Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe radio je za Europski parlament kao ugovorni djelatnik između 1. listopada 2008. i 30. rujna 2011. Ima invaliditet. Njegov sin, kojem je dijagnosticiran autizam, upisan je u jednu od europskih škola u Bruxellesu u okviru programa za djecu s posebnim obrazovnim potrebama. Nakon toga, međutim, škola je odlučila da više ne može osigurati potrebe svog sina.

2. Podnositelj pritužbe zatim ga je upisao u školu njemačkog govornog područja u Eupenu u Belgiji, gdje je boravio s majkom. Škola je osigurala poseban program za koji je podnositelj pritužbe primio financijsku pomoć Parlamenta. Parlament je uskratio 5 % plaće podnositelja pritužbe kao dio doprinosa podnositelja pritužbe troškovima obrazovanja.

Predmet istrage

3. Prilikom otvaranja ove istrage ombudsmanica je primila na znanje činjenicu da je podnositelj pritužbe tijekom proteklih godina službama Parlamenta uputio znatan broj pisama i e-poruka u kojima je iznio niz pritužbi, koje nisu sve bile jasne. Ombudsmanica je smatrala da ne bi bilo primjereno pokušati riješiti svako od tih pitanja. Također nije smatrao da bi to bilo u interesu podnositelja pritužbe. Umjesto toga odlučio se usredotočiti na ono što je smatrao jezgrom slučaja podnositelja pritužbe. Stoga je Ombudsman odlučio pokrenuti istragu o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama:

Tvrdnja:

Parlament nije postupio ispravno, pravedno i u skladu s načelima dobre uprave kada je odbio podnositelju pritužbe pružiti pomoć koja mu je bila potrebna. Konkretnije, Parlament nije (i) pokrio sve troškove obrazovanja za sina podnositelja pritužbe te je umjesto toga od njega zatražio da sam snosi 5 % tih troškova; ii. da mu pruži naknadu ili naknadu za određene vrste odštete i troškova navedenih u njegovoj pritužbi Ombudsmanu od 1. siječnja 2011., koja mu je bila priložena uz pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju od 8. ožujka 2011. (na primjer, gubitak prihoda zbog činjenice da je podnositelj pritužbe morao uzeti obiteljski dopust, troškovi najma automobila za putovanje između Bruxellesa i Hamburga, gubitak pologa za stan); i iii. zadržati svoj doprinos troškovima obrazovanja djeteta podnositelja pritužbe nakon isteka ugovora o radu podnositelja pritužbe s Parlamentom.

Zahtjev:

Parlament bi podnositelju pritužbe trebao platiti iznose za koje smatra da mu pripadaju.

4. Ombudsman je u svojem uvodnom pismu skrenuo pozornost Parlamenta na činjenicu da je u predmetu 1391/2002/JMA [1] već predstavio tematsko izvješće o položaju dužnosnika čija su djeca s posebnim obrazovnim potrebama bila isključena iz europskih škola i koji su morali sudjelovati u troškovima obrazovanja svoje djece.

Istraga

5. Ombudsmanica je 19. kolovoza 2011. pokrenula ovu istragu. Parlament je 6. prosinca 2011. dostavio svoje mišljenje o pritužbi. Podnositelj pritužbe podnio je svoja očitovanja 12. prosinca 2011., 29. svibnja 2012. i 18. rujna 2012.[2]

6. Službe Europskog ombudsmana obratile su se 9. srpnja 2013. podnositelju pritužbe kako bi ga obavijestile o nacrtima prijedloga Europskog ombudsmana o prijateljskom rješenju. Podnositelj pritužbe obaviješten je da je u tom pogledu potreban njegov pristanak.

7. Podnositelj pritužbe obavijestio je 10. srpnja 2013. Ombudsmana da mu je potrebno više vremena kako bi treće strane ocijenile prijedlog Ombudsmana.

8. Istog dana službe pučkog pravobranitelja obavijestile su podnositelja pritužbe da u potpunosti razumiju potrebu podnositelja pritužbe da razmotri prijedlog prijateljskog rješenja. Istodobno su istaknuli da je podnositelj pritužbe u prethodnim tjednima naglasio svoju tešku financijsku situaciju, zbog čega se njegov predmet rješavao kao prioritet. Stoga je od podnositelja pritužbe zatraženo da do 15. srpnja 2013. odgovori želi li da Ombudsman nastavi s prijedlogom prijateljskog rješenja.

9. Podnositelj pritužbe još se 10. srpnja 2013. složio s prijedlogom prijateljskog rješenja.

10. Ombudsman je 16. srpnja 2013. Parlamentu podnio sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja: „Uzimajući u obzir tešku financijsku i osobnu situaciju podnositelja pritužbe, kao i nalaze Ombudsmana, Parlament bi mogao razmotriti pokrivanje preostalih 5 % troškova obrazovanja sina podnositelja pritužbe”.

11. Podnositelj pritužbe poslao je 17. srpnja 2013. službama Europskog ombudsmana niz e-poruka u kojima je naglasio da se ne slaže s prijedlogom Europskog ombudsmana o prijateljskom rješenju. Podnositelj pritužbe posebno je naglasio da, kako bi mu bio prihvatljiv, svaki prijedlog prijateljskog rješenja mora uključivati naknadu nematerijalne štete koju je navodno pretrpio (vidjeti i točke 15. i 16. u nastavku). Podnositelj pritužbe također je izjavio da je izgubio povjerenje u aktualnog pučkog pravobranitelja te da bi njegov slučaj stoga trebao rješavati novoizabrani pučki pravobranitelj koji će preuzeti dužnost 1. listopada 2013.

12. Službe Ombudsmana istog su dana obavijestile podnositelja pritužbe da je Ombudsman izrazio žaljenje zbog činjenice da se podnositelj pritužbe više ne slaže s prijedlogom prijateljskog rješenja. Međutim, Ombudsman nije vidio razloga da izmijeni svoj prijedlog u smislu koji je naveo podnositelj pritužbe. Ombudsman je stoga obavijestio podnositelja pritužbe da će, osim ako se on ne predomisli, povući svoj prijedlog i odlučiti o predmetu na temelju dostupnih informacija. Nadalje, Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da ne vidi razlog za obustavu postupanja s predmetom podnositelja pritužbe dok novi Ombudsman ne preuzme svoje dužnosti.

13. Podnositelj pritužbe još je 17. srpnja 2013. odgovorio da je, prema njegovu mišljenju, svaka naknada manja od milijun eura za njega i njegovu obitelj neprihvatljiva. Podnositelj pritužbe dodao je da je vrlo nezadovoljan vremenom koje je Ombudsmanu trebalo da riješi njegov slučaj, uskim opsegom prijedloga Ombudsmana za prijateljsko rješenje i onim što je smatrao nesposobnom procjenom Ombudsmana o diskriminaciji koju je navodno pretrpio. Istaknuo je da će se, ako Ombudsman nastavi s radom kako je navedeno u prethodnoj e-poruci tog dana, obratiti svim članovima Odbora za predstavke Europskog parlamenta.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

14. Primjedbe Parlamenta u njegovu mišljenju o različitim aspektima navoda podrazumijevale su da je smatrao da podnositelj pritužbe nije na odgovarajući način iscrpio sve mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi. U vezi s tim pitanjem ombudsmanica je napomenula da je Parlament s početnim pritužbama podnositelja pritužbe postupao kao sa zahtjevima u skladu s člankom 90. stavkom 1. te da je podnositelj pritužbe naknadno podnio interne administrativne pritužbe protiv odluka Parlamenta o njegovim zahtjevima u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju. Stoga nije bilo lako vidjeti kako bi se moglo tvrditi da podnositelj pritužbe nije iscrpio mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi, kako je propisano člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana. Međutim, s obzirom na zaključke do kojih je došao u pogledu merituma ovog predmeta, Ombudsman smatra da to pitanje nije potrebno detaljnije ispitati.

15. U svojim primjedbama na mišljenje Parlamenta podnositelj pritužbe iznio je niz pitanja i, među ostalim, dodao zahtjev za naknadu štete zbog navodnih nematerijalnih gubitaka [3] koji nisu obuhvaćeni ovom istragom. Prilikom iznošenja svojeg prijedloga za prijateljsko rješenje ombudsmanica je zauzela stajalište da je u interesu ciljane istrage i uz dužno poštovanje uvjeta dopuštenosti primjereno da se njegova istraga usredotoči na ključna pitanja, kako je navedeno u navodu i zahtjevu.

16. Kako je prethodno navedeno, podnositelj pritužbe naknadno je obavijestio Ombudsmana da se protivi prijedlogu prijateljskog rješenja, osim ako Ombudsman ne izmijeni taj prijedlog kako bi se predvidjela naknada navodne nematerijalne štete u iznosu od najmanje milijun eura. U tom pogledu Ombudsman smatra korisnim istaknuti da se čini da podnositelj pritužbe nije iscrpio sve mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi u vezi s tom tvrdnjom. Zbog toga je ta tvrdnja nedopuštena u skladu s člankom 2. stavkom 8. Statuta Europskog ombudsmana. Osim toga, kako je objašnjeno u točki 41. u nastavku, određeni uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno kako bi institucije EU-a snosile izvanugovornu odgovornost. Ombudsman na prvi pogled nije uvjeren da je to slučaj u pogledu zahtjeva podnositelja pritužbe za nematerijalnu štetu.

A. Navodni propust da se postupa ispravno, pravedno i u skladu s načelima dobre uprave time što se podnositelju pritužbe odbilo pružiti pomoć koja mu se duguje

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

(i) Navodni propust da se u cijelosti pokriju troškovi obrazovanja sina podnositelja pritužbe

17. Podnositelj pritužbe u biti je tvrdio da ga je Parlament diskriminirao u usporedbi s drugim dužnosnicima čija su djeca pohađala europske škole jer nije u potpunosti pokrio troškove obrazovanja svoje prevarante. U tom kontekstu podnositelj pritužbe pozvao se, među ostalim, na tematsko izvješće Europskog ombudsmana u pritužbi 1391/2002/JMA.

18. Parlament je potvrdio da se pobrinuo za 95 % troškova obrazovanja za dijete s invaliditetom podnositelja pritužbe u skladu s međuinstitucijskim privremenim smjernicama za provedbu proračunskog naslova „Dodatna pomoć za osobe s invaliditetom” u vezi s odobrenim sredstvima za socijalnu skrb za osobe s invaliditetom („Smjernice”).[4]

19. Smjernicama je propisano da dužnosnici ili drugi službenici moraju uplaćivati doprinose ovisno o svojim prihodima. U slučaju podnositelja pritužbe predmetni financijski doprinos iznosio je 5 % nastalih troškova, a preostalih 95 % pokrio je Parlament.

20. Parlament je napomenuo da se čini da je podnositelj pritužbe u početku pozdravio odluku da mu se odobri povrat troškova obrazovanja u skladu sa Smjernicama. Nakon toga, kada je podnositelj pritužbe počeo tvrditi da je žrtva diskriminacije u usporedbi sa službenicima čija su djeca primljena u europske škole, dosljedno ga je obavještavao o sadržaju Smjernica i potvrdio njihovu pravilnu primjenu u njegovu slučaju.

21. Parlament je napomenuo da se Ombudsman pozvao na svoje tematsko izvješće od 27. svibnja 2005. u predmetu 1391/2002/JMA. Nakon tog tematskog izvješća radnoj skupini koja izvješćuje međuinstitucijski odbor za pripremu socijalnih mjera (CPAS) povjerena je zadaća predlaganja izmjena Smjernica voditeljima administracije.

22. Parlament je istaknuo da je, potaknut rezolucijom svojih zastupnika od 6. travnja 2006. o posebnom izvješću Ombudsmana,[5] pokazao konstruktivan stav tijekom rada CPAS-a. Dosad voditelji uprava još nisu mogli postići dogovor o poboljšanju smjernica na temelju rada CPAS-a. Parlament se nadao da će se situacija mirovanja uskoro okončati i da bi se radovi mogli nastaviti na zadovoljstvo svih uključenih strana.

23. Parlament je bio uvjeren da su pravila iz Smjernica, kako se primjenjuju u slučaju podnositelja pritužbe, u potpunosti u skladu s Pravilnikom o osoblju. Parlament je posebno istaknuo da, na temelju mišljenja pravne službe Komisije iz 2003., predmetni sustav nije diskriminatoran na temelju invaliditeta.

24. Podnositelj pritužbe u biti je izrazio svoje neslaganje s prethodno navedenim podnescima Parlamenta.

ii. Navodni propust da se nadoknade ili nadoknade određene vrste šteta ili rashoda

25. Podnositelj pritužbe smatrao je da bi mu Parlament trebao pružiti naknadu ili nadoknadu za određene vrste šteta i rashoda navedenih u njegovoj pritužbi Ombudsmanu od 1. siječnja 2011.

26. Parlament je naglasio da mu je, osim što mu je sustavno nadoknađivao troškove koje je imao pravo nadoknaditi u skladu s primjenjivim pravilima, isplatio jednokratnu, izvanrednu naknadu u skladu s člankom 76. Pravilnika o osoblju. Uzimajući u obzir posebno tešku situaciju podnositelja pritužbe, Parlament mu je u studenome 2009. odlučio odobriti iznos od 8 000 EUR za pokrivanje troškova drugog smještaja u blizini centra koji odgovara obrazovnim potrebama njegova djeteta s invaliditetom. U siječnju 2011. Parlament je otišao korak dalje tako što je iznimno omogućio podnositelju pritužbe da ostvari korist od rada na daljinu.

27. Ukupna financijska potpora dodijeljena podnositelju pritužbe za razdoblje od svibnja 2009. do kolovoza 2011. iznosila je, prema najnovijoj procjeni, gotovo 100 000 EUR.

28. Podnositelj pritužbe u osnovi se nije složio s podnescima Parlamenta.

29. Osim toga, iz njegovih očitovanja od 18. rujna 2012. proizlazi da je podnio novu žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, koja se odnosila na štetu koja je navodno prouzročena nepostojanjem okruženja bez prepreka u europskim školama. Parlament je odbio navedenu pritužbu uz obrazloženje da: zahtjev podnositelja pritužbe za naknadu štete nije bio dovoljno jasan jer nije utvrdio odgovornost Parlamenta ni navodno dugovani iznos. Parlament je nadalje istaknuo da se, čak i pod pretpostavkom da se zahtjev podnositelja pritužbe za naknadu štete temelji na isključenju njegova sina iz Europske škole, taj događaj ne može pripisati Parlamentu te stoga nije ispunjen jedan od tri kumulativna uvjeta za njegovu odgovornost za naknadu štete u skladu s pravom EU-a.

iii. Navodni propust da se zadrži financijski doprinos za troškove obrazovanja sina podnositelja pritužbe

30. Podnositelj pritužbe usprotivio se namjeri Parlamenta da financira obrazovanje njegova sina samo do kraja školske godine 2010./2011. Tvrdio je da Parlament ima dužnost brižnog postupanja i da bi stoga trebao besplatno dodijeliti financijsku potporu sve dok njegova obitelj ne odluči napustiti Eupen ili dok ne postanu dostupne potrebne prilagodbe u jednoj od europskih škola.

31. Parlament je potvrdio da je, u skladu sa Smjernicama, prestao doprinositi troškovima obrazovanja za dijete s invaliditetom podnositelja pritužbe s učinkom od 1. listopada 2011. U skladu s točkom 3.1. navedenih smjernica dužnosnici i ostali službenici ispunjavali su uvjete za potporu u okviru relevantnog naslova proračuna svoje institucije samo ako su bili „u aktivnoj službi”. Budući da je ugovor podnositelja pritužbe istekao 30. rujna 2011., on nakon tog datuma nije imao pravo na predmetnu potporu. Parlament je o tome propisno obavijestio podnositelja pritužbe.

32. Nadalje, nakon što su podnositelju pritužbe odobrena invalidska davanja u skladu s člancima 101. i 102. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Zajednica te unatoč isteku njegova ugovora o radu, Parlament je odlučio i dalje pokrivati određene vrste troškova sina podnositelja pritužbe za razdoblje od listopada 2011. do rujna 2012. u ukupnom iznosu od 10 500 EUR.

33. Podnositelj pritužbe nije iznio argumente u tom pogledu.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

(i) Navodni propust da se pokriju svi troškovi obrazovanja povezani sa sinom podnositelja pritužbe

34. Na početku svojeg prijedloga Ombudsman je prepoznao znatne napore koje su službe Parlamenta uložile tijekom razdoblja od pet godina u pomaganju podnositelju pritužbe u vezi s posebnim potrebama njegova sina. Stoga su službe Parlamenta ponudile pomoć podnositelju pritužbe dok je tražio odgovarajuću školu za svog sina, iznimno mu dodijelile dodatnu financijsku potporu (8 000 EUR) i pokazale razumijevanje za njegovu situaciju tako što su mu iznimno omogućile da se koristi radom na daljinu kako bi bio bliži svojoj obitelji.

35. Kad je riječ o ovom predmetu, Ombudsman je napomenuo da je Parlament u biti tvrdio da je (a) njegovo stajalište u skladu sa smjernicama i da (b) nakon tematskog izvješća Ombudsmana u predmetu 1391/2002/JMA CPAS nije mogao postići dogovor o izmjeni tih smjernica. U tom pogledu Parlament se pozvao na mišljenje Pravne službe Komisije od 29. listopada 2003., prema kojem relevantne odredbe nisu bile diskriminirajuće.

36. Kad je riječ o argumentu (a), Ombudsman je smatrao korisnim uputiti na točke od 3. do 6. nacrta preporuke u predmetu 1391/2002/JMA [6], u kojima se navodi zašto je, prema njegovu mišljenju, relevantna mjera iz Smjernica diskriminirajuća. Nadalje je napomenuo da je Europski parlament donio rezoluciju u kojoj potvrđuje svoje stajalište o tom pitanju.[7] Kad je riječ o argumentu (b), činjenica da predmetne smjernice još nisu izmijenjene zbog neslaganja unutar CPAS-a ne može poslužiti kao izgovor za sprečavanje Parlamenta da učini ono što je javno potvrdio u navedenoj rezoluciji da je ispravno. Naposljetku, Ombudsman je napomenuo da je mišljenje Pravne službe Komisije, koja se u svakom slučaju oslanjala na niz argumenata koji su izneseni i odbijeni u predmetu 1391/2002/JMA, prethodilo njegovu tematskom izvješću i rezoluciji Parlamenta. Stoga pozivanje Parlamenta na to mišljenje u ovoj istrazi nije bilo uvjerljivo.

37. Stoga je Ombudsman zadržao svoja stajališta u pogledu zaključaka na kojima se temelji njegovo tematsko izvješće 1391/2002/JMA.

38. Ombudsman je objasnio da je predan traženju, gdje je to moguće, prijateljskih rješenja za pritužbe građana protiv institucija, tijela, ureda i agencija EU-a. U tom je kontekstu Ombudsman napomenuo da je u svojim najnovijim porukama elektroničke pošte upućenima svojem Uredu podnositelj pritužbe naveo da se našao u vrlo teškoj financijskoj i osobnoj situaciji. U tom je kontekstu ombudsmanica donijela preliminarni zaključak da bi propust Parlamenta da pokrije sve troškove obrazovanja za sina podnositelja pritužbe mogao dovesti do nepravilnosti u postupanju. Stoga je ombudsmanica pozvala Parlament da pokrije ne samo 95 %, već 100 % troškova obrazovanja sina podnositelja pritužbe, u skladu sa zaključcima iz tematskog izvješća u predmetu 1391/2002/JMA. Ako je jedina prepreka takvom plaćanju bila potreba da Parlament prvo izmijeni predmetne smjernice, Parlament bi mogao razmotriti plaćanje relevantnog iznosa podnositelju pritužbe ex-gratia, čime bi se istodobno riješila teška situacija podnositelja pritužbe.

ii. Navodni propust da se nadoknade ili nadoknade određene vrste šteta ili rashoda

39. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Parlament trebao nadoknaditi određene vrste odštete ili rashoda koje je spomenuo u svojoj pritužbi Ombudsmanu od 1. siječnja 2011. U tom kontekstu podnositelj pritužbe uputio je na niz pravnih odredbi.[8]

40. Ombudsmanica je napomenula da nijedna od tih odredbi ne pruža pravnu osnovu za nadoknadu vrsta rashoda koje je zatražio podnositelj pritužbe. Nadalje, Ombudsman nije bio upoznat ni s jednom odredbom kojom bi se Parlamentu mogla pružiti pravna osnova za to.

41. Kad je riječ o zahtjevu za naknadu štete, čini se korisnim istaknuti da je, na temelju sudske prakse Suda, izvanugovorna odgovornost institucija Unije na temelju članka 340. stavka 2. UFEU-a zahtijevala da su ispunjena sljedeća tri kumulativna uvjeta: (i) navodno postupanje institucije Unije mora biti nezakonito, (ii) šteta je stvarna i (iii) postoji uzročna veza između navodnog postupanja i štete na koju se poziva.[9]

42. Podnositelj pritužbe zahtijeva da Parlament nadoknadi štetu koju su on i njegova obitelj pretrpjeli zbog isključenja njegova sina iz Europske škole. Međutim, i koliko god to bilo žalosno za obitelj podnositelja pritužbe, ombudsmanica nije uvidjela kako se navodno protupravno postupanje europskih škola može pripisati Parlamentu. Stoga Europski ombudsman smatra da Parlament nije mogao biti odgovoran za navodnu štetu.

43. Ombudsmanica je stoga smatrala da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu aspekta ii. tvrdnje.

iii. Navodni propust da se zadrži financijski doprinos za troškove obrazovanja sina podnositelja pritužbe

44. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Parlament trebao zadržati besplatan financijski doprinos za troškove obrazovanja svojeg sina dok njegova obitelj ne napusti Eupen ili dok ne postanu dostupne potrebne prilagodbe u jednoj od europskih škola. S druge strane, Parlament je istaknuo da bi, u skladu s točkom 3.1. Smjernica, njegova financijska pomoć trebala prestati nakon isteka ugovora podnositelja pritužbe zbog činjenice da on više nije bio u aktivnoj službi.

45. Ombudsmanica smatra da je stajalište Parlamenta u tom pogledu bilo razumno s obzirom na to da se u predmetnoj odredbi izričito upućuje na uvjet „aktivnog zaposlenja”. Iako je Ombudsman smatrao, kako je prethodno navedeno, da Smjernice ne bi trebale spriječiti Parlament da pruži pravednu i nediskriminirajuću pomoć u slučajevima kao što je ovaj, ta pomoć ne može biti neograničena. Ograničavanje takve pomoći na razdoblje tijekom kojeg je osoba radila za instituciju Unije ne čini se nerazumnim ili nepoštenim. Međutim, ombudsmanica je pozdravila odluku Parlamenta da nastavi doprinositi određenim vrstama troškova koji se odnose na sina podnositelja pritužbe čak i nakon tog datuma. S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsmanica je smatrala da nije bilo nepravilnosti u postupanju ni u pogledu aspekta iii.

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

46. S podnositeljem pritužbe raspravljalo se o mogućnosti izrade prijedloga za prijateljsko rješenje i sadržaju takvog prijedloga. Međutim, čim je podnositelj pritužbe primio primjerak prijedloga Ombudsmana za prijateljsko rješenje, jasno je dao do znanja da se više ne slaže s tim prijedlogom. Podnositelj pritužbe u biti je odbio prijedlog prijateljskog rješenja jer nije pokrio njegov zahtjev da mu Parlament isplati naknadu u iznosu od najmanje milijun eura za navodnu nematerijalnu štetu. Nadalje, tvrdio je da bi Europski ombudsman trebao obustaviti procjenu predmeta dok sljedeći Europski ombudsman ne preuzme svoje dužnosti (1. listopada 2013.).

47. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da je prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju sadržavao činjeničnu pogrešku u pogledu aspekta iii. tvrdnje. U tu je svrhu tvrdio da je zapravo još uvijek u ugovornom odnosu s Parlamentom jer mu je Parlament dodijelio "dugoročnu mirovinu" do dobi od šezdeset i pet godina ("eine Dauerrente bis zum 65.Lebensjahr"), zbog njegova posttraumatskog stresnog poremećaja. Stoga bi Parlament i dalje trebao pokrivati troškove obrazovanja njegova sina, uključujući mogućnost da njegov sin pohađa školu u Brazilu.

Završna ocjena Europskog ombudsmana

(i) Navodni propust da se pokriju svi troškovi obrazovanja povezani sa sinom podnositelja pritužbe

48. Ombudsmanica je u prethodnoj napomeni pod točkama 15. i 16. već objasnila zašto se navodna nematerijalna šteta podnositelja pritužbe nije mogla uzeti u obzir u okviru ove istrage.

49. Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što je podnositelj pritužbe odlučio povući svoju potporu prijedlogu Ombudsmana o prijateljskom rješenju. Ombudsmanica smatra da bi taj prijedlog služio interesima podnositelja pritužbe. Međutim, na podnositelju pritužbe je da odluči želi li prihvatiti prijateljsko rješenje. S obzirom na stajalište koje je zauzeo podnositelj pritužbe, Ombudsman mora zaključiti da u ovom slučaju nije bilo moguće postići prijateljsko rješenje.

50. Ombudsman stoga mora dovršiti svoju procjenu na temelju informacija koje su mu dostupne.

51. Ombudsman je u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja zaključio da postoji mogući slučaj nepravilnosti u postupanju samo u pogledu aspekta i. tvrdnje. Međutim, nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju u pogledu ii. navodnog nenadoknađivanja ili povrata određenih vrsta odštete ili rashoda i iii. navodnog nenaplaćivanja financijskog doprinosa za troškove obrazovanja sina podnositelja pritužbe.

52. Ombudsmanica smatra da su ti zaključci i dalje valjani.

53. Kad je riječ o aspektu ii. tvrdnje, Ombudsman napominje da podnositelj pritužbe nije iznio nove argumente.

54. U pogledu točke iii. tvrdnje, čini se da podnositelj pritužbe tvrdi da je još uvijek bio u „aktivnom radnom odnosu” u skladu s točkom 3.1. Smjernica jer mu je Parlament navodno dodijelio invalidsku mirovinu („najam”). Međutim, Ombudsman smatra da sam pojam mirovine podrazumijeva da njegov primatelj po definiciji više nije u aktivnoj službi za potrebe članka 3. stavka 1. Smjernica. Nadalje, argument podnositelja pritužbe da je on (ili njegov sin) bio diskriminiran na temelju invaliditeta zbog odluke Parlamenta da više ne pokriva troškove obrazovanja njegova sina nije uvjerljiv. Jedini razlog zbog kojeg je Parlament prestao pružati financijsku pomoć za troškove obrazovanja sina podnositelja pritužbe bio je taj što je prestao aktivan radni odnos podnositelja pritužbe s Parlamentom. Podnositelj pritužbe stoga se ne može pozivati na članak 5. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, kojim se zabranjuje svaka diskriminacija na temelju invaliditeta. Podnositelj pritužbe također nije naveo nijednu drugu odredbu koja bi Parlamentu mogla poslužiti kao pravna osnova za nastavak plaćanja troškova obrazovanja njegova sina.

55. U tom kontekstu Ombudsman ostaje pri svojim početnim nalazima da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu aspekata ii. i iii. navoda.

56. Kad je riječ o aspektu i. tvrdnje podnositelja pritužbe, Ombudsman i dalje smatra da bi Parlament trebao pokriti sve troškove obrazovanja za sina podnositelja pritužbe. Iako je podnositelj pritužbe odbio prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju u tu svrhu, Ombudsman bi Parlamentu mogao uputiti odgovarajući nacrt preporuke. Međutim, Ombudsman smatra da, ako je podnositelj pritužbe odbio prijedlog prijateljskog rješenja koje se čini razumnim i pravednim, obično ne bi imalo smisla inzistirati na tom rješenju i učiniti ga predmetom nacrta preporuke. Umjesto toga, Ombudsman smatra primjerenim zaključiti svoje istrage u takvim slučajevima s nalazom da daljnje istrage nisu opravdane. U ovom je slučaju u svakom slučaju očito da podnositelj pritužbe ne bi bio zadovoljan nijednim rješenjem kojim mu se ne bi odobrila isplata od najmanje milijun eura.

57. U tim okolnostima Ombudsman smatra da daljnje istrage u tom predmetu nisu opravdane.

C. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključcima:

Nema razloga za daljnje istrage u pogledu aspekta i. tvrdnje podnositelja pritužbe i njegove tvrdnje. U preostalom dijelu predmeta nisu utvrđene nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Parlament bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 27. rujna 2013.

---

[1] Tematsko izvješće dostupno je ovdje: http://www.ombudsman.europa.eu/en/cases/specialreport.faces/en/385/html.bookmark

[2] Podnositelj pritužbe poslao je znatan broj dodatnih e-poruka tijekom cijelog postupka pritužbe.

[3] Podnositelj pritužbe zatražio je naknadu nematerijalne štete (najmanje 750 000 eura), svojem sinu (najmanje 500 000 eura) i drugim članovima obitelji (najmanje 250 000 eura).

[4] Na temelju informacija dostupnih Ombudsmanu doprinos podnositelja pritužbe troškovima obrazovanja njegova sina od 5 % iznosio je manje od 3 000 EUR.

[5] Dostupno na: http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?type=TA&reference=P6-TA-2006-0135&language=EN&ring=A6-2006-0118

[6] "3 Ombudsmanica primjećuje da se, u skladu s odlukama Odbora guvernera europskih škola, čini da djeca osoblja u službi institucija Zajednice tijekom razdoblja od najmanje jedne godine imaju pravo na primanje u europske škole. Ti su učenici oslobođeni plaćanja školarine (...). Stoga dužnosnici EU-a koji imaju mogućnost poslati svoju djecu u europske škole, uključujući djecu s posebnim obrazovnim potrebama, čije potrebe mogu zadovoljiti europske škole, ne moraju doprinositi troškovima svojeg obrazovanja.

S druge strane, Komisija ne pokriva sve troškove obrazovanja djece SEN-a koja su isključena iz europskih škola zbog svojeg stupnja invaliditeta.

4 Ombudsmanica ističe da je načelo nediskriminacije i jednakog postupanja temeljno načelo prava Zajednice. Kako je utvrđeno u članku 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (...) i članku 13. Ugovora o EZ-u (...), zabranjena je svaka vrsta diskriminacije koja se, među ostalim, temelji na invaliditetu.

5 Na temelju dostupnih informacija Ombudsmanica smatra da se različito financijsko postupanje Komisije prema službenicima s djecom SEN-a koji su isključeni iz europskih škola temelji isključivo na invaliditetu te je stoga diskriminirajuće. Činjenica da različito postupanje utječe samo na neke roditelje SEN-ove djece ne mijenja njegov karakter diskriminacije.

Nadalje, činjenica da su neka djeca dužnosnika EU-a isključena iz europskih škola iz drugih razloga osim invaliditeta nije relevantna. Dokazi dostupni Ombudsmanu iz njegove istrage su da se isključenje određene djece iz Europskih škola iz pedagoških razloga ne temelji na razlozima koji su izričito zabranjeni pravom Zajednice. Stoga činjenične i pravne okolnosti takve djece nisu usporedive s onima SEN-ove djece koja su isključena iz europskih škola zbog svojeg stupnja invaliditeta.

6 Ombudsmanica stoga zaključuje da je različito financijsko postupanje koje Komisija pruža službenicima s djecom SEN-a koji su isključeni iz europskih škola zbog svojeg stupnja invaliditeta diskriminirajuće i stoga predstavlja slučaj nepravilnosti u postupanju."

[7] Vidjeti bilješku 5. ovog mišljenja.

[8] Podnositelj pritužbe uputio je na sljedeće odredbe: Članak 24. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, članak 13. Ugovora o EZ-u, članak 14. Povelje o temeljnim pravima, članak 2. stavak 2. Direktive 2000/78/EZ i članak 3. Priloga VII. Pravilniku o osoblju.

[9] Vidjeti, primjerice, predmet T-409/09 Evropaiki Dynamiki protiv Komisije, [ECR] 2011., str. II-3765., točku 47. i navedenu sudsku praksu.