Odbor UN-a utvrdio je 2015. da sustav zdravstvenog osiguranja za članove osoblja EU-a, Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS), nije u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD). Odbor je preporučio reviziju ZSZO-a kako bi se osigurala sveobuhvatna pokrivenost zdravstvenih potreba povezanih s invaliditetom.

Nakon što je zaprimio pritužbe od članova osoblja koji su se susreli s problemima u dobivanju potpunog povrata zdravstvenih troškova za svoje članove ili članove njihovih obitelji, Ombudsman je proveo stratešku istragu. Utvrdila je da je propust Europske komisije da poduzme bilo kakve učinkovite mjere kao odgovor na preporuku odbora predstavljao nepravilnost u postupanju. Stoga je preporučila Komisiji da revidira pravila kojima se uređuje ZSZO. Također je Komisiji dala niz prijedloga o tome kako su potrebe osoba s invaliditetom obuhvaćene ZSZO-om, kao i o potrebi za osposobljavanjem osoblja i odgovarajućim savjetovanjem s dionicima kako bi se osiguralo da ZSZO odražava potrebe osoba s invaliditetom.

Komisija je odgovorila da će revidirati pravila kojima se uređuje ZSZO i poduzeti mjere u skladu s većinom prijedloga Ombudsmana.

Budući da je Komisija prihvatila njezinu preporuku, Ombudsmanica zaključuje svoju stratešku istragu. S obzirom na važnost tog pitanja, traži od Komisije da u roku od šest mjeseci izvijesti o provedbi preporuke. Ombudsmanica također potvrđuje svoj prijedlog o potrebi da Komisija preispita svoja pravila iz 2004. o zadovoljavanju potreba osoblja s invaliditetom.

Predmet se odnosio na rješavanje pritužbe Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) o uvjetima u centru za testiranje za natječaj za javne službenike EU-a. Podnositelju pritužbe dodijeljeno je računalo pored ulaznih vrata i tvrdio je da je poremećaj uzrokovan ljudima koji ulaze u sobu i izlaze iz nje negativno utjecao na njezinu izvedbu. Njezini pokušaji da osoblje centra za testiranje riješi njezine probleme bili su neuspješni te se nakon toga žalila EPSO-u. Nezadovoljna načinom na koji je EPSO postupao s njezinom pritužbom, obratila se Ombudsmanu.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i zatražila od EPSO-a da detaljnije razmotri pritužbu. Istražni tim Ombudsmana sastao se i s predstavnicima EPSO-a i ugovarateljem odgovornim za upravljanje testovima te je posjetio centar za testiranje u sjedištu EPSO-a. Ombudsmanica je zaključila da daljnje istrage u tom slučaju općenito nisu opravdane; međutim, EPSO-u je dala niz prijedloga za poboljšanje.

Predmet se odnosio na to da je savjetodavna misija Europske unije u Ukrajini (EUAM) odbila prijavu podnositelja pritužbe u postupku odabira. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju u pogledu odbijanja zahtjeva. Ombudsmanica je nadalje utvrdila da je dovoljan mehanizam administrativnog preispitivanja na jednoj razini. Naposljetku, ombudsmanica je sa zadovoljstvom obaviještena da je Europska služba za vanjsko djelovanje sada odlučila izmijeniti poruku koju šalje odbijenim kandidatima kako bi se uključile informacije o dostupnim pravnim lijekovima.

Podnositelj pritužbe, koji radi za Sud Europske unije na temelju ugovora na određeno vrijeme, prijavio se na EPSO-ov natječaj za zapošljavanje konferencijskih prevoditelja. U Obavijesti o natječaju navedeno je da se popunjene prijave moraju podnijeti do 6. kolovoza 2013. u podne. Podnositelj pritužbe propustio je rok. Dana 7. kolovoza 2013. obavijestila je EPSO da je hospitalizirana od 5. do 6. kolovoza 2013. i da stoga nije mogla pravodobno ispuniti svoju prijavu. Dana 7. kolovoza 2013. zatražila je od EPSO-a produljenje roka. EPSO je to odbio. Njegov glavni razlog za odbijanje bio je taj da prema svim podnositeljima zahtjeva mora postupati jednako.

Ombudsmanica je ispitala to pitanje i donijela preliminarni zaključak da EPSO nije ispitao jesu li okolnosti podnositelja pritužbe bile situacija više sile. Stoga je preporučila EPSO-u da i. potvrdi da postoje situacije u kojima je zbog više sile pošteno i primjereno da se kandidatima odredi novi rok; ii. pojasniti okolnosti u kojima bi trebalo odrediti takav novi rok; i iii. o tome obavijestiti kandidate. EPSO je prvotno odbacio preporuke Europskog ombudsmana i tvrdio da bi bilo teško utvrditi razliku između različitih obrazloženja koja su iznijeli kandidati i načina na koji bi kandidati dokazali da je došlo do više sile. Dodao je da bi omogućavanje kandidatima da se pozovu na višu silu ugrozilo nesmetano odvijanje otvorenih natječaja i jednako postupanje prema kandidatima. Također se pozvao na statističke podatke koji su, prema njegovu mišljenju, dokazali da bi postupanje sa svim zahtjevima za produljenje roka nakon isteka roka predstavljalo administrativno opterećenje za EPSO.

Međutim, nakon sastanaka između Europskog ombudsmana i osoblja EPSO-a EPSO je naposljetku u načelu prihvatio preporuke Europskog ombudsmana. Međutim, kad je riječ o konkretnom slučaju podnositelja pritužbe, ombudsmanica je napomenula da je predmetni natječaj završio. Napomenula je i da je podnositelj pritužbe odlučio da neće komentirati EPSO-ov odgovor na njezine preporuke. S obzirom na to, Ombudsmanica je smatrala da nema razloga za daljnje istrage o tome ispunjava li predmet podnositelja pritužbe zahtjeve više sile koje EPSO sada, u načelu, pristaje primijeniti.

Podnositelj pritužbe informatičko je društvo koje je sudjelovalo u natječaju Komisije. Komisija je od svih ponuditelja zatražila da dovrše dvije studije slučaja kako bi mogla ocijeniti njihove tehničke sposobnosti.

Podnositelj pritužbe osporavao je činjenicu da je jedna od studija slučaja vrlo slična natječaju koji je nedavno organizirala agencija EU-a. Tvrdio je da je time društvima koja su pobijedila na tom natječaju dodijeljena konkurentska prednost u natječaju Komisije. Podnositelj pritužbe također je osporio odluku Komisije da ne objavi imena osoba koje su ocijenile prijedloge za Komisiju.

Nakon istrage Ombudsmanica je zaključila da Komisijino oblikovanje natječajnog postupka ne daje konkurentsku prednost odabranom ponuditelju. Kad je riječ o objavljivanju imena ocjenjivača, ombudsmanica predlaže da Komisija razmotri objavljivanje takvih imena u budućnosti.

Predmet se odnosio na politiku Eurojusta za povrat putnih troškova kandidata pozvanih na razgovor.

Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu tvrdeći da je politika Eurojusta o povratu troškova nepoštena i diskriminirajuća prema kandidatima koji borave izvan EU-a. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe naveo je da postoji gornja granica od 500 EUR za kandidate koji borave izvan EU-a, dok se u nekim slučajevima za putovanja iz EU-a primjenjuje viša gornja granica.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je Eurojust, povećanjem naknade za kandidate koji borave izvan EU-a do najviše gornje granice koja se primjenjuje na kandidate koji putuju unutar EU-a, poduzeo odgovarajuće mjere za rješavanje predmeta.

Podnositelj pritužbe, francuski državljanin koji je gluh od rođenja, sudjelovao je u postupku odabira osoblja institucija EU-a. Europski ured za odabir osoblja (EPSO), koji organizira te postupke odabira osoblja, odbio mu je dati dodatno vrijeme za polaganje računalnog prijemnog testa (CBT), tvrdeći da su sve relevantne informacije, kao i sam test, obavljeni u pisanom obliku. Podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu tvrdeći da EPSO nije uzeo u obzir da je u nekim slučajevima osobama s oštećenjem sluha potrebno više vremena za razumijevanje pisanih tekstova.

Ombudsmanica je utvrdila da je podnositelj pritužbe EPSO-u dostavio potpune informacije o svojem oštećenju tek nakon što je položio test. Na temelju tada dostupnih informacija EPSO je na odgovarajući način postupio u skladu sa zahtjevom podnositelja pritužbe za dodatno vrijeme za polaganje CBT-a. Ombudsmanica stoga nije utvrdila nepravilnosti u postupanju EPSO-a.

Međutim, za potrebe svoje istrage Ombudsmanica je provela savjetovanje s dionicima u kojem je otkriveno da nekoliko država članica učenicima s oštećenjem sluha daje dodatno vrijeme za polaganje pisanih testova. Ombudsmanica je stoga pri zaključenju te istrage predložila EPSO-u da pažljivo razmotri treba li u budućim slučajevima kandidatima s oštećenjem sluha omogućiti dodatno vrijeme ako se to zatraži u slučaju CBT-ova i pisanih testova.

Podnositelj pritužbe, konzorcij proizvođača maslinovog ulja iz Italije, žalio se Ombudsmanu na odluku Komisije da pod različitim uvjetima sufinancira dva istovremena programa kojima se promiče prodaja maslinovog ulja izvan EU-a. Podnositelj pritužbe smatra da su nedosljednosti između uvjeta tih programa dovele do konkurentske prednosti za španjolske proizvođače maslinovog ulja.

Tijekom istrage ombudsmanica je utvrdila da je zakonodavac EU-a donio nove uredbe s odredbama o boljoj koordinaciji dvaju programa financiranja, što znači da se slučajevi kao što je ovaj neće pojaviti u budućnosti. Ombudsmanica je stoga smatrala da je sustavni aspekt pritužbe riješen. Međutim, ombudsmanica je utvrdila da nije bila u mogućnosti riješiti pojedinačnu situaciju podnositelja pritužbe. Stoga je zaključila slučaj.

Predmet se odnosio na logotip vizualnog identiteta Komisije koji se od 2012. upotrebljava u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu. Podnositelj pritužbe smatra da isključiva upotreba engleskog i francuskog jezika u tom logotipu vizualnog identiteta predstavlja diskriminaciju na temelju jezika.

Postojeći jezični režim EU-a uključuje pravo svakog građanina da komunicira s institucijama EU-a na vlastitom jeziku i odgovarajuće pravo na odgovor na tom jeziku. Načela kojima se uređuje taj jezični režim primjenjuju se i na druge oblike komunikacije, kao što je komunikacija putem publikacija i internetskih stranica. Svako razlikovanje u uporabi jezika u takvim okolnostima trebalo bi biti objektivno opravdano. Kad je riječ o tome postoji li objektivno opravdanje u ovom slučaju, Ombudsmanica se slaže da tehnički nije moguće predstaviti pojam „Europska komisija” na 24 jezika na televizijskom zaslonu, bilo niže, uz govornika ili iza njega.

Kad je riječ o tome je li Komisija mogla odabrati više od dva jezika, Ombudsmanica smatra da je bilo razumno da je Komisija odabrala samo dva jezika. Izbor broja jezika koji će se koristiti svodi se na prosudbu o tome hoće li više od dva jezika na neprihvatljiv način poremetiti vizualnu sliku. Činjenica da i druge kombinacije jezika mogu biti razumni odabiri ne znači da izbor engleskog i francuskog jezika nije bio razuman.

Ombudsmanica smatra da je politika koju je odabrala Komisija bila objektivno opravdana. Stoga je zaključila da Komisijino uvođenje novog logotipa vizualnog identiteta u dvorani za konferencije za medije u Bruxellesu ne predstavlja nepravilnost u postupanju.