KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe, britanski državljanin, podnio je 14. prosinca 2007. Europskoj komisiji zahtjev za javni pristup dokumentima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 [1] („Uredba”). Podnositelj pritužbe zatražio je pristup određenim izvješćima o reformi zajedničkih pravila na unutarnjem energetskom tržištu, koja je za Komisiju pripremilo konzultantsko društvo.

2. Komisija je 5. veljače 2008. odbila pristup na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe, koji se odnosi na zaštitu procesa odlučivanja institucije.

3. Podnositelj pritužbe podnio je 12. veljače 2008. ponovni zahtjev.

4. Komisija je 5. ožujka 2008. dopisom obavijestila podnositelja pritužbe da treba produljiti rok za odgovor za dodatnih 15 radnih dana. Komisija je 31. ožujka 2008. u dodatnom dopisu produljila rok za obradu zahtjeva za dodatnih 15 radnih dana.

5. Podnositelj pritužbe obratio se 17. svibnja 2008. Ombudsmanu kako bi se žalio na propust Komisije da pravodobno riješi njegov zahtjev za pristup dokumentima.

6. Komisija je 27. svibnja 2008. podnositelju pritužbe odobrila djelomičan pristup zatraženim dokumentima.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

7. Ombudsman je 17. srpnja 2008. pokrenuo istragu o sljedećim navodima i tvrdnjama:

1. Komisija nije poštovala relevantne odredbe Uredbe u pogledu pravodobnosti obrade zahtjeva za pristup dokumentima.
2. Komisija nije pružila valjane i odgovarajuće razloge za neodobravanje potpunog pristupa traženim dokumentima.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi mu Komisija trebala odobriti puni pristup zatraženim dokumentima.

INQUIRY

8. Ombudsmanica je 17. srpnja 2008. zatražila od Komisije da dostavi mišljenje o navedenim navodima i tvrdnjama do 31. listopada 2008.

9. Dopisima od 29. listopada 2008. i 30. siječnja 2009. Komisija je zatražila produljenje roka za podnošenje mišljenja. Komisija je konačno dostavila svoje mišljenje 25. veljače 2009. Mišljenje Komisije proslijeđeno je podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje primjedbi. Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Tvrdnja da Komisija nije poštovala relevantne odredbe Uredbe u pogledu pravodobnosti obrade zahtjeva za pristup dokumentima

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

10. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije poštovala relevantne odredbe Uredbe (EZ) br. 1049/2001 [2] („Uredba”) u pogledu pravodobnosti obrade zahtjeva za pristup dokumentima. Tvrdio je da je Komisiji trebalo gotovo pet mjeseci da obradi njegov zahtjev, dok se Uredbom dopušta najviše četiri puta 15 radnih dana [3], uključujući produljenja koja se moraju propisno objasniti.

11. Komisija je u svojem mišljenju najprije objasnila kontekst predmeta. Podsjetilo je da je podnositelj pritužbe u dopisu od 14. prosinca 2007. zatražio pristup studiji ECORTS-a i Moffatt Associatesa o reformi zajedničkih pravila na unutarnjem energetskom tržištu, kako je navedeno u procjeni učinka prijedloga trećeg paketa o unutarnjem tržištu. Dopisom od 5. veljače 2008. Glavna uprava Komisije za energetiku i promet odbila je pristup traženim dokumentima. Podnositelj pritužbe podnio je 12. veljače 2008. ponovni zahtjev. Dopisom od 5. ožujka 2008. Komisija je produljila rok za obradu zahtjeva za 15 radnih dana na temelju članka 8. stavka 2.[4] Uredbe. Dopisom od 31. ožujka 2008. Komisija se pozvala na članak 6. stavak 3.[5] Uredbe i, upućujući na opseg zatraženog dokumenta, kao pravedno rješenje predložila daljnje produljenje roka za 15 radnih dana, do 21. travnja 2008. Komisija je 27. svibnja 2008. obavijestila podnositelja pritužbe da su zatraženi dokumenti obuhvaćeni iznimkom predviđenom u članku 4. stavku 3. prvom podstavku i da se stoga može odobriti samo djelomičan pristup.

12. U pogledu tvrdnje podnositelja pritužbe u ovom predmetu o pravodobnosti Komisije u rješavanju njegova zahtjeva, institucija je navela da je dopisom od 31. ožujka 2008. obavijestila podnositelja pritužbe da nažalost ne može dostaviti konačni odgovor u roku utvrđenom u članku 8. stavku 2. Uredbe. Komisija je tvrdila da je to posljedica činjenice da se zahtjev podnositelja pritužbe odnosio na vrlo opsežne dokumente koje je trebalo pažljivo procijeniti kako bi se utvrdilo je li primjenjivo neko od izuzeća predviđenih člankom 4. Uredbe. Stoga je u skladu s člankom 6. stavkom 3. kao pravedno rješenje predložila produljenje roka za obradu zahtjeva za dodatnih 15 radnih dana. Komisija je 27. svibnja 2008. dostavila svoj konačni odgovor na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe. Potvrdila je da zbog opsežnih unutarnjih rasprava nije mogla ispuniti rok te se ispričala podnositelju pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana

13. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije poštovala relevantne odredbe Uredbe u pogledu pravodobnosti obrade zahtjeva za pristup dokumentima. Dana 14. prosinca 2007. podnio je svoj zahtjev koji je Komisija zaprimila 17. prosinca 2007. Prvi odgovor Komisije na zahtjev bio je slanje dopisa podnositelju pritužbe 5. veljače 2008. kojim se odbija zahtjev na temelju članka 4. stavka 3. Uredbe.

14. Kad je riječ o obradi početnih zahtjeva, člankom 7. Uredbe predviđa se sljedeće:

„…U roku od 15 radnih dana od registracije zahtjeva institucija odobrava pristup traženom dokumentu i omogućuje pristup u skladu s člankom 10. u tom roku ili u pisanom odgovoru navodi razloge za potpuno ili djelomično odbijanje … Ako institucija ne odgovori u propisanom roku, podnositelj zahtjeva ima pravo podnijeti ponovni zahtjev.”

15. Ombudsmanica napominje da nije zabilježena činjenica da je Komisija potvrdila primitak početnog zahtjeva podnositelja pritužbe. Prvi odgovor Komisije podnositelju pritužbe bio je 5. veljače 2008. Međutim, valja istaknuti da se u članku 7. Uredbe jasno navodi da činjenica da institucija nije dostavila odgovor u zadanom roku podnositelju zahtjeva daje pravo da podnese ponovni zahtjev.

16. Podnositelj pritužbe podnio je 12. veljače 2008. ponovni zahtjev.

17. Komisija je 5. ožujka 2008. podnositelju pritužbe poslala sljedeće dopise:

„Upućujem na Vaš zahtjev od 12. veljače 2008., registriran 13. veljače 2008., u kojem u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije podnosite ponovni zahtjev za pristup studiji ECORTS-a i Moffatt Associatesa o reformi zajedničkih pravila na unutarnjem energetskom tržištu, kako je navedeno u procjeni učinka prijedloga trećeg paketa o unutarnjem tržištu. Vaš se zahtjev trenutačno obrađuje. Međutim, budući da još uvijek nismo prikupili sve elemente koji su nam potrebni za provedbu odgovarajuće analize vašeg zahtjeva kako bismo donijeli konačnu odluku, nećemo moći odgovoriti na vaš ponovni zahtjev u propisanom roku. Stoga to razdoblje moramo produljiti za dodatnih 15 radnih dana u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe 1049/2001. Novi rok istječe 31. ožujka 2008. Ispričavam se zbog neugodnosti koje ovo kašnjenje može uzrokovati.

18. Kad je riječ o ponovnim zahtjevima, člankom 8. Uredbe predviđa se sljedeće:

„1. Ponovni zahtjev obrađuje se odmah. U roku od 15 radnih dana od registracije takvog zahtjeva institucija odobrava pristup traženom dokumentu i osigurava pristup…

2. U iznimnim slučajevima, na primjer u slučaju zahtjeva koji se odnosi na vrlo dugačak dokument ili na vrlo velik broj dokumenata, rok iz stavka 1. može se produljiti za 15 radnih dana, pod uvjetom da je podnositelj zahtjeva unaprijed obaviješten i da su navedeni detaljni razlozi.”

19. Svrha je kratkih rokova predviđenih Uredbom osigurati potpuno poštovanje prava na pristup. Stoga svako nepoštovanje rokova predstavlja kršenje pravila. Budući da je podnositelj pritužbe 12. veljače 2008. podnio ponovni zahtjev, Komisija je najkasnije do 5. ožujka 2008. trebala odobriti pristup traženom dokumentu ili u pisanom obliku navesti razloge za njegovo potpuno ili djelomično odbijanje.

20. Komisija je 5. ožujka 2008. samo obavijestila podnositelja pritužbe da je odlučila produljiti rok za odgovor na ponovni zahtjev u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe. Stoga je novi rok za odobravanje ili odbijanje pristupa traženom dokumentu trebao biti 27. ožujka 2008. Međutim, Komisija je u svojoj odluci od 5. ožujka 2008. pogrešno navela da je novi rok 31. ožujka 2008.

21. Nadalje, Komisija je 31. ožujka 2008. podnositelju pritužbe poslala dopis kako slijedi:

„Upućujem na Vaš dopis od 12. veljače 2008., registriran 13. veljače 2008., u kojem ste, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, podnijeli ponovni zahtjev za pristup studiji ECORTS-a i Moffatt Associatesa o reformi zajedničkih pravila na unutarnjem energetskom tržištu, kako je navedeno u procjeni učinka prijedloga trećeg paketa o unutarnjem tržištu. Nadalje, upućujem na svoj dopis od 5. ožujka 2008. u kojem sam najavio da u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe 1049/2001 moramo produljiti rok za obradu vašeg zahtjeva jer još nismo prikupili sve potrebne elemente za provedbu odgovarajuće analize vašeg zahtjeva. Nažalost, u ovom trenutku nismo u mogućnosti dostaviti vam konačni odgovor u produljenom roku koji istječe danas. Razlog tomu je činjenica da se Vaš zahtjev odnosi na vrlo opsežan dokument, koji moramo detaljno ocijeniti kako bismo utvrdili primjenjuje li se ikakva iznimka od članka 4. Uredbe 1049/2001 te se stoga može odobriti samo djelomičan pristup. Stoga, u skladu s člankom 6. stavkom 3. ove Uredbe, kojim se predviđa da „[u] slučaju zahtjeva koji se odnosi na vrlo dugačak dokument ili na vrlo velik broj dokumenata, dotična institucija može neformalno stupiti u kontakt s podnositeljem zahtjeva radi pronalaženja pravednog rješenja”, kao pravedno rješenje predlažem produljenje roka za obradu vašeg zahtjeva za dodatnih 15 radnih dana do 21. travnja 2008. Nadam se da ćete prihvatiti ovaj prijedlog i bio bih Vam zahvalan ako biste to potvrdili e-poštom na sljedeću adresu: sg-acc-doc@cec.eu.int. Zahvaljujem vam na razumijevanju."

22. Slično člancima 7. i 8. Uredbe, člankom 2. Odluke Komisije C(2001) 3714 [7] predviđa se da „Komisija odgovara na početne i ponovne zahtjeve za pristup u roku od petnaest radnih dana od datuma registracije zahtjeva. U slučaju složenih ili glomaznih zahtjeva rok se može produljiti za petnaest radnih dana.”

23. Ombudsmanica ističe da ni Uredbom ni Odlukom Komisije C(2001) 3714 nije predviđeno dodatno produljenje već produljenog roka za odluku o (početnom ili ponovnom) zahtjevu za pristup dokumentima. Budući da je Komisija u dva navrata produljila rok za odgovor na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe, Ombudsmanica smatra da Komisija nije poštovala ni Uredbu ni navedenu Odluku Komisije.

24. Ombudsman nadalje napominje da je Komisija u svojem dopisu od 31. ožujka 2008. tvrdila da je potrebno dodatno produljiti rok za obradu ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe „u skladu s člankom 6. stavkom 3. ove Uredbe”.

25. U skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Unije [8], pravo institucije da zajedno s podnositeljem zahtjeva traži pravedno rješenje, predviđeno člankom 6. stavkom 3. Uredbe, odražava mogućnost uzimanja u obzir, iako na posebno ograničen način, potrebe za usklađivanjem interesa podnositelja zahtjeva s interesima dobre uprave.

26. Kad je riječ o mogućnosti da se institucija pozove na članak 6. stavak 3. Uredbe kako bi dodatno odgodila svoj odgovor predlaganjem „pravednog rješenja” podnositelju zahtjeva, treba podsjetiti da se Uredbom izričito predviđa da se rok od 15 radnih dana za obradu početnih i ponovnih zahtjeva može produljiti u iznimnim okolnostima. Iz toga slijedi da bi okolnosti morale biti osobito iznimne kako bi se Komisija mogla pozvati na članak 6. stavak 3. kako bi opravdala daljnje kašnjenje do kojeg je došlo.

27. Osim toga, člankom 6. stavkom 3. predviđa se da se „dotična institucija može neformalno savjetovati s podnositeljem zahtjeva radi pronalaženja pravednog rješenja”. Članak 6. stavak 3. stoga se ne može tumačiti na način da instituciji pruža mogućnost jednostranog nametanja onoga što smatra „pravednim rješenjem”.

28. Naposljetku, članak 6. stavak 3. primjenjuje se na početne zahtjeve, a ne na ponovne zahtjeve. Mogućnost traženja pravednog rješenja predviđena je u slučajevima „vrlo dugog dokumenta” ili „vrlo velikog broja dokumenata”. Kada institucija prihvati zahtjev za dokument kao službeni zahtjev za dokumente u skladu s Uredbom, obično bi trebala znati, kao što je to učinila u ovom slučaju, je li predmet zahtjeva „dugi” dokument ili „veliki broj” dokumenata. To je trenutak u kojem bi se, prema potrebi, trebala iskoristiti mogućnost pronalaženja pravednog rješenja. Prema mišljenju Ombudsmana, navedena logika ne isključuje mogućnost traženja „pravednih rješenja” ako se institucija naknadno suoči s novim i nepredvidivim okolnostima u pogledu duljine ili broja zatraženih dokumenata ili, na primjer, nepovratnosti velikog broja starih dokumenata.

29. Međutim, u ovom slučaju pozivanje Komisije na članak 6. stavak 3. mora se smatrati nezakonitim u svim prethodno navedenim aspektima. Nije se pozvala ni na kakve posebno iznimne okolnosti kako bi opravdala dodatno kašnjenje i, u biti, jednostrano je nametnula dodatno kašnjenje jer je bilo potpuno jasno da bi, čak i ako podnositelj pritužbe odbije prihvatiti predloženo pravedno rješenje, ipak došlo do kašnjenja.

30. Ombudsmanica sa žaljenjem primjećuje da su se slične pogreške dogodile u vezi s oslanjanjem Komisije na članak 8. stavak 2. Uredbe. Člankom 8. stavkom 2. Uredbe od Komisije se zahtijeva da podnositelju zahtjeva dostavi „detaljne razloge” za produljenje roka. Ono što čini dovoljno „detaljno” obrazloženje u smislu prethodno navedene odredbe može se razlikovati od slučaja do slučaja, ovisno o relevantnim okolnostima. Međutim, jednostavnim upućivanjem, općenito formuliranim, na činjenicu da Komisija nije „prikupila sve potrebne elemente za provedbu odgovarajuće analize zahtjeva [podnositelja pritužbe]” ne može se ispuniti prethodno navedeni zahtjev. Takva izjava ne sadržava dovoljno informacija koje bi omogućile preispitivanje opravdanosti produljenja u konkretnom slučaju. Objašnjenja o tome zašto Komisija nije mogla dobiti informacije potrebne za analizu zahtjeva bila bi primjerena. U ovom slučaju u izjavi Komisije stoga se ne navode „detaljni razlozi” u smislu članka 8. stavka 2. Uredbe.

31. Naposljetku, Ombudsman napominje da je Komisija tek 27. svibnja 2008. odobrila djelomičan pristup zatraženim dokumentima. To je bilo više od pet mjeseci nakon 14. prosinca 2007., datuma početnog zahtjeva.

32. S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsmanica smatra da Komisija nije poštovala odredbe Uredbe u pogledu pravodobnosti obrade zahtjeva za pristup dokumentima u sljedeća tri aspekta: (i) dodatno je produljila već produljeni rok za obradu ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe oslanjajući se na članak 6. stavak 3. Uredbe, ali bez iznošenja valjanih ili odgovarajućih objašnjenja; ii. navodno je primijenila mogućnost produljenja roka u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe, ali je to učinila bez valjanih i odgovarajućih objašnjenja; i iii. uvelike je odgodila svoj odgovor podnositelju pritužbe tako što mu je trebalo pet mjeseci da donese odluku o njegovu zahtjevu. Djelovanja Komisije činila su slučajeve nepravilnosti u postupanju, a Ombudsman će u nastavku iznijeti odgovarajuću kritičku napomenu.

B. Tvrdnja da Komisija nije pružila valjane i odgovarajuće razloge za neodobravanje potpunog pristupa traženim dokumentima i povezanom zahtjevu

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

33. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije pružila valjane i odgovarajuće razloge za neodobravanje potpunog pristupa zatraženim dokumentima. Tvrdio je da su gotovo svi građani Unije kupci ili korisnici energije te da na njih stoga utječe reforma energetskog tržišta. Stoga je postojao prevladavajući javni interes za javni pristup analizi na kojoj se temelje prijedlozi Komisije. Tvrdio je da bi mu Komisija trebala odobriti puni pristup traženim dokumentima.

34. Komisija je u svojem mišljenju objasnila da se, s obzirom na to da su pregovori bili u tijeku u trenutku podnošenja zahtjeva, bojala da bi otkrivanje zatraženih dokumenata ozbiljno ugrozilo njezin postupak donošenja odluka o stajalištima koja je mogla zauzeti tijekom tih pregovora. Dodao je da je treći energetski paket bio predmet živahnih rasprava i teških pregovora između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. Stoga bi se objavom ograničio manevarski prostor Komisije, ugrozila njezina fleksibilnost i sposobnost da djelotvorno doprinese završnim fazama pregovora. Činjenica da reforma energetskog tržišta utječe na gotovo sve građane Unije, kao kupce ili korisnike energije, ne može se tumačiti kao prevladavajući javni interes kojim se opravdava otkrivanje zatraženih dokumenata. S obzirom na to da sve politike EU-a utječu na živote njegovih građana, puka veza s politikom nije dovoljna da bi se opravdalo otkrivanje. S obzirom na suprotstavljene interese u ovom slučaju, Komisija je smatrala da bi se javni interes najbolje ostvario uspješnim međuinstitucijskim pregovorima i brzim donošenjem trećeg energetskog paketa. Otkrivanje traženih dokumenata ugrozilo bi taj cilj. Međutim, s obzirom na napredak u međuinstitucijskim pregovorima, rasprave u Europskom parlamentu tijekom lipnja i srpnja 2008. te političke dogovore koje je Vijeće postiglo 10. listopada 2008., Komisija sada smatra da zatraženi dokumenti više nisu obuhvaćeni iznimkom na koju se prethodno oslonila. Stoga je odlučio odobriti potpuni pristup traženim dokumentima i priložiti njihove preslike svojem mišljenju.

Procjena Europskog ombudsmana

35. Člankom 4. stavkom 3. Uredbe predviđa se:

„Pristup dokumentu koji je sastavila institucija za internu uporabu ili koji je institucija zaprimila, a koji se odnosi na pitanje o kojem institucija nije donijela odluku, odbija se ako bi njegovo otkrivanje ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes.”

36. U skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Unije, iznimke utvrđene u Uredbi moraju se osmisliti i primjenjivati restriktivno kako se ne bi povrijedilo opće načelo sadržano u Uredbi kojim se javnosti omogućuje najširi mogući pristup dokumentima [9].

37. Nadalje, navedenim se člankom nedvosmisleno predviđa obveza, a ne samo mogućnost, otkrivanja zatraženih dokumenata, osim ako Komisija dokaže da bi se time „ozbiljno ugrozio” njezin postupak donošenja odluka.

38. Stoga je u ovom slučaju prvo ključno pitanje je li Komisija stvarno sudjelovala u postupku odlučivanja u kojem je imala stvarnu i stvarnu mogućnost donijeti konkretnu odluku. U tom pogledu ombudsmanica prima na znanje izjavu Komisije iz njezina odgovora od 27. svibnja 2008. da, čak i da je već „donijela svoje prijedloge, ipak [ d] aktivno sudjeluje u međuinstitucijskim pregovorima” te da bi mogla „izmijeniti svoje prijedloge do kraja tih pregovora”.

39. Ombudsmanica prihvaća stajalište Komisije da su, kada sudjeluje u takvim međuinstitucijskim pregovorima, uključeni njezini unutarnji postupci. To znači da postoji stvarna i stvarna mogućnost da Komisija donese konkretnu odluku. Stoga se članak 4. stavak 3. načelno može primijeniti na ovu situaciju.

40. Kad je riječ o primjerenosti argumenta Komisije da bi se javnim otkrivanjem „ozbiljno ugrozio” postupak donošenja odluka, Ombudsmanica prima na znanje objašnjenje Komisije da je i dalje aktivno sudjelovala u međuinstitucijskim pregovorima u trenutku kad je podnositelj pritužbe podnio ponovni zahtjev te da je stoga postojala mogućnost da odluči izmijeniti svoj prijedlog do zaključenja tih pregovora. Nadalje, "Treći energetski paket [bio je] u drugom čitanju zakonodavnog postupka i [bio je] predmet živahnih rasprava i teških pregovora između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije".

41. S obzirom na ta objašnjenja Ombudsmanica smatra da su razlozi zbog kojih Komisija nije otkrila dokumente razumni i da su u skladu s minimalnim zahtjevima za pružanje odgovarajućih objašnjenja za neotkrivanje. Ombudsmanica smatra da je to posebno važno u ovom slučaju s obzirom na činjenicu da su zatraženi dokumenti korišteni u tekućim pregovorima između Komisije i vanjskih aktera.

42. Kad je riječ o zahtjevu da se ta iznimka može primijeniti samo ako ne postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje predmetnog dokumenta, Ombudsman je u prethodnim odlukama [10] smatrao da iz strukture i teksta predmetne odredbe proizlazi da obično osoba koja traži pristup mora dokazati postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje. U ovom je slučaju podnositelj pritužbe tvrdio da su gotovo svi građani Unije kupci ili korisnici energije te da na njih stoga utječe reforma energetskog tržišta. Ombudsmanica se slaže s napomenom Komisije da se ta izjava ne može tumačiti kao prevladavajući javni interes kojim bi se opravdalo otkrivanje. Budući da nije bilo daljnjih konkretnih argumenata podnositelja pritužbe, Ombudsmanica smatra da podnositelj pritužbe nije dokazao da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje dokumenata.

43. Naposljetku, Ombudsman primjećuje i pozdravlja činjenicu da je, prema njegovu mišljenju, Komisija odlučila odobriti potpuni pristup traženim dokumentima i da su dostavljene preslike.

44. S obzirom na prethodno navedene nalaze, ombudsmanica ne smatra da postoje nepravilnosti u postupanju koje odgovaraju navodima podnositelja pritužbe.

C. Zaključci

Na temelju svojih istraga u vezi s tom pritužbom Europski ombudsman zaključuje predmet sa sljedećom kritičkom napomenom:

S obzirom na prethodna razmatranja, Ombudsmanica smatra da Komisija nije poštovala odredbe Uredbe u pogledu pravodobnosti obrade zahtjeva za pristup dokumentima u sljedeća tri aspekta: (i) dodatno je produljila već produljeni rok za obradu ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe oslanjajući se na članak 6. stavak 3. Uredbe, ali bez iznošenja valjanih ili odgovarajućih objašnjenja; ii. navodno je primijenila mogućnost produljenja roka u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe, ali je to učinila bez valjanih i odgovarajućih objašnjenja; i iii. uvelike je odgodila svoj odgovor podnositelju pritužbe tako što mu je trebalo pet mjeseci da donese odluku o njegovu zahtjevu. Te su mjere Komisije predstavljale nepravilnosti u postupanju.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 28. svibnja 2010.

---

[1] Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

[2] Vidjeti ibid.

[3] Npr. 15 + 15 radnih dana za početni zahtjev i 15 + 15 radnih dana za ponovni zahtjev.

[4] Člankom 8. stavkom 2. Uredbe predviđa se: „U iznimnim slučajevima, na primjer u slučaju zahtjeva koji se odnosi na vrlo dugačak dokument ili na vrlo velik broj dokumenata, rok iz stavka 1. može se produljiti za 15 radnih dana, pod uvjetom da je podnositelj zahtjeva unaprijed obaviješten i da su navedeni detaljni razlozi.”

[5] Člankom 6. stavkom 3. Uredbe predviđa se: „U slučaju zahtjeva koji se odnosi na vrlo dugačak dokument ili na vrlo velik broj dokumenata, dotična institucija može neformalno stupiti u kontakt s podnositeljem zahtjeva radi pronalaženja pravednog rješenja.”

[6] Člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe predviđa se: „Pristup dokumentu koji je sastavila institucija za internu uporabu ili koji je institucija zaprimila, a koji se odnosi na pitanje o kojem institucija nije donijela odluku, odbija se ako bi njegovo otkrivanje ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje postoji prevladavajući javni interes.”

[7] 2001/937/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 5. prosinca 2001. o izmjeni njezina poslovnika (priopćena pod brojem dokumenta C(2001) 3714) SL 2001., L 345, str. 94., u vezi s primjenom Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije.

[8] Predmet T-2/03 Verein für Konsumenteninformation protiv Komisije [2005.] ECR II-01121, točka 101.

[9] Vidjeti predmet C-189/98 P Nizozemska i van der Wal protiv Komisije [2000.] ECR I-1, stavak 27., i predmet T-211/00 Kuijer protiv Vijeća [2002.] ECR II-485, stavak 55., i u njemu navedenu sudsku praksu. Predmet T-36/04, API protiv Komisije, presuda od 12. rujna 2007. [još nije objavljena u ECR-u], točka 54. (predmeti u kojima se vodi postupak), na koju se upućuje u odluci o pritužbi 3402/2004/PB, točka 1.7.

[10] Vidjeti odluke Europskog ombudsmana 2821/2004/OV i 2403/2003/MF, dostupne na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (http://www.ombudsman.europa.eu).