Okolnosti pritužbe

1. Ovaj se predmet odnosi na spor između privatnog društva i Europske komisije u vezi s registracijom žiga Zajednice.

2. Podnositelj pritužbe konzultantsko je društvo u području inovacija koje je osnovano 2000.

3. Podnositelj pritužbe naveo je da je 2000. i 2005. registrirao određene internetske domene. Nadalje, 2003. registrirao je povezani žig sa svojim logotipom u Španjolskoj. Godine 2005. registrirao je i žig Zajednice sa svojim logotipom pri Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu („OHIM”).

4. Čini se da je 2005. odvjetničko društvo za žigove zatražilo registraciju sličnog žiga Zajednice u ime Komisije pri OHIM-u. Glavna uprava Komisije za poduzetništvo i industriju („GU za poduzetništvo”) ima program sličnog naziva čiji je cilj poduprijeti inovacije.

5. Tijekom prezentacije osoblja Glavne uprave za poduzetništvo 2006. jedan od zaposlenika podnositelja pritužbe saznao je za postojanje predmetnog programa. Podnositelj pritužbe poslao je 20. srpnja 2006. poruku e-pošte u kojoj je obavijestio GU za poduzetništvo da je već registrirao relevantni žig Zajednice. Nadalje, podnositelj pritužbe predložio je da se postigne dogovor.

6. Glavna uprava za poduzetništvo odgovorila je 25. srpnja 2006. da nije znala za postojanje žiga Zajednice podnositelja pritužbe. GU za poduzetništvo dodao je da, s obzirom na to da se njegovim programom ne provode komercijalne aktivnosti, on ne bi trebao predstavljati prijetnju za podnositelja pritužbe. Glavna uprava za poduzetništvo podrazumijevala je da bi trebalo sklopiti sporazum o supostojanju.

7. U svibnju 2007. podnositelj pritužbe pokrenuo je pred OHIM-om postupak "prigovora" u vezi s registracijom žiga Zajednice od strane Komisije.

8. Nakon što je 2008. postalo očito da prijateljsko rješenje neće biti moguće, Komisija je podnijela zahtjev za proglašavanje žiga Zajednice podnositelja pritužbe ništavim. Svoju je prijavu temeljila na već postojećem žigu Zajednice koji je već registrirala.

9. U dopisu od 13. rujna 2011. odvjetnik Komisije za žigove priznao je da je ta mjera poduzeta „kako bi se nastavili pregovori između stranaka”. Odvjetnik Komisije za žigove nadalje je u ovom dopisu naveo da je, nakon što je OHIM donio negativnu odluku u vezi sa zahtjevom za proglašenje ništavosti, Komisija 2011. pokrenula postupak za opoziv žiga Zajednice podnositelja pritužbe. Taj se zahtjev temeljio na nepostojanju uporabe tog žiga. Međutim, istodobno je odvjetnik Komisije za žigove obavijestio podnositelja pritužbe da će Komisija povući svoj zahtjev za opoziv ako povuče svoje protivljenje registraciji žiga Zajednice Komisije i potpiše sporazum o supostojanju.

10. U tom se kontekstu podnositelj pritužbe obratio Ombudsmanu.

Predmet istrage

11. Ombudsman je u svoju istragu uključio sljedeće navode i tvrdnje:

Tvrdnja:

Komisija je zloupotrijebila relevantne postupke kada je OHIM-u podnijela svoje zahtjeve i. za proglašenje ništavosti i ii. za opoziv žiga Zajednice podnositelja pritužbe.

Zahtjevi:

(1) Komisija bi trebala zaustaviti zlouporabu upravnih postupaka povezanih sa žigom protiv podnositelja pritužbe.

(2) Komisija bi trebala prestati upotrebljavati svoj relevantni žig ili, alternativno, kupiti žig Zajednice podnositelja pritužbe. U protivnom bi trebao sklopiti sporazum o supostojanju kojim bi se podnositelju pritužbe osigurala odgovarajuća naknada za njegove pravne troškove.

Istraga

12. Ombudsman je 2. veljače 2012. pokrenuo istragu i zatražio od Komisije da dostavi mišljenje.

13. Komisija je 15. svibnja 2012. dostavila svoje mišljenje koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe radi očitovanja.

14. Međutim, podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navod o zlouporabi i povezanim zahtjevima

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

15. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi tvrdio da je Komisija zloupotrijebila relevantne postupke kada je OHIM-u podnijela svoje zahtjeve za proglašavanje ništavosti i za opoziv žiga Zajednice podnositelja pritužbe. Stoga je zatražio od Komisije da prestane s tom navodnom zlouporabom. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala prestati upotrebljavati svoj relevantni žig ili, alternativno, kupiti žig podnositelja pritužbe. U protivnom bi trebao sklopiti sporazum o supostojanju i pružiti odgovarajuću naknadu podnositelju pritužbe.

16. Komisija je u svojem mišljenju navela da je odlučila od OHIM-a zatražiti registraciju naziva programa u području inovacija kao žiga. Objasnila je da postupak registracije ima nekoliko faza. Jedna je od njih objava zahtjeva za registraciju kako bi se treće strane mogle pozvati na svoja ranija prava u postupku povodom prigovora.

17. Nakon što je podnositelj pritužbe pokrenuo postupak prigovora protiv zahtjeva Komisije, stranke su u početku pokušale pregovarati o prijateljskom rješenju. Međutim, podnositelj pritužbe naknadno je odustao. Komisija je nadalje napomenula da su treće strane pokrenule još dva postupka prigovora protiv zahtjeva Komisije za relevantnu registraciju žiga te je u oba slučaja postignuta nagodba. Komisija je navela da je u jednom slučaju pristala platiti 650 EUR kao naknadu za pristojbe za prigovore i troškove pregovora druge stranke.

18. S obzirom na to Komisija je pokrenula postupak opoziva žiga podnositelja pritužbe tvrdeći da raniji žig na kojem se temeljio prigovor nije bio stvarno upotrijebljen u vezi s proizvodima i uslugama za koje je registriran. OHIM bi trebao ocijeniti je li žig podnositelja pritužbe stvarno upotrijebljen. Komisija je naglasila da je takvo postupanje opravdano kako bi se provjerilo je li podnositelj pritužbe imao stvaran interes za svoj žig. Međutim, napomenula je da je podnositelju pritužbe ukazala na svoju spremnost da obustavi taj postupak kako bi se postigla nagodba.

19. Komisija je napomenula da je podnositelj pritužbe zatražio da Komisija kupi žig podnositelja pritužbe za 150 000 EUR ili sklopi sporazum o supostojanju i osigura naknadu u iznosu od 70 000 EUR.

20. Komisija smatra da nije zloupotrijebila relevantne postupke povezane sa žigom. On je samo djelovao u okviru postojećih pravila kako bi obranio svoja prava redovitim postupcima pred nadležnim tijelom za žigove.

21. Komisija je naglasila da je uvijek bila otvorena za sklapanje sporazuma o supostojanju s podnositeljem pritužbe. Međutim, podnositelj pritužbe predložio je prodaju svojih prava na žig, što je uključivalo prava za koja Komisija nije bila zainteresirana. Komisija je tvrdila da nije željela postaviti presedan kupnjom prava žiga treće strane.

22. Zaključno, Komisija je navela da je i dalje otvorena za sklapanje sporazuma o supostojanju pod razumnim uvjetima, ali nije bila prisiljena kupiti prava žiga.

23. Kako je prethodno navedeno, podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe na mišljenje Komisije.

Procjena Europskog ombudsmana

24. Komisija u biti smatra da, daleko od toga da je počinila bilo kakvu zlouporabu relevantnih postupaka povezanih sa žigom, njezine postupke treba smatrati nastojanjem da zaštiti svoja legitimna prava putem zakonito uspostavljenih postupaka pred OHIM-om. Osim toga, iako nije željela kupiti žigove, ostala je otvorena za postizanje nagodbe s podnositeljem pritužbe, odnosno potpisivanjem sporazuma o supostojanju pod razumnim uvjetima.

25. Ombudsmanica razumije da je Komisija uvjete koje je zatražio podnositelj pritužbe u vezi s planiranom kupnjom žiga podnositelja pritužbe i plaćanjem naknade u slučaju sporazuma o supostojanju smatrala nerazumnima.

26. Ne razmatrajući može li navodno nerazumna priroda temeljnih uvjeta podnositelja pritužbe opravdati djelovanje Komisije, Ombudsman smatra da tijekom svoje istrage nije pronašao nikakve naznake da je Komisija postupala zlouporabno. Naime, kao što je to tvrdila Komisija, čini se da je ona samo nastojala braniti svoja prava i svoje interese s pomoću pravno predviđenih mehanizama.

27. Čini se korisnim dodati da je 28. veljače 2013. OHIM odlučio opozvati žig podnositelja pritužbe i da je stoga Komisijina tužba za opoziv bila uspješna.[1]

28. S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsmanica smatra da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

U ovom slučaju nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 29. srpnja 2013.

[1] Odluka Odjela za poništaje OHIM-a od 28. veljače 2013. u predmetu 5553C. Konkretno, OHIM je smatrao da se žig podnositelja pritužbe nije stvarno upotrebljavao u relevantnom razdoblju za određene proizvode za koje je registriran. Osim toga, što se tiče određenih usluga za koje je žig također bio registriran, OHIM je također smatrao da se žig nije stvarno upotrebljavao "unutar Unije", s obzirom na to da su dokazi o uporabi u biti postojali samo u Barceloni.