Okolnosti pritužbe

1. Članovi osoblja institucija EU-a primaju određene obiteljske naknade ako imaju djecu. To su: i. naknadu za kućanstvo; ii. doplatak za uzdržavano dijete; i iii. naknada za obrazovanje. Ovaj prigovor odnosi se na spor o isplati takvih naknada.

2. Podnositelj pritužbe bio je u braku s dužnosnikom Komisije (g. X.). Tužitelj i g. X imaju dvoje djece. Tužiteljica i njezin suprug razveli su se 2009. godine. Rješenjem od 9. srpnja 2009. nadležni belgijski sud naložio je osobi X da tužitelju plati: i. dnevnica i naknada za obrazovanje u iznosu od 400 EUR mjesečno po djetetu; te ii. dnevnice u iznosu od 2 500 EUR mjesečno. Sud je također naložio da roditelji privremeno dijele skrbništvo nad djecom.

3. U kolovozu 2009. podnositelj pritužbe poslao je presliku sudskog naloga Uredu Komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu („PMO”) i zatražio od njega da joj izravno isplati obiteljske doplatke koje je njezin suprug primao od Komisije. PMO je elektroničkom poštom od 3. kolovoza 2009. obavijestio X-a i podnositelja pritužbe da, s obzirom na to da je skrbništvo nad djecom podjelom na ravnopravnoj osnovi (50/50) između roditelja, i obiteljski doplatci moraju, u skladu s primjenjivim pravilima, biti podijeljeni na dva dijela. Prema tome, dodao je da je osoba X tužitelju morala prenijeti polovinu naknada.

4. Porukom elektroničke pošte od 3. prosinca 2010. tužiteljica je PMO-u prigovorila da joj osoba X nije isplaćivala polovicu obiteljskih doplataka od siječnja 2009. Istog je dana PMO stupio u kontakt s X-om, podsjećajući ga na poruku elektroničke pošte od 3. kolovoza 2009. i tražeći od njega da odgovori na navode podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe poslao je 25. veljače 2011. podsjetnik PMO-u.

5. PMO je 28. veljače 2011. X-u poslao podsjetnik. On je istog dana odgovorio i obavijestio PMO o razvoju sudskih postupaka u vezi s razvodom. Prema njegovu mišljenju, u tijeku je žalbeni postupak koji se, među ostalim, odnosio na dnevnice koje treba isplatiti djeci, kao i na eventualno dijeljenje ili prijenos obiteljskih doplataka. Također je izjavio da podnositelj pritužbe pokušava blokirati taj postupak. Također je obavijestio PMO da je vještak kojeg je imenovao sud zaključio da bi mu trebalo dodijeliti skrbništvo, a ne podnositelju pritužbe. Također je naveo da zbog nekoliko razloga nije prenio polovicu obiteljskih doplataka na podnositelja pritužbe.

6. PMO je elektroničkom poštom od 29. ožujka 2011. obavijestio podnositelja pritužbe da će uskoro donijeti odluku o izravnoj isplati emisijskih jedinica. Međutim, dodao je da bi svaka takva odluka imala učinak tek u budućnosti i da bi podnositelj pritužbe trebao ishoditi sudski nalog ako želi od X-a povratiti naknade koje mu je Komisija već izravno isplatila. PMO je elektroničkom poštom od 6. travnja 2011. obavijestio podnositelja pritužbe da nakon uspostave novog informatičkog sustava sada može podijeliti isplatu obiteljskih doplataka na dva dijela i početi izravno plaćati podnositelju pritužbe u budućnosti.

7. Dopisom od 11. travnja 2011. PMO je obavijestio X-a da će od 1. svibnja 2011. uplaćivati polovicu obiteljskih doplataka izravno podnositelju pritužbe. PMO joj je 2. svibnja 2011. poslao i dopis u kojem ju je obavijestio da će joj od 1. svibnja 2011. izravno isplatiti, u ime i za račun svojeg bivšeg supruga, polovicu obiteljskih doplataka, odnosno: i. naknadu za kućanstvo; ii. doplatak za uzdržavano dijete; i iii. naknade za obrazovanje. Dodala je da će od tih iznosa oduzeti obiteljske doplatke koje je primila iz drugih izvora, ako ih ima.

8. Tužiteljica je 7. lipnja 2011. uputila dopis PMO-u kako bi ga obavijestila da, unatoč svojem dopisu od 2. svibnja 2011., nije primila isplatu naknada. PMO je 8. lipnja 2011. odgovorio da zbog tehničkog problema nije izvršeno plaćanje za svibanj 2011., ali da će podnositelj pritužbe primiti isplatu emisijskih jedinica od lipnja 2011. nadalje, s retroaktivnim učinkom od svibnja 2011.

Predmet istrage

9. Podnositelj pritužbe podnio je 14. studenoga 2011. pritužbu Europskom ombudsmanu tvrdeći da je Komisija od siječnja 2009.[1] do travnja 2011. nepažnjom propustila izravno joj isplatiti polovicu obiteljskih naknada. Od Komisije je zahtijevala da joj isplati iznose dugovane od siječnja 2009.

10. Ombudsmanica je obavijestila podnositelja pritužbe i Komisiju da, s obzirom na to da se njezin zahtjev odnosio na razdoblje od siječnja do srpnja 2009., nema dovoljno razloga da ih se uključi u istragu jer je to razdoblje prethodilo rješenju Prvostupanjskog suda u Bruxellesu od 9. srpnja 2009. kojim je skrbništvo nad djecom podijeljeno među roditeljima. Ombudsmanica je stoga zatražila od Komisije da dostavi mišljenje o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama:

Tvrdnja:

Između srpnja 2009. i travnja 2011. Komisija nije iz nehaja tužitelju izravno isplatila polovinu obiteljskih naknada (doplatak za kućanstvo, doplatak za uzdržavano dijete i doplatak za obrazovanje).

Zahtjev:

Komisija bi podnositelju pritužbe trebala izravno platiti polovicu emisijskih jedinica podnositelja pritužbe za relevantno razdoblje.

11. Ombudsmanica je od Komisije zatražila i svoja stajališta o mogućoj primjeni članka 85. („Povrat neopravdano isplaćenih iznosa”) Pravilnika o osoblju kao pravne osnove za povrat novčanih sredstava koja su neopravdano isplaćena bivšem partneru podnositelja pritužbe (odnosno novčanih sredstava isplaćenih protivno članku 1. stavku 5., članku 2. stavku 7. i članku 3. stavku 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju, kojima se predviđa da se, u slučaju da je skrbništvo nad djetetom sudskom odlukom povjereno drugoj osobi, naknada isplaćuje izravno toj osobi).

Istraga

12. Pritužba je proslijeđena Komisiji na mišljenje. Komisija je svoje mišljenje poslala 7. ožujka 2012. Mišljenje je zatim proslijeđeno podnositelju pritužbe, koji je svoje primjedbe poslao 25. ožujka 2012. Ured pučkog pravobranitelja odgovorio je i na nekoliko e-poruka koje je podnositelj pritužbe poslao i u kojima je pitao o statusu svoje pritužbe. Dopisom od 10. travnja 2013. podnositelj pritužbe pozvao je Ombudsmana da brzo odluči o tom pitanju. Podnositelj pritužbe imao je i telefonske razgovore s Uredom pučkog pravobranitelja 14. ožujka i 26. travnja 2013. Ured pučkog pravobranitelja zatražio je 29. travnja 2013. od Komisije ažurirane informacije o sudskom predmetu na koji je uputio. Komisija je te informacije poslala 3. svibnja 2013. Ombudsman je 11. lipnja 2013. Komisiji dao nacrt preporuke. Komisija je 13. rujna 2013. Ombudsmanu poslala svoje detaljno mišljenje. Ombudsman je to detaljno mišljenje poslao podnositelju pritužbe koji je podnio primjedbe 17. listopada 2013.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navodno Komisija nije izravno isplatila polovicu obiteljskih doplataka podnositelju pritužbe i povezanom zahtjevu

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

13. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da joj Komisija, unatoč stalnim zahtjevima, od srpnja 2009. do travnja 2011. nije izravno isplatila polovicu obiteljskih naknada (doplatak za kućanstvo, doplatak za uzdržavano dijete i doplatak za obrazovanje). Podnositelj pritužbe tvrdio je da odluka Komisije o isplati polovice obiteljskih doplataka od svibnja 2011. nije popravila štetu pretrpljenu od siječnja 2009. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da se zbog odgovora PMO-a morala vratiti sudu kako bi dobila isplatu naknada isplaćenih njezinu bivšem suprugu između siječnja 2009. i travnja 2011.

14. U svojem mišljenju upućenom Europskom ombudsmanu Komisija se najprije pozvala na relevantne odredbe Pravilnika o osoblju:

Članak 1. stavak 5. Priloga VII. ("Primici od rada i naknada troškova") Pravilniku o osoblju, koji se odnosi na naknadu za kućanstvo, predviđa: „ako je [...] osobi koja nije dužnosnik zakonom ili sudskom odlukom [...] dodijeljeno skrbništvo nad svom uzdržavanom djecom [...], naknada za kućanstvo isplaćuje se toj drugoj osobi u ime i za račun dužnosnika. ... Međutim, ako dužnosnikova djeca skrbe za nekoliko različitih osoba, naknada za kućanstvo raspodjeljuje se među njima prema broju djece o kojima skrbe. Dodao je da se člankom 2. stavkom 7. odnosno člankom 3. stavkom 1. Priloga VII. o naknadi za uzdržavano dijete i naknadi za obrazovanje predviđa da se, ako je skrbništvo nad (uzdržavanim) djetetom povjereno na temelju zakona ili naloga suda ili nadležnog upravnog tijela drugoj osobi, naknada za uzdržavano dijete i naknada za obrazovanje isplaćuju toj osobi u ime i za račun dužnosnika.

15. Komisija je istaknula da se člankom 2. stavkom 7. i člankom 3. stavkom 1. Priloga VII. ne predviđa podjela naknada, vjerojatno zato što situacija zajedničkog skrbništva nakon razvoda još nije bila relevantna 1983. kada su te odredbe unesene u Pravilnik o osoblju. Međutim, situacija zajedničkog skrbništva predmet je odluke Komisije o općim provedbenim odredbama za provedbu članaka 67. i 68. Pravilnika o osoblju i članaka 1., 2. i 3. Priloga VII. tom Pravilniku (C/2004/1364/4) (u daljnjem tekstu: OPO-i). Člancima 3. i 4. OPO-a predviđa se sljedeće:

„Članak 3. – Obiteljski doplatci automatski se isplaćuju u ime i za račun dužnosnika osobi koja nije dužnosnik koji ima skrbništvo nad djetetom; ta druga osoba može se pozvati i na svoje pravo na izravnu isplatu obiteljskih doplataka podnošenjem odgovarajućih pisanih dokaza.

Ako se skrbništvo nad istim djetetom izmjenjuje između dviju osoba i ne postoji sudski nalog ili nalog nadležnog upravnog tijela ili, ako takav nalog ne postoji, ne postoji stabilan sporazum između dotičnih osoba kojim se utvrđuje točno razmjerno trajanje skrbništva, svakoj se osobi isplaćuje polovina obiteljskih doplataka. Prava na posjećivanje ne smatraju se skrbništvom.

Članak 4. Obiteljske naknade isplaćuju se osobi koja nije dužnosnik, neovisno o tome je li dužnosnik dužan plaćati uzdržavanje.

Ako se toj osobi isplaćuju i obiteljski doplatci i uzdržavanje, dužnosnik mora poduzeti potrebne mjere kako bi osigurao da se u obzir uzmu obiteljski doplatci koji se isplaćuju izravno.

Međutim, pri isplati obiteljskih doplataka osobi koja nije dužnosnik tijekom određenog razdoblja, institucija uzima u obzir iznose koje je dužna isplatiti ili ih je isplatila toj osobi na temelju nacionalnog naloga za zapljenu koji se odnosi na obvezu plaćanja iste prirode.

16. Što se tiče datuma od kojeg se isplate trećoj osobi mogu izvršiti, Komisija je istaknula da članci 1., 2. i 3. Priloga VII. Pravilniku o osoblju kao uvjet za isplatu naknada trećoj osobi zahtijevaju postojanje naloga suda ili nadležnog upravnog tijela kojim se skrbništvo nad djecom povjerava toj osobi. Ako u sudskom nalogu nisu predviđene posebne odredbe za prijenos obiteljskih doplataka, prijenos trećoj osobi može započeti tek od datuma naloga. Osim toga, radi pravne sigurnosti, Komisija izvršava izravno plaćanje trećoj osobi od trenutka kada su njezine službe obaviještene o sudskom nalogu ili odluci upravnog tijela.

17. Ako se skrbništvo dijeli, svakoj se stranci isplaćuje samo dio obiteljskih doplataka. Komisija je navela da, iako se prijenos svih obiteljskih doplataka može izvršiti automatski, prijenos dijela doplataka do nedavno se nije mogao izvršiti automatski. Morao je biti ručno, svaki mjesec. Dodao je da je, s oko 500 spisa o razvodu za upravljanje, ručno upravljanje datotekama zajedničkog skrbništva bilo fizički nemoguće. Stoga, kad je podnositelj pritužbe u kolovozu 2009. obavijestio PMO o sudskom nalogu, s njezinim se spisom postupalo kao i sa svim drugim zajedničkim spisima o skrbništvu: i dužnosnik i treća osoba obaviješteni su da je na dužnosniku da prenese dio obiteljskih doplataka trećoj osobi. Međutim, uvođenjem informatičkog sustava Sysper2 za upravljanje pojedinačnim spisima krajem 2010. omogućena je automatska podjela obiteljskih doplataka. Nakon nekih problema s pokretanjem novog sustava, u drugoj polovini 2011. započelo je opće automatsko upravljanje zajedničkim dosjeima o skrbništvu.

18. Komisija je istaknula da se g. X nije složio s odlukom Komisije da polovicu obiteljskih doplataka isplati izravno podnositelju pritužbe. Tvrdio je da situacija zajedničkog skrbništva nije obuhvaćena Prilogom VII., da su OPO-i primjenjivi samo ako ne postoji sudski nalog i da je trebao platiti samo iznose navedene u sudskom nalogu svojem bivšem bračnom drugu. Također je naveo da će se u pobijanoj presudi, koja je bila neizbježna, također odlučiti o dnevnicama i obiteljskim naknadama. Nadalje, naveo je da je podnositelj pritužbe pokušao ispraviti propuste, a zatim dopustiti pravosudnim tijelima da odluče na temelju dokumenata i zaključaka koje su dostavile stranke.

19. Komisija je naglasila i da je upravljanje situacijama koje proizlaze iz razvoda ili rastave vrlo osjetljivo i da su često odnosi između bivših bračnih drugova vrlo napeti. Administracija se ne bi trebala miješati u te odnose i trebala bi ostati što neutralnija. Uprava također ne bi trebala zloupotrijebiti svoje ovlasti poduzimanjem mjera koje su u nadležnosti suda. Člankom 4. OPO-a izričito se predviđa da bi uprava pri plaćanju osobe koja nije dužnosnik trebala uzeti u obzir već isplaćene iznose, kao što je dnevnica. Doista se često događa da sudac naloži isplatu povišene dnevnice, ne uzimajući u obzir obiteljske naknade EU-a, koje su općenito mnogo veće od nacionalnih obiteljskih naknada. Dodavanje obiteljskih naknada EU-a dnevnicama koje dužnosnik već isplaćuje moglo bi u određenim slučajevima dovesti do neugodnih situacija. U tom bi slučaju dužnosnik trebao zatražiti od suca da prilagodi sudski nalog (članak 4. drugi stavak GIPS-a). Međutim, uprava je dužna uzeti u obzir plaćanja koja je dužnosnik već izvršio (u korist bivšeg bračnog druga), barem dok dužnosnik ne ishodi izmjenu presude.

20. U ovom slučaju PMO je svoju odluku o izravnoj isplati emisijskih jedinica podnositelju pritužbe u budućnosti temeljio samo na sljedećim razmatranjima:

- Uprava nema sredstava za provjeru jesu li tvrdnje podnositelja pritužbe o neisplaćivanju naknada točne. X je međutim potvrdio da nije prenio polovicu obiteljskih doplataka na podnositelja pritužbe;

Osoba X navela je da je pravilno isplatila dnevnicu u iznosu od 400 eura po djetetu za dva tjedna mjesečno koja su djeca provela s podnositeljem pritužbe. U slučaju zajedničkog skrbništva vrlo često nije potrebno isplaćivati dnevnice, pri čemu se svaki roditelj brine o troškovima tijekom razdoblja u kojem su djeca s njim. U tim okolnostima, olakšica od 400 eura za pola mjeseca može se smatrati visokom i stoga treba biti uzeta u obzir u skladu s člankom 4. trećim stavkom OPO-a.

- Osoba X najavila je da će biti donesena presuda u žalbenom postupku koja se, među ostalim, odnosi na dnevnice i obiteljske doplatke te da je moguće i ukidanje presude o skrbništvu. U tim bi okolnostima retroaktivna odluka PMO-a u konačnici mogla ugroziti pobijanu presudu.

21. Kad je riječ o primjenjivosti članka 85. Pravilnika o osoblju, Komisija je navela da bi se trebala razborito koristiti tim sredstvima u okolnostima koje je utvrdio zakonodavac. Povrat iznosa od dužnosnika moguć je samo ako je došlo do neopravdanih plaćanja. Međutim, u ovom je slučaju jasno da osoba X ima pravo na obiteljske doplatke za svoju djecu: stoga nije došlo do neopravdanog plaćanja. Isplate osobi X mogle bi postati neopravdane samo ako bi Komisija podnositelju pritužbe retroaktivno isplatila: u tom bi slučaju došlo do dvostrukog plaćanja (barem za polovinu iznosa emisijskih jedinica). Zbog prethodno navedenih razloga PMO podnositelju pritužbe (još) nije retroaktivno isplatio polovinu obiteljskih doplataka. PMO se ponovno obratio X-u kako bi provjerio je li pobijana presuda donesena. Budući da je podnositelj pritužbe naveo da je uzrok kašnjenja, Komisija je pretpostavila da postupak nije završen.

22. Kad je riječ o retroaktivnosti plaćanja, Komisija je istaknula da je rješenje belgijskog suda doneseno u srpnju 2009. i da je PMO-u dostavljeno u kolovozu 2009. Isplata obiteljskih doplataka podnositelju pritužbe može se izvršiti samo na temelju sudskog naloga o skrbništvu nad djecom. Stoga, s obzirom na to da je odluka dostavljena PMO-u u kolovozu 2009., retroaktivnost bi u svakom slučaju trebala biti ograničena na kolovoz 2009.

23. Komisija je zaključila da je prvotna odluka PMO-a iz kolovoza 2009. kojom se od X-a zahtijeva da prenese polovicu obiteljskih doplataka podnositelju pritužbe u skladu s tadašnjom praksom. Naknadna odluka PMO-a od 2. svibnja 2011., odnosno izravna isplata polovice obiteljskih doplataka podnositelju pritužbe od svibnja 2011. nadalje, bila je u skladu s člankom 4. OPO-a i uzela je u obzir visok iznos već isplaćenih dnevnica, kao i činjenicu da je u tijeku žalbeni postupak. Komisija je smatrala da bi tužitelju mogla retroaktivno isplatiti polovinu obiteljskih doplataka na koje je imala pravo prije svibnja 2011., nakon što je od X-a naplatila relevantne iznose. Međutim, dodala je da smatra prikladnim najprije pričekati presudu u žalbenom postupku kojom bi se konačno odlučilo o gospodarskim posljedicama razvoda prije nego što to učini.

24. Komisija je 3. svibnja 2013. obavijestila Ured ombudsmana da ju je X obavijestio da je žalba protiv rješenja belgijskog suda od 9. srpnja 2009. proglašena nedopuštenom. Također je obavijestio Komisiju da je u veljači 2013. podnositelj pritužbe pokrenuo novi postupak pred Tribunalom de la jeunesse u Bruxellesu u vezi s, među ostalim, isplatom obiteljskih naknada između 2009. i 2011. (uvodno saslušanje predviđeno je za 5. lipnja 2013.). Komisija je navela i da je na podnositelju pritužbe da obavijesti Ombudsmana o postupcima koje je pokrenula usporedno s pritužbom pred Ombudsmanom.

25. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima navela da ne može razumjeti zašto joj Komisija nije mogla isplatiti polovicu naknada koje odgovaraju dvjema godinama nakon dostave sudskog naloga. Podnositelj pritužbe također je tvrdio da Komisijino rasuđivanje o novčanoj vrijednosti obiteljskih naknada, u usporedbi s dnevnicama koje mu je isplatio X, nije prihvatljivo. Podnositelj pritužbe istaknuo je da nije u tijeku žalba na obiteljske naknade i dnevnice za djecu. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da obrazloženje za neprimjenu članka 85. Pravilnika o osoblju nije opravdano. Podnositeljica pritužbe tvrdila je da joj polovicu naknada treba isplatiti retroaktivno, od srpnja 2009. do travnja 2011.

26. U telefonskom razgovoru s Uredom pučkog pravobranitelja 14. ožujka 2013. podnositelj pritužbe naveo je da nije u tijeku žalba u vezi s isplatom naknada.

Procjena Europskog ombudsmana na temelju koje je izrađen nacrt preporuke

27. Ombudsmanica je napomenula da se člankom 1. stavkom 5., člankom 2. stavkom 7. i člankom 3. stavkom 1. Priloga VII. Pravilniku o osoblju predviđa da se, ako je skrbništvo nad dužnosnikovim djetetom sudskom odlukom povjereno osobi koja nije dužnosnik, naknada za kućanstvo, naknada za uzdržavano dijete i naknada za obrazovanje isplaćuju izravno toj osobi u ime i za račun dužnosnika. U članku 3. GIPS-a navodi se da se obiteljski doplatci automatski isplaćuju, u ime i za račun dužnosnika, osobi koja ima skrbništvo nad djetetom.

28. Rješenjem od 9. srpnja 2009. prvostupanjski sud u Bruxellesu naložio je da se skrbništvo nad djecom jednako dijeli (50/50) između podnositelja pritužbe i osobe X. Stoga je, u skladu s prethodno navedenim odredbama, Komisija trebala isplatiti polovicu obiteljskih doplataka izravno podnositelju pritužbe od trenutka, odnosno od početka kolovoza 2009., kada je obaviještena o rješenju Službeničkog suda. Komisija je u svojem mišljenju objasnila da se zbog tehničkih razloga polovica emisijskih jedinica može izravno prenijeti tek u lipnju 2011. Zahvaljujući uvođenju računalnog sustava Sysper2 Komisija je zatim počela izravno isplaćivati polovinu naknada podnositelju pritužbe. Prvo izravno plaćanje izvršeno je u lipnju 2011. Ta isplata odgovarala je naknadama koje su dospijevale za svibanj 2011.

29. Ombudsmanica smatra da, suprotno odredbama Pravilnika o osoblju i općih provedbenih odredbi, Komisija nije izravno isplatila polovicu naknada podnositelju pritužbe za razdoblje od kolovoza 2009. do travnja 2011. Komisija se u svojem mišljenju nije pozvala ni na jedan pravni argument kako bi opravdala zašto to nije mogla učiniti. Samo se pozvala na tehničke razloge zbog kojih nije mogla prenijeti polovicu emisijskih jedinica izravno podnositelju pritužbe. Komisija je u tom pogledu čak navela da je, iako je računalni sustav Sysper2 za upravljanje pojedinačnim spisima uveden krajem 2010., opće automatsko upravljanje spisima podijeljenog skrbništva započelo tek u drugoj polovini 2011. To očito ne može biti valjan razlog za neplaćanje izravno trećoj osobi iznosa koji se moraju platiti na temelju Pravilnika o osoblju. Činjenica da je Komisija počela izravno isplaćivati polovinu tih naknada podnositelju pritužbe od lipnja 2011. nadalje potvrđuje da za to nije postojala pravna prepreka. Naime, Komisijinim dopisom podnositelju pritužbe od 2. svibnja 2011., u kojem ga je obavijestila da će mu izravno isplatiti polovicu naknada, samo je uspostavljeno ono što je već trebalo biti pravilna primjena Pravilnika o osoblju.

30. Ombudsmanica je istaknula da je, prema njezinu mišljenju, Komisija izričito navela da tužitelju može retroaktivno isplatiti polovinu obiteljskih doplataka na koje je imala pravo prije svibnja 2011., nakon što je od X-a vratila relevantne iznose. Međutim, Komisija je navela da je prije toga najprije morala pričekati pobijanu presudu kojom će se konačno odlučiti o financijskim aspektima razvoda. Iz informacija dobivenih od Komisije u svibnju 2013. proizlazilo je da je žalba odbačena kao nedopuštena. Stoga više nije bilo pravne prepreke koja bi Komisiju spriječila da izvrši retroaktivna plaćanja podnositelju pritužbe za relevantno razdoblje.

31. Kad je riječ o iznosima koje Komisija treba platiti podnositelju pritužbe, Ombudsman je napomenuo i da se u članku 4. drugom stavku OPO-a navodi sljedeće: „[o]vdje se obiteljski doplatci i uzdržavanje isplaćuju [bivšem bračnom drugu], dužnosnik mora poduzeti potrebne mjere kako bi osigurao da se u obzir uzmu obiteljski doplatci koji se isplaćuju izravno”. To pravilo podrazumijeva da bi, ako Komisija odluči izravno isplatiti polovinu obiteljskih doplataka bivšem bračnom drugu u ime dužnosnika, dužnosnik trebao poduzeti potrebne mjere kako bi osigurao smanjenje doplatka za uzdržavanje i obiteljskih doplataka za djecu koje je belgijski sud naložio da ih on izravno isplaćuje bivšem bračnom drugu, kako bi se u obzir uzeli obiteljski doplatci koje će Komisija u ime dužnosnika izravno isplatiti bivšem bračnom drugu. Ako dužnosniku to ne bi bilo dopušteno, to bi značilo da bi dužnosnik dvaput platio za pokrivanje istih troškova povezanih s djecom, a bivši bračni drug dvaput bi bio plaćen za iste troškove.

32. Očito je bilo moguće da X, nakon što ga je Komisija obavijestila o izravnim plaćanjima koja je Komisija trebala izvršiti njegovu bivšem bračnom drugu u njegovo ime, poduzme potrebne mjere kako bi osigurao da se naknade za uzdržavanje i obiteljske naknade za djecu koje će on ubuduće isplaćivati njegovu bivšem bračnom drugu smanje kako bi se uzele u obzir obiteljske naknade koje je Komisija u njegovo ime isplaćivala bivšem bračnom drugu. Međutim, on ne može osigurati da ne postoji dvostruko plaćanje u odnosu na iznose koje je već platio svojem bivšem bračnom drugu. U takvim bi okolnostima bilo pravedno i ispravno da se iznosi koje Komisija treba retroaktivno isplatiti bivšem bračnom drugu smanje kako bi se uzela u obzir ista plaćanja koja je dužnosnik već izravno isplatio bivšem bračnom drugu (odnosno 800 eura mjesečno za pokrivanje troškova povezanih sa skrbništvom nad dvoje djece). Ombudsmanica je napomenula da podnositelj pritužbe smatra da X nije platio sve iznose koje joj je dugovao. U tom kontekstu Komisija bi trebala, prije bilo kakve retroaktivne isplate podnositelju pritužbe za relevantno razdoblje, zatražiti od g. X-a da joj dostavi dokaz o iznosima prenesenima njegovom bivšem bračnom drugu u pogledu dnevnica i naknada za obrazovanje za njihovu djecu između relevantnih datuma 2009. i 2011.

33. Ombudsmanica je također skrenula pozornost Komisije na činjenicu da bi, ako zaključi da mora osigurati povrat svih iznosa od g. X-a u skladu s člankom 85. Pravilnika o osoblju, trebala osigurati poštovanje njegovih prava obrane.

34. Ombudsmanica je nadalje napomenula da je, u slučaju da postupak pred Tribunalom de la jeunesse u Bruxellesu dovede do bilo kakve promjene u isplati naknada između stranaka, na g. X-u i podnositelju pritužbe da se obrate Komisiji kako bi se osiguralo da se te izmjene propisno uzmu u obzir.

35. S obzirom na navedeno ombudsmanica je zaključila da je Komisija počinila nepravilnost u postupanju jer nije razmotrila treba li podnositelju pritužbe isplatiti retroaktivna plaćanja. Ombudsman je stoga 11. lipnja 2013. dao sljedeći nacrt preporuke u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana: „Uzimajući u obzir nalaze Europskog ombudsmana, Komisija bi podnositelju pritužbe trebala isplatiti polovinu obiteljskih naknada za razdoblje od kolovoza 2009. do travnja 2011. te pritom uzeti u obzir iznose koje je g. X već isplatio podnositelju pritužbe u pogledu dnevnica i naknada za obrazovanje za svoju djecu za to razdoblje”.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu nakon nacrta preporuke

36. Komisija je u svojem detaljnom mišljenju uputila na stavak 30. nacrta preporuke u kojem je ombudsmanica navela da više ne postoji pravna prepreka koja bi Komisiju spriječila da izvrši retroaktivna plaćanja podnositelju pritužbe za relevantno razdoblje. Komisija je pojasnila da se taj nalaz temeljio na informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe da pred belgijskim sudovima nije u tijeku žalba u vezi s isplatom naknada. Komisija je obavijestila Ombudsmana da informacije koje je podnositelj pritužbe dostavio Ombudsmanu ne odražavaju istinite činjenice.

37. Komisija je istaknula da je podnositelj pritužbe 15. veljače 2013. pokrenuo novi postupak pred Tribunalom de la jeunesse u vezi s isplatom dnevnica i dijeljenjem obiteljskih naknada EU-a. U tim okolnostima i suprotno nalazu Ombudsmana, Komisija je i dalje suočena s pravnom preprekom zbog koje ne može izvršiti retroaktivna plaćanja podnositelju pritužbe za razdoblje od kolovoza 2009. do travnja 2011.

38. Komisija je također uputila na prijedlog Ombudsmana da, prije bilo kakve retroaktivne isplate podnositelju pritužbe, Komisija zatraži od g. X. „da joj dostavi dokaz o iznosima prenesenima njegovom bivšem bračnom drugu u smislu dnevnica i naknada za obrazovanje za njihovu djecu između relevantnih datuma 2009. i 2011.”. Komisija je istaknula da ne može provesti takvu ocjenu jer nije na njezinoj upravi da se miješa u problematičnu situaciju razvoda u kojoj se, kao u ovom slučaju, osporavaju dospjela plaćanja između bivših bračnih drugova i u kojoj je postupak u tijeku pred nacionalnim sudovima. Nadalje, Komisija nema sve pojedinosti o osobnoj financijskoj situaciji dužnosnika (a kamoli osoba koje nisu zaposlene u EU-u kao što su bivši bračni drugovi) niti može razumno zatražiti takve osobne podatke.

39. Komisija je navela da je, čak i ako je pokušala provesti takvu ocjenu, vrlo teško utvrditi koje elemente treba uzeti u obzir: Može li uprava ograničiti svoju ocjenu na isplatu dnevnica ili treba uzeti u obzir i dodatne troškove dužnosnika? Prema mišljenju Komisije, to su pitanja koja se odnose na relevantne sudove, kojima su stranke obvezne otkriti osobne financijske podatke. Komisijina je obveza jednostavno postupiti u skladu s odlukama tih sudova nakon što ih se o njima propisno obavijesti.

40. Nadalje, Komisija nije (i ne bi trebala biti) u mogućnosti obavijestiti Ombudsmana o tome što se stvarno događa između podnositelja pritužbe i g. X. Komisija je svjesna nekih spornih pitanja između stranaka, kao što je pitanje postoje li navodni dodatni troškovi koji proizlaze iz činjenice da su se djeca preselila sa svojim ocem ili pitanje je li podnositelj pritužbe navodno propustio platiti polovicu troškova školovanja za školu koju je odabrala za njih. Komisija je navela da zasigurno nema cjelovitu sliku situacije, što je u svakom slučaju na sudovima u ovom postupku.

41. Stoga se Komisija nije mogla složiti s nalazom Ombudsmana o slučaju nepravilnosti u postupanju. Navela je da se taj zaključak temelji na netočnim činjeničnim informacijama i na pogrešnom shvaćanju uloga Komisije i nacionalnih sudova. Komisija je razmotrila sve mogućnosti koje se odnose na zahtjev podnositelja pritužbe te je tek nakon propisnog i pažljivog razmatranja odlučila da ne može izvršiti retroaktivna plaćanja. Glavni razlog za tu odluku bila je činjenica da su, suprotno informacijama koje su pružene Ombudsmanu, postupci koji se, među ostalim, odnose na obiteljske doplatke EU-a bili u tijeku pred nacionalnim sudovima. Komisija je izjavila da podnositelj pritužbe očito nije Ombudsmanu dao točne informacije o postojanju sudskih postupaka koji su u tijeku. S obzirom na navedeno Komisija je zaključila da ne može provesti nacrt preporuke Europskog ombudsmana. Međutim, Komisija bi ponovno ispitala zahtjev podnositelja pritužbe nakon što nadležni nacionalni sud donese konačnu odluku o isplati dnevnica i podjeli obiteljskih naknada EU-a.

42. Podnositeljica pritužbe u svojim je očitovanjima navela da je Komisija, na temelju zavaravajućih informacija koje je primila od osobe X, predložila da je žalbeni postupak koji je u tijeku sprečava u izvršenju sudskog naloga od 9. srpnja 2009. Pojasnila je da je žalba zapravo proglašena nedopuštenom 28. lipnja 2011. Podnositeljica pritužbe navela je da je u svojim očitovanjima i u telefonskom razgovoru s Uredom ombudsmana 14. veljače 2013. naglasila da nije u tijeku žalbeni postupak u vezi s isplatom naknada. Tvrdila je da je Komisija pogrešno tvrdila da je Ombudsmanu dostavila netočne informacije.

43. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se odbijanje nacrta preporuke temeljilo na zavaravajućoj argumentaciji i tumačenju činjenica, čiji je cilj bio diskreditirati njezine namjere.

44. Kad je riječ o Komisijinu upućivanju na postupak koji je podnositelj pritužbe pokrenuo u veljači 2013. pred Tribunalom de la jeunesse u Bruxellesu, podnositelj pritužbe naveo je da ga je Komisija pokušala predstaviti kao znak zle vjere.

45. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da, suprotno tvrdnjama Komisije, postupak pred Tribunalom de la jeunesse ne bi trebao predstavljati valjanu pravnu prepreku za isplatu emisijskih jedinica. Također ne bi trebalo biti problematično izračunati točnu količinu emisijskih jedinica koje treba isplatiti podnositelju pritužbe. Komisija je također pogrešno tvrdila da nije u mogućnosti od X-a ili podnositelja pritužbe zatražiti informacije o njihovoj financijskoj situaciji. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je osoba X već priznala da nije prenijela predmetne iznose.

46. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da je izjava Komisije da su djeca živjela sa svojim ocem i da podnositelj pritužbe nije platio troškove školovanja pogrešna.

Procjena Europskog ombudsmana nakon nacrta preporuke

47. Ombudsmanica razumije da razlog zbog kojeg Komisija ne prihvaća nacrt preporuke nije taj što Komisija u načelu odbija izvršiti retroaktivna plaćanja podnositelju pritužbe, nego da su zasad još uvijek u tijeku relevantni sudski postupci, odnosno postupci pred Tribunalom de la jeunesse u Bruxellesu. Taj se postupak, prema Komisijinu mišljenju, odnosi na isplatu dnevnica i podjelu obiteljskih naknada Unije. Podnositelj pritužbe nije osporio tu činjeničnu tvrdnju Komisije u pogledu prirode sudskih postupaka koji su u tijeku.

48. S obzirom na posebnu prirodu tih sudskih postupaka koji su u tijeku, ombudsmanica se slaže s Komisijom da je primjereno da Komisija pričeka konačni ishod sudskih postupaka koji su u tijeku. U tom pogledu ombudsmanica napominje da je Komisija izričito navela da će, nakon donošenja konačne presude, preispitati zahtjev podnositelja pritužbe za retroaktivna plaćanja. Komisija je izričito priznala i da je obvezna poštovati odluke sudova nakon što ih se o njima propisno obavijesti.

49. Ombudsmanica stoga smatra da je stajalište Komisije razumno i da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi ombudsmanica je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci. Ombudsman vjeruje da će Komisija o ovoj odluci obavijestiti i g. X-a.

 

Emily O'Reilly

Sastavljeno u Strasbourgu 16. prosinca 2013.

---

[1] Budući da je rješenje Prvostupanjskog suda u Bruxellesu doneseno 9. srpnja 2009., nije jasno na temelju čega je tužiteljica tvrdila da su joj plaćanja trebala biti izvršena (s retroaktivnim učinkom) od siječnja 2009.