Osnovne informacije

1. Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) međunarodni je ugovor o ljudskim pravima koji je stupio na snagu 2008. Nakon desetljeća aktivizma pokreta za prava osoba s invaliditetom, UNCRPD je na međunarodnoj razini potvrdio politička, građanska, gospodarska, socijalna i kulturna prava osoba s invaliditetom.

2. EU je stranka Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, koja se primjenjuje od 2011. Stoga EU kao poslodavac ima obvezu priznati pravo osoba s invaliditetom na „najviši mogući standard zdravlja”. Pravo na zdravlje posebno uključuje pristup besplatnoj ili cjenovno pristupačnoj zdravstvenoj skrbi bez diskriminacije, kao i zabranu diskriminacije u pružanju zdravstvenog osiguranja. Ta su dva elementa relevantna za sustav zdravstvenog osiguranja za članove osoblja EU-a, Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS), kojim se uređuje nadoknada troškova povezanih sa zdravljem na temelju pravila kojima se uređuje zapošljavanje članova osoblja EU-a („Pravilnik o osoblju”)[1] i općih provedbenih odredbi koje je donijela Komisija. 

3. Usklađenost EU-a s njegovim obvezama na temelju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom redovito preispituje specijalizirano tijelo, Odbor UN-a za prava osoba s invaliditetom („Odbor UN-a”).

4. U tom kontekstu, kad je 2015. Odbor UN-a proveo prvo preispitivanje EU-a, izražena je zabrinutost u pogledu usklađenosti JSIS-a s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.[2] Točnije, tijekom postupka preispitivanja organizacije civilnog društva istaknule su da je JSIS od osoba s invaliditetom zahtijevao da dokažu da je njihov invaliditet istovjetan „teškoj bolesti” kako bi dobile punu naknadu za povezanu zdravstvenu skrb. Te su organizacije izrazile zabrinutost da su zbog tog uvjeta i kriterija koji se upotrebljavaju za definiranje „teške bolesti” mnoge osobe s invaliditetom imale dodatne troškove ovisno o invaliditetu.[3] Odbor UN-a u svojim je zaključcima izrazio zabrinutost zbog toga što je JSIS diskriminirao članove osoblja EU-a s invaliditetom ili članove obitelji s invaliditetom.[4] Preporučio je reviziju programa kako bi se osigurala sveobuhvatna pokrivenost zdravstvenih potreba povezanih s invaliditetom na način koji je u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

5. Ombudsmanica je 2016. pokrenula stratešku istragu o tom pitanju. Ombudsmanica je 2018. utvrdila da je propust Komisije da poduzme djelotvorne mjere kao odgovor na preporuku Odbora predstavljao nepravilnosti u postupanju te je preporučila da Komisija revidira opće provedbene odredbe, odnosno pravila kojima se uređuje rad ZSZO-a. Također je dala pet prijedloga za poboljšanje.[5]

6. Komisija je prihvatila preporuku Ombudsmana i četiri prijedloga za poboljšanje, a GIP-ovi su 2020. ažurirani [6].

Inicijativa

7. EU je u postupku drugog periodičnog preispitivanja te je stoga Ombudsman iskoristio tu priliku kako bi razmotrio što je učinjeno od prvog preispitivanja.

8. Kako bi se procijenilo jesu li uvedene promjene bile djelotvorne u ostvarivanju konkretnih i pozitivnih promjena za članove osoblja EU-a s invaliditetom ili koji imaju člana obitelji s invaliditetom, ombudsmanica je 16. veljače 2024. pisala Komisiji [7] tražeći odgovor Komisije na sljedeća pitanja:

A. kako je Komisija postupila u skladu s preporukom ombudsmanice i s trima njezinim prijedlozima za poboljšanje te, u širem smislu, kako se revizijom općih provedbenih odredbi osiguralo da je ZSZO usklađen s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

B. kako su kriteriji za procjenu teške bolesti primijenjeni na invaliditet i koje su bile posljedice ako jedan od njih ili više njih nisu bili ispunjeni;

C. je li došlo do razlike u pogledu prirode invaliditeta ili njegova percipiranog „stupanja” pri odlučivanju o potpunom povratu troškova;

D. kako je Komisija osigurala da povećana fleksibilnost ne dovede do povećane nepredvidljivosti povrata;

E. Koje je mjere Komisija poduzela u pogledu podizanja svijesti zdravstvenih djelatnika i članova osoblja EU-a koji rade na ZSZO-u o pristupu invaliditetu koji se temelji na ljudskim pravima;

F. Svaki statistički pregled koji bi Komisija morala pratiti.

9. Ombudsmanica je primila odgovor Komisije 10. srpnja 2024.[8]

Odgovori Komisije

10. Kao opću izjavu Komisija je naglasila svoju predanost da bude primjer u pogledu prava osoba s invaliditetom.[9] Objasnila je da je, iako je njezin odgovor usmjeren na reviziju i provedbu općih provedbenih odredbi, članovima osoblja s invaliditetom ili članovima obitelji s invaliditetom dostupan širok raspon drugih mjera potpore.

Daljnje postupanje u vezi s nalazima izvješća OI/4/2016/EA (pitanje A)

11. Kad je riječ o tome kako je Komisija postupila u skladu s preporukom Europskog ombudsmana, Komisija je prvo iznijela opći okvir za nadoknadu troškova zdravstvene zaštite u skladu s Pravilnikom o osoblju. Objasnila je da nakon reforme Pravilnika o osoblju iz 2013. oni sada definiraju i dopunjuju koncepte invaliditeta i razumne prilagodbe u skladu s UNCPRD-om. Nadalje, objasnila je da troškove liječenja nadoknađuje JSIS, koji je isključivo zdravstveni sustav. Pravila ZSZO-a o redovitoj naknadi troškova, koja se primjenjuju na zdravstvene troškove osoba s invaliditetom, su sljedeća:

• Općenito, troškovi liječenja nadoknađuju se do 80 % ili 85 % ovisno o vrsti liječenja, bez obzira na to ima li korisnik invaliditet ili ne;
• Ako korisnik, uključujući korisnika s invaliditetom, ima „tešku bolest”, nadoknada se povećava na 100 % za sve povezane zdravstvene troškove.

12. Komisija je objasnila da se u Pravilniku o osoblju izričito navodi niz bolesti za koje je povrat troškova povećan na 100 %.[10] Ostale bolesti koje su priznate kao „usporedive težine” također dovode do prava na puni povrat troškova. Da bi se bolest smatrala takvom, mora sadržavati četiri elementa navedena u OPO-ima kao: (a) bolest koja će vjerojatno biti izvučena; (b) potreba za agresivnim dijagnostičkim i/ili terapijskim postupcima; (c) prisutnost ili rizik od ozbiljnog hendikepa i (d) skraćeni očekivani životni vijek.

13. Iako su ta četiri kriterija kumulativna, Komisija je objasnila da je već u prošlosti primijenila fleksibilan i holistički pristup u pogledu njihova ispunjavanja u pojedinačnim slučajevima. Nakon istrage Ombudsmana u predmetu OI/4/2016/EA Komisija je 2020. odlučila kodificirati tu fleksibilnost u općim provedbenim odredbama. Stoga je Komisija nakon popisa kriterija u OPO-ima uključila sljedeću izjavu: „Ovi kumulativni kriteriji moraju podlijegati sveobuhvatnoj procjeni ozbiljnosti posljedica predmetne bolesti. S obzirom na način na koji mogu biti međusobno povezani, procjena jednog od kriterija vjerojatno će utjecati na procjenu drugih kriterija, posebno u pogledu slučajeva teškog invaliditeta. Ispitivanje jednog kriterija s obzirom na ocjenu drugih kriterija može dovesti do zaključka da je predmetni kriterij, posebno kriterij koji se odnosi na skraćeni očekivani životni vijek, ispunjen.”[11]

14. Komisija je navela da se time ne mijenja kumulativna priroda kriterija. Stoga „samo postojanje „ozbiljnog hendikepa” ne podrazumijeva nužno priznavanje teške bolesti”.

15. Naposljetku, Komisija je navela da se tom ciljanom izmjenom općih provedbenih odredbi ne dovodi u pitanje opsežnija revizija općih provedbenih odredbi u budućnosti.

16. Kad je riječ o prijedlozima Europskog ombudsmana za poboljšanje, [12] odgovor Komisije može se sažeti kako slijedi:

• Neiscrpan popis pomoćnih uređaja koji se mogu nadoknaditi: postupak je složen i dugotrajan, među ostalim i zbog brzog razvoja sektora, ali poseban tim trenutačno sastavlja takav popis kako bi dopunio postojeći popis u GIP-ovima;
• Osposobljavanje rukovoditelja i osoblja koje radi na pitanjima povezanima s invaliditetom: Komisijin uvodni tečaj za nove rukovoditelje usmjeren je na potrebe osoblja s invaliditetom ili članova obitelji s invaliditetom, a dodatni materijali za osposobljavanje i učenje dostupni su na internetu za sve osoblje. Ured za raznolikost i uključivanje (DIO), osnovan 2020. u okviru Glavne uprave za ljudske resurse i sigurnost, organizirao je 2021. i 2022. niz događanja i radionica za podizanje svijesti o temama povezanima s invaliditetom za rukovoditelje, stručnjake za ljudske resurse, druge posebne skupine i cjelokupno osoblje;
• Savjetovanje s udrugama osoba s invaliditetom: Komisija raspravlja o zakonodavnim prijedlozima i politikama koji se odnose na članove osoblja u okviru foruma predviđenih Pravilnikom o osoblju (predstavnici osoblja i, u mnogim slučajevima, odbor osoblja), čime se osigurava uključenost osoblja u cjelini. Komisija održava i redovite kontakte s udrugama osoblja EU-a povezanima s invaliditetom, s kojima se savjetuje zajedno sa Zajedničkim odborom za jednake mogućnosti o prijedlozima povezanima s invaliditetom. Ta su savjetovanja provedena 2020. kada su opće provedbene odredbe revidirane.

Nadoknada troškova povezanih s invaliditetom u okviru novih općih provedbenih odredbi (pitanja B, C i D)

17. Kad je riječ o tome kako se četiri kriterija primjenjuju na osobe s invaliditetom (pitanje B), Komisija je podsjetila da su se ti kriteriji temeljili na tadašnjem mišljenju liječničkog vijeća ZSZO-a, u kojem je zaključeno da oni predstavljaju elemente zajedničke svim teškim bolestima navedenima u Pravilniku o osoblju. Svrha tih kriterija i dalje je utvrditi zdravstvena stanja „usporedive težine” kao ona koja su izričito navedena. Stoga su kriteriji i dalje kumulativni i jednako se primjenjuju na osobe s invaliditetom ili bez njega, čak i kad se procjenjuje jesu li općenito ispunjeni u pojedinačnoj situaciji.

18. Komisija je objasnila da je u praksi primijenila „fleksibilan i holistički pristup” pri procjeni međuovisnosti tih kriterija. Liječnici utvrđuju činjenice i provode sveobuhvatnu medicinsku procjenu tih činjenica, tijekom koje samostalno analiziraju svaki kriterij, a zatim globalno procjenjuju njihovu međuovisnost. U tom je kontekstu važan kriterij „potrebe za agresivnim dijagnostičkim i/ili terapijskim postupkom”, osobito ako je bolest dovela ili bi mogla dovesti do „ozbiljnog hendikepa”. Ako su u slučajevima „ozbiljnog invaliditeta” (rizika od) potrebne teške terapijske ili dijagnostičke mjere (uključujući važne financijske troškove), takve mjere mogu dovesti do zaključka da je kriterij skraćenog očekivanog životnog vijeka ispunjen, čak i ako to nije jasno utvrđeno. 

19. Kad je riječ o tome mogu li se odluke o potpunoj nadoknadi troškova razlikovati ovisno o vrsti oštećenja ili njihovu percipiranom „stupanju” (pitanje C), Komisija je ponovila da je sustav nadoknade troškova na temelju Pravilnika o osoblju namijenjen pokrivanju zdravstvenih troškova i da samo oni troškovi koji su povezani s priznatom teškom bolešću ispunjavaju uvjete za potpunu nadoknadu troškova. Objasnila je da je, kada ocjenjuje kriterij prisutnosti ili rizika od „ozbiljnog invaliditeta”, sam rizik dovoljan da bi kriterij bio ispunjen. Stoga ne postoji razlika ovisno o vrsti oštećenja, kao ni procjena utjecaja tog oštećenja na funkcioniranje osobe ili na njezine osobne, obiteljske ili društvene aktivnosti. Ono što je važno je prirodna povijest bolesti i medicinska dijagnoza liječnika kako bi se utvrdilo postoji li takav rizik ili je li se materijalizirao.

20. U odgovoru na pitanje o utjecaju fleksibilnosti na predvidljivost povrata (pitanje D) Komisija je navela da, iako fleksibilnost nužno podrazumijeva određenu nepredvidljivost, tim se pristupom više poštuje potreba za pojedinačnom analizom svakog spisa. Komisija je navela da se, kako bi se osigurala dosljednost i usklađen pristup, medicinski službenici sastaju kako bi dvaput mjesečno raspravljali o najsloženijim predmetima, a nakon što se prizna teška bolest, medicinski službenik sastavlja interni popis mjera koje ispunjavaju uvjete za potpunu nadoknadu troškova kako bi se olakšala obrada zahtjeva službenika JSIS-a.

Aktivnosti podizanja svijesti i praćenja (pitanja E i F)

21. Posljednja dva pitanja Ombudsmana odnosila su se na mjere koje je Komisija uvela kako bi osigurala i pratila provedbu pristupa osoba s invaliditetom koji se temelji na ljudskim pravima u ZSZO-u, kako je propisano Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

22. Komisija je objasnila da su, kad je riječ o podizanju svijesti o Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom i pristupu invaliditetu koji se temelji na ljudskim pravima (pitanje E), njezini zdravstveni djelatnici, u okviru svojeg nacionalnog osposobljavanja, obvezani obvezama kontinuiranog osposobljavanja te stoga mogu prisustvovati relevantnim vanjskim seminarima. Komisija im savjetuje i da pohađaju internetski tečaj osposobljavanja o pravu, politici raznolikosti i invaliditetu na nacionalnoj razini. Osim toga, sedam članova specijaliziranog tima Ureda za obračun JSIS-a za osobe s invaliditetom pruža osobni i namjenski pristup osoblju EU-a s invaliditetom ili članu obitelji s invaliditetom. Članovi tog tima blisko surađuju s Komisijom i službama za ljudska prava drugih institucija te sudjeluju i na relevantnim seminarima ili konferencijama. 

23. Naposljetku, Komisija nije raspolagala statističkim podacima (pitanje F) koje je zatražio Ombudsman u vezi s brojem podnesenih zahtjeva povezanih s invaliditetom za priznavanje teške bolesti i njihovim ishodom. Međutim, Komisija je navela da je od 2020. primila 39 pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju koje se odnose na nepriznavanje teške bolesti. Iako nije mogao utvrditi udio pritužbi koje su podnijele osobe s invaliditetom, istaknuo je da je u devet slučajeva podnositelj zahtjeva spomenuo navodni invaliditet.

Procjena Europskog ombudsmana

24. U Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom navodi se da osobe s invaliditetom imaju pravo na uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja bez diskriminacije na temelju invaliditeta. Pri ratifikaciji Konvencije EU se kao država stranka obvezao poduzeti odgovarajuće mjere u tom području. To uključuje, među ostalim, obvezu zabrane diskriminacije u pružanju zdravstvenog osiguranja, koje se mora pružati na pravedan i razuman način.[13]

25. Kada je 2016. Ombudsmanica prvi put istražila to pitanje, njezina je istraga uslijedila nakon zabrinutosti Odbora UN-a da je JSIS diskriminirao osobe s invaliditetom. Ombudsmanica je tada utvrdila da je propust Komisije da postupi u skladu s preporukom Odbora UN-a o reviziji ZSZO-a predstavljao nepravilnosti u postupanju. Pozvala je Komisiju da tumači Pravilnik o osoblju u svjetlu Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom te da izmijeni opće provedbene odredbe kako bi se osiguralo da budu prikladnije i učinkovitije u procjeni ozbiljnosti posebne situacije osoba s invaliditetom. Ombudsmanica je iznijela niz prijedloga o tome kako bi se to moglo učiniti u općim provedbenim odredbama, primjerice pojašnjenjem postojećeg teksta, uvođenjem posebnih dodatnih odredaba ili uvođenjem skupa alternativnih kriterija koji se primjenjuju na invaliditet.[14]  

26. Svrha te strateške inicijative bila je procijeniti je li se izmjenama ZSZO-a koje je uvela Komisija djelotvorno odgovorilo na zabrinutost koju su 2015. izrazili Odbor UN-a, a 2018. Ombudsman. Nažalost, na temelju odgovora Komisije Ombudsman nije uvjeren da je to slučaj zbog razloga navedenih u nastavku.

27. Prvo, kad je riječ o OPO-ima , glavna promjena uvedena njihovom revizijom 2020. izričita je kodifikacija prakse koja ne samo da je već postojala, već se i zahtijevala sudskom praksom EU-a.[15] Priroda i kumulativni učinak četiriju kriterija u slučajevima invaliditeta bili su nepromijenjeni. Stoga se revizijom općih provedbenih odredbi iz 2020. u velikoj mjeri zadržava sustav kakav je već postojao prije preporuke Odbora UN-a.

28. S obzirom na to, ombudsmanica smatra da takve površne promjene vjerojatno neće biti dovoljne za rješavanje temeljne zabrinutosti Odbora UN-a da JSIS diskriminira osobe s invaliditetom. Podsjeća, kao što je to učinila 2018., da načela jednakog postupanja i nediskriminacije zahtijevaju da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na jednak način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano.[16] Kako bi se to u potpunosti ostvarilo, Komisija bi trebala uzeti u obzir i diskriminaciju osoba s invaliditetom kao skupine (jer četiri kriterija, iako neutralna po izgledu, nisu osmišljena imajući na umu invaliditet) i unutar njihove skupine (jer oštećenja s usporedivim učincima na svakodnevni život mogu, ovisno o njihovoj prirodi, više ili manje lako ispuniti četiri kriterija). Ombudsmanica još jednom poziva Komisiju da razmotri načine revizije pravila kojima se uređuje ZSZO kako bi se osigurala sveobuhvatna pokrivenost zdravstvenih potreba povezanih s invaliditetom, u skladu s onim što je Odbor UN-a zatražio i što se zahtijeva od EU-a kao države stranke Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

29. Drugo, kad je riječ o drugim mjerama kojima se osigurava usklađenost s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom u pružanju zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja, ombudsmanica je zabrinuta da Komisija možda neće ispuniti standarde koji se od nje očekuju u pogledu mjera podizanja svijesti, osposobljavanja i praćenja.

30. Konkretno, u skladu s trenutačnim općim provedbenim odredbama usklađenost ZSZO-a s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom uglavnom se oslanja na povećanu fleksibilnost dodijeljenu medicinskom službeniku zaduženom za predmet. Međutim, čini se da Komisija nije razvila osposobljavanje ili smjernice kako bi osigurala da njezini zdravstveni djelatnici iskoriste tu fleksibilnost u skladu s Konvencijom.[17] Umjesto toga, čini se da se Komisija oslanja na obvezu medicinskog osoblja da nastavi s profesionalnim usavršavanjem, ali bez preispitivanja sadržaja tih programa ili daljnjeg posebnog osposobljavanja o pristupu invaliditetu u pogledu ljudskih prava u odnosu na opće provedbene odredbe.

31. Ombudsmanica nije uvjerena da je činjenica da medicinski službenici mogu kolegijalno raspravljati o najsloženijim predmetima dovoljna kako bi se zajamčila dosljednost, predvidljivost i usklađenost s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom u obradi predmeta povezanih s invaliditetom. To je još zabrinjavajuće s obzirom na to da se ne čini da Komisija ima uspostavljen sustav za praćenje broja zahtjeva za priznavanje „ozbiljne bolesti” koje su podnijele osobe s invaliditetom ili koji su podneseni u njihovo ime i njihova ishoda.[18] S obzirom na prethodno navedeno, upitno je kako Komisija može sa sigurnošću potvrditi da se ZSZO provodi na način koji je u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

32. Stoga, iako Ombudsmanica pozdravlja i prima na znanje napore koje je Komisija uložila u neke aspekte svoje prethodne istrage, i dalje je razočarana ukupnom razinom angažmana Komisije u tom pitanju tijekom proteklog desetljeća. Podsjeća da Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom sadržava izričite obveze za države stranke u pogledu prikupljanja informacija u svrhu oblikovanja i provedbe politika kako bi se Konvencija u potpunosti provela.[19] U tom kontekstu poziva Komisiju da počne učinkovito pratiti situaciju osoba s invaliditetom u okviru ZSZO-a i da istraži druge mjere kojima bi se taj program mogao uskladiti s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

33. Kao članica Okvira EU-a za Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, ombudsmanica će nastaviti pratiti to pitanje i čekat će ishod drugog preispitivanja EU-a koje će provesti Odbor UN-a.  

Zaključci

Ombudsmanica tu stratešku inicijativu zaključuje sljedećim zaključcima:

Ombudsmanica nije uvjerena da je revizija pravila o ZSZO-u koju je Komisija provela 2020. bila dovoljna za rješavanje zabrinutosti Odbora UN-a da ZSZO diskriminira osobe s invaliditetom.

Ombudsmanica će, kao članica Okvira EU-a za Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, nastaviti pratiti to pitanje i čekat će ishod drugog preispitivanja EU-a koje će provesti Odbor UN-a.

Komisija će biti obaviještena o ovoj zaključnoj napomeni.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 12. veljače 2025.

 

[1] Članak 72. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika kako su utvrđeni Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68.

[2] Članak 25. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, dostupan na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf

[3] Alternativno izvješće Europskog foruma osoba s invaliditetom o provedbi Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, str. 75., dostupno na: https://www.autismeurope.org/wp-content/uploads/2017/08/2015-03-04-edf-alternative-report-final-access.pdf

[4] Zaključne napomene o početnom izvješću Europske unije, CRPD/C/EU/CO/1, točke 86.–87., dostupne na: https://digitallibrary.un.org/record/812354?ln=en&v=pdf

[5] Sve pojedinosti o istrazi OI/4/2016/EA, preporuci i prijedlozima za poboljšanje dostupne su na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/decision/en/112191

[6] Odluka Komisije C(2020) 3002 final.

[7] Pismo i popis pitanja dostupni su na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/opening-summary/en/18217 0

[8] Dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/correspondence/en/194374

[9] Strategija EU-a o pravima osoba s invaliditetom za razdoblje 2021. 2030., dostupno na: https://employment-social-affairs.ec.europa.eu/policies-and-activities/social-protection-social-inclusion/persons-disabilities/union-equality-strategy-rights-persons-disabilities-2021-2030_en

[10] Naime, tuberkuloza, poliomijelitis, rak i mentalne bolesti.

[11] Odluka Komisije C(2020) 3002 final.

[12] Od Komisije je zatraženo da komentira sljedeća tri prijedloga za poboljšanje: (1) Komisija bi trebala objaviti neiscrpan popis pomoćnih uređaja koji se mogu nadoknaditi u skladu s općim provedbenim odredbama. (4) Ako se to već ne događa, Komisija bi trebala osigurati da je posebno osposobljavanje o tome kako se nositi s invaliditetom dio uvodnog programa za njezino osoblje koje radi na povezanim pitanjima, kao i za osoblje na rukovodećoj razini. (5) Komisija bi trebala uspostaviti redovite kontakte s udrugama članova osoblja EU-a s invaliditetom ili koji imaju članove obitelji s invaliditetom kako bi dobila povratne informacije o svakodnevnoj primjeni ZSZO-a i socijalnih programa za osobe s invaliditetom. Komisija bi se također trebala na smislen, pravodoban i strukturiran način savjetovati s tim udruženjima u razvoju i provedbi zakonodavstva i politika koje se na njih odnose.

[13] Članak 25. točka (e) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, dostupan na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf

[14] Preporuka Ombudsmana u predmetu OI/4/2016/EA, osobito točke 32.–34., dostupna na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/recommendation/en/99578

[15] Vidjeti, primjerice, predmet F-23/10, Allen protiv Komisije, točka 79.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=F-23/10&language=EN ; ili, u novije vrijeme, T-685/21, IR protiv Komisije, točke 61.–62.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&td=ALL&num=T-685/21

[16] Presuda Suda od 10. siječnja 2006. u predmetu C‑344/04, IATA i ELFAA, točka 95., dostupna na: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?language=en&num=c-344/04

[17] Kao što je propisano člankom 25. točkom (d) Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, dostupno na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf

[18] Pitanje dostupnih podataka za konkretnu procjenu uključivanja osoba s invaliditetom u radnu snagu EU-a istaknuto je i u nedavnom izvješću Europskog revizorskog suda pod naslovom „Potpora osobama s invaliditetom. Praktični učinak djelovanja EU-a ograničen je”, posebno točke 61.–69. i 92., dostupne na: https://www.eca.europa.eu/ECAPublications/SR-2023-20/SR-2023-20_EN.pdf

[19] Članak 31. UNCRPD-a, dostupan na: https://www.un.org/disabilities/documents/convention/convoptprot-e.pdf