Okolnosti pritužbe

1. Infineon, njemački proizvođač poluvodiča, sudjelovao je u istrazi kartela Smart Card Chips koju je provela Europska komisija. Komisija je 3. rujna 2014. donijela odluku kojom je različitim članovima zabranjenog sporazuma izrekla novčane kazne. Infineon je kažnjen s 82 784 000 eura [1].

Istraga

2. Infineon je 28. kolovoza 2014. podnio pritužbu Europskom ombudsmanu u kojoj je tvrdio da je Komisija povrijedila njegova prava obrane tijekom istrage o kartelu za čipove s pametnim karticama. Ombudsmanica je utvrdila sljedeće navode i tvrdnje:

Tvrdnja

Europska komisija prekršila je pravo podnositelja pritužbe na obranu „ubrzanim” postupkom s namjerom donošenja odluke o izricanju novčane kazne podnositelju pritužbe.

Zahtjev

Komisija bi trebala poštovati pravo podnositelja pritužbe na obranu izdavanjem nove obavijesti o utvrđenim činjenicama prije donošenja odluke o predmetu koji se istražuje.

3. Ombudsmanica je 3. rujna 2014. podnositelju pritužbe uputila dopis u kojem je objasnila da je njezino preliminarno stajalište, koje se temeljilo na argumentima i dokazima koji su joj tada bili dostavljeni, bilo da ne postoje očiti razlozi da se od Komisije zatraži da joj dostavi mišljenje o spornom pitanju. Ombudsmanica je od podnositelja pritužbe zatražila da podnese primjedbe u vezi s tim preliminarnim stajalištem.

4. Ombudsmanica je 29. rujna 2014. zaprimila primjedbe podnositelja pritužbe. Ombudsmanica je 16. listopada na temelju svoje analize primjedbi podnositelja pritužbe zatražila od Komisije da joj dostavi mišljenje o jednom aspektu pritužbe, odnosno o tome zašto je Komisija čekala do 28. srpnja 2014. da Infineonu pošalje „Pismo o činjenicama”. Budući da je podnositelj pritužbe obavijestio službe Ombudsmana da namjerava podnijeti zahtjev Općem sudu najkasnije do 17. studenoga 2014. radi poništenja odluke Komisije od 3. rujna, Ombudsman je zatražio od Komisije da dostavi mišljenje najkasnije do 6. studenoga 2014. Komisija je 6. studenoga 2014. poslala svoje mišljenje Ombudsmanu, koji je odmah proslijedio podnositelju pritužbe na očitovanje. Podnositelj pritužbe poslao je svoje primjedbe Ombudsmanu 7. studenoga 2014.

Navod o povredi prava na obranu

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

5. U svojoj pritužbi Ombudsmanu Infineon je naveo da desetogodišnji rok zastare za izricanje novčanih kazni na temelju članka 25. Uredbe 1/2003 istječe 9. rujna 2014. za jednog člana navodnog zabranjenog sporazuma o čipovima s pametnim karticama (društvo X). Stoga je Komisija prije 9. rujna 2014. namjeravala donijeti odluku koja obuhvaća sve stranke pod istragom, uključujući društvo Infineon. Prema navodima društva Infineon taj je vremenski pritisak doveo do toga da je Komisija donijela „ubrzani postupak” koji je društvu Infineon znatno onemogućio ostvarivanje prava na obranu. Konkretno, u vrlo kasnoj fazi istrage, odnosno 28. srpnja 2014., Komisija je društvu Infineon poslala novo „Obavijest o činjenicama”. Taj dopis o činjenicama sadržavao je ključne dokaze protiv društva Infineon, odnosno elektroničku verziju interne poruke elektroničke pošte konkurenta (društva Y), čiji je sadržaj, čini se, uključivao društvo Infineon u zabranjeni sporazum. Zbog želje Komisije da donese odluku do početka rujna, Infineonu je određen vrlo kratak, petodnevni rok za podnošenje stajališta o tim novim dokazima.

6. U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za pojašnjenje podnositelj pritužbe najprije je istaknuo da je Komisija 3. rujna 2014. donijela odluku kojom je utvrdila da je Infineon sudjelovao u kartelu. Odlukom je društvu Infineon izrečena novčana kazna u iznosu od 82 784 000 eura.

7. Podnositelj pritužbe zatim je naveo da je iz različitih očitovanja povjerenika za tržišno natjecanje i odluke kojom se društvu Infineon izriče novčana kazna jasno da je odluka doista donesena s obzirom na istek roka zastare koji se odnosi na društvo X.

8. Podnositelj pritužbe zatim je izjavio da zbog te žurbe da se odluka donese do početka rujna postoji opasnost da je Komisija donijela „brzu i neurednu odluku”.

9. Kad je riječ o dopisu o činjenicama od 28. srpnja 2014., podnositelj pritužbe napomenuo je da on sadržava ključne dokaze koje je Komisija namjeravala upotrijebiti protiv društva Infineon, posebno „elektronsku verziju” interne poruke elektroničke pošte društva Y, za koju se čini da uključuje društvo Infineon u kartel. Podnositelj pritužbe nije uvidio zašto je Komisija društvu Infineon dostavila te ključne dokaze tako kasno u ispitnom postupku, posebno s obzirom na to da je Odlukom koju je Komisija poslala društvu Infineon 3. rujna 2014. otkriveno da je društvo Y te nove dokaze Komisiji dostavilo već 10. siječnja 2014.

10. U tom je pogledu podnositelj pritužbe napomenuo da je postavio pitanja o vjerodostojnosti interne poruke elektroničke pošte društva Y u svojem odgovoru od 22. srpnja 2013. na obavijest Komisije o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, u svojim primjedbama od 13. studenoga 20l3 na prvi dopis Komisije o činjenicama od 9. listopada 2013., u svojoj prezentaciji tijekom usmene rasprave 20. studenoga 2013. i u svojem dopisu Komisiji od 16. siječnja 2014. Stoga je, prema podnositelju pritužbe, Komisija trebala dostaviti primjerak elektroničke verzije interne poruke elektroničke pošte društva Y u mnogo ranijoj fazi njegove istrage. Međutim, podnositelj pritužbe naveo je da je Komisijin tim za predmet neobjašnjivo odgodio slanje tih ključnih dokaza društvu Infineon do kraja srpnja 2014.

11. Podnositelj pritužbe zatim je naveo da, kada je 28. srpnja 2014. primio dopis o činjenicama koji sadržava elektroničku verziju interne poruke elektroničke pošte društva Y, nije mogao temeljito i savjesno ispitati tu poruku. U tom je pogledu napomenula da je Komisija društvu Infineon odredila kratak rok od pet radnih dana za odgovor na dopis o činjenicama. Osim toga, taj je brzi odgovor zatražen tijekom tradicionalnog razdoblja praznika.

12. Podnositelj pritužbe zatim je tvrdio da zbog nedostatka vremena koje mu je dano društvo Infineon nije provelo „dublju analizu” elektroničke verzije interne poruke e-pošte društva Y. Zatim je ustrajalo na tome da bi društvo Infineon moglo provesti temeljitu procjenu tehničkih svojstava elektroničke verzije interne poruke e-pošte društva Y da je Komisija društvu Infineon dostavila elektroničku verziju poruke e-pošte u siječnju 2014. (umjesto da je čekala više od šest mjeseci).

13. Nakon što je ispitao pojašnjenja podnositelja pritužbe, osobito nove informacije kojima je Komisija raspolagala već 10. siječnja 2014., Ombudsmanica je smatrala da je potrebno zatražiti mišljenje Komisije. 

14. Ombudsmanica je u svojem dopisu kojim je zatražila mišljenje Komisije navela da je Komisija 3. rujna 2014. donijela odluku kojom je utvrdila da su Infineon i drugi povrijedili pravo tržišnog natjecanja Unije. U tom je kontekstu ombudsmanica utvrdila da više nema osnove za ispitivanje tvrdnje podnositelja pritužbe da bi Komisija trebala izdati novu obavijest o utvrđenim činjenicama prije donošenja odluke. Međutim, Ombudsmanica je smatrala da je moguće i korisno istražiti određene postupovne aspekte navoda podnositelja pritužbe. Konkretno, Ombudsmanica je smatrala korisnim ispitati zašto Komisija nije poslala dopis o činjenicama podnositelju pritužbe prije 28. srpnja 2014. U tom je pogledu ombudsmanica primijetila da, da je dopis o činjenicama prethodno poslan društvu Infineon, ne bi bilo razloga zbog kojih Komisija ne bi mogla odlučiti društvu Infineon dostaviti dulje razdoblje za odgovor na dopis o činjenicama, čime bi se uklonio rizik da društvu Infineon neće biti dano dovoljno vremena za odgovor na dopis o činjenicama. Stoga je Ombudsman u svojem dopisu kojim je od Komisije zatražio da dostavi mišljenje zatražio od Komisije da detaljno objasni zašto je čekala da Infineon do 28. srpnja 2014. dostavi primjerak elektroničke verzije interne poruke elektroničke pošte društva Y, u kojem se trenutku Komisija osjećala prisiljenom podnositelju pritužbe dati vrlo kratak rok za odgovor na dopis o činjenicama.

15. Međutim, Ombudsmanica je smatrala da ne može ispitati drugi aspekt te tvrdnje, odnosno je li dovoljno pet radnih dana da Infineon odgovori na dopis o činjenicama. U dopisu kojim obavještava Infineon o svojem zahtjevu Komisiji za mišljenje ombudsmanica je najprije napomenula da se na njezinu istragu primjenjuje strogi rok. U članku 1.3. Statuta Europskog ombudsmana navodi se da Europski ombudsman ne smije intervenirati u predmetima pred sudovima. U članku 10. stavku 3. Provedbenih odredbi Europskog ombudsmana navodi se da ako se pokrene sudski postupak u vezi s pitanjima koja su pod istragom Europskog ombudsmana, Europski ombudsman zaključuje predmet i ishod svih istraga provedenih do tog trenutka podnosi se bez daljnjeg djelovanja. Podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da na dan ili prije 17. studenoga 2014. namjerava uložiti žalbu na Odluku Komisije od 3. rujna 2014.

16. Ombudsmanica napominje da bi se konačni nalaz Ombudsmana o tome je li rok od pet radnih dana bio dovoljan kako bi Infineon mogao odgovoriti na dopis o činjenicama morao temeljiti na jasnom razumijevanju, od strane Ombudsmana, relativne složenosti tehničkih pitanja navedenih u dopisu o činjenicama. Dopis o činjenicama sadržava elektroničku verziju interne poruke elektroničke pošte društva Y. Važnost elektroničke verzije interne poruke elektroničke pošte društva Y jest da bi se, pod uvjetom da sama elektronička verzija nije izrađena, dokazalo da su ispisi interne poruke elektroničke pošte društva Y, koji su već dostavljeni društvu Infineon tijekom Komisijine istrage, vjerodostojni. Analiza autentičnosti elektroničke verzije poruke elektroničke pošte doista može biti vrlo tehnička vježba. To tim više što je stranka koja Infineon podrazumijeva izradu elektroničke verzije e-pošte velika IT tvrtka, koja je vjerojatno vrlo kompetentna u IT pitanjima. Ombudsmanica stoga smatra da bi njezinim službama bio potreban barem razuman rok da istraže i zaključe je li Infineonu bilo potrebno više od pet radnih dana da odgovori na dopis o činjenicama. Kao što to proizlazi iz točke 15. ove presude, to vrijeme Ombudsmanu nije dostupno u ovoj istrazi.

17. U svojem mišljenju poslanom Ombudsmanu Komisija je prvo postavila pitanje postupka. Zauzelo je stajalište da je Europski ombudsman trebao proglasiti pritužbu nedopuštenom jer joj „ne prethodi odgovarajući administrativni pristup dotičnim institucijama i tijelima”, kako je propisano člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana. Naime, Komisija je napomenula da je društvo Infineon moglo zatražiti produljenje roka odobrenog za iznošenje primjedbi na drugi dopis o činjenicama. Međutim, odlučio je to ne učiniti.

18. Kad je riječ o meritumu pritužbe, Komisija je napomenula da je interna poruka elektroničke pošte društva Y jedan od dokaza koje je konkurent podnio Komisiji u okviru istrage o zabranjenom sporazumu o čipovima za pametne kartice. Komisija je zatim napomenula da u istrazi kartela strankama šalje svoje prigovore u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Ovaj dokument sadržava privremene zaključke Komisije. U ovom je predmetu Komisija 18. travnja 2013. podnositelju pritužbe poslala obavijest o utvrđenim činjenicama. Odmah nakon toga Komisija je podnositelju pritužbe dala pristup svojem spisu. U tom je kontekstu podnositelj pritužbe primio CD-ROM, koji je sadržavao PDF verziju interne poruke e-pošte društva Y. Podnositelj pritužbe odgovorio je na obavijest o utvrđenim činjenicama 22. srpnja 2013.

19. Komisija je zatim napomenula da je, s obzirom na to da su određene strane, uključujući podnositelja pritužbe, tvrdile da mu je konkurent (poduzeće Y) dostavio nevjerodostojne dokaze, Komisija odlučila da bi bilo korisno, kako bi se osigurala prava na obranu poduzetnika koji su predmet ispitnog postupka, obavijestiti sve strane o tim navodima prije usmene rasprave. Društvo Y zatim je Komisiji dostavilo neke dodatne dokumente koji su drugim strankama stavljeni na raspolaganje dopisom o činjenicama od 9. listopada 2013. Tom dopisu o činjenicama priložene su dvije verzije interne poruke elektroničke pošte društva Y u formatu PDF (jedna je tiskana u državi koja nije članica EU-a, a druga u Belgiji).

20. Podnositelj pritužbe iznio je primjedbe o dokaznoj vrijednosti interne poruke elektroničke pošte društva Y u svojem odgovoru na obavijest o utvrđenim činjenicama i odgovoru na taj dopis o činjenicama.

21. O autentičnosti interne poruke elektroničke pošte društva Y raspravljalo se i na usmenoj raspravi održanoj 20. studenoga 2013.

22. Nakon usmene rasprave različite su stranke nastavile Komisiji dostavljati dodatne podneske, dodatno pojašnjavajući ili proširujući svoje tvrdnje. Na zahtjev Komisije društvo Y dostavilo je 10. siječnja 2014. Komisiji elektroničku verziju interne poruke e-pošte društva Y.

23. Komisija je 25. srpnja 2014. porukom elektroničke pošte koja je sadržavala drugi dopis o činjenicama strankama, uključujući podnositelja pritužbe, dostavila elektroničku verziju interne poruke elektroničke pošte društva Y, zajedno s drugim dvama dokumentima, pozivajući ih da podnesu eventualne primjedbe u roku od tjedan dana od primitka tog dopisa. Komisija je društvu Infineon poslala CD s navedenim dokumentima, koji ga je zaprimio 28. srpnja 2014.

24. Komisija je zatim navela da stranke koje su primile dopis o činjenicama mogu zatražiti produljenje roka za odgovor na dopis o činjenicama. U slučaju neslaganja između stranke i Glavne uprave za tržišno natjecanje predmet se može uputiti službeniku za usmene rasprave. Komisija je zatim navela da je podnositelj pritužbe porukom elektroničke pošte od 31. srpnja 2014. obavijestio Komisiju da neće biti potrebno zatražiti produljenje propisanog roka.

25. Podnositelj pritužbe dostavio je 4. kolovoza 2014. primjedbe na dopis o činjenicama od 25. srpnja 2014. u obliku odgovora na 48 stranica (redaktirani tekst), a da nije zatražio produljenje.

26. Komisija je zatim navela da nije obvezna stranci u svojem postupku dati pristup svim informacijama koje primi od drugih stranaka nakon izdavanja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Ako bi stranke imale pravo primati sve takve informacije i komentirati ih, to bi doista dovelo do neprestane razmjene primjedbi i reakcija. Međutim, iz sudske prakse proizlazi da, kad god se Komisija namjerava osloniti na informacije primljene od jedne od stranaka (koje bi mogle biti odlomak odgovora te stranke na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku ili dokument priložen takvom odgovoru) kako bi dokazala postojanje povrede, drugim strankama mora se omogućiti da se izjasne o tom dokazu. Stoga, kad god se Komisija odluči u svojoj konačnoj odluci osloniti na informacije primljene od stranke, ona će ostalim zainteresiranim stranama omogućiti pristup tim informacijama i pozvati ih da dostave primjedbe.

27. Iz toga slijedi da ocjena Komisije o tome kojim dokumentima iz spisa stranke trebaju imati pristup ovisi o sadržaju njezine konačne odluke. To je procjena koju je Komisija provela u ispitnom postupku o čipovima s pametnim karticama. GU za tržišno natjecanje samo je dovršio svoju procjenu i utvrdio opseg povrede za koju je namjeravao pozvati stranke na odgovornost u lipnju 2014. U tom je trenutku GU za tržišno natjecanje, kako bi povjereniku predložio postupak za donošenje konačne odluke, pod nadzorom službenika za usmene rasprave provjerio da predviđeni nacrt odluke ne sadržava nove prigovore niti upućuje na dokumente koji još nisu bili dostupni strankama. U toj su fazi službe Komisije utvrdile tri dokumenta na koja se Komisija mogla osloniti u predviđenoj odluci i kojima još nije bio omogućen pristup. Jedan od ta tri dokumenta bila je elektronička verzija interne poruke elektroničke pošte društva Y. Komisija je zatim dostavila te dokumente strankama u dopisu o činjenicama iz srpnja 2014. U ovom dopisu o činjenicama upućuje se na tri dokumenta ograničene duljine, čiji je sadržaj podnositelj pritužbe u velikoj mjeri poznavao. Osim elektroničke verzije interne poruke e-pošte društva Y (koja je u PDF verziji već dvaput dostavljena strankama), dopis o činjenicama sadržavao je Komisijine prijevode određenih dokumenata o kojima su stranke već dostavile primjedbe (11 stranica) i (redaktirani tekst) „novi” dokument.

28. Stoga Komisija ne vidi kako bi dostavljanje elektroničke verzije interne poruke elektroničke pošte društva Yin u srpnju 2014., a ne ranije, na bilo koji način utjecalo na prava podnositelja pritužbe na obranu, u mjeri u kojoj je podnositelju pritužbe stvarno dana mogućnost da iznese svoja stajališta o tom dokazu.

29. Kad je riječ o tome je li dostavljanje elektroničke verzije poruke e-pošte u srpnju 2014., odnosno nekoliko tjedana prije datuma donošenja Odluke, moglo dovesti do toga da se podnositelju pritužbe dostavi prekratki rok za iznošenje primjedbi, Komisija je podsjetila da se taj elektronički dokument odnosio na relativno kratak dokaz (1 stranica) za koji je podnositelj pritužbe znao vrlo dobro jer je već dostavio nekoliko primjedbi na njega. U svojoj korespondenciji s Komisijom od 31. srpnja 2014. podnositelj pritužbe naveo je da će taj elektronički dokument analizirati (redigirani tekst). Podnositelj pritužbe stoga nije smatrao da je potrebno zatražiti produljenje roka koji je odredila Komisija. Komisija je napomenula da podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi tvrdi da je „zbog kratkog roka (5 dana) i razdoblja praznika bilo moguće dobiti samo neke preliminarne nalaze” od forenzičkog IT stručnjaka. Međutim, podnositelj pritužbe u svojem odgovoru od 4. kolovoza 2014. nije naveo (redaktirani tekst) „prethodne nalaze”. (redaktirani tekst)

30. U svojim primjedbama na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe naveo je da Komisija nije iznijela valjano opravdanje za uskraćivanje „elektroničke verzije” dulje od šest mjeseci. Komisija nije navela nijedan razlog zbog kojeg e-poruka nije objavljena u siječnju 2014.

31. Podnositelj pritužbe dodao je da nije potrebno da Komisija „dovrši svoju procjenu” prije nego što omogući pristup „elektroničkoj verziji”. Naprotiv, Komisija je mogla provesti ispitivanje „elektroničke verzije” dok je društvo Infineon bilo u postupku njezine analize. To bi bilo u skladu s uobičajenom praksom, kojom bi se osiguralo da je Komisija mogla uzeti u obzir primjedbe društva Infineon na ta (isključivo tehnička) pitanja. Takav očiti pristup uzrokovao bi samo minimalne napore (i gotovo nikakve troškove) te bi se njime izbjegla povreda prava društva Infineon.

32. Podnositelj pritužbe iznio je i primjedbu da su neke Komisijine izjave netočne i obmanjujuće.

33. Podnositelj pritužbe napominje da Komisija tvrdi da je „podnositelj pritužbe e-poštom od 31. srpnja 2014. Komisiji naveo da neće biti potrebno zatražiti produljenje roka za … do 4. kolovoza 2014.”. Osim toga, čini se da Komisija predlaže da je, s obzirom na to da je društvo Infineon dostavilo odgovor na 48 stranica (redaktirani tekst), razdoblje od pet dana bilo dovoljno. Ove izjave nisu samo obmanjujuće, već i netočne. Podnositelj pritužbe naveo je da njegova poruka elektroničke pošte od 31. srpnja 2014. ni na koji način ne podrazumijeva da bi rok od pet radnih dana bio dovoljan za pravilno ispitivanje „elektroničke verzije”. Iako doista nije izričito zatražila od Komisije (ili službenika za saslušanje) produljenje roka od pet radnih dana, to je bilo zbog činjenice da je na sastanku o trenutačnom stanju s Komisijom 22. srpnja 2014. Komisija nekoliko puta naglasila da očekuje vrlo brz odgovor na dopis o činjenicama. Tijekom sastanka (redaktirani tekst) Komisija je jasno dala do znanja da će se odluka donijeti na prvom sastanku Komisije nakon ljetne stanke (odnosno 3. rujna 2014.). U tom je kontekstu podnositelj pritužbe naveo da je mogao očekivati produljenje od samo nekoliko dana, ako uopće.

34. Podnositelj pritužbe ponovno je ustrajao na tome da zbog nedostatka vremena nije provedena dublja analiza elektroničke verzije poruke e-pošte. Tvrdio je da je, da je Komisija društvu Infineon dostavila elektroničku verziju poruke elektroničke pošte u siječnju 2014. (umjesto da je zadržava više od šest mjeseci), društvo Infineon bez ikakve sumnje moglo provesti temeljitiju procjenu tehničkih svojstava te poruke elektroničke pošte.

35. Prema mišljenju društva Infineon, interna poruka elektroničke pošte društva Y glavni je dokaz koji je Komisija upotrijebila protiv društva Infineon. Pitanje njegove vjerodostojnosti imalo je ključnu ulogu tijekom upravnog postupka. Iz konačne odluke proizlazi da Infineon ne bi bio optužen za povredu da je Komisija zaključila da poruka elektroničke pošte nije vjerodostojna. Važnost pitanja vjerodostojnosti te poruke elektroničke pošte potvrđuje i činjenica da je Komisija očito uvidjela da je u vrlo kasnoj fazi ispitnog postupka društvu Infineon potrebno dostaviti elektroničku verziju. Time se naglašava činjenica da je Komisija pitanje vjerodostojnosti te pošte smatrala vrlo relevantnim za ishod postupka.

36. Zaključno, podnositelj pritužbe naveo je da je Komisija zanemarila pravo društva Infineon na obranu jer je zadržala važne dokaze, što je prouzročilo umjetni vremenski pritisak i društvu Infineon dalo prekratki rok. Ustrajao je na tome da Komisija sada, u kontekstu istrage Ombudsmana, nije dala nijedan valjan razlog za taj pristup. Podnositelj pritužbe stoga smatra da je došlo do jasnog slučaja nepravilnosti u postupanju.

37. Kad je riječ o dopuštenosti njegove pritužbe Ombudsmanu, podnositelj pritužbe istaknuo je da je tijekom posljednjih tjedana istrage u više navrata obavijestio Komisiju da bi trenutak istrage povrijedio Infineonova prava obrane.

Procjena Europskog ombudsmana

Dopuštenost

38. U članku 2. stavku 4. Statuta Europskog ombudsmana navodi se da pritužbi moraju prethoditi odgovarajući administrativni pristupi dotičnim institucijama i tijelima. U skladu s tim zahtjevom Europski ombudsman proglasit će nedopuštenom svaku pritužbu kojoj ne prethode takvi prethodni administrativni pristupi.

39. U svojem mišljenju podnesenom Europskom ombudsmanu Komisija je smatrala da je Europski ombudsman trebao proglasiti pritužbu nedopuštenom jer, prema njezinu mišljenju, pritužbi nisu prethodili odgovarajući administrativni pristupi Komisiji, kako se zahtijeva člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana ..

40. Ombudsmanica podsjeća da je nakon ispitivanja pojašnjenja podnositelja pritužbe smatrala da je moguće i korisno ispitati samo određene aspekte navoda podnositelja pritužbe. Konkretno, Ombudsmanica je smatrala da je moguće i korisno ispitati zašto Komisija nije poslala dopis o činjenicama podnositelju pritužbe prije 28. srpnja 2014. Taj aspekt pritužbe svakako je bio predmet prethodnih administrativnih pristupa Komisiji. Dovoljno je napomenuti da je u svojem odgovoru na dopis o činjenicama od 4. kolovoza 2014. Infineon obavijestio Komisiju da je „iznenađen i činjenicom da su nam odlučujući dokumenti koje Komisija smatra relevantnima u svojoj odluci i koji se mogu upotrijebiti kao dokaz protiv društva Infineon predstavljeni tek sada s neprihvatljivim kašnjenjem od nekoliko mjeseci od datuma na koji je Komisija sama primila te dokumente”. Stoga je dopušten poseban predmet istrage Europskog ombudsmana.

Kašnjenje u slanju pisma o činjenicama

41. Kad je riječ o razmatranom materijalnom pitanju, odnosno o tome zašto je Komisija čekala više od šest mjeseci da društvu Infineon dostavi elektroničku verziju interne poruke elektroničke pošte društva Y, ombudsmanica napominje da, kad god se Komisija namjerava osloniti na dokaze primljene od trećih strana kako bi dokazala postojanje povrede pravila prava tržišnog natjecanja EU-a, strankama protiv kojih je pokrenut postupak mora se omogućiti da se očituju o tom dokazu [2].

42. Ako nakon izdavanja obavijesti o utvrđenim činjenicama Komisiji postanu dostupni novi dokazi kojima se potvrđuju prigovori koji su već utvrđeni u obavijesti o utvrđenim činjenicama i nakon što se dotičnim stranama omogući uvid u spis kako bi im se omogućilo da odgovore na obavijest o utvrđenim činjenicama, ti se novi dokazi mogu staviti na raspolaganje strankama slanjem dopisa o činjenicama.

43. Obavijest o činjenicama koja sadržava nove dokaze može se izdati u bilo kojem trenutku između izdavanja obavijesti o utvrđenim činjenicama i donošenja odluke. U načelu je moguće da Komisija u kasnoj fazi svoje istrage zauzme stajalište da će novi dokazi, na koje se Komisija prethodno nije pozvala kako bi potkrijepila prigovore navedene u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, ojačati zaključke iz obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku. Ako Komisija takav zaključak donese kasno u istrazi, bilo bi u potpunosti primjereno, što je prije razumno moguće nakon donošenja takvog zaključka, da Komisija izda novi dopis o činjenicama.

44. Međutim, vrlo kasno izdavanje dopisa o činjenicama u istrazi stvara očite rizike za mogući pravilni dovršetak istrage Komisije.

45. Prvo, ako se odluka o zatvaranju istrage mora donijeti u vrlo kratkom roku nakon slanja dopisa o činjenicama (što je bio slučaj u ispitnom postupku o kartelima za čipove s pametnim karticama), Komisija neće imati drugog izbora nego strankama odobriti vrlo kratak rok za odgovor na dopise o činjenicama. Iako ne postoji zakonski rok za odgovor na dopis o činjenicama, svaki nametnuti rok trebao bi odražavati relativnu složenost i količinu dostavljenih dokaza. Ako stranka za koju je utvrđeno da je povrijedila pravila prava tržišnog natjecanja pred sudom Unije uspješno tvrdi da joj, s obzirom na složenost i/ili količinu dokaza sadržanih u dopisu o činjenicama, nije dano dovoljno vremena da odgovori na dopis o činjenicama, Sud može biti doveden do poništenja barem onog dijela Komisijine odluke koji se temeljio samo na tim dokazima.

46. Rizik da će do toga doći u svakom pojedinom slučaju ovisit će o prirodi i opsegu dokaza navedenih u dopisu o činjenicama te o trajanju roka određenog za odgovor na dopis o činjenicama. Ako su dokazi ograničeni i nekomplicirani, rizik može biti minimalan, čak i ako je određen vrlo kratak rok. Međutim, ako su dokazi opsežni ili složeni, ili oboje, rizik nastao odobravanjem vrlo kratkog roka za odgovor na dopis o činjenicama može biti znatan.

47. Ombudsman ne zauzima konačno stajalište o tome koliko je složeno provjeravati autentičnost elektroničke verzije interne poruke e-pošte koju je dostavilo veliko informatičko poduzeće. Međutim, za potrebe ove odluke dovoljno je istaknuti da je argument da je riječ o složenom pitanju uvjerljiv [3].

48. Komisija je dužna uzeti u obzir svaki odgovor na dopis o činjenicama pri sastavljanju svoje odluke o zatvaranju istrage. Ako je dopis o činjenicama poslan vrlo kasno u istrazi, Komisija će imati vrlo ograničeno razdoblje za analizu i uzimanje u obzir odgovora na dopis o činjenicama. Iako je svakako moguće da će Komisija izdvojiti sredstva potrebna za analizu i uzimanje u obzir odgovora na dopis o činjenicama, ne može se zanemariti mogućnost nastanka određenog rizika zbog vremenskih ograničenja. Konkretno, postoji rizik da bi se u analizi mogle pojaviti pogreške ili propusti i da će te pogreške ili propusti utjecati na odluku o zatvaranju istrage. To je tim vjerojatnije ako su dokazi iz dopisa o činjenicama složeni, a odgovor na dopis o činjenicama složen. Ombudsmanica sa zabrinutošću napominje da su službe Komisije, s obzirom na to da su odgovori na dopis o činjenicama Infineon zaprimljeni 4. kolovoza 2014., imale manje od jednog kalendarskog mjeseca za analizu odgovora na taj dopis o činjenicama u svrhu dovršetka svoje odluke o zatvaranju istrage (koja je donesena 3. rujna 2014.).

49. U Odluci Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage u vezi s pritužbom 1935/2008/FOR [4] Europski ombudsman napomenuo je da ne bi bilo dobro da Komisija riskira uspješan ishod istrage jer nije pravilno zabilježila razgovor u vezi s predmetom koji se istražuje. Ombudsmanica je smatrala da, neovisno o tome jesu li rizici naknadno doveli ili nisu do povrede postupovnih prava stranke, ona ne predstavlja dobru upravu za Komisiju da snosi takve rizike (jer u tom slučaju nije sastavila odgovarajuću obavijest o razgovoru). Ombudsmanica u ovom predmetu primjenjuje sličnu analizu. Ombudsman ne zauzima stajalište o tome jesu li rizici navedeni u točkama 45. do 48. ove presude doista doveli do povrede postupovnih prava podnositelja pritužbe ili do pogrešaka ili propusta u Odluci od 3. rujna 2014. Za potrebe ove istrage dovoljno je utvrditi da su nastali očiti rizici i da, neovisno o tome jesu li ti rizici naknadno doveli do povrede postupovnih prava stranke ili do pogrešaka ili propusta u Odluci Komisije, ona nije predstavljala dobru upravu za Komisiju da nepotrebno snosi takve rizike.

50. Naravno, Komisiju ne bi trebalo kritizirati zbog nastanka navedenih rizika ako su ti rizici neizbježni.

51. Na primjer, da je Komisija prikupila dokaze sadržane u dopisu o činjenicama tek neposredno prije izdavanja dopisa o činjenicama, Komisiji se ne bi moglo prigovoriti da je snosila prethodno navedene rizike. Međutim, u ovom je slučaju Komisija 10. siječnja 2014. zaprimila elektroničku verziju interne poruke elektroničke pošte društva Y, odnosno više od šest mjeseci prije nego što je podnositelju pritužbe poslala dopis o činjenicama.

52. Ombudsmanica također napominje da su se rizici nastali slanjem dopisa o činjenicama krajem srpnja 2014. mogli smatrati neizbježnim rizicima da Komisiji od siječnja do srpnja 2014. nije bilo odmah očito da bi se Komisija pri donošenju odluke o zatvaranju istrage morala osloniti na dokaze koji su joj dostavljeni 10. siječnja 2014. Međutim, činjenice s kojima je Ombudsman upoznat dokazuju da je bilo očito, odmah nakon što je Komisija prikupila te dokaze, da se Komisija oslonila na te dokaze u svojoj odluci kojom završava svoju istragu.

53. U tom pogledu Ombudsmanica napominje da je Komisija internu poruku e-pošte društva Y već smatrala relevantnim dokazima u svojoj obavijesti o utvrđenim činjenicama iz travnja 2013.[5].

54. Ombudsmanica također napominje da podnositelj pritužbe navodi da je počeo postavljati pitanja o vjerodostojnosti interne poruke e-pošte društva Yin u svojem odgovoru na obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku od 22. srpnja 2013. Ta je zabrinutost ponovno izražena u primjedbama od 13. studenoga 20l3 na Komisijin prvi dopis o činjenicama od 9. listopada 2013. te ponovno u prezentaciji tijekom usmene rasprave održane 20. studenoga 2013. Ponovno ih je spomenula u svojim primjedbama od 16. siječnja 2014.