Predmet se odnosio na primjerenost godišnjeg preispitivanja agencija za kreditiranje izvoza koje provodi Europska komisija – nacionalnih tijela koja pružaju financijsku potporu poduzećima koja posluju na rizičnim tržištima – osobito u pogledu zaštite ljudskih prava i okoliša.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da bi se metodologija i postupci Komisije mogli poboljšati. Ombudsmanica je posebno preporučila da bi Komisija trebala započeti dijalog s državama članicama i drugim dionicima kako bi se poboljšao predložak koji države članice upotrebljavaju za sastavljanje izvješća o agencijama za kreditiranje izvoza koja su dužne podnositi Komisiji svake godine. Ombudsmanica je također preporučila Komisiji da poboljša sadržaj analize i evaluacije godišnjih pregleda agencija za kreditiranje izvoza koje podnosi Europskom parlamentu.

Komisija je obavijestila Europskog ombudsmana da će se savjetovati s Vijećem, Parlamentom i Europskom službom za vanjsko djelovanje te surađivati s civilnim društvom kako bi provela preporuke Europskog ombudsmana. Konkretno, Komisija će Radnoj skupini Vijeća za izvozne kredite predložiti revidirani predložak kontrolnog popisa koji će države članice upotrebljavati za svoja godišnja izvješća. Komisija će razmotriti i izradu relevantnih smjernica za izvješćivanje država članica.

Budući da se mjere koje je najavila Komisija na odgovarajući način odnose na preporuke Ombudsmana, Ombudsmanica je zaključila svoju istragu, ali je od Komisije zatražila da o tome izvijesti u roku od jedne godine.

Odbor UN-a utvrdio je 2015. da sustav zdravstvenog osiguranja za članove osoblja EU-a, Zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS), nije u skladu s Konvencijom UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD). Odbor je preporučio reviziju ZSZO-a kako bi se osigurala sveobuhvatna pokrivenost zdravstvenih potreba povezanih s invaliditetom.

Nakon što je zaprimio pritužbe od članova osoblja koji su se susreli s problemima u dobivanju potpunog povrata zdravstvenih troškova za svoje članove ili članove njihovih obitelji, Ombudsman je proveo stratešku istragu. Utvrdila je da je propust Europske komisije da poduzme bilo kakve učinkovite mjere kao odgovor na preporuku odbora predstavljao nepravilnost u postupanju. Stoga je preporučila Komisiji da revidira pravila kojima se uređuje ZSZO. Također je Komisiji dala niz prijedloga o tome kako su potrebe osoba s invaliditetom obuhvaćene ZSZO-om, kao i o potrebi za osposobljavanjem osoblja i odgovarajućim savjetovanjem s dionicima kako bi se osiguralo da ZSZO odražava potrebe osoba s invaliditetom.

Komisija je odgovorila da će revidirati pravila kojima se uređuje ZSZO i poduzeti mjere u skladu s većinom prijedloga Ombudsmana.

Budući da je Komisija prihvatila njezinu preporuku, Ombudsmanica zaključuje svoju stratešku istragu. S obzirom na važnost tog pitanja, traži od Komisije da u roku od šest mjeseci izvijesti o provedbi preporuke. Ombudsmanica također potvrđuje svoj prijedlog o potrebi da Komisija preispita svoja pravila iz 2004. o zadovoljavanju potreba osoblja s invaliditetom.

Predmet se odnosio na način na koji Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) upotrebljava prag toksikološke zabrinutosti (TTC). TTC je alat za procjenu rizika koji se temelji na načelu da postoje razine izloženosti ispod kojih kemikalije ne predstavljaju znatan rizik za zdravlje ljudi.

EFSA i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) organizirale su 2014. stručnu radionicu za preispitivanje znanosti na kojoj se temelji koncept TTC-a. Zaključci radionice bili su predmet javnog savjetovanja i objavljeni su u ožujku 2016.

Podnositelj pritužbe, nevladina organizacija, doveo je u pitanje EFSA-inu primjenu koncepta TTC jer je smatrao da on ne odražava trenutačne znanstvene dokaze. Također je navedeno da su mnogi stručnjaci koji su sudjelovali na radionici bili u sukobu interesa.

Ured Europskog ombudsmana nije znanstveno tijelo i ne može zauzeti stajalište o prednostima određenog alata za procjenu rizika, kao što je TTC. Na temelju preispitivanja provedenog u ovom predmetu ombudsmanica je smatrala da su objašnjenja EFSA-e o primjeni TTC-a razumna.

Kad je riječ o stručnjacima koji su sudjelovali u radionici, ombudsmanica je utvrdila da ih u ovom konkretnom slučaju EFSA nije bila obvezna provjeravati zbog sukoba interesa jer je bilo razumno da se oslanja na prethodnu provjeru tih stručnjaka koju je proveo SZO.

Ombudsmanica je zaključila da nije bilo nepravilnosti u postupanju EFSA-e.

Međutim, Ombudsman je predložio EFSA-i da se pobrine za to da stručnjaci koji sudjeluju na konferencijama ili sastancima ne budu u sukobu interesa ako je konferencija ili sastanak, poput predmetnog, organiziran kako bi informirao EFSA-in postupak donošenja odluka ili se može smatrati da to čini.

Predmet se odnosio na primjerenost godišnjeg preispitivanja agencija za kreditiranje izvoza koje provodi Europska komisija, odnosno nacionalnih tijela koja pružaju financijsku potporu poduzećima koja posluju na „rizičnim” tržištima, posebno u pogledu zaštite ljudskih prava i okoliša.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da bi se metodologija i postupci Komisije mogli poboljšati. Konkretno, predložila je da bi Komisija trebala započeti dijalog s državama članicama i drugim dionicima kako bi se poboljšao predložak koji države članice upotrebljavaju pri sastavljanju izvješća o agencijama za kreditiranje izvoza koja su dužne podnositi Komisiji svake godine. Ombudsmanica je također predložila da bi Komisija sa svoje strane trebala poboljšati sadržaj analize i evaluacije godišnjih pregleda agencija za kreditiranje izvoza koje podnosi Europskom parlamentu.

Komisija je odbacila prijedloge Ombudsmana uglavnom zato što smatra da bi njihova provedba zahtijevala izmjenu postojećeg zakonodavstva. Ombudsmanica se nije složila sa stajalištem Komisije te je sada dala preporuke Komisiji na isti način kao i njezini raniji prijedlozi.  Ombudsmanica smatra da bi godišnji pregled Komisije, koji šalje Parlamentu, trebao predstavljati više od kompilacije sadržaja godišnjih izvješća primljenih od država članica te da bi trebao sadržavati informiranu i detaljnu procjenu uspješnosti agencija za kreditiranje izvoza, posebno u pogledu poštovanja ljudskih prava i okoliša.

Ta strateška istraga odnosi se na transparentnost važnog neformalnog dijela zakonodavnog postupka EU-a, odnosno na transparentnost „trijaloga”.

Dva zakonodavna tijela EU-a, Europski parlament i Vijeće Europske unije, donose zakonodavstvo na prijedlog Europske komisije. Tijekom tog postupka oba suzakonodavca, uz pomoć Komisije, često pregovaraju u takozvanim trijalozima, što su neformalni sastanci predstavnika triju uključenih institucija. Tijekom trijaloga Parlament i Vijeće pokušavaju postići dogovor o zajedničkom tekstu na temelju svojih početnih stajališta, o kojem se zatim glasuje u skladu s formalnim zakonodavnim postupkom. Trijalozi su se pokazali vrlo učinkovitima u postizanju takvih sporazuma, a većina zakonodavstva sada se donosi na taj način.

Europska unija predstavnička je demokracija u kojoj građani imaju pravo pozvati svoje predstavnike na odgovornost za političke odluke donesene u njihovo ime. Građani također imaju pravo sudjelovati u demokratskom procesu EU-a. Transparentnost trijaloga ključan je element u osiguravanju učinkovitosti tih prava i u legitimizaciji zakona koje donosi EU. Sud EU-a izjavio je da je sposobnost građana EU-a da saznaju razmatranja na kojima se temelje zakonodavne mjere preduvjet za učinkovito ostvarivanje njihovih demokratskih prava.

Iako je zakonodavni postupak EU-a općenito prilično transparentan, među ostalim u usporedbi s mnogim državama članicama, u tom je dijelu postupka izražena zabrinutost u pogledu ravnoteže između učinkovitosti postupka trijaloga i njegove transparentnosti.

U tom je kontekstu Europski ombudsman pokrenuo stratešku istragu. Ispitala je koje bi informacije i dokumente trebalo proaktivno staviti na raspolaganje javnosti i u kojem trenutku kako bi građani mogli iskoristiti svoja prava.

Transparentnost trijaloga ključan je element legitimnosti izrade zakonodavstva EU-a. Građani moraju moći nadzirati rad svojih predstavnika tijekom tog ključnog dijela zakonodavnog postupka. Građanima su potrebne i informacije o temama o kojima se raspravlja tijekom trijaloga kako bi mogli učinkovito sudjelovati u zakonodavnom postupku.

Ombudsmanica pozdravlja dosadašnji napredak u poboljšanju transparentnosti trijaloga; međutim, predlaže da tri institucije objave sljedeću dokumentaciju i informacije: datume trijaloga, početna stajališta triju institucija, opće dnevne redove trijaloga, dokumente s četiri stupca, konačne kompromisne tekstove, bilješke s trijaloga koje su objavljene, popise uključenih donositelja političkih odluka i, u mjeri u kojoj je to moguće, popis drugih dokumenata podnesenih tijekom pregovora. Sve te informacije trebale bi biti dostupne u zajedničkoj bazi podataka koja je jednostavna za uporabu i razumljiva. Iako bi se neki dokumenti mogli staviti na raspolaganje dok su pregovori u okviru trijaloga u tijeku, institucije bi mogle smatrati da je u javnom interesu osigurati proaktivan javni pristup određenim vrstama dokumenata tek nakon završetka pregovora.

Predmet se odnosio na navodni neuspjeh mehanizma za pritužbe Europske investicijske banke (EIB) u pravodobnom rješavanju pritužbe. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je kašnjenje opravdano zbog složenosti predmeta pritužbe. Ombudsmanica stoga nije utvrdila nepravilnosti u postupanju EIB-a.

Povod za ovaj predmet bila je činjenica da Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj nije odgovorilo na zahtjev za informacije podnesen na Facebooku i da je podnositelj pritužbe blokiran na internetskoj stranici Predstavništva na Facebooku. Podnositelj pritužbe postavio je pitanje je li voditelj Predstavništva u Hrvatskoj bio član Komunističke partije Jugoslavije.

Budući da je Komisija u međuvremenu deblokirala pristup svojoj stranici na Facebooku i odgovorila na upit, Ombudsman smatra da je Komisija riješila te aspekte predmeta. Nadalje, Ombudsman smatra da Komisija nije počinila nepravilnosti time što nije objavila zatražene informacije zbog toga što je riječ o zaštiti osobnih podataka.

Ipak, Ombudsman daje prijedlog za poboljšanje u pogledu potrebe pružanja odgovora građanima koji komuniciraju s Komisijom preko društvenih mreža. Komisija bi trebala uzeti u obzir činjenicu da pravo na odgovor, koje je zajamčeno Poveljom EU-a o temeljnim pravima i načelima dobrog upravljanja, kako je predviđeno u Europskom kodeksu o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi, vrijedi i za komunikaciju preko društvenih mreža, te da je podložno samo ograničenjima koja su opravdana na temelju načela proporcionalnosti. Komisija bi to trebala uzeti u obzir pri revidiranju svog Vodiča za pružatelje informacija i u bilo kojim drugim povezanim djelovanjima.

Predmet se odnosio na navodne sukobe interesa članova radne skupine Komisije zadužene za preispitivanje znanosti o učincima koje elektromagnetska polja mogu imati na zdravlje. U pritužbi Ombudsmanu navodi se da Komisija nije pravilno ispitala jesu li znanstvenici u radnoj skupini bili u sukobu interesa.

Ombudsmanica je istražila to pitanje. Bila je uvjerena da je Komisija ispravno ispitala to pitanje i da znanstvenici nisu imali suprotstavljene interese. Stoga nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da bi se postupci Komisije mogli poboljšati te je iznijela neke prijedloge za poboljšanje.

Predmet se odnosio na propust Europske središnje banke (ESB) da na odgovarajući način odgovori na zahtjev podnositelja pritužbe za informacije o nadležnosti ESB-a da osigura provedbu financijskih propisa i zakonodavstva o zaštiti potrošača u državama članicama. Ombudsmanica je od ESB-a zatražila da podnositelju pritužbe dostavi detaljan odgovor o svojoj nadzornoj ulozi u odnosu na nacionalne središnje banke, ali i o ulozi jedinstvenog nadzornog mehanizma u nadzoru privatnih subjekata. ESB je odgovorio na jasan i sveobuhvatan način. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.

Predmet se odnosio na propust Europske komisije da odgovori na korespondenciju podnositelja pritužbe u kojoj je podnositelj pritužbe uputio na navodno netočnu izjavu povjerenika Bienkowske o vatrenom oružju. Komisija je odgovorila tijekom istrage i potvrdila netočnost. Ombudsmanica je zaključila istragu jer je Komisija poduzela korake za rješavanje predmeta. Međutim, Ombudsman je predložio Komisiji da razmotri objavljivanje ispravka kako bi se osiguralo da javnost bude točno obaviještena.