduzela kako bi direktor obavljao unutarnju reviziju povezanu s prethodnom ulogom unutarnjeg revizora kao računovodstvenog službenika, podnositelj pritužbe istaknuo je da je direktor izravno podređen unutarnjem revizoru i da stoga unutarnji revizor može utjecati na karijeru direktora. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se time dovodi u pitanje činjenična objektivnost kojom direktor može provesti reviziju operacija za koje je njegov upravitelj prethodno bio odgovoran. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je osobito zabrinjavajuće to što je unutarnji revizor morao sastaviti ocjene osoblja direktora. Podnositelj pritužbe smatra da je neovisnost direktora ugrožena jer se mogao nadati da će dobiti bolju ocjenu. Mogao je dobiti i mogućnost budućeg napredovanja u karijeri.”

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

Strasbourg, 30. listopada 2019.

[1] Dužnosnik za ovjeravanje u svakoj instituciji odgovoran je za provedbu operacija prihoda i rashoda te za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima zakonitosti i pravilnosti.

[2] U skladu s člankom 68. Financijske uredbe. Financijska uredba je Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002, dostupna na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/PDF/?uri=CELEX:02012R0966-20160101&from=EN. Vidjeti i članak 52. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije („pravila za primjenu”).  

[3] U članku 98. stavku 1. Financijske uredbe navodi se da „[s]vaka institucija uspostavlja funkciju unutarnje revizije koja se obavlja u skladu s relevantnim međunarodnim standardima. Unutarnji revizor kojeg imenuje institucija odgovoran je instituciji za provjeru pravilnog funkcioniranja sustava i postupaka za izvršenje proračuna. Unutarnji revizor ne može biti ni dužnosnik za ovjeravanje ni računovodstveni službenik”(moje isticanje).  

[4] Međunarodni standardi za stručnu praksu unutarnje revizije (standardi IPPF-a).  

[5] Standard 1100 „Neovisnost i objektivnost” međunarodnih standarda za stručnu praksu unutarnje revizije https://na.theiia.org/translations/PublicDocuments/IPPF-Standards-2017-German.pdf  

[6] Standard 1120 „Pojedinačna objektivnost”. 

[7] Vidjeti normu 1130 A.1 „Umanjenje neovisnosti i objektivnosti”.

¹⁷ Članak 98. Financijske uredbe.