Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe njemačko je društvo koje se bavi preradom otpadnih ulja. Prema podnositelju pritužbe Njemačka je subvencionirala spaljivanje otpadnih ulja (kao goriva za ogrjev) barem od 1993. Podnositelj pritužbe smatrao je da je to u potpunoj suprotnosti s člankom 3. stavkom 1. Direktive 75/439/EEZ od 16. lipnja 1975. o odlaganju otpadnih ulja [1], kako je izmijenjena Direktivom 87/101/EEZ od 22. prosinca 1986.[2], u kojem se navodi da „[k]ada to dopuštaju tehnička, gospodarska i organizacijska ograničenja, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi dale prednost preradi otpadnih ulja regeneracijom”.

2. Podnositelj pritužbe stoga se obratio Europskoj komisiji navodeći da je Njemačka prekršila prethodno navedenu odredbu. Komisija je nakon toga Sudu podnijela tužbu protiv Njemačke. Sud je 1999. presudio u korist Komisije.[3] Podnositelj pritužbe zatim je Komisiji podnio novu pritužbu u kojoj joj je prigovorio da ne čini dovoljno kako bi Njemačka ispunila svoje obveze na temelju članka 3. stavka 1. Direktive 75/439/EEZ i presude Suda. Postupanje Komisije s tom pritužbom zbog povrede dovelo je do pritužbe (1528/2006/(GG)(WP)VL) Europskom ombudsmanu [4].

3. Podnositelj pritužbe održao je 11. listopada 2007. sastanak s dvama dužnosnicima Glavne uprave Komisije za okoliš („GU ENV”).

4. Prema navodima podnositelja pritužbe, ti su službenici tom prilikom dali sljedeće izjave: (1) GU ENV više nije bio zainteresiran za postupanje u slučaju kršenja prethodno navedene odredbe s obzirom na to da se očekivalo da će se relevantno zakonodavstvo izmijeniti i da zbog te izmjene više neće postojati obveza davanja prednosti recikliranju otpadnih ulja; (2) Glavna uprava za oporezivanje i carinsku uniju nije bila zainteresirana za pitanja zaštite okoliša.

5. Podnositelj pritužbe zatražio je 22. svibnja 2008. od predsjednika Komisije da razmotri te izjave. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, stajalište GU-a ENV bilo je nečuveno. Dodao je da je potrebno ispitati pitanje naknade štete. Podnositelj pritužbe zatražio je od predsjednika Komisije da ne proslijedi svoj dopis GU-u ENV, nego da izravno odgovori.

6. GU ENV odgovorio je podnositelju pritužbe 20. lipnja 2008. GU ENV naveo je da je potrebno ispraviti niz „nepouzdanih” izjava podnositelja pritužbe. Prema mišljenju GU-a ENV, (a) podnositelj pritužbe i njegovi službenici nadležni za njegov slučaj nisu se sastali u jesen 2007. i (b) stoga ni ti službenici nisu dali izjave na koje se podnositelj pritužbe pozvao. GU ENV zaključio je da stoga ne može vidjeti pravnu osnovu za zahtjev za naknadu štete.

7. Podnositelj pritužbe ponovno se obratio predsjedniku Komisije 7. srpnja 2008. ističući da su navodno „nepoštene” izjave točne. Prema podnositelju pritužbe, navodno neistinite izjave bile su sljedeće: (1) podnositelj pritužbe razgovarao je s GU-om ENV u jesen 2007.; (2) predstavnici GU-a ENV izjavili su da više nisu zainteresirani za pokretanje postupaka zbog povrede relevantne odredbe prava EU-a; i 3. predstavnici GU-a ENV nisu dali izjave o poreznim problemima sagorijevanja otpadnih ulja. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija stoga trebala povući svoju optužbu da je lagala, odnosno da je lagala.

8. Podnositelj pritužbe 2. prosinca 2008. podsjetio je predsjednika Komisije da još nije odgovorio na dopis od 22. svibnja 2008. i podsjetnik od 7. srpnja 2008.

9. GU ENV odgovorio je 3. prosinca 2008. na dopis od 7. srpnja 2008. Istaknuo je da nije sporno da je održan sastanak s dužnosnicima GU-a ENV. Međutim, s obzirom na to da ti službenici nisu bili službenici nadležni za predmet podnositelja pritužbe u GU-u ENV, izjave iz dopisa GU-a ENV od 20. lipnja 2008. bile su točne. GU ENV je 20. siječnja 2009. odgovorio na dopis od 2. prosinca 2008. pozivajući se na svoj odgovor od 3. prosinca 2008.

10. Podnositelj pritužbe obratio se 13. veljače 2009. članu Komisije zaduženom za pitanja okoliša. Istaknuo je da pitanja koja je iznio u svojem dopisu od 22. svibnja 2008. još nisu riješena. Podnositelj pritužbe napomenuo je i da je bio u čestom kontaktu sa službenicima GU-a ENV i da su ti kontakti uvijek uključivali rasprave o pitanjima povezanima s povredom. Stoga je izrazio iznenađenje činjenicom da mišljenja izražena na sastanku u listopadu 2007. očito nisu bila mišljenja GU-a ENV. Podnositelj pritužbe tvrdi da na taj dopis nije odgovoreno.

Predmet istrage

11. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe u biti je iznio sljedeće navode:

(1) Komisija nije riješila pitanja istaknuta u dopisu podnositelja pritužbe od 22. svibnja 2008.

(2) Komisija je pogrešno optužila podnositelja pritužbe da je dao „nepouzdane” izjave i pogrešno navela da službenici GU-a ENV uključeni u sastanak s podnositeljem pritužbe nisu nadležni za rješavanje njegova slučaja.

Istraga

12. Ovaj prigovor podnesen je 17. rujna 2009. Ombudsmanica je 1. listopada 2009. od Komisije zatražila mišljenje koje je poslala 16. prosinca 2009. Mišljenje je proslijeđeno podnositelju pritužbe radi očitovanja. Rok za očitovanje produljen je u više navrata na zahtjev podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe obavijestio je 17. studenoga 2010. Ured ombudsmana telefonom da smatra da je mišljenje Komisije zadovoljavajuće i da se predmet može smatrati riješenim.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navodni neuspjeh u rješavanju pitanja koja je postavio podnositelj pritužbe i navodna pogrešna optužba

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

13. Komisija je u svojem mišljenju istaknula da je bila u kontaktu s podnositeljem pritužbe o pitanju je li Njemačka pravilno provela obvezu davanja prednosti regeneraciji otpadnih ulja od 1990. Tijekom godina razmijenjen je velik broj pisama o toj temi.

14. Službe Komisije u više su navrata objasnile da je člankom 3. stavkom 1. Direktive 75/439 utvrđen cilj koji države članice moraju ostvariti, ali je izbor sredstava za postizanje tog cilja prepušten državama članicama. Nakon presude Suda Europske unije iz 1999. Njemačka je donijela "Smjernice za promicanje regeneracije otpadnih ulja" ("Smjernice"). Komisija je 2002. pokrenula postupak zbog povrede jer je sumnjala u dostatnost tih mjera. Njemačka je 2005. predstavila detaljnu studiju koja pokazuje da su Smjernice dovele do znatnog povećanja regeneracije otpadnih ulja. Komisija je stoga odlučila zaključiti predmet zbog povrede.

15. Podnositelj pritužbe pisao je 22. svibnja 2008. predsjedniku Barrosu kako bi prigovorio Komisiji da nije osigurala pravilnu provedbu članka 3. stavka 1. Direktive 75/439 i presude Suda protiv Njemačke.

16. Predsjednik Barroso proslijedio je to pismo Glavnoj upravi za okoliš radi izravnog odgovora. Komisija je istaknula da je, u skladu sa svojim poslovnikom, predsjednik imao pravo odlučiti hoće li sam odgovoriti na dopis ili ga proslijediti svojim službama.

17. U svojem odgovoru od 20. lipnja 2008. GU ENV ponovio je svoje stajalište da je Njemačka provela presudu Suda donošenjem Smjernica.

18. Komisija je zaključila da je odgovorila na sve dopise podnositelja pritužbe i u potpunosti odgovorila na njegova pitanja.

19. Komisija je nadalje napomenula da je u svojem dopisu od 22. svibnja 2008. podnositelj pritužbe istaknuo da su mu predstavnici Komisije rekli da više nisu zainteresirani za provedbu relevantne odredbe prava EU-a. U svojem odgovoru od 20. lipnja 2008. GU ENV zanijekao je da se sastao s podnositeljem pritužbe i dao navodne izjave. Nastavno na dopis podnositelja pritužbe od 7. srpnja 2008., GU ENV je 12. prosinca 2008. priznao da je zapravo održan sastanak, ali je naveo da nije bio sa službom odgovornom za rješavanje pritužbi i postupaka zbog povrede protiv Njemačke.

20. Komisija se ispričala jer je pogrešno tvrdila da izjave podnositelja pritužbe u vezi sa sastankom s dužnosnicima GU-a ENV nisu istinite. Dodao je da je to posljedica nedostatka komunikacije unutar njegovih službi.

21. Kad je riječ o izjavama njezinih dužnosnika na koje se pozvao podnositelj pritužbe, Komisija je naglasila da ih treba tumačiti s obzirom na zakonodavni prijedlog o stavljanju izvan snage Direktive 75/439, koji je podnesen 2005. i o kojem se u to vrijeme raspravljalo u Vijeću i Europskom parlamentu.

22. Podnositelj pritužbe obavijestio je 17. studenoga 2010. Ured ombudsmana da smatra da je mišljenje Komisije zadovoljavajuće i da se predmet može smatrati riješenim.

Procjena Europskog ombudsmana

23. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da je Komisija poduzela korake za rješavanje tog pitanja i time zadovoljila podnositelja pritužbe.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Komisija je poduzela korake kako bi riješila to pitanje i time zadovoljila podnositelja pritužbe.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 7. prosinca 2010.

[1] SL 1975., L 194, str. 23.

[2] SL 1987., L 42, str. 43.

[3] Predmet C-102/97 Komisija protiv Njemačke [ECR] 1999 I-5051.

[4] Istraga te pritužbe zaključena je odlukom donesenom 7. lipnja 2010.