Okolnosti pritužbe

1. Ova pritužba odnosi se na postupanje Eurofounda s prijedlogom za podnošenje ponuda koji je podnositelj pritužbe, njemačko društvo, podnio u okviru poziva na podnošenje ponuda za pružanje usluga [1].

Odluka o prijedlogu ponude podnositelja pritužbe

2. Eurofound je 20. siječnja 2010. obavijestio podnositelja pritužbe da njegov prijedlog ponude „ispunjava kriterije za odabir i dodjelu te da ga je za dodjelu navedenog ugovora o javnoj nabavi predložio odbor za evaluaciju”. Međutim, podnositelj pritužbe obaviješten je i da je dužnosnik za ovjeravanje odlučio da neće potpisati ugovor s njim „zbog nepodmirenog duga” koji podnositelj pritužbe duguje Eurofoundu. Taj „dug” odnosio se na spor između podnositelja pritužbe i Eurofounda u vezi s plaćanjem sudskih troškova u predmetu T-211/07, koji je podnositelj pritužbe pokrenuo protiv Eurofounda.

3. Podnositelj pritužbe u svojem je odgovoru zatražio od Eurofounda da preispita svoje stajalište i dodijeli ponudu podnositelju pritužbe. Dopisom od 10. veljače 2010. Eurofound je izrazio nespremnost „dodjeljivati [podnositelju pritužbe] sve dok [podnositelj pritužbe] ne podmiri razumne troškove [Eurofounda] nastale u predmetu T-211/07”.

4. Budući da Eurofound nije imao pravo odbiti svoju ponudu, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu.

Spor o sudskim troškovima u predmetu T-211/07

5. Opći sud odbio je 1. srpnja 2008. tužbu podnositelja pritužbe za poništenje odluke Eurofounda o odbijanju ponude koju je podnio i naložio snošenje troškova podnositelju pritužbe (predmet T-211/07). Eurofound je zatražio povrat troškova u iznosu od 37 573,18 eura. Podnositelj pritužbe smatrao je da je taj iznos pretjeran i odbio je platiti, što je dovelo do toga da je Eurofound 16. ožujka 2010. od Suda zatražio da utvrdi troškove. Rješenjem T-211/07 DEP od 6. rujna 2011. Opći sud odbio je dio troškova koje je zahtijevao Eurofound i utvrdio ukupan iznos troškova koje podnositelj pritužbe treba nadoknaditi na 17 000 eura.

Predmet istrage

6. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim tvrdnjama i tvrdnjama:

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Eurofound odbijanjem svojeg prijedloga za podnošenje ponuda ozbiljno prekršio natječajni postupak.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu ugovor trebao biti dodijeljen.

Istraga

7. Ombudsman je 25. ožujka 2010. pokrenuo svoju istragu i zatražio od Eurofounda da dostavi mišljenje. Eurofound je 14. srpnja i 29. rujna 2010. dostavio svoje mišljenje [2] koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe dostavio je primjedbe 25. listopada 2010. Ombudsmanica je 20. travnja [3] i 9. studenoga 2011.[4] zatražila od Eurofounda da odgovori na niz dodatnih pitanja povezanih s predmetom ove pritužbe. Eurofound je svoje odgovore poslao 29. lipnja i 22. prosinca 2011., koji su proslijeđeni podnositelju pritužbe na očitovanje. Podnositelj pritužbe dostavio je svoja očitovanja 19. kolovoza 2011. i 18. siječnja 2012.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

8. Ombudsmanica na početku napominje da se njegova sadašnja istraga odnosi samo na odluku Eurofounda da odbije prijedlog za podnošenje ponuda podnositelja pritužbe. Ne dotiče se spora između podnositelja pritužbe i Eurofounda u vezi sa sudskim troškovima koji proizlaze iz predmeta T-211/07, koji je konačno riješen rješenjem Općeg suda od 6. rujna 2011. Međutim, Ombudsman će uzeti u obzir argumente stranaka koji se odnose na pitanje nadoknade sudskih troškova kao dio općeg konteksta u kojem se ovaj spor promijenio.

A. Navodne nepravilnosti u odluci Eurofounda da odbije prijedlog za ponudu podnositelja pritužbe i povezani zahtjev

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

9. Eurofound je u svojem mišljenju tvrdio da ne postoji osnova za navod o ozbiljnom kršenju natječajnog postupka. U tom je pogledu tvrdio da prijedlog za ponudu podnositelja pritužbe nije odbijen u smislu članka 100. stavka 2. Financijske uredbe jer još nije donesena odluka o dodjeli ponude. Eurofound je također istaknuo da njegova odluka predstavlja vrlo neobičan korak, koji nije bio olako poduzet i smatra se „jedinom opcijom koja ostaje [Eurofoundu] nakon dugotrajnog, ali neuspješnog pokušaja obiju strana da postignu dogovor o plaćanju troškova nastalih u predmetu T-211/07”. Nadalje, Eurofound je tvrdio da potencijalno plaćanje usluga društvu koje još uvijek duguje novac Eurofounda ne bi bilo u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, kako je utvrđeno u članku 60. stavku 1. Financijske uredbe te članku 9. stavku 1. i članku 16. stavku 1. Uredbe o osnivanju Eurofounda. Eurofound je naposljetku naveo da je, u nedostatku sporazuma s podnositeljem pritužbe, od Općeg suda zatražio da utvrdi troškove (predmet T-211/07 DEP). Smatra da bi se ishodom tog postupka uklonile sve prepreke za suradnju s podnositeljem pritužbe u budućnosti.

10. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ponovio da nema opravdanja za njegovo isključenje iz dodjele ugovora i da je spor o sudskim troškovima odvojen od ponude i nepovezan s njom. Također je istaknuo da je obustava dodjele imala isti rezultat kao i nedodjela ugovora i da je prouzročila štetu.

11. Eurofound je u svojim daljnjim očitovanjima naveo da se ni u jednoj fazi natječajnog postupka nije pozvao na članke 93. i 94. Financijske uredbe te da je umjesto toga obavijestio podnositelja pritužbe da ispunjava sve kriterije iz ponude. Ponovilo je da je dužnosnik za ovjeravanje donio odluku da neće potpisati ugovor s podnositeljem pritužbe zbog „nerazriješenog duga”. Eurofound je smatrao da se dug, iako je riječ o zasebnom pitanju od ponude u pogledu evaluacije prijedloga ponude, ne može odvojiti od ponude nakon potpisivanja ugovora. U tom je pogledu Eurofound tvrdio da u okviru svojeg upravljanja rizicima mora uzeti u obzir sve negativne učinke na ugovorni odnos. U predmetu podnositelja pritužbe smatralo se da pitanje spornih pravnih troškova ima takav negativan učinak. Eurofound je također naveo da bi njegova inicijativa da Opći sud riješi pitanje pravnih troškova dovela do konačnog rješenja spora i otvorila put za dodjelu ponude podnositelju pritužbe.

12. Podnositelj pritužbe u svojoj je replici ponovio da činjenica da je pred Općim sudom u tijeku pravno pitanje ne može utjecati na postupke javne nabave. Isključivanje podnositelja pritužbe iz dodjele ugovora bilo je vrsta stavljanja na crnu listu.

13. U svojem odgovoru Ombudsmanu na daljnje istrage nakon rješenja od 6. rujna 2011. Eurofound je napomenuo da će podnositelju pritužbe poslati obavijest o terećenju u iznosu od 17 000 EUR i obavijestiti podnositelja pritužbe o svojoj namjeri da podnositelja pritužbe uključi u predmetni ugovor čim primi uplatu [5].

14. Podnositelj pritužbe u svojim je daljnjim očitovanjima tvrdio da su jedini razlozi koji su mogli opravdati njegovo isključenje iz dodjele navedeni u člancima 93. i 94. Financijske uredbe. Međutim, Eurofound nije naveo da je podnositelj pritužbe prekršio te odredbe.

Procjena Europskog ombudsmana

15. Ombudsmanica napominje da je, kao što je Eurofound jasno i nedvosmisleno priznao, prijedlog podnositelja pritužbe ispunio kriterije za dodjelu i da bi Eurofound nastavio s dodjelom ponude podnositelju pritužbe, osim u pogledu rješavanja pravnih troškova nastalih u predmetu T-211/07. Umjesto toga, Eurofound je odlučio obustaviti postupak dodjele dok podnositelj pritužbe ne podmiri plaćanje povezano s navedenim pravnim troškovima. Kad je od njega zatraženo da objasni koja je pravna osnova pobijane odluke, Eurofound se u biti oslonio na načelo dobrog financijskog upravljanja.

16. Ombudsman podsjeća da bi tijelo uvijek trebalo temeljiti svoje djelovanje na jasnoj pravnoj osnovi i djelovati u skladu s primjenjivim pravnim okvirom. Prema mišljenju Europskog ombudsmana, člankom 60. stavkom 1. Financijske uredbe, u kojem se upućuje na načelo dobrog financijskog upravljanja, utvrđuje se opće načelo koje bi trebalo usmjeravati nadležna tijela pri donošenju i provedbi njihovih odluka i koje ne bi trebalo samo po sebi služiti kao pravna osnova za konkretnu odluku. Stoga mora ispitati je li se odluka Eurofounda temeljila na posebnim pravnim odredbama i je li bila u skladu s relevantnim zakonodavstvom o javnoj nabavi.

17. Nakon temeljitog ispitivanja relevantnog poziva na podnošenje ponuda i relevantnih odredbi Financijske uredbe [6] Ombudsman nije mogao utvrditi odredbu koja bi Agenciji mogla omogućiti obustavu natječajnog postupka. Naime, prema shvaćanju Ombudsmana, jedine dvije mogućnosti predviđene primjenjivim pravnim okvirom u toj fazi postupka bile su: i. ne dodijeliti ponudu podnositelju pritužbe iz niza razloga iscrpno navedenih u članku 94. Financijske uredbe [7] ili; ii. odustati od postupka ili ga poništiti u skladu s člankom 101. Financijske uredbe [8].

18. Kad je riječ o prvoj mogućnosti, ombudsmanica napominje da je Eurofound izričito odbio svaku pretpostavku da je njegova odluka nedodjela. U svojem odgovoru na daljnje istrage Europskog ombudsmana u kojima se od Europskog ombudsmana traži da „objasne na temelju kojih je posebnih razloga navedenih u člancima 93. i 94. Financijske uredbe odlučio ne dodijeliti ugovor podnositelju pritužbe”, Eurofound je naveo da se ne oslanja na prethodno navedene odredbe. Isto tako, što se tiče druge mogućnosti, iz teksta članka 101. Financijske uredbe također proizlazi da se na nju ne može pozivati kako bi se opravdala suspenzija natječajnog postupka.

19. Stoga iz istrage Ombudsmana ne proizlazi da se odluka Eurofounda o obustavi dodjele temeljila na posebnoj pravnoj odredbi. Međutim, Ombudsman ne može zanemariti činjenicu da je Eurofound u ovom slučaju postupao na način na koji je postupao u dobroj vjeri te da je slijedio legitiman i razuman cilj, odnosno zaštitu financijskih interesa Unije s obzirom na to da je podnositelj pritužbe odbio podmiriti sudske troškove na koje je osuđen presudom Općeg suda. Europski ombudsman dosljedno smatra da osiguravanje dobrog financijskog upravljanja i zaštita financijskih interesa Unije predstavlja dobru upravu [9]. Stoga prima na znanje napore Eurofounda da smanji financijske rizike za svoj proračun.

20. U posebnim okolnostima ove pritužbe Ombudsman uzima u obzir i činjenicu da je, unatoč konačnom oporezivanju sudskih troškova na temelju naknadne odluke Općeg suda (predmet T-211/07 DEP), podnositelj pritužbe do sada odbio podmiriti svoj dug prema Eurofoundu. Zapravo, podnositelj pritužbe podnio je naknadnu pritužbu Ombudsmanu u kojoj je i. tvrdio da Eurofound od svojeg zahtjeva protiv njega nije oduzeo pravne troškove koje je i sam podnositelj pritužbe imao u vezi s nalogom Suda, ii. pokušao dovesti u pitanje područje primjene naloga Suda i iii. pozvao Ombudsmana da intervenira kako bi postigao nagodbu s Eurofoundom u vezi s pitanjem pravnih troškova [10]. Ombudsmanica je 23. svibnja 2013. odlučila da nema dovoljno razloga za pokretanje istrage o pritužbi jer je prethodno navedena odluka Suda o oporezivanju jasno i konačno riješila pitanje sudskih troškova u vezi s obama postupcima (T-211/07 i T-211/07 DEP). Prema mišljenju Ombudsmana, tvrdnja podnositelja pritužbe i povezana tvrdnja temeljili su se na pogrešnom tumačenju navedenog naloga te su stoga bili neutemeljeni.

21. S obzirom na prethodna razmatranja i uzimajući u obzir posebne okolnosti ovog predmeta, Ombudsman smatra da u ovom slučaju nema razloga za daljnje istrage.

B. Zaključak

Na temelju svojih istraga u vezi s tom pritužbom Ombudsman smatra da nema razloga za daljnje istrage.

Podnositelj pritužbe i Eurofound bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 30. srpnja 2013.

[1] Svrha natječaja bila je sklapanje nekoliko višestrukih okvirnih ugovora za pružanje analitičkih usluga u području kvalitete rada i zapošljavanja.

[2] U svojem mišljenju od 14. srpnja 2010. Eurofound se nije osvrnuo na navode i tvrdnje podnositelja pritužbe u vezi s navedenim natječajnim postupkom. Umjesto toga, pružila je pojašnjenja o sporu koji je u tijeku i koji se odnosi na sudske troškove. Ombudsmanica je stoga 26. srpnja 2010. zatražila od Eurofounda da podnese novo mišljenje.

[3] Ombudsmanica je 20. travnja 2011. Eurofoundu postavila sljedeća pitanja:

„1. U točki III.2.1. Obavijesti o nadmetanju kojom se uređuje predmetna ponuda od ponuditelja se zahtijeva da dostave potpisanu i datiranu izjavu da nisu isključeni iz sudjelovanja i dodjele ugovora "kako je predviđeno člancima 93. i 94. Financijske uredbe". Može li Eurofound objasniti na temelju kojeg je posebnog razloga navedenog u člancima 93. i 94. Financijske uredbe odlučio ne dodijeliti ugovor podnositelju pritužbe, unatoč tome što on ispunjava kriterije za odabir i dodjelu? Ako Eurofound smatra da nijedan od razloga navedenih u člancima 93. i 94. Financijske uredbe nije primjenjiv u ovom slučaju, može li navesti na kojoj je drugoj pravnoj osnovi odlučio da u ovoj fazi neće dodijeliti ugovor podnositelju pritužbe?

2. Nadalje, može li Eurofound objasniti zbog kojih točnih razloga smatra da dodjela ugovora podnositelju pritužbe nije u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja s obzirom na to da je na prvi pogled pitanje pravnih troškova odvojeno od ponude? Može li Eurofound objasniti i na koji način činjenica da Opći sud trenutačno razmatra pitanje pravnih troškova utječe na njegovu ocjenu u tom pogledu?”

[4] Ombudsmanica je 9. studenoga 2011. Eurofoundu postavila sljedeće pitanje:

„U svojem mišljenju Eurofound je naveo da bi se ishodom razmatranja pravnih troškova od strane Općeg suda uklonile sve postojeće prepreke koje bi ga inače spriječile da u budućnosti surađuje s podnositeljem pritužbe. U svojem odgovoru na zahtjev Ombudsmana za dodatne informacije Eurofound je nadalje istaknuo da bi odluka Općeg suda o pravnim troškovima olakšala dodjelu ugovora podnositelju pritužbe.

Rješenjem od 6. rujna 2011. (predmet T-211/07 DEP) Opći sud odlučio je o iznosu sudskih troškova koje treba nadoknaditi podnositelj pritužbe. S obzirom na prethodno navedeno stajalište, može li Eurofound detaljno opisati eventualne korake koje je poduzeo nakon što je obaviješten o prethodno navedenom nalogu? Konkretno, može li Eurofound obavijestiti Ombudsmana o tome je li ugovor dodijelio podnositelju pritužbe ili do kojeg datuma to namjerava učiniti?”

[5] Eurofound je 1. ožujka 2012. podnositelju pritužbe doista poslao dopis koji sadržava prethodno navedene informacije.

[6] Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica, SL 2002., L 248, str. 1. Ta je uredba u međuvremenu zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 966/2012 od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, SL 2012., L 298, str. 1. Međutim, s obzirom na to da je prethodna verzija Financijske uredbe primjenjiva na ovaj predmet, sva upućivanja u ovoj odluci odnose se na Uredbu 1605/2001.

[7] Članak 94.

„Ugovor se ne dodjeljuje natjecateljima ili ponuditeljima koji su tijekom

postupak nabave za ovaj ugovor:

(a) su u sukobu interesa;

(b) krivi su za lažno prikazivanje pri dostavljanju traženih informacija

od strane javnog naručitelja kao uvjet za sudjelovanje u

postupak nabave ili nedostavljanje tih informacija;

(c) nalaze se u jednoj od situacija za isključenje iz

članak 93. stavak 1. za ovaj postupak nabave.”

[8] " Javni naručitelj može, prije potpisivanja ugovora, odustati od nabave ili poništiti postupak dodjele, a da natjecatelji ili ponuditelji nemaju pravo tražiti bilo kakvu naknadu. Odluka mora biti potkrijepljena dokazima i mora biti priopćena natjecateljima ili ponuditeljima.

[9] Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 3018/2009/(TN)(TS)TN protiv Suda Europske unije, stavak 23. i Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 2000/2009/(BB)TS protiv Europske policijske akademije (CEPOL), stavak 12.

[10] Pritužba 1747/2012/(KM)(LP)CK).