Kontekst

1. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) međunarodni je ugovor o ljudskim pravima koji je stupio na snagu 2008. Nakon desetljeća aktivizma pokreta za prava osoba s invaliditetom, UNCRPD je na međunarodnoj razini potvrdio politička, građanska, gospodarska, socijalna i kulturna prava osoba s invaliditetom.

2. EU je stranka Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja se primjenjuje od 2011. Stoga je EU kao poslodavac obvezan osobama s invaliditetom priznati pravo na „najviši mogući zdravstveni standard”. Pravo na zdravlje posebno uključuje pristup besplatnoj ili cjenovno pristupačnoj zdravstvenoj skrbi bez diskriminacije, kao i zabranu diskriminacije u pružanju zdravstvenog osiguranja. Ta su dva elementa relevantna za sustav zdravstvenog osiguranja za članove osoblja EU-a, Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS), kojim se uređuje nadoknada zdravstvenih troškova na temelju pravila kojima se uređuje zapošljavanje članova osoblja EU-a (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju)[1] i općih provedbenih odredbi koje je donijela Komisija. 

3. Usklađenost EU-a s njegovim obvezama na temelju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom redovito preispituje specijalizirano tijelo, Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom („Odbor UN-a”).

4. U tom su kontekstu 2015. godine, kada je EU bio podvrgnut prvom preispitivanju Odbora UN-a, izražene zabrinutosti u pogledu usklađenosti JSIS-a s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.[2] Točnije, tijekom postupka preispitivanja organizacije civilnog društva istaknule su da je JSIS od osoba s invaliditetom zahtijevao da dokažu da je njihov invaliditet istovjetan „ozbiljnoj bolesti” kako bi dobile puni povrat troškova za povezanu zdravstvenu skrb. Te su organizacije izrazile zabrinutost da su zbog tog uvjeta, kao i kriterija koji se upotrebljavaju za definiranje „ozbiljne bolesti”, mnoge osobe s invaliditetom imale dodatne troškove ovisno o njihovu invaliditetu.[3] Odbor UN-a u svojim je zaključcima izrazio zabrinutost da je JSIS diskriminirao članove osoblja EU-a s invaliditetom ili članove obitelji s invaliditetom.[4] Preporučio je reviziju programa kako bi se osigurala sveobuhvatna pokrivenost zdravstvenih potreba povezanih s invaliditetom na način koji je u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

5. Ombudsmanica je 2016. pokrenula stratešku istragu o tom pitanju. Ombudsmanica je 2018. utvrdila da je propust Komisije da poduzme bilo kakve učinkovite mjere kao odgovor na preporuku Odbora predstavljao nepravilnosti u postupanju te je preporučila Komisiji da revidira opće provedbene odredbe, odnosno pravila kojima se uređuje rad ZSZO-a. Također je dala pet prijedloga za poboljšanje.[5]

6. Komisija je prihvatila preporuku Ombudsmana i četiri prijedloga za poboljšanje, a 2020. ažurirane su smjernice o istražnim postupcima [6].

Inicijativa

7. EU se podvrgava drugom periodičnom preispitivanju te je stoga Ombudsman iskoristio tu priliku kako bi razmotrio što je učinjeno od prvog preispitivanja.

8. Kako bi procijenila jesu li uvedene promjene bile učinkovite u ostvarivanju konkretnih i pozitivnih promjena za članove osoblja EU-a s invaliditetom ili koji imaju člana obitelji s invaliditetom, ombudsmanica je 16. veljače 2024. [7] Komisiji uputila dopis u kojem je od nje zatražila odgovor na sljedeća pitanja:

A. kako je Komisija postupila u skladu s preporukom Ombudsmanice i trima njezinim prijedlozima za poboljšanje te, u širem smislu, kako je revizijom općih provedbenih planova osigurano da je ZSZO u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

B. kako su se kriteriji za procjenu teške bolesti primjenjivali na invaliditet i koje su bile posljedice ako jedan od njih ili više njih nisu bili ispunjeni;

C. Je li bilo kakvih razlika u pogledu prirode invaliditeta ili njegova percipiranog „stupanja” pri odlučivanju o potpunom povratu troškova;

D. kako je Komisija osigurala da povećana fleksibilnost ne dovede do povećane nepredvidivosti nadoknade;

E. Koje je mjere Komisija poduzela u pogledu podizanja svijesti o pristupu invaliditetu u pogledu ljudskih prava za zdravstvene djelatnike i članove osoblja EU-a koji rade na ZSZO-u;

F. Svaki statistički pregled koji bi Komisija morala pratiti.

9. Ombudsmanica je odgovor Komisije primila 10. srpnja 2024.[8]

Odgovori Komisije

10. Komisija je općenito naglasila svoju predanost da bude primjer u pogledu prava osoba s invaliditetom.[9] Objasnila je da je, iako je njezin odgovor usmjeren na reviziju i provedbu smjernica o istražnim postupcima, članovima osoblja s invaliditetom ili članovima obitelji s invaliditetom dostupan širok raspon drugih mjera potpore.

Daljnje postupanje u vezi s nalazima OI/4/2016/EA (pitanje A)

11. Kad je riječ o tome kako je Komisija postupila u skladu s preporukom Ombudsmana, Komisija je prvo iznijela opći okvir za nadoknadu troškova zdravstvene zaštite u skladu s Pravilnikom o osoblju. Objasnila je da se nakon reforme Pravilnika o osoblju 2013. u njima sada definiraju i dopunjuju koncepti invaliditeta i razumne prilagodbe u skladu s UNCPRD-om. Osim toga, objasnio je da troškove liječenja nadoknađuje JSIS, koji je isključivo zdravstveni sustav. Redovna pravila JSIS-a o povratu troškova, koja se primjenjuju na zdravstvene troškove osoba s invaliditetom, su sljedeća:

• Općenito, troškovi liječenja nadoknađuju se do 80 % ili 85 % ovisno o vrsti liječenja, bez obzira na to ima li korisnik invaliditet ili ne;
• Ako korisnik, uključujući korisnika s invaliditetom, ima „ozbiljnu bolest”, naknada se povećava na 100 % za sve povezane zdravstvene troškove.

12. Komisija je objasnila da se u Pravilniku o osoblju izričito navodi niz bolesti za koje se naknada troškova povećava na 100 %.[10] Druge bolesti za koje je utvrđeno da su „usporedive težine” također daju pravo na puni povrat troškova. Da bi se bolest kvalificirala kao takva, mora sadržavati četiri elementa navedena u općim provedbenim odredbama kao: (a) bolest koja će vjerojatno biti iscrpljena; (b) potrebu za agresivnim dijagnostičkim i/ili terapijskim postupcima; (c) prisutnost ili rizik od ozbiljnog invaliditeta i (d) skraćeni očekivani životni vijek.

13. Iako su ta četiri kriterija kumulativna, Komisija je objasnila da je već u prošlosti primjenjivala fleksibilan i holistički pristup u pogledu njihova ispunjavanja u pojedinačnim slučajevima. Nakon istrage Ombudsmana u predmetu OI/4/2016/EA Komisija je 2020. odlučila kodificirati tu fleksibilnost u smjernicama o istražnim postupcima. Stoga je Komisija nakon popisa kriterija u GIP-ovima uključila sljedeću izjavu: „Ti kumulativni kriteriji moraju podlijegati općoj procjeni ozbiljnosti posljedica bolesti o kojoj je riječ. S obzirom na njihovu moguću međusobnu povezanost, ocjena jednog od kriterija vjerojatno će utjecati na ocjenu drugih kriterija, osobito u slučaju teškog invaliditeta. Ispitivanje jednog kriterija s obzirom na procjenu drugih kriterija može dovesti do zaključka da je predmetni kriterij, posebno kriterij koji se odnosi na skraćeni očekivani životni vijek, ispunjen.”[11]

14. Komisija je navela da se time ne mijenja kumulativna priroda kriterija. Stoga „samo postojanje „ozbiljnog invaliditeta” ne podrazumijeva nužno priznavanje teške bolesti”.

15. Naposljetku, Komisija je navela da se tom ciljanom izmjenom smjernica o istražnim postupcima ne dovodi u pitanje opsežnija revizija smjernica o istražnim postupcima u budućnosti.

16. Kad je riječ o prijedlozima Europskog ombudsmana za poboljšanje, [12] odgovor Komisije može se sažeti kako slijedi:

• Neiscrpan popis pomoćnih uređaja za koje je moguć povrat troškova: Postupak je složen i dugotrajan, među ostalim i zbog brzog razvoja sektora, ali poseban tim trenutačno sastavlja takav popis kako bi dopunio postojeći popis u smjernicama o istražnim postupcima;
• Osposobljavanje rukovoditelja i osoblja koji rade na pitanjima povezanima s invaliditetom: Komisijin uvodni tečaj za nove rukovoditelje usmjeren je na potrebe osoblja s invaliditetom ili osoblja koje ima članove obitelji s invaliditetom, a materijali za daljnje osposobljavanje i učenje dostupni su svim članovima osoblja na internetu. Ured za raznolikost i uključivanje (DIO), osnovan 2020. u okviru Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost, organizirao je 2021. i 2022. niz događanja i radionica za podizanje svijesti o temama povezanima s invaliditetom za rukovoditelje, stručnjake za ljudske resurse, druge posebne skupine i cjelokupno osoblje;
• Savjetovanje s udrugama osoba s invaliditetom: Komisija raspravlja o zakonodavnim prijedlozima i politikama koji se odnose na članove osoblja u okviru foruma predviđenih Pravilnikom o osoblju (predstavnici osoblja i, u mnogim slučajevima, odbor osoblja), čime se osigurava sudjelovanje osoblja u cjelini. Komisija održava i redovite kontakte s udrugama osoblja EU-a povezanima s invaliditetom, s kojima se savjetuje zajedno sa Zajedničkim odborom za jednake mogućnosti o prijedlozima povezanima s invaliditetom. Takva su savjetovanja održana tijekom revizije smjernica o istražnim postupcima 2020.

Nadoknada troškova povezanih s invaliditetom u okviru novih smjernica o istražnim postupcima (pitanja B, C i D)

17. Kad je riječ o načinu na koji se četiri kriterija primjenjuju na osobe s invaliditetom (pitanje B), Komisija je podsjetila da su se ti kriteriji temeljili na tadašnjem mišljenju liječničkog vijeća ZSZO-a, koje je zaključilo da predstavljaju elemente zajedničke svim teškim bolestima navedenima u Pravilniku o osoblju. Svrha tih kriterija i dalje je utvrditi zdravstvena stanja „usporedive težine” kao ona koja su izričito navedena. Stoga kriteriji ostaju kumulativni i jednako se primjenjuju na osobe s invaliditetom ili bez njega, čak i kad se procjenjuje jesu li općenito ispunjeni ili nisu u pojedinačnoj situaciji.

18. Komisija je objasnila da je u praksi primijenila „fleksibilan i holistički pristup” pri procjeni međuovisnosti tih kriterija. Medicinski službenici utvrđuju činjenice i provode sveobuhvatnu medicinsku procjenu tih činjenica, tijekom koje samostalno analiziraju svaki kriterij, a zatim općenito procjenjuju njihovu međuovisnost. U tom je kontekstu važan kriterij „potrebe za agresivnim dijagnostičkim i/ili terapijskim postupkom”, osobito ako je bolest dovela ili bi mogla dovesti do „teškog invaliditeta”. Ako su u slučajevima „ozbiljnog invaliditeta” (ili rizika od njega) potrebne teške terapijske ili dijagnostičke mjere (uključujući važne financijske troškove), takve mjere mogu dovesti do zaključka da je ispunjen kriterij skraćenog očekivanog životnog vijeka, čak i ako to nije jasno utvrđeno. 

19. Kad je riječ o tome mogu li se odluke o potpunoj naknadi troškova razlikovati ovisno o vrsti oštećenja ili percipiranom „stupanju” (pitanje C), Komisija je ponovila da je sustav naknade na temelju Pravilnika o osoblju namijenjen pokrivanju troškova liječenja i da samo oni troškovi koji su povezani s priznatom teškom bolešću ispunjavaju uvjete za potpunu naknadu troškova. Objasnio je da je, kada ocjenjuje kriterij postojanja ili rizika od „ozbiljnog invaliditeta”, sam rizik dovoljan da bi kriterij bio ispunjen. Stoga ne postoji razlika koja se temelji na vrsti oštećenja, kao ni procjena utjecaja tog oštećenja na funkcioniranje osobe ili na njezine osobne, kućne ili društvene aktivnosti. Ono što je važno je prirodna povijest bolesti i medicinska dijagnoza liječnika kako bi se utvrdilo postoji li takav rizik ili se materijalizirao.

20. U odgovoru na pitanje o utjecaju fleksibilnosti na predvidljivost nadoknada (pitanje D) Komisija je navela da, iako fleksibilnost nužno podrazumijeva određenu nepredvidivost, tim se pristupom više poštuje potreba za pojedinačnom analizom svakog predmeta. Komisija je navela da se, kako bi se osigurala dosljednost i usklađen pristup, zdravstveni službenici sastaju kako bi dva puta mjesečno raspravljali o najsloženijim spisima, a nakon što se prizna teška bolest, zdravstveni službenik sastavlja interni popis mjera prihvatljivih za potpunu nadoknadu troškova kako bi se službenicima JSIS-a olakšala obrada zahtjeva.

Aktivnosti podizanja svijesti i praćenja (pitanja E i F)

21. Posljednja dva pitanja ombudsmanice odnosila su se na mjere koje je Komisija uvela kako bi osigurala i pratila provedbu pristupa invaliditetu u okviru ZSZO-a koji se temelji na ljudskim pravima, kako je propisano Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

22. Komisija je objasnila da, kad je riječ o podizanju svijesti o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i pristupu invaliditetu u pogledu ljudskih prava (pitanje E), njezini zdravstveni djelatnici u okviru svojeg nacionalnog osposobljavanja podliježu obvezama kontinuiranog osposobljavanja te stoga mogu prisustvovati relevantnim vanjskim seminarima. Komisija im savjetuje i da pohađaju internetski tečaj osposobljavanja o pravu, politici raznolikosti i invaliditetu na nacionalnoj razini. Osim toga, sedam članova specijaliziranog tima za invaliditet Ureda za obračun JSIS-a pruža osobni i namjenski pristup osoblju EU-a koje ima invaliditet ili člana obitelji s invaliditetom. Članovi tog tima blisko surađuju s Komisijom i službama za ljudska prava drugih institucija te sudjeluju na relevantnim seminarima ili konferencijama. 

23. Naposljetku, Komisija nije raspolagala statističkim podacima (pitanje F) koje je Ombudsman zatražio u pogledu broja zaprimljenih zahtjeva povezanih s invaliditetom za priznavanje teške bolesti i njihova ishoda. Komisija je ipak navela da je od 2020. zaprimila 39 pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju koje se odnose na nepriznavanje teške bolesti. Iako nije mogla utvrditi udio pritužbi koje su podnijele osobe s invaliditetom, istaknula je da je u devet slučajeva tužiteljica spomenula navodni invaliditet.

Ocjena Europskog ombudsmana

24. U Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom navodi se da osobe s invaliditetom imaju pravo na uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja bez diskriminacije na temelju invaliditeta. Pri ratifikaciji Konvencije EU se kao država stranka obvezao poduzeti odgovarajuće mjere u tom području. To, među ostalim, uključuje obvezu zabrane diskriminacije u pružanju zdravstvenog osiguranja, koje se mora pružati na pravedan i razuman način.[13]

25. Kad je ombudsmanica 2016. prvi put razmotrila to pitanje, njezina je istraga uslijedila nakon zabrinutosti Odbora UN-a da je JSIS diskriminirao osobe s invaliditetom. Ombudsmanica je tada utvrdila da je propust Komisije da djeluje u skladu s preporukom Odbora UN-a o reviziji ZSZO-a predstavljao nepravilnosti u postupanju. Pozvala je Komisiju da tumači Pravilnik o osoblju u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da izmijeni opće provedbene odredbe kako bi se osiguralo da su prikladnije i učinkovitije u procjeni ozbiljnosti posebne situacije osoba s invaliditetom. Ombudsmanica je iznijela niz prijedloga o tome kako bi se to moglo učiniti u GIP-ovima, na primjer pojašnjavanjem postojećeg teksta, uvođenjem posebnih dodatnih odredbi ili uvođenjem skupa alternativnih kriterija primjenjivih na invaliditet [14].  

26. Svrha te strateške inicijative bila je procijeniti jesu li se izmjenama ZSZO-a koje je uvela Komisija djelotvorno odgovorilo na zabrinutost koju su 2015. izrazili Odbor UN-a i Ombudsman 2018. Nažalost, na temelju odgovora Komisije ombudsmanica nije uvjerena da je to slučaj zbog razloga navedenih u nastavku.

27. Prvo, kad je riječ o općim provedbenim odredbama , glavna je promjena uvedena njihovom revizijom 2020. izričita kodifikacija prakse koja ne samo da je već postojala, nego je već bila propisana i sudskom praksom EU-a.[15] Priroda i kumulativni učinak četiriju kriterija u slučajevima invaliditeta bili su nepromijenjeni. Stoga se revizijom smjernica o istražnim postupcima iz 2020. u velikoj mjeri održava sustav kakav je već postojao prije preporuke Odbora UN-a.

28. S obzirom na to, ombudsmanica smatra da takve površne promjene vjerojatno neće biti dovoljne za rješavanje temeljne zabrinutosti Odbora UN-a da JSIS diskriminira osobe s invaliditetom. Podsjeća, kao i 2018., da se načelima jednakog postupanja i nediskriminacije zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano.[16] Kako bi se postigao puni učinak toga, Komisija bi trebala uzeti u obzir i diskriminaciju osoba s invaliditetom kao skupine (jer četiri kriterija, iako neutralna po izgledu, nisu osmišljena imajući na umu invaliditet) i unutar njihove skupine (jer oštećenja s usporedivim učincima na svakodnevni život mogu, ovisno o njihovoj prirodi, više ili manje lako ispunjavati četiri kriterija). Ombudsmanica još jednom poziva Komisiju da razmotri načine revizije pravila kojima se uređuje ZSZO kako bi se osigurala sveobuhvatna pokrivenost zdravstvenih potreba povezanih s invaliditetom, u skladu s onim što je Odbor UN-a pozvao i kako se zahtijeva od EU-a kao države stranke Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

29. Drugo, kad je riječ o drugim mjerama za osiguravanje usklađenosti s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom u pružanju zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, ombudsmanica je zabrinuta da Komisija možda neće ispuniti standarde koji se od nje očekuju u pogledu podizanja razine osviještenosti, osposobljavanja i mjera praćenja.

30. Konkretno, u okviru trenutačnih smjernica o istražnim postupcima usklađenost ZSZO-a s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom uglavnom se oslanja na povećanu fleksibilnost odobrenu medicinskom službeniku zaduženom za predmet. Međutim, čini se da Komisija nije razvila osposobljavanje ili smjernice kako bi osigurala da njezini zdravstveni djelatnici iskoriste tu fleksibilnost u skladu s Konvencijom.[17] Umjesto toga, čini se da se Komisija oslanja na obvezu medicinskog osoblja da se kontinuirano stručno usavršava, ali bez preispitivanja sadržaja tih programa ili daljnjeg posebnog osposobljavanja o pristupu invaliditetu u pogledu ljudskih prava u odnosu na opće provedbene odredbe.

31. Ombudsman nije uvjeren da je činjenica da medicinski službenici mogu kolegijalno raspravljati o najsloženijim predmetima dovoljna da se zajamči dosljednost, predvidljivost i usklađenost s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom u obradi predmeta povezanih s invaliditetom. To je još više zabrinjavajuće s obzirom na to da se ne čini da Komisija ima uspostavljen sustav za praćenje broja zahtjeva za priznavanje „teške bolesti” koje su podnijele osobe s invaliditetom ili koji su podneseni u njihovo ime i njihova ishoda.[18] S obzirom na prethodno navedeno, upitno je kako Komisija može sa sigurnošću potvrditi da se ZSZO provodi na način koji je u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

32. Stoga, iako Ombudsmanica pozdravlja i prima na znanje napore koje je Komisija uložila u neke aspekte svoje prethodne istrage, i dalje je razočarana ukupnom razinom uključenosti Komisije u to pitanje tijekom proteklog desetljeća. Podsjeća da Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom sadržava izričite obveze država stranaka u pogledu prikupljanja informacija u svrhu oblikovanja i provedbe politika kako bi se Konvencija u potpunosti provela.[19] U tom kontekstu potiče Komisiju da počne učinkovito pratiti situaciju osoba s invaliditetom u okviru JSIS-a i da istraži druge mjere kojima bi se taj sustav mogao uskladiti s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

33. Kao članica Okvira EU-a za Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, ombudsmanica će nastaviti pratiti to pitanje i čekat će ishod drugog preispitivanja EU-a koje će provesti Odbor UN-a.  

Zaključci

Ombudsmanica zaključuje tu stratešku inicijativu sljedećim zaključcima:

Ombudsmanica nije uvjerena da je revizija pravila kojima se uređuje ZSZO koju je Komisija provela 2020. bila dovoljna za rješavanje zabrinutosti Odbora UN-a da ZSZO diskriminira osobe s invaliditetom.

Ombudsmanica će, kao članica Okvira EU-a za Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, nastaviti pratiti to pitanje i čekat će ishod drugog preispitivanja EU-a koje će provesti Odbor UN-a.

Komisija će biti obaviještena o ovoj završnoj napomeni.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 12. veljače 2025.

 

[1] Članak 72. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kako su utvrđeni Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68.

[2] Članak 25. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, dostupan na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf

[3] Alternativno izvješće Europskog foruma osoba s invaliditetom o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, str. 75., dostupno na: https://www.autismeurope.org/wp-content/uploads/2017/08/2015-03-04-edf-alternative-report-final-accessible.pdf

[4] Zaključne napomene o početnom izvješću Europske unije, CRPD/C/EU/CO/1, točke od 86. do 87., dostupno na: https://digitallibrary.un.org/record/812354?ln=en&v=pdf

[5] Sve pojedinosti o istrazi OI/4/2016/EA, preporuci i prijedlozima za poboljšanje dostupne su na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/112191

[6] Odluka Komisije C(2020) 3002 final.

[7] Pismo i popis pitanja dostupni su na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/opening-summary/en/18217 0

[8] Dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/correspondence/en/194374

[9] Strategija EU-a o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. 2030., dostupna na: https://employment-social-affairs.ec.europa.eu/policies-and-activities/social-protection-social-inclusion/persons-disabilities/union-equality-strategy-rights-persons-disabilities-2021-2030_en

[10] Naime, tuberkuloza, poliomijelitis, rak i mentalne bolesti.

[11] Odluka Komisije C(2020) 3002 final.

[12] Od Komisije je zatraženo da iznese primjedbe na sljedeća tri prijedloga za poboljšanje: (1) Komisija bi trebala objaviti neiscrpan popis pomoćnih uređaja koji se nadoknađuju u skladu s GIP-ovima. (4) Ako se to već ne događa, Komisija bi trebala osigurati da posebno osposobljavanje o tome kako se nositi s invaliditetom bude dio uvodnog programa za njezino osoblje koje radi na povezanim pitanjima, kao i za osoblje na rukovodećoj razini. (5) Komisija bi trebala uspostaviti redovite kontakte s udrugama članova osoblja EU-a s invaliditetom ili koji imaju članove obitelji s invaliditetom kako bi dobila povratne informacije o svakodnevnoj primjeni ZSZO-a i socijalnih sustava za osobe s invaliditetom. Komisija bi se također trebala na smislen, pravodoban i strukturiran način savjetovati s tim udruženjima pri izradi i provedbi zakonodavstva i politika koje se na njih odnose.

[13] Članak 25. točka (e) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, dostupan na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf

[14] Preporuka Europskog ombudsmana u dokumentu OI/4/2016/EA, osobito točke 32. – 34., dostupna na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/99578

[15] Vidjeti, na primjer, predmet F-23/10, Allen protiv Komisije, točka 79.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=F-23/10&language=EN ; ili, u novije vrijeme, T-685/21, IR/Komisija, t. 61.-62.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&td=ALL&num=T-685/21

[16] Presuda Suda od 10. siječnja 2006. u predmetu C‐344/04, IATA i ELFAA, točka 95., dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=c-344/04

[17] Kao što je propisano člankom 25. točkom (d) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, dostupno na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf

[18] Pitanje dostupnih podataka za konkretnu procjenu uključivanja osoba s invaliditetom u radnu snagu EU-a istaknuto je i u nedavnom izvješću Europskog revizorskog suda naslovljenom „Potpora osobama s invaliditetom. Praktični učinak djelovanja EU-a ograničen je”, posebno točke 61.–69. i 92., dostupne na: https://www.eca.europa.eu/ECAPublications/SR-2023-20/SR-2023-20_EN.pdf

[19] Članak 31. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, dostupan na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf