Izrađeno u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana [1]

Podnositelj pritužbe tvrdi da se provedbom natječaja za javnu nabavu medicinskih potrepština u grčkim bolnicama krši pravo EU-a. Pritužba koju je podnijelo grčko poduzeće koje se bavi bolničkim potrepštinama odnosi se na to da Europska komisija nije osigurala da Grčka poštuje pravo EU-a. Podnositelj pritužbe odbio je stajalište Komisije da je Grčka, nakon presude Suda EU-a, poduzela potrebne korake kako bi osigurala usklađenost s pravom EU-a.

Konkretno, predmet se odnosio na to da su grčke bolnice odbile medicinske proizvode podnositelja pritužbe iako nose certifikacijsku oznaku CE.

Ombudsmanica je predložila, kao rješenje za pritužbu, da bi Komisija trebala preispitati svoj spis pritužbe zbog povrede protiv Grčke. Komisija je odgovorila da je već pažljivo razmotrila sva postavljena pitanja i da nije imala razloga sumnjati u svoj zaključak da Grčka sada ima uspostavljene odgovarajuće mjere kako bi osigurala usklađenost s pravom EU-a i pravnu zaštitu za pogođene ponuditelje.

Nalaz je Ombudsmana da Komisija zapravo nije s dužnom pažnjom ispitala navode podnositelja pritužbe. U skladu s tim, Ombudsman je sada preporučio Komisiji da pravilno ispita informacije koje je podnositelj pritužbe dostavio u prilog svojoj tvrdnji.

Pozadina

1. Podnositelj pritužbe grčko je društvo koje uvozi i distribuira medicinske proizvode. Žali se na način na koji je Komisija obradila pritužbu zbog povrede koju joj je podnijela i u kojoj je izrazila stajalište da postupci koje su grčke bolnice slijedile za dodjelu ugovora o javnoj nabavi robe nisu u skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu C-489/06 Komisija protiv Grčke [2]. U toj je presudi Sud EU-a presudio da Grčka odbijanjem ponuda za medicinske proizvode koji nose CE certifikacijsku oznaku [3] nije ispunila svoje obveze na temelju Direktive o javnim ugovorima [4] i Direktive o medicinskim proizvodima [5].

2. Pritužba zbog povrede odnosila se na grčko tržište opskrbe šavovima, a podnositelj pritužbe tvrdio je da je nekoliko bolnica opetovano odbijalo natječaje za medicinske proizvode, uključujući šavove podnositelja pritužbe, kao neprikladne i opasne za javno zdravlje, iako relevantni proizvodi nose certifikacijsku oznaku CE. Do upućivanja predmeta Sudu EU-a [6] nacionalni sudovi nisu štitili ponuditelje jer su smatrali da je odbijanje medicinskih proizvoda iz razloga javnog zdravlja u skladu s Direktivom o medicinskim proizvodima.

3. Podnositelj pritužbe tvrdio je da, unatoč presudi Suda Europske unije kojom se utvrđuje povreda, grčke bolnice nisu promijenile svoju praksu. Nadalje, prema podnositelju pritužbe, grčke bolnice razvile su druge prakse, na primjer, uključujući „posebne specifikacije” u pozivima na podnošenje ponuda kako bi zaobišle presude Suda EU-a o davanju prednosti svojem povlaštenom dobavljaču, multinacionalnom („multinacionalnom”) koji je uživao virtualni monopol u grčkim bolničkim zalihama. Podnositelj pritužbe naveo je da je više puta uspješno podnio sudski nalog protiv poziva na podnošenje ponuda koji sadržavaju te „posebne specifikacije”. S druge strane, grčka vlada nastavila je povećavati naknade za podnošenje sudskog naloga.

4. Podnositelj pritužbe istaknuo je da se, unatoč činjenici da je grčki Vrhovni upravni sud utvrdio jasan presedan u pogledu nezakonitosti tih „posebnih specifikacija” u skladu s pravom EU-a i grčkim pravom, praksa bolnica nije promijenila. Osim ako je pogođeni ponuditelj spreman platiti pravne troškove (do 5 000 EUR po nalogu), nezakoniti natječajni postupak nastavit će se kako je planirano. Čak i ako ponuditelj uspije na sudu, grčke bolnice zatim otkazuju natječajni postupak i nastavljaju kupovati od svojeg „najpoželjnijeg dobavljača”. Stoga, iako podnositelj pritužbe mora platiti naknadu za koju se ne može ostvariti povrat u iznosu od 5 000 EUR po nalogu, bolnice nastavljaju braniti nezakonite pozive na podnošenje ponuda na sudu javnim sredstvima.

5. Zaključno, podnositelj pritužbe tvrdio je da grčke bolnice krše Direktivu o ugovorima o javnoj nabavi, Direktivu o medicinskim proizvodima i presudu Suda EU-a. Podnositelj pritužbe svojoj je pritužbi priložio uzorak poziva na podnošenje ponuda s „posebnim specifikacijama”, grčkim sudskim odlukama i mišljenjem EOF-a (Grčka agencija za lijekove) o „posebnim specifikacijama”.

6. Kao odgovor na pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede Komisija je navela da je nakon presude Suda EU-a u predmetu Komisija protiv Grčke primila informacije da su grčke bolnice nastavile izdavati pozive na način koji nije u skladu s presudom Suda EU-a. Kao odgovor na te informacije Komisija je pokrenula postupak predviđen člankom 260. UFEU-a (dalje u tekstu „postupak izricanja sankcija”) protiv Grčke. U okviru tog postupka utvrđeno je da Grčka nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda EU-a te je stoga Komisija 24. studenoga 2010. odlučila pokrenuti postupak pred Sudom EU-a. Međutim, s obzirom na kasniji razvoj događaja, posebno donošenje novog grčkog zakonodavstva o toj temi (članak 21. Zakona 3897/2010 [7]), Komisija je odlučila zaključiti spis o povredi.

7. Podnositelj pritužbe ponovno se obratio Komisiji, ali je nije uspio uvjeriti da ponovno razmotri to pitanje. Slijedom toga, 31. prosinca 2012. podnijela je ovu pritužbu Europskom ombudsmanu.

8. Ombudsmanica je pokrenula istragu o pritužbi i utvrdila sljedeće navode i tvrdnje:

1) Komisija nije osigurala usklađenost Grčke sa zakonodavstvom EU-a o javnoj nabavi koje se odnosi na javne natječaje za medicinske proizvode, kao ni s presudom Suda EU-a u predmetu Komisija/Grčka.

2) Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala da Grčka poštuje zakonodavstvo EU-a o javnoj nabavi koje se odnosi na javne natječaje za medicinske proizvode, kao i presudu Suda EU-a u predmetu Komisija protiv Grčke.

Tvrdnja da Komisija nije osigurala usklađenost Grčke sa zakonodavstvom EU-a o javnoj nabavi u pogledu javnih natječaja za medicinske proizvode, kao i s presudom Suda EU-a u predmetu Komisija protiv Grčke i povezanom tvrdnjom

Prijedlog Ombudsmana za prijateljsko rješenje

9. Ombudsmanica je 14. srpnja 2014. predložila prijateljsko rješenje s ciljem rješavanja pitanja iz ove pritužbe. Pritom je Ombudsman uzeo u obzir argumente i mišljenja stranaka [8].

10. Ombudsmanica je u svojoj analizi navela da, u skladu s pravilima javne nabave medicinskih proizvoda, javni naručitelj ne može odbiti ponudu medicinskih proizvoda koji nose oznaku CE na temelju javnog zdravlja, osim ako slijedi poseban postupak. Ombudsmanica je napomenula da je u predmetu Komisija protiv Grčke Sud EU-a utvrdio da su grčke bolnice razvile opetovanu i ustrajnu praksu koja je u suprotnosti s pravom EU-a te da nadležna grčka tijela nisu u dovoljnoj mjeri preispitala i kaznila nezakonito postupanje grčkih bolnica [9].

11. Kako bi analizirao tvrdnju podnositelja pritužbe, Ombudsman je ispitao je li Komisija postupala s dužnom pažnjom prilikom ispitivanja pritužbe zbog povrede o kojoj je ovdje riječ.

12. Ombudsmanica je u svojem obrazloženju uzela u obzir argumente podnositelja pritužbe da grčke bolnice dosljedno objavljuju nezakonite pozive na podnošenje ponuda za medicinske proizvode te da su i praćenje bolničkih praksi i pravni lijekovi dostupni pogođenim ponuditeljima nedostatni, posebno uzimajući u obzir učinak naknade za podnošenje sudskog naloga. S druge strane, glavni argument Komisije bio je da je ojačan pravni i institucionalni okvir kojim se uređuju pozivi grčkih bolnica na podnošenje ponuda za medicinske proizvode, kao i mehanizmi za praćenje i osiguravanje usklađenosti.

13. Ombudsmanica je smatrala da Komisija nije procijenila učinak koji su promjene grčkih tijela mogle imati na ponuditelje kao što je podnositelj pritužbe. Komisija zapravo nije ispitala argumente podnositelja pritužbe da je 84 % poziva na podnošenje ponuda i dalje nezakonito i da članak 21. Zakona 3897/2010 nikad nije primijenjen, što se na prvi pogled činilo dobro obrazloženim i potkrijepljenim. Isto tako, Ombudsmanica je smatrala da se Komisijin argument, prema kojem nije raspolagala dostatnim informacijama i dokazima, ne čini uvjerljivim u danim okolnostima.

14. Osim toga, Ombudsman je smatrao da je pitanje naknade za podnošenje sudskog naloga povezano s nacionalnim postupcima pravne zaštite i pravnim lijekovima na nacionalnim sudovima te da je i dalje relevantno za pogođene ponuditelje pri ostvarivanju njihovih prava na temelju prava EU-a o javnoj nabavi pred grčkim sudovima. U tom je pogledu ombudsmanica smatrala da je podnositelj pritužbe iznio dovoljno uvjerljiv argument da se smatra da naknada može ugroziti djelotvornost zaštite njegovih prava u skladu s pravom EU-a.

15. S obzirom na navedeno ombudsmanica je Komisiji iznijela sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

„Uzimajući u obzir prethodno navedene nalaze, ombudsmanica predlaže da Komisija preispita spis pritužbe zbog povrede koji se odnosi na usklađenost Grčke sa zakonodavstvom EU-a o javnoj nabavi u pogledu javnih natječaja za medicinske proizvode i presudu Suda EU-a u predmetu Komisija protiv Grčke.

Pritom bi Komisija mogla odgovoriti na argumente podnositelja pritužbe da (a) grčke bolnice dosljedno objavljuju nezakonite pozive na podnošenje ponuda za medicinske proizvode i (b) praćenje bolničkih praksi i pravnih lijekova dostupnih pogođenim ponuditeljima nije dovoljno.

Ako Komisija smatra da su argumenti podnositelja pritužbe da Grčka još nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda EU-a u predmetu Komisija/Grčka utemeljeni, mogla bi ispitati bi li bilo primjereno ponovno pokrenuti postupak sankcija protiv Grčke.”

16. U svojem odgovoru na prijedlog Europskog ombudsmana Komisija je utvrdila sljedeća dva glavna preliminarna nalaza u analizi Europskog ombudsmana: i. Komisija nije pažljivo obradila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede; i ii. obvezna pristojba za podnošenje dopuštenog zahtjeva za izdavanje sudskog naloga u skladu s grčkim pravom izaziva zabrinutost u skladu s pravom EU-a.

17. Kad je riječ o točki i., Komisija se nije složila s tim nalazom te je iznijela svoje mjere i informacije primljene od grčkih tijela na temelju kojih je odlučila zaključiti predmet. Komisija je tvrdila da nema dokaza da nacionalni sustav pravne zaštite i grčka uprava neće moći osigurati odgovarajuću provedbu primjenjivih pravila u Grčkoj i usklađenost s presudom Suda EU-a u budućnosti.

18. Komisija je nadalje tvrdila da ne može nadzirati primjenu prava Unije od strane nacionalnih tijela u svakom pojedinom slučaju. Također ne može zadržati neriješene predmete za pritužbe na neodređeno vrijeme kako bi kontinuirano procjenjivao rad nacionalnih tijela ili pratio usklađenost nacionalnih tijela s pravom Unije. S obzirom na navedeno Komisija je naglasila da je pritužba koju je podnio podnositelj pritužbe „zatvorena i da će ostati zatvorena”.

19. Međutim, Komisija je navela da je u izvršavanju svoje obveze nadzora „spremna pokrenuti postupak zbog povrede na temelju dokaza da sustavi države članice ne funkcioniraju u skladu s pravom EU-a. Naime, Komisija bi pokrenula postupak zbog povrede ako bi imala dokaze koji pokazuju da država članica u određenoj situaciji nije postupila u skladu sa sudskom praksom Suda EU-a. O takvim bi se dokazima moglo obavijestiti Komisiju putem pritužbi ili bi Komisija o tome saznala vlastitim sredstvima. Komisija je dodala da je u svojoj korespondenciji s Ombudsmanom već jasno dala do znanja da, ako postane jasno da je potrebno daljnje postupanje u vezi s mjerama koje je poduzela grčka država, neće oklijevati postupiti u skladu s tim. U tom je pogledu Komisija izjavila da je „spremna dodatno istražiti poštuju li grčke vlasti presudu Suda EU-a pokretanjem istražnog postupka na vlastitu inicijativu”.

20. Kad je riječ o točki ii., Komisija je navela da se relevantnim grčkim pravom (članak 5. stavak 1. Zakona 3886/2010) predviđa plaćanje obvezne pristojbe kao preduvjet za podnošenje dopuštenog zahtjeva za izdavanje sudskog naloga grčkim sudovima zbog moguće povrede prava javne nabave od strane javnog naručitelja. Prema mišljenju Komisije, grčki sudovi smatraju da je ta pristojba u skladu s grčkim Ustavom, a Komisija s pravom EU-a. U kontekstu istraga Komisija je smatrala da pravo EU-a ne sprečava nacionalno zakonodavstvo da uvede obveznu naknadu i da se takve naknade zapravo mogu pronaći u mnogim državama članicama. Konkretno, Komisija je smatrala da je naknada predviđena grčkim pravom (odnosno 1 % vrijednosti ugovora do granice od 50 000 eura) u skladu s načelom proporcionalnosti jer njezin iznos i postupak plaćanja ne onemogućuju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje prava dodijeljenih gospodarskim subjektima na temelju prava Unije. Komisija je smatrala da je naknada razumna s obzirom na činjenicu da je njezin cilj izbjeći zlouporabe postupaka za izdavanje sudskog naloga koje bi mogle preopteretiti sudove i dovesti do obustave postupaka javne nabave bez čvrstih pravnih osnova. Osim toga, Komisija je tvrdila da se prema grčkom pravu (vidjeti članak 5. stavak 5. Zakona 3886/2010) čini da se ukupan iznos pristojbi mora vratiti tužitelju ako sudovi u potpunosti ili djelomično prihvate zahtjev. Naposljetku, Komisija je istaknula da se, s obzirom na to da su rokovi za raspravu i donošenje sudskih odluka u postupku za izdavanje sudskog naloga kratki u skladu s grčkim pravom, u slučaju uspješnog zahtjeva tužitelju u kratkom roku vraća pristojba. S obzirom na te argumente Komisija je zaključila da se predmetnom naknadom ne krše pravila EU-a o javnoj nabavi i da Komisija stoga u ovoj fazi ne namjerava pokrenuti istražni postupak o tom pitanju, osim ako joj podnositelj pritužbe dostavi bitne dokaze o povredi prava EU-a.

21. U svojim primjedbama na odgovor Komisije podnositelj pritužbe ustrajao je na ulozi navedenog multinacionalnog poduzeća u izradi svih poziva na podnošenje ponuda za nabavu kirurških šavova u Grčkoj. Podnositelj pritužbe smatra da je to multinacionalno društvo bilo uzrok obaju predmeta koji su doveli do presuda Suda EU-a zbog njegova sudjelovanja u odlukama bolničkih odbora i natječajnim specifikacijama. Međutim, podnositelj pritužbe istaknuo je činjenicu da je u SAD-u, za razliku od EU-a, predmetno multinacionalno poduzeće osuđeno na plaćanje velike novčane kazne za svoje prakse.

22. Nadalje, podnositelj pritužbe izrazio je nezadovoljstvo odgovorom Komisije koji je usmjeren na primjerenost zakonodavnog okvira koji je na snazi i kojim se povećava pozitivan učinak grčkog Zakona 3897/2010. Međutim, podnositelj pritužbe tvrdio je da se nitko nikada nije žalio na nedostatak zakona, direktiva i sudskih odluka. Za sve javne službenike Direktiva o medicinskim proizvodima više je nego primjerena kako bi se osigurao slobodan promet medicinskih proizvoda koji nose oznaku CE među državama članicama EU-a. Osim toga, Sud EU-a uklonio je svaku moguću rupu u zakonu presudivši u predmetu Komisija/Grčka da se, ako se tvrdi da proizvod s oznakom CE ugrožava javno zdravlje, prije odbijanja tog proizvoda mora slijediti postupak opisan u Direktivi. Stoga je podnositelj pritužbe tvrdio da nema potrebe za dodatnim zakonodavstvom ili pravilima.

23. Međutim, podnositelj pritužbe smatra da ostaje pitanje tko provodi zakon. U tom je pogledu podnositelj pritužbe tvrdio da je Komisija uputila na mjere koje su poduzela grčka tijela i informacije koje su ona dostavila, a da pritom nije otkrila ništa konkretno. Osim toga, podnositelj pritužbe tvrdio je da je članak 21. Zakona 3897/2010, kojem Komisija pridaje veliku važnost, na snazi gotovo pet godina i da su ga tijekom tog razdoblja grčke bolnice i liječnici prekršili stotine puta (u tom je pogledu podnositelj pritužbe tvrdio da bi, ako bolnice surađuju s njim, mogao dokazati da su bolnice prekršile Direktivu tisućama puta). Međutim, podnositelj pritužbe tvrdio je da članak 21. Zakona 3897/2010 nikad nije proveden. To je zato što je zakon donesen isključivo kako bi se zaustavila istraga Komisije nakon pritužbe zbog povrede. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, zahtjev da se dva ministra vlade moraju složiti prije izricanja novčane kazne čini tu mjeru lažnom. S obzirom na to podnositelj pritužbe osporio je stajalište Komisije da takav zakon čini odgovarajuću mjeru.

24. Podnositelj pritužbe osporio je stajalište Komisije da nema dokaza koji bi potkrijepili zaključak da nacionalni sustav pravne zaštite i grčka uprava ne mogu osigurati odgovarajuću provedbu primjenjivih pravila u Grčkoj i usklađenost s presudom Suda EU-a. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je u svojem dopisu od 5. srpnja 2013. i njegovoj dopuni pokazao da je od donošenja članka 21. Zakona 3897/2010 84 % svih poziva na podnošenje ponuda za šavove sadržavalo nezakonite specifikacije kojima se krši Direktiva o medicinskim proizvodima i presuda Suda EU-a u predmetu Komisija/Grčka. Na temelju ankete koju je proveo podnositelj pritužbe ustraje u tome da se za 2014. postotak poziva na podnošenje ponuda koji sadržavaju nezakonite specifikacije povećao na 87,8 %. Među njima su dva poziva na podnošenje ponuda u vrijednosti većoj od 8 milijuna EUR u šavovima. Navela je da se popis bolnica i pozivi na podnošenje ponuda mogu staviti na raspolaganje Komisiji. Podnositelj pritužbe pitao se čeka li Komisija da taj postotak dosegne 100 % za djelovanje ili smatra da se grčka tijela pridržavaju prava EU-a kada gotovo 88 % bolničkih poziva na podnošenje ponuda krši Direktivu i presudu Suda EU-a.

25. U tom kontekstu podnositelj pritužbe tvrdio je da je dostavio opipljive dokaze o potpunom nepoštovanju Direktive i presude Suda EU-a. Za razliku od toga, Komisija svoj zaključak temelji na članku 21. Zakona 3897/2010 koji nikada nije proveden i nikada neće biti proveden. Unatoč činjenici da grčki sudovi primjenjuju zakon, 88 % poziva na podnošenje ponuda za šavove nezakonito je. Podnositelj pritužbe ustrajao je na tome da Komisija ne bi trebala biti zadovoljna svojim oprezom i pažnjom. Naposljetku, podnositelj pritužbe pitao se koja bi razina dokaza bila potrebna Komisiji kako bi bila uvjerena da grčke bolnice nisu u skladu s Direktivom i presudom Suda EU-a. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala navesti što zahtijeva kako bi bila uvjerena da dolazi do kršenja; trebao bi navesti koliko poziva na podnošenje ponuda ili nezakonitih odluka zahtijeva i objasniti koje konkretne dokaze smatra primjerenima.

26. Kad je riječ o pristojbi za izdavanje sudskog naloga, podnositelj pritužbe objasnio je da se pristojba koja se zahtijeva na temelju Zakona 3886/2010 za podnošenje sudskog naloga može vratiti ako je sudska presuda povoljna za društvo koje traži izdavanje sudskog naloga. Međutim, podnositelj pritužbe tvrdio je da je pristojba na koju se žali predviđena člankom 15. stavkom 6. Predsjedničkog dekreta 118/2007. Podnositelj pritužbe objasnio je da, kako bi podnio dopušten sudski nalog, pogođeni ponuditelj prvo mora platiti nepovratnu naknadu u iznosu od 1000 EUR za podnošenje upravne žalbe protiv bolnice (javni naručitelj). Sudovi odbijaju sudski nalog, osim ako je pristojba plaćena; podnositelj pritužbe istaknuo je da mu se to dogodilo nekoliko puta.

27. Kako bi potkrijepio svoje tvrdnje, podnositelj pritužbe sažeo je svoje stajalište pri natječaju za isporuku šavova na sljedeći način: (a) bolnice odbijaju šavove s oznakom CE, (b) podnositelj pritužbe mora podnijeti upravnu žalbu nakon plaćanja nepovratne pristojbe u iznosu od 1 000 EUR, (c) podnositelj pritužbe zatim mora podnijeti sudski nalog čija se naknada može vratiti ako bude prihvaćena. Podnositelj pritužbe naveo je tri poziva na podnošenje ponuda u kojima je sudjelovala jedna bolnica (Opća bolnica u Etoloakarnaniji) na koje je odgovorio 2014. i u kojima su odbijeni njegovi šavovi s oznakom CE. Morao je platiti 3000 eura u troškovima upravne žalbe, 2000 eura u troškovima sudskih naloga i 6000 eura u troškovima odvjetnika. Sva tri predmeta u tijeku su pred Žalbenim upravnim sudom u Patrasu, a bolnica u međuvremenu nastavlja kupovati od svojeg povlaštenog dobavljača (iste multinacionalne tvrtke) po cijeni koja je tri do trideset pet puta veća od tržišne cijene. Kada grčki sudovi donesu presudu, bolnica će jednostavno otkazati natječajni postupak, zadržati naknade u iznosu od 3000 EUR i objaviti novi poziv na podnošenje ponuda. Ništa se neće dogoditi bolnici i onima koji donose odluke u njoj. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je, zbog nepovratne naknade, krajnji rezultat taj da mali dobavljač nema gospodarskog smisla osporavati nezakonite odluke bolnice kojima se odbijaju njegove ponude. Podnositelj pritužbe smatra da predmetna pristojba služi interesima multinacionalne kompanije.

28. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi, osim što Komisija ne smatra ništa pogrešnim „u vezi s cijelim tim neredom”, trebala inzistirati na tome da grčka vlada 1) osigura povrat predmetne pristojbe u slučaju povoljne sudske presude i 2) predvidi automatske kazne za one koji su uključeni u povrede prava EU-a. Potonja odredba uključivala bi ukidanje zahtjeva iz zajedničke ministarske uredbe za izricanje kazne na temelju članka 21. Zakona 3897/2010. Nadalje, grčka vlada trebala bi osigurati isplatu naknade trgovačkom društvu čija je roba nezakonito odbijena. Podnositelj pritužbe zaključio je svoje podneske izražavajući spremnost da dostavi sve dodatne podatke koje bi Komisija mogla smatrati potrebnima za dokazivanje izjava iz svojih primjedbi ili iz bilo kojeg od svojih prethodnih podnesaka u okviru ove pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana nakon prijedloga prijateljskog rješenja

29. Prvo pitanje koje treba razmotriti jest imaju li, zapravo, nezadovoljni ponuditelji pristup djelotvornom pravnom lijeku u okviru sudskog postupka. To uključuje razmatranje pitanja pristojbe za izdavanje sudskog naloga. Nakon pažljivog ispitivanja relevantnog zakonodavstva i argumenata stranaka, jasno je da je činjenični i pravni okvir kojim se uređuju javni natječaji za medicinske proizvode u Grčkoj sljedeći: ponuditelj čija je ponuda šavova s oznakom CE odbijena mora u prvom koraku podnijeti upravnu žalbu protiv bolničke odluke o odbijanju ponude i platiti nepovratnu naknadu („upravna pristojba za žalbu”) u iznosu od 0,1 % vrijednosti ponude s najmanje 1000 eura i najviše 5000 eura (članak 15. stavak 6. Predsjedničke uredbe 118/2007). U roku od 10 dana od odbijanja upravne žalbe ili isteka roka od 15 dana za odlučivanje o toj žalbi ponuditelj može podnijeti sudski nalog nadležnom sudu. Pristojba („pristojba za izdavanje sudskog naloga”) za podnošenje dopuštenog sudskog naloga iznosi 1 % vrijednosti ponude, s ograničenjem od 50 000 EUR, te se može vratiti ako se sudski nalog izda. Komisija smatra da je pristojba za izdavanje sudskog naloga proporcionalna.

30. Kad je riječ o naknadi za izdavanje sudskog naloga, ombudsmanica zahvaljuje Komisiji na pozitivnom odgovoru na njezin prijedlog iz prijedloga prijateljskog rješenja da se odgovori na argumente podnositelja pritužbe o naknadi za izdavanje sudskog naloga iako o tom aspektu predmeta nije obaviještena prije nego što je ta pritužba podnesena Ombudsmanu. Što se tiče merituma tog odgovora, Ombudsmanica smatra da je Komisija iznijela valjane argumente u prilog stajalištu da je pristojba za izdavanje sudskog naloga u skladu s načelom proporcionalnosti i da ne čini pretjerano teškim ostvarivanje prava koja proizlaze iz prava Unije i, konkretnije, ostvarivanje djelotvornog pravnog lijeka pred grčkim sudovima za pogođene ponuditelje.

31. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da se njegov glavni prigovor odnosi na upravnu pristojbu za žalbu. Ombudsmanica napominje da Komisija nije riješila to pitanje u svojem odgovoru. Međutim, to je razumljivo s obzirom na to da je podnositelj pritužbe u svojoj korespondenciji s Komisijom uvijek upućivao na to pitanje kao na pristojbu za podnošenje sudskog naloga. Kad je riječ o upravnoj pristojbi za žalbu, jasno je da je iznos te pristojbe znatno manji od iznosa pristojbe za izdavanje sudskog naloga (0,1 % vrijednosti ponude, uz ograničenje od 5 000 EUR). Međutim, podnositelj pritužbe pravilno je primijetio da se na temelju predmetnog grčkog zakonodavstva upravna pristojba za žalbu ne vraća, neovisno o tome je li žalba prihvaćena. Ombudsman nadalje napominje da je podnositelj pritužbe istaknuo da je broj slučajeva u kojima grčke bolnice krše pravo EU-a vrlo visok. Stoga valja uzeti u obzir utjecaj upravne pristojbe za žalbu u tom kontekstu, a ne samo njezin ograničeni iznos u pojedinačnim slučajevima. U tim okolnostima argument podnositelja pritužbe da se administrativnom naknadom dovodi u pitanje dostupnost djelotvornog pravnog lijeka pogođenim ponuditeljima u grčkim bolničkim natječajima čini se razumnim na prvi pogled. Komisija još nije riješila to pitanje. Ombudsman stoga smatra da je potrebno pozvati Komisiju da to učini u svojem detaljnom mišljenju o nacrtu preporuke Ombudsmana u nastavku.

32. Glavni aspekt tvrdnje podnositelja pritužbe jest da grčka bolnica može, bez ikakvih troškova, povremeno odbijati ponude za šavove s oznakom CE, čime se krši Direktiva o medicinskim proizvodima i presuda Suda EU-a u predmetu Komisija/Grčka. Naime, i prema navodima podnositelja pritužbe, u slučaju uspjeha sudske žalbe, grčka bolnica i dalje može otkazati natječajni postupak i nastaviti poslovati sa svojim povlaštenim dobavljačem. To dovodi do ispitivanja je li točno da, unatoč primjeni članka 21. Zakona 3897/2010, grčke bolnice nisu odustale od svoje ustaljene prakse, koju je Sud EU-a odbacio u presudi Komisija/Grčka, u pogledu odbijanja medicinskih proizvoda koji nose oznaku CE. Drugim riječima, postavlja se pitanje je li Komisija u tu svrhu obradila pritužbu podnositelja pritužbe zbog povrede s potrebnim standardom dužne pažnje. Kako je ombudsmanica naglasila u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja (točka 38.), pažljivim ispitivanjem pritužbe od Komisije se zahtijevalo da pažljivo analizira argumente i dokaze koji su joj podneseni. U pritužbi zbog povrede i naknadnim podnescima Komisiji podnositelj pritužbe naveo je da je postotak odluka kojima se odbijaju ponude šavova s oznakom CE pretežito visok i da se naizgled drakonska odredba iz članka 21. Zakona 3897/2010 [10], koja je donesena kako bi se grčke bolnice odvratilo od kršenja zakona, nikad nije primjenjivala u praksi.

33. Ombudsmanica potvrđuje stajalište koje je zauzela u svojem prijedlogu prijateljskog rješenja (stavak 44.) da su argumenti podnositelja pritužbe na prvi pogled dobro obrazloženi i potkrijepljeni. Kako bi ispunila zahtjev dužne pažnje u postupanju s predmetnom pritužbom zbog povrede, Komisija je trebala na odgovarajući način razmotriti detaljne i konkretne argumente podnositelja pritužbe u prilog njegovu prigovoru da Grčka još nije poduzela sve potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda EU-a u predmetu Komisija/Grčka (posebno da je (a) 84 % poziva na podnošenje ponuda za šavove nezakonito i da (b) članak 21. Zakona 3897/2010 nikad nije primijenjen). Ako je smatrala da nema dovoljno dokaza na raspolaganju, mogla je postupiti u skladu s ponudom podnositelja pritužbe i zatražiti pojašnjenja i dodatne informacije. Međutim, Komisija se uopće nije bavila navedenim pitanjima, pod pretpostavkom da bi samo donošenje članka 21. Zakona 3897/2010 bilo dovoljno za odvraćanje bolnica od povrede prava EU-a kojim se uređuje javna nabava medicinskih proizvoda. Međutim, to nije uvjerljivo, barem dok Komisija ne razmotri detaljne podneske podnositelja pritužbe u prilog svojoj tvrdnji da se relevantna odredba ne primjenjuje u praksi.

34. S obzirom na navedeno ombudsmanica utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije koje proizlaze iz toga što nije s potrebnom pažnjom ispitala tvrdnju podnositelja pritužbe da Grčka još nije poduzela sve potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda EU-a u predmetu Komisija/Grčka. Ombudsmanica smatra da bi u ovom slučaju nepravilnosti u postupanju koje treba ispraviti Komisija trebala provesti odgovarajuće ispitivanje informacija koje je podnositelj pritužbe dostavio u prilog toj tvrdnji. Ako smatra da nema dovoljno dokaza na raspolaganju, trebao bi postupiti u skladu s ponudom podnositelja pritužbe kako bi pružio pojašnjenja i dodatne informacije. Ako na temelju pažljivog ispitivanja dostupnih informacija zaključi da i dalje postoji povreda Direktive o medicinskim proizvodima i presude Suda EU-a u predmetu Komisija/Grčka, trebalo bi ispitati bi li bilo primjereno ponovno pokrenuti postupak za izricanje sankcija protiv Grčke. Stoga u skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana u nastavku iznosi odgovarajući nacrt preporuke.

Nacrt preporuke

Na temelju istrage o toj pritužbi Ombudsman Komisiji podnosi sljedeći nacrt preporuke:

Komisija bi trebala provesti pravilno ispitivanje informacija koje je dostavio podnositelj pritužbe u prilog svojoj tvrdnji da Grčka još nije poduzela sve potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda EU-a u predmetu Komisija protiv Grčke. Ako smatra da nema dovoljno dokaza na raspolaganju, trebao bi postupiti u skladu s ponudom podnositelja pritužbe kako bi pružio pojašnjenja i dodatne informacije. Ako na temelju pažljivog ispitivanja dostupnih informacija smatra da i dalje postoji povreda Direktive o medicinskim proizvodima i presude Suda EU-a, trebalo bi ispitati bi li bilo primjereno ponovno pokrenuti postupak za izricanje sankcija protiv Grčke.

Komisija i podnositelj pritužbe bit će obaviješteni o tom nacrtu preporuke. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana Komisija šalje detaljno mišljenje do 30. lipnja 2015. Detaljno mišljenje moglo bi se sastojati od prihvaćanja nacrta preporuke i opisa njezine provedbe.

Strasbourg, 26. ožujka 2015.

 

Emily O'Reilly

Europski ombudsman

 

[1] Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[2] Predmet C-489/06 Komisija protiv Helenske Republike [2009.] ECR I-1797. Vidjeti i predmet C-6/05 Medipac-Kazantzidis AE protiv Venizelio-Pananio (PE.S.Y. KRITIS) [2007.] ECR I-4557.

[3] Oznaka CE oznaka je koju bi medicinski proizvodi u pravilu trebali nositi kako bi se naznačila njihova sukladnost s odredbama Direktive o medicinskim proizvodima, kako bi im se omogućilo slobodno kretanje unutar Unije i stavljanje u uporabu u skladu s njihovom namjenom.

[4] Direktiva Vijeća 93/36/EEZ od 14. lipnja 1993. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe, SL 1993., L 199, str. 1., koja je zamijenjena Direktivom 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama, SL 2004., L 134, str. 114.

[5] Direktiva Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim proizvodima, SL 1993., L 169, str. 1., kako je izmijenjena.

[6] Sud je u presudi Medipac-Kazantzidis, navedenoj u bilješci 2., presudio da se „načelu jednakog postupanja i obvezi transparentnosti protivi to da javni naručitelj, koji je objavio poziv na dostavu ponuda za nabavu medicinskih proizvoda i naveo da ti proizvodi moraju biti u skladu s Europskom farmakopejom i nositi oznaku CE, odbije, izravno i bez primjene postupka zaštite predviđenog člancima 8. i 18. Direktive 93/42, zbog zaštite javnog zdravlja, predložene materijale ako su u skladu s navedenim tehničkim zahtjevom. Ako javni naručitelj smatra da ti materijali mogu ugroziti javno zdravlje, dužan je o tome obavijestiti nadležno nacionalno tijelo kako bi se pokrenuo taj postupak zaštite", stavak 55.

[7] Člankom 21. Zakona 3897/2010 propisuju se stroge kazne bolnicama, članovima upravnih tijela bolnica i članovima ocjenjivačkih odbora koji odbacuju ponude proizvoda s oznakom CE.

[8] Više informacija i pojedinosti o pozadini pritužbe, argumentima stranaka i preliminarnoj procjeni Ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja potražite u cjelovitom tekstu prijedloga Ombudsmana o prijateljskom rješenju dostupnom na: http://www.ombudsman.europa.eu/cases/correspondence.faces/en/59352/html.bookmark

[9] Predmet C-489/06 Komisija protiv Helenske Republike, prethodno naveden u bilješci 2., točke 53.–55.

[10] Valja ponoviti da se, u skladu s člankom 21. Zakona 3897/2010, moraju izreći stroge kazne bolnicama, članovima upravnih tijela bolnica i članovima ocjenjivačkih odbora koji odbacuju ponude proizvoda koji nose oznaku CE.