Predmet se odnosio na odluku Komisije da određene troškove koje je partner prijavio za projekt koji financira EU proglasi neprihvatljivima. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da su razlozi zbog kojih Komisija nije prihvatila predmetne troškove bili razumni. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet zaključujući da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Ovaj se prigovor odnosi na navodni propust Europske komisije da prije izrade Prijedloga uredbe o europskom jedinstvenom tržištu elektroničkih komunikacija i povezanom kontinentu provede odgovarajuće javno savjetovanje. Jedna od točaka Prijedloga bilo je postupno ukidanje naknada za roaming. Pritužbu je podnijelo Udruženje za konkurentne telekomunikacije. Komisija je svoj prijedlog podnijela 11. rujna 2013., nešto više od tri mjeseca nakon što ga je objavila 30. svibnja 2013. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se Komisija pogrešno pozvala na hitnost, koja proizlazi iz sastanka Europskog vijeća u proljeće 2013., kao razlog za žurbu u postupku savjetovanja. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije uspjela i. utvrditi različite vrste dionika s kojima će se savjetovati, ii. razmotriti pitanja koja je iznio Odbor za procjenu učinka, iii. provesti odgovarajuće savjetovanje među službama te je iv. namjerno pokušala prikriti nepostojanje javnog savjetovanja.

Ombudsmanica je utvrdila da javno savjetovanje Komisije nije bilo u skladu s općim načelima i minimalnim standardima utvrđenima u pravilima Komisije. Ombudsmanica je također utvrdila da nije jasno proizlazi li hitnost na koju je Komisija ukazala iz izjave Vijeća ili odražava li Komisijinu vlastitu procjenu situacije. Međutim, Ombudsmanica je utvrdila da je oslanjanje Komisije na njezino pravo određivanja prioriteta politike i donošenja političkih odluka bilo razumno u posebnom kontekstu ovog zakonodavnog prijedloga. U skladu s tim Ombudsman nije utvrdio nepravilnosti u postupanju Komisije koje proizlaze iz njegova ograničenog javnog savjetovanja u ovom predmetu. Međutim, Ombudsmanica je predložila da bi Komisija u svojim pravilima trebala pojasniti točne i ograničene okolnosti u kojima može ograničiti javno savjetovanje zbog prioriteta politike.

Ombudsmanica je utvrdila da nije bilo nepravilnosti u postupanju u vezi s drugim istaknutim pitanjima povezanima s pritužbom.

Predmet koji je podnijela zaklada PETA odnosio se na opseg ovlasti i dužnosti Europske agencije za kemikalije (ECHA) u skladu s Uredbom REACH. Podnositelj pritužbe smatrao je da ECHA ne čini dovoljno kako bi osigurala da podnositelji registracije kemijskih tvari ne provode nepotrebna ispitivanja na životinjama kako bi dokazali sigurnost svojih tvari.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je ECHA-ino tumačenje njezinih obveza doista pretjerano ograničavajuće. Ombudsmanica je stoga ECHA-i dala prijateljski prijedlog rješenja u vezi s njezinom ulogom i suradnjom koju bi trebala uspostaviti s tijelima država članica. Ombudsmanica je bila zadovoljna odgovorom ECHA-e i zaključila je predmet.

Podnositelj pritužbe koordinirao je konzorcij kojem su dodijeljena bespovratna sredstva Komisije za poduzimanje mjera u području ekološki prihvatljive gradnje. Tijekom provedbe aktivnosti konzorcij je zatražio nadoknadu prihvatljivih troškova nastalih tijekom različitih izvještajnih razdoblja, u skladu s ugovorom potpisanim s Komisijom. Međutim, Komisija je pristala platiti samo 45,75 % tih troškova. Podnositelj pritužbe smatrao je da je Komisija pogrešno ograničila svoje nadoknade na prethodno navedenu stopu te je podnio pritužbu Europskom ombudsmanu.

Ombudsmanica je utvrdila da se, u skladu s ugovorom, stopa nadoknade troškova od 45,75 % primjenjivala na ukupni doprinos Unije djelovanju. U ugovoru se nije upućivalo ni na jednu stopu za međuplaćanja. Nadalje, prije nego što je konzorcij zatražio plaćanje troškova nastalih tijekom prvog izvještajnog razdoblja, službenik Komisije obavijestio ga je da se međuplaćanja mogu izvršiti po različitim stopama nadoknade. Ombudsmanica je stoga Komisiji predložila prijateljsko rješenje i pozvala je da i. na odgovarajući način objasni zašto je primijenila navedenu stopu na međuplaćanja konzorciju; i ii. osigurati da konzorciju plati preostali iznos, u skladu s ugovorom, nakon završetka postupka.

Komisija je tvrdila da je sustavno primjenjivala stopu od 45,75 % na međuplaćanja kako bi osigurala dobro financijsko upravljanje proračunom EU-a i izbjegla buduće složene postupke povrata. Ombudsmanica nije bila zadovoljna tim odgovorom. Istaknuo je, među ostalim, da je Komisija mogla sastaviti smjernice koje bi konzorciju omogućile pravilno tumačenje ugovora u tom pogledu. Međutim, s obzirom na to da svi sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava sada sadržavaju vrlo jasnu odredbu u kojoj se navodi da će se privremena nadoknada izvršiti po stopi koja se primjenjuje na ukupni doprinos Unije djelovanju, ombudsmanica je zaključila da daljnje istrage u tom pogledu nisu opravdane. Naposljetku, u dodatnoj je napomeni pozvao Komisiju da ga obavijesti o tome kako je postupila u skladu sa svojim jamstvima da će konzorciju isplatiti sve nepodmirene iznose na kraju tužbe.