Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe potpisao je 16. studenoga 1992. ugovor o radu s Europskom komisijom. Ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme i uređen je belgijskim pravom. Podnositelj pritužbe bio je zaposlen kao kuhar u jednoj od dječjih vrtića Komisije do 2011., kada je Komisija raskinula njegov ugovor. Pritužba se odnosi na način na koji je to učinila Komisija.

2. Tužitelj je 5. kolovoza 2004. otišao na bolovanje. Nakon toga je prošao nekoliko liječničkih pregleda, a njegov je liječnički dopust uzastopno produljen. U siječnju 2005. njegov je liječnik izjavio da se može vratiti na posao od veljače 2005., ali da bi zbog svojeg zdravstvenog stanja trebao izbjegavati nošenje težine veće od pet kilograma. U veljači 2005. nadležno belgijsko tijelo potvrdilo je da uopće nije sposoban za rad i da je ostao na bolovanju.

3. Komisija je 2005., u skladu s odredbama novog Pravilnika o osoblju, nudila ugovore kao ugovorno osoblje onim članovima svojeg osoblja čiji su ugovori o radu prethodno bili uređeni nacionalnim pravom. Komisija je 27. travnja 2005. obavijestila podnositelja pritužbe da mu ne može ponuditi radno mjesto ugovornog djelatnika jer je njegov liječnik smatrao da nije fizički sposoban obavljati svoje dužnosti kuhara. Obaviješten je da može osporiti stajalište liječnika pred liječničkim povjerenstvom koje se sastoji od tri liječnika.

4. Komisija je 4. listopada 2011. obavijestila podnositelja pritužbe da je odlučila raskinuti njegov ugovor o radu od 1. studenoga 2011. Također ga je obavijestio da su njegova financijska prava koja proizlaze iz raskida njegova ugovora izračunana u skladu s belgijskim pravom.

5. Podnositelj pritužbe odgovorio je dopisom od 11. listopada 2011. Dana 30. ožujka 2012. obratio se Europskom ombudsmanu.

Predmet istrage

6. U svojoj prvotnoj pritužbi podnositelj pritužbe podnio je sljedeće navode i tvrdnju.

Tvrdnje

(Prvo) Komisija nije odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 11. listopada 2011.

(Drugo) Komisijino razrješenje podnositelja pritužbe bilo je nepošteno.

Zahtjev

Komisija bi podnositelju pritužbe trebala isplatiti naknadu koju je obećao i dostaviti mu potvrdu koju je zatražio.

7. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe iznio je novi argument u vezi s drugom tvrdnjom i o činjenici da ga je Komisija 2005. obavijestila da mu se ne može ponuditi ugovor o članu ugovornog osoblja. Ombudsman će se baviti novim argumentom u ovoj odluci jer ima na raspolaganju dovoljno dokaza za njezino preispitivanje, a obje su stranke svjesne tih dokaza.

Istraga

8. Ombudsmanica je 24. travnja 2012. pokrenula istragu. Kao početni korak u istrazi, njegove službe obratile su se službama Komisije i pitale ih mogu li odgovoriti na dopis podnositelja pritužbe od 11. listopada 2011.

9. Komisija je 27. travnja 2012. službama Europskog ombudsmana proslijedila primjerak odgovora koji je istog dana poslan podnositelju pritužbe. U tom je odgovoru podsjetila da je 14. listopada 2011. već odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 11. listopada 2011.

10. Ombudsmanica je pozvala podnositelja pritužbe da podnese primjedbe na navedeni odgovor Komisije. Podnositelj pritužbe to je učinio 5. svibnja 2012.

11. Ombudsmanica je 31. svibnja 2012. zatražila od Komisije da dostavi mišljenje o navodima i tvrdnjama podnositelja pritužbe. Komisija je svoje mišljenje poslala 27. srpnja 2012. Proslijeđena je podnositelju pritužbe s pozivom na podnošenje očitovanja. Podnositelj pritužbe to je učinio 6. kolovoza 2012.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

12. Što se tiče prve tvrdnje podnositelja pritužbe, Ombudsmanica ističe da je Komisija 14. listopada 2011. odgovorila na dopis podnositelja pritužbe od 11. listopada 2011. te je svoj odgovor dovršila 27. travnja 2012. Stoga je ispunila svoju obvezu da odgovori na korespondenciju građana i riješila pitanje izneseno u prvom prigovoru. Stoga će se analiza Europskog ombudsmana odnositi samo na drugu tvrdnju podnositelja pritužbe.

A. Navodno nepravedno otpuštanje

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

13. U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija odbila prihvatiti prilagodbu njegovih uvjeta rada kako bi se prilagodio njegovu invaliditetu („prvi argument”).

14. Osim toga, Komisija mu nije isplatila naknadu štete koju mu je obećala prilikom objave svoje namjere da raskine njegov ugovor o radu. Dodao je da će takva naknada biti dodatak plaćanju koje odgovara otkaznom roku od 12 mjeseci koji mu je trebao biti isplaćen. U tom se pogledu pozvao na telefonski razgovor koji je 29. rujna 2011. navodno održan između njega i Komisije. Tvrdio je da iznos od 19 770 EUR koji je platila Komisija odgovara plaćanju koje odgovara otkaznom roku od 12 mjeseci (odnosno 1647/mjesec EUR), a ne obećanoj naknadi („drugi argument”).

15. Komisija mu također nije platila prekovremeni rad. Od 2002. do 2004. radio je prekovremeno (u daljnjem tekstu: treći argument).

16. Osim toga, Komisija mu nije dostavila potvrdu kojom se potvrđuje rad koji je obavljao u Komisijinoj jaslicama (u daljnjem tekstu: četvrti argument).

17. Naposljetku, podnositelj pritužbe nije se složio s odgovorima koje mu je Komisija poslala 14. listopada 2011. i 27. travnja 2012. Konkretno, istaknuo je da, suprotno onomu što je tvrdio u svojem odgovoru od 27. travnja 2012., Komisija svojem prethodnom odgovoru od 14. listopada 2011. nije priložila prilog (u daljnjem tekstu: obrazac C4) u kojem se navodi točan razlog njegova otkaza, odnosno izostanak zbog bolesti dulji od šest mjeseci (u daljnjem tekstu: peti argument). Izjavio je da je Komisija te informacije dostavila tek 3. studenoga 2011.

18. Komisija je u svojem mišljenju najprije istaknula da, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe bio zaposlen kao kuhar, nije bilo moguće prilagoditi njegove radne uvjete kako bi se prilagodio njegovu invaliditetu. Komisija je stoga slijedila savjet liječnika o bolovanju podnositelja pritužbe.

19. Osim toga, u skladu s belgijskim pravom, poslodavac može otpustiti zaposlenika nakon šest mjeseci neprekidnog odsustva. Budući da podnositelj pritužbe nije mogao raditi od 5. kolovoza 2004., Komisija je imala pravo raskinuti njegov ugovor o radu. U tom je pogledu Komisija zatražila od privatnog belgijskog društva specijaliziranog za pitanja socijalne sigurnosti (Randstadt Sociaal Secretariaat) da utvrdi prava podnositelja pritužbe i pripremi dokumente koji se u skladu s belgijskim pravom moraju dostaviti zaposleniku u slučaju otkaza zbog trajne odsutnosti dulje od šest mjeseci. Navedena tvrtka je to učinila.

20. Komisija je smatrala da je u potpunosti poštovala odredbe belgijskog prava. Podnositelj pritužbe primio je odštetu koja mu pripada i sve dokumente koji se zahtijevaju nacionalnim pravom. Iznos od 19 770 EUR koji je primio podnositelj pritužbe bio je neto iznos izračunan nakon odbitka doprinosa poslodavca za socijalno osiguranje (bruto iznos iznosio je 32 860,67 EUR).

21. Što se tiče argumenta podnositelja pritužbe da Komisija nije u odštetu uključila iznose koji mu se duguju za prekovremeni rad za razdoblje od 2002. do 2004., Randstadt Sociaal Secretariaat obavijestio je Komisiju da račune koji se odnose na prekovremeni rad treba pripremiti najkasnije tijekom godine u kojoj su odrađeni dodatni sati.

22. Naposljetku, podnositelj pritužbe primio je potvrdu kojom se potvrđuje rad koji je obavio u Komisiji 3. studenoga 2011. Priložen je dopisu koji mu je Komisija tog dana poslala.

23. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ponovio svoje prethodne argumente. Istaknuo je da potvrdu nije dostavila Komisija, nego privatno društvo (Randstadt Sociaal Secretariaat). Ova potvrda ne sadržava potpis rukovoditelja iz dječjeg vrtića Komisije. Osim toga, Komisija je postupila nedosljedno kada mu je uputila poziv na ispitivanje kako bi postao ugovorni djelatnik [1], s obzirom na to da su ga tada liječnici koje je imenovala Komisija smatrali nesposobnim za rad. Naposljetku, podnositelj pritužbe uputio je na odredbu belgijskog prava kojom se poduzećima nameće obveza da osiguraju kvote za zaposlenike s invaliditetom.

Procjena Europskog ombudsmana

24. Kad je riječ o prvom argumentu podnositelja pritužbe, Ombudsman smatra da je stajalište Komisije kao poslodavca opravdano. Doista, razumno je smatrati da bi bilo teško postupiti u skladu s preporukama liječnika ako bi podnositelj pritužbe morao obavljati posebne dužnosti kuhara.

25. Kad je riječ o drugom argumentu podnositelja pritužbe , Ombudsman prvo ističe da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokaze kojima bi dokazao da je Komisija tijekom telefonskog razgovora dala obećanje na koje se poziva. Međutim, čak i da je takvo obećanje dano, podnositelj pritužbe nema pravo tvrditi da ima legitimna očekivanja da će primiti tu naknadu uz odštetu od 19 770 EUR jer takva naknada nije predviđena primjenjivim pravom [2]. Ombudsmanica napominje da se, u skladu s člankom 7. ugovora o radu podnositelja pritužbe, ugovor može raskinuti otkazom, u skladu s relevantnim odredbama belgijskog prava (prva mogućnost), ili bez otkaznog roka, plaćanjem odštete za otkaz (druga mogućnost)[3]. Ombudsmanica razumije da je Komisija odabrala drugu mogućnost i raskinula ugovor podnositelja pritužbe bez otkaznog roka, dok mu je istodobno isplatila odštetu u iznosu od 12 mjeseci otkaznog roka. Komisija je dostavila dokaze, uključujući posljednju potvrdu o plaći podnositelja pritužbe, kako bi dokazala da je podnositelju pritužbe isplatila sva prethodno navedena financijska prava. Osim toga, podnositelj pritužbe nije dokazao da je, u skladu sa svojim ugovorom o radu ili belgijskim pravom, kojim je uređen taj ugovor o radu, imao pravo na drukčiji iznos.

26. Četvrti argument podnositelja pritužbe također nije utemeljen. Kako je navedeno u mišljenju Komisije, privatno društvo kojem je Komisija povjerila obradu raskida ugovora podnositelja pritužbe (Randstadt Sociaal Secretariaat) dostavilo je podnositelju pritužbe potvrdu. Ovom se potvrdom potvrđuje razdoblje tijekom kojeg je podnositelj pritužbe radio za Komisiju i dostavljen je u ime Komisije. On glasi kako slijedi: [podnositelj pritužbe], été occupé en tant que, cuisinier chez l'employeur, dont références ci-dessus, pendant la période du 16/11/1992 au 31/10/2011'.

27. Ombudsmanica nadalje napominje da nije jasno je li Komisija svojem dopisu od 14. listopada 2011. doista priložila prilog u kojem se navode razlozi za odbijanje podnositelja pritužbe (peti argument). Međutim, smatra da nije korisno dalje se baviti tim pitanjem jer je podnositelj pritužbe priznao da je taj dokument primio 3. studenoga 2011.

28. Kad je riječ o primjedbi podnositelja pritužbe da Komisija nije dosljedno djelovala kada mu je 2008. uputila „poziv na novi natječaj za ugovorno osoblje”, u vrijeme kada je proglašen nesposobnim za rad, Ombudsman ističe da „poziv” zapravo odgovara obavijesti kojom se osoblje obavješćuje o internom pozivu upućenom s ciljem zapošljavanja kao ugovornog osoblja članova njegova osoblja koji su prethodno bili zaposleni na temelju ugovora sklopljenih u skladu s nacionalnim pravom. Jasno je da je isti poziv upućen svim članovima osoblja koje je Komisija zaposlila na temelju nacionalnog prava, bez obzira na to jesu li bili na bolovanju ili ne. Doista bi bilo bolje da je Komisija poslala pojedinačne dopise svojem osoblju i uzela u obzir činjenicu da je podnositelj pritužbe u to vrijeme bio na bolovanju. Međutim, slanje ove obavijesti kao takve ne znači da je Komisija djelovala nedosljedno.

29. S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsman ne smatra da je došlo do nepravilnosti u postupanju u pogledu prvog, drugog, četvrtog i petog argumenta te argumenata iznesenih u očitovanjima podnositelja pritužbe. Zbog toga se njegova tvrdnja ne može potkrijepiti.

30. Kad je riječ o trećem argumentu podnositelja pritužbe, Ombudsman napominje da se, prema informacijama koje je dostavila Komisija, a koje podnositelj pritužbe nije osporio u svojim očitovanjima, belgijskim pravom predviđa da se prekovremeni rad plaća u godini u kojoj se obavljaju dodatni sati, odnosno, u ovom slučaju, 2002., 2003. i 2004. Nije jasno je li (i, ako nije, iz kojih razloga) prekovremeni rad u to vrijeme bio plaćen ili nadoknađen. U svakom slučaju, ako to nije plaćeno ili nadoknađeno i ako je za to odgovorna Komisija, Ombudsman napominje da se ti navodi odnose na događaje koji su se dogodili prije više od dvije godine i da se Ombudsman više ne može baviti tim pitanjem, u skladu s člankom 2. stavkom 4. svojeg Statuta [4].

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključkom:

Nije bilo nepravilnosti u primjeni.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 23. siječnja 2013.

[1] Podnositelj pritužbe uputio je na interni poziv koji je Komisija pokrenula 2008. kako bi svojem osoblju koje je zaposleno na temelju nacionalnog prava ponudila ugovore kao ugovorno osoblje.

[2] Vidjeti predmet C-162/84 Vlachou protiv Revizorskog suda [1986.] ECR 00481, stavak 6. i predmet T-123/89 Chomel protiv Komisije [1990.] ECR II-00131, stavak 28.

[3] Članak 7. ugovora o radu podnositelja pritužbe glasi kako slijedi (na izvornom francuskom jeziku): „(...) les obligations découlant du présent contrat de travail prennent fin:

a) par résiliation moyennant un préavis conformément à la loi sur les contrats de travail pour employés;

b) sans préavis avec paiement d'une indemnité de rupture."

[4] Člankom 2. stavkom 4. Statuta Europskog ombudsmana predviđa se da se „pritužba podnosi u roku od dvije godine od datuma kada je osoba koja podnosi pritužbu saznala za činjenice na kojima se temelji.”