Predmet se odnosio na odluku Komisije da određene troškove koje je partner prijavio za projekt koji financira EU proglasi neprihvatljivima. Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da su razlozi zbog kojih Komisija nije prihvatila predmetne troškove bili razumni. Ombudsmanica je stoga zaključila predmet zaključujući da nije bilo nepravilnosti u postupanju.

Javno savjetovanje Komisije nije bilo u skladu s općim načelima i minimalnim standardima utvrđenim u Komisijinim vlastitim pravilima

Predmet žalbe je navodni propust Europske komisije pri provođenju javnog savjetovanja prije pripreme prijedloga Uredbe o europskom jedinstvenom tržištu elektroničkih komunikacija i povezanom kontinentu. Jedna od točaka prijedloga bilo je i postupno ukidanje naknada za roaming. Žalbu je podnijelo Europsko udruženje za konkurentnost telekomunikacija. Komisija je svoj prijedlog podnijela 11. rujna 2013., nešto više od tri mjeseca nakon što ga je javno najavila 30. svibnja 2013. Podnositelj žalbe je naveo da se Komisija pogrešno pozvala na hitnost uvjetovanu sastankom Europskog vijeća u proljeće 2013. kao razlogom za požurivanje postupka savjetovanja. Osim toga, podnositelj žalbe je tvrdio da Komisija (i.) nije utvrdila različite tipove dionika s kojima se bilo potrebno savjetovati, (ii.) nije se pozabavila pitanjima koje je naveo Odbor za procjenu učinka, (iii.) nije provela pravilno međuresorno savjetovanje te je također (iv.) namjerno pokušala prikriti izostanak javnog savjetovanja.

Ombudsman je utvrdio da javno savjetovanje Komisije nije bilo u skladu s općim načelima i minimalnim standardima utvrđenim u Komisijinim vlastitim pravilima. Ombudsman je također utvrdio da nije bilo jasno je li hitnost na koju se pozvala Komisija proistekla iz izjave Vijeća ili ona odražava Komisijinu vlastitu procjenu situacije. Međutim, Ombudsman je utvrdio da je oslanjanje Komisije na vlastito pravo određivanja prioriteta politike kao i odabira političkog smjera bilo razumno u konkretnom kontekstu tog zakonodavnog prijedloga. U skladu s time, Ombudsman u dotičnom slučaju nije utvrdio nepravilnosti u postupku Komisije zbog ograničenog javnog savjetovanja. Međutim, Ombudsman je predložio da bi Komisija u svojim pravilima trebala pojasniti točne i ograničene okolnosti u kojima može ograničiti javno savjetovanje zbog prioriteta politike.

Ombudsman smatra da nije bilo nepravilnosti u postupku niti u jednoj od navedenih točaka žalbe.

Predmet koji je podnijela zaklada PETA odnosio se na opseg ovlasti i dužnosti Europske agencije za kemikalije (ECHA) u skladu s Uredbom REACH. Podnositelj pritužbe smatrao je da ECHA ne čini dovoljno kako bi osigurala da podnositelji registracije kemijskih tvari ne provode nepotrebna ispitivanja na životinjama kako bi dokazali sigurnost svojih tvari.

Ombudsmanica je istražila to pitanje i utvrdila da je ECHA-ino tumačenje njezinih obveza doista pretjerano ograničavajuće. Ombudsmanica je stoga ECHA-i dala prijateljski prijedlog rješenja u vezi s njezinom ulogom i suradnjom koju bi trebala uspostaviti s tijelima država članica. Ombudsmanica je bila zadovoljna odgovorom ECHA-e i zaključila je predmet.

Podnositelj pritužbe upravljao je konzorcijem kojemu su dodijeljena bespovratna sredstva Komisije za poduzimanje radnji u području ekološke izgradnje. Tijekom provedbe radnji konzorcij je zatražio nadoknadu prihvatljivih troškova nastalih tijekom različitih razdoblja izvješćivanja, a u skladu s ugovorom potpisanim s Komisijom. Međutim, Komisija je pristala platiti samo 45,75 % tih troškova. Podnositelj pritužbe smatrao je da Komisija nije bila u pravu kada je ograničila svoje nadoknade na gore navedeni postotak te je podnio pritužbu Europskom ombudsmanu.

Ombudsman je utvrdio da se prema ugovoru stopa nadoknade od 45,75 % primjenjuje na sveukupan Unijin doprinos radnjama. U ugovoru nema nijedne stavke koja bi se odnosila na privremena plaćanja. Nadalje, prije nego što je konzorcij zatražio plaćanje troškova nastalih tijekom prvog razdoblja izvješćivanja, predstavnik Komisije izvijestio je konzorcij da je privremena plaćanja moguće obavljati po različitim stopama nadoknade. Stoga je Ombudsman Komisiji predložio prijateljsko rješenje, pozvavši je da (i) na odgovarajući način objasni zašto je gore navedene stope primjenjivala na privremena plaćanja konzorciju; te (ii) osigura isplatu preostalog dijela konzorciju, u skladu s ugovorom, po završetku radnji.

Komisija je objasnila da je na privremena plaćanja sustavno primjenjivala stopu od 45,75 % kako bi osigurala stabilno financijsko upravljanje proračunom EU-a i izbjegla buduće složene postupke nadoknade. Ombudsman nije bio zadovoljan tim odgovorom. Istaknuo je, između ostalog, da je Komisija mogla sastaviti smjernice koje bi na ispravan način omogućile konzorciju da u tom smislu protumači ugovor. Unatoč tomu, s obzirom na to da se sada u svim sporazumima o bespovratnim sredstvima nalazi vrlo jasna odredba u kojoj se navodi da će privremena plaćanja biti obavljana prema stopi primjenjivoj na Unijin cjelokupni doprinos radnjama, Ombudsman je zaključio da nikakve daljnje istrage u ovom smjeru ne bi bile utemeljene. Konačno je u dodatnoj napomeni pozvao Komisiju da ga izvijesti o načinu na koji će ostvariti svoja jamstva da će konzorciju isplatiti sve preostale iznose po završetku radnji.