Okolnosti pritužbe

1. Pritužba se odnosi na odluku Komisije da ne uvrsti zahtjev podnositelja pritužbe za podnošenje ponuda u uži izbor. Podnositelj pritužbe društvo je koje je vodilo konzorcij i koje je podnijelo zahtjev za natječajni postupak koji je pokrenula Europska komisija (EuropeAid/131160/C/SER/Multi). Podnositelj pritužbe osporavao je način na koji je Komisija tumačila kriterije za odabir koji se odnose na tehničku sposobnost kandidata.

2. Kriteriji za odabir glase kako slijedi:

Točka 21. 3 Tehnička sposobnost kandidata:

1. kad je riječ o pružanju pripremne potpore, kandidati su trebali uspješno završiti projekte (studije izvedivosti, osmišljavanje, tehnička pomoć u natječajnim postupcima itd.) za najmanje jedan projekt u infrastrukturi za svaki od četiri sektora (promet, energetika, okoliš i socijalna infrastruktura) na regionalnoj ili nacionalnoj razini u posljednje tri godine prije roka za podnošenje prijava;

2. kandidati su trebali uspješno ispuniti najmanje jedan ugovor o tehničkoj pomoći u iznosu od najmanje 1 000 000 EUR za usluge tijekom posljednje tri godine prije roka za podnošenje;

[...]

Ako više od osam prihvatljivih kandidata ispunjava navedene kriterije za odabir, potrebno je preispitati relativne prednosti i nedostatke prijava tih kandidata kako bi se utvrdilo osam najboljih prijava za natječajni postupak. Jedini čimbenici koji će se uzeti u obzir tijekom ovog preispitivanja su: redoslijed prioriteta je:

1) broj projekata u skladu s točkom 21.3.1;

2) broj ugovora u skladu s točkom 21.3.2."

3. Podnositelj pritužbe obratio se Komisiji 5. rujna 2011., prije podnošenja zahtjeva, i zatražio pojašnjenje u pogledu točke 21.3.1. Konkretno, podnositelj pritužbe pitao je može li kao prihvatljivu referencu upotrijebiti uspješno dovršeni dio projekta. Podnositelj pritužbe dodao je da je mogao dostaviti dokumentirane dokaze o uspješno završenom dijelu projekta (u skladu s Praktičnim vodičem za postupke sklapanja ugovora za vanjska djelovanja EU-a objavljenim na internetskoj stranici EuropeAid (PRAG)).

4. Službenik Komisije u svojem je odgovoru na tu poruku elektroničke pošte jednostavno pozvao podnositelja pritužbe da se savjetuje s PRAG-om [1].

5. U odjeljku 2.4.11.1.3. PRAG-a, naslovljenom „Provjera tehničkih i stručnih sposobnosti natjecatelja ili ponuditelja”, navodi se sljedeće: „Za ugovore o uslugama moguće je da se natjecatelj/ponuditelj poziva na dio projekta u kojem ugovor još nije raskinut, ali se tada samo dio koji je uspješno ispunjen može upotrijebiti kao referenca, a natjecatelj/ponuditelj mora moći dostaviti dokumentirane dokaze o uspješnom završetku tog dijela (npr. izjavu subjekta koji je naručio uslugu).”

6. Podnositelj pritužbe stoga je smatrao da ima pravo upućivati na uspješno dovršene dijelove nedovršenih projekata. Podnositelj pritužbe stoga je podnio svoj zahtjev i naveo 15 upućivanja u točki 21.3.1. Dvije od tih upućivanja odnosile su se na uspješno dovršene dijelove nedovršenih projekata.

7. Dopisom od 15. studenoga 2011. Komisija je obavijestila podnositelja pritužbe da, iako je njegov zahtjev u skladu s kriterijem tehničke sposobnosti, nije među osam najboljih zahtjeva nakon preispitivanja broja projekata u skladu s točkom 21.3.1 [2]. Podnositelj pritužbe zatim je od Komisije zatražio da objasni svoje stajalište. U svojem odgovoru na zahtjev podnositelja pritužbe Komisija je objasnila da je podnositelj pritužbe naveo samo 13 valjanih upućivanja, dok je osam kandidata koji su ušli u uži izbor navelo 15 valjanih upućivanja. Dodala je da dvije reference (referentne točke 1. i 7.) koje je dostavio podnositelj pritužbe nisu valjane jer se ne odnose na dovršene projekte.

8. Podnositelj pritužbe zatim je pisao Komisiji osporavajući svoju odluku. Istaknula je da je, u skladu s PRAG-om i porukom elektroničke pošte Komisije od 5. rujna 2011., imala pravo uključiti uspješno dovršene dijelove nedovršenih projekata. Stoga je njegova primjena trebala biti u užem izboru jer je sadržavala 15 valjanih upućivanja. Komisija je 22. studenoga 2011. odgovorila da je Odbor za evaluaciju donio odluku uzimajući u obzir PRAG. Dodao je da "nema dokaza u referencama 1 i 7 da je projekt uspješno završen, čak i za jedan njegov dio ".

9. Podnositelj pritužbe je 5. prosinca 2011. tvrdio da odbijanje dvaju od 15 upućivanja nema pravnu osnovu te je zatražio preispitivanje odluke Komisije da ga isključi iz sudjelovanja u ponudi. Istaknula je da se, prema mišljenju PRAG-a, može pozvati na uspješno dovršene dijelove nedovršenih projekata a da pritom ne mora dostaviti dokaze u toj fazi postupka jer su samo uspješni ponuditelji morali dostaviti popratnu dokumentaciju (bilo kojeg projekta u kojem su sudjelovali) prije dodjele ugovora [3].

10. Komisija je 10. siječnja 2012. odgovorila. Navela je da je u obavijesti o nabavi jasno navedeno da javni naručitelj zahtijeva upućivanja za dovršene projekte. Razlog za taj zahtjev bio je taj što je javni naručitelj želio jednako postupati prema svim ponuditeljima. Stoga se ugovori koji su u tijeku nisu smatrali prihvatljivim upućivanjima. U svakom slučaju, dodao je, ponuditelj je trebao dostaviti pisane dokaze o uspješnom izvršenju dijela ugovora. Međutim, podnositelj pritužbe to nije učinio. Ukratko, Komisija je smatrala da „nema dovoljno dokaza da je zasebni projekt u okviru tih dvaju ugovora koji su u tijeku (referentne vrijednosti 1 i 7) već dovršen i da se može razmotriti u okviru preispitivanja kriterija 21.3.1”. Konkretno, kad je riječ o referentnoj točki 7., Komisija je navela da nije moguće razlikovati nijedan zasebni sastavni dio koji je uspješno dovršen. Osim toga, Komisija je tvrdila da referentni broj 7 ne bi zadovoljio ni kriterij 21.3.2. jer je vrijednost navedenih pruženih usluga iznosila 717 750 EUR (25 % vrijednosti ugovora), a time i ispod praga od 1 milijuna EUR iz kriterija 21.3.2.

11. Prije obraćanja Ombudsmanu podnositelj pritužbe pisao je GU-u DEVCO tražeći pojašnjenje u pogledu PRAG-a. Postavio je pitanja o: 1) značenje izraza "uspješno dovršen", kako se koristi u PRAG-u; 2) mogućnost korištenja dovršenih dijelova tekućih projekata kao referenci; i 3. obvezu podnošenja popratne dokumentacije. Komisija je 7. veljače 2012. odgovorila da se, ovisno o vrsti projekta, može pozvati na djelomično dovršen ugovor o uslugama. Međutim, u takvim je slučajevima potrebno dokumentirati dovršenje. Kad je riječ o dokumentiranim dokazima, u njemu je navedeno da u skladu s novim PRAG-om (objavljenim 20. siječnja 2012.) popratne dokumente moraju dostaviti svi ponuditelji koji su ušli u uži izbor, dok u skladu s prethodnom verzijom PRAG-a samo uspješni ponuditelj mora dostaviti dokumente.

12. Podnositelj pritužbe obratio se 27. veljače 2012. Ombudsmanu.

Predmet istrage

13. Podnositelj pritužbe iznio je sljedeću tvrdnju i tvrdnju:

Tvrdnja:

Pri ocjenjivanju zahtjeva podnositelja pritužbe Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni jer nije poštovala kriterije utvrđene u obavijesti o nabavi i PRAG-u.

Popratni argumenti

1) Komisija je pogrešno odbila uzeti u obzir uspješno dovršene dijelove nedovršenih projekata koji su u suprotnosti s PRAG-om i vlastitim savjetom podnositelju pritužbe.

2) Komisija je pogrešno smatrala da je podnositelj pritužbe trebao dostaviti dokumentirane dokaze pri podnošenju zahtjeva.

3) Komisija se pozvala na dodatni razlog u pogledu broja ugovora u skladu s točkom 21.3.2., sa zakašnjenjem i bez poštovanja načela jednakosti.

Zahtjev:

Komisija bi trebala ponovno ocijeniti zahtjev podnositelja pritužbe.

Istraga

14. Ombudsmanica je 28. ožujka 2012. od Komisije zatražila mišljenje o ovoj pritužbi. Osim toga, zatražio je od Komisije da pojasni sljedeće točke: (a) značenje izraza „uspješno dovršen” i okolnosti u kojima se kandidati mogu pozvati na uspješno dovršene dijelove projekata koji su u tijeku; (b) područje primjene i pravnu snagu PRAG-a; (c) fazu postupka u kojoj ponuditelji moraju dostaviti dokaznu dokumentaciju i (d) značenje kriterija 21.3.2. koji se odnosi na vrijednost zatraženih usluga.

15. Komisija je 13. srpnja 2012. dostavila svoje mišljenje. Ombudsmanica je 10. rujna 2012. zaprimila primjedbe podnositelja pritužbe o tom mišljenju.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

A. Navodna pogrešna ocjena zahtjeva podnositelja pritužbe i povezane tvrdnje

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

16. Komisija je u svojem mišljenju objasnila kako je Odbor za evaluaciju izvršavao svoje zadaće. Navela je da je, u skladu s obavijesti o nabavi, s obzirom na to da više od osam kandidata ispunjava kriterije prihvatljivosti, odbor za evaluaciju nastavio s procjenom relativnih prednosti i nedostataka prijava kako bi utvrdio osam najboljih kandidata koje treba pozvati da podnesu detaljne ponude. Dodala je da je osam kandidata u užem izboru nakon primjene prvog dodatnog kriterija (broj projekata u skladu s točkom 21.3.1.). Stoga nije bilo potrebe za primjenom drugog dodatnog kriterija (broj ugovora u skladu s točkom 21.3.2.).

17. Prema Komisijinu mišljenju, odbor za evaluaciju bio je nepristran i obavljao je svoje zadaće u skladu s postupcima javne nabave. Uzela je u obzir kvalitetu prijava koje su podnijeli kandidati. Za odbor za evaluaciju relativne prednosti zahtjeva podnositelja pritužbe bile su manje uvjerljive od prednosti osam društava koja su ušla u uži izbor.

18. Kad je riječ o upućivanjima 1. i 7. u zahtjevu podnositelja pritužbe, Komisija je napomenula da odbor za evaluaciju na temelju dostavljenih informacija nije mogao utvrditi je li projekt ili njegov dio dovršen. Smatrao je da je na natjecateljima da javnom naručitelju dostave dovoljno jasno predstavljenih informacija koje bi Odboru za evaluaciju omogućile da provede svoju ocjenu. Međutim, podnositelj pritužbe nije dostavio dovoljno jasne informacije o tome koji su dijelovi projekata dovršeni. Odbor za evaluaciju stoga nije mogao zaključiti da su zahtjevi u pogledu tehničke sposobnosti i broja projekata bili jednako zadovoljavajući kao za osam kandidata koji su ušli u uži izbor.

19. Kad je riječ o obvezi dostavljanja pisanih dokaza kojima se dokazuje uspješno izvršenje dijela ugovora, Komisija je potvrdila da je ta obveza uvedena ažuriranom verzijom PRAG-a iz 2012. i da stoga nije primjenjiva u slučaju podnositelja pritužbe. Prethodna verzija PRAG-a predviđala je da samo uspješni ponuditelji moraju dostaviti dokaznu dokumentaciju kako bi potkrijepili informacije dostavljene u prijavi i obrascu za podnošenje ponuda prije dodjele ugovora. Ispričao se zbog pogreške, ali je istaknuo da ta pogreška nije utjecala na konačnu odluku o neuvrštavanju podnositelja pritužbe na popis osam najboljih kandidata.

20. Kad je riječ o dodatnom kriteriju, Komisija je navela da su razlozi za nekratko uvrštenje podnositelja pritužbe na popis objašnjeni u njegovu dopisu od 22. studenoga 2011. Međutim, Komisija je na zahtjev podnositelja pritužbe dostavila detaljnije informacije, bez promjene razloga za odbijanje. U odgovoru na zahtjev Europskog ombudsmana za pojašnjenje u pogledu značenja kriterija 21.3.2. napomenula je da se tim kriterijem namjerava ocijeniti sposobnost svakog ponuditelja da upravlja znatnim iznosima tehničke pomoći. Komisija nije dostavila nikakve informacije o načinu izračuna vrijednosti usluga za koje je podnesen zahtjev.

21. Komisija je također napomenula da je, nakon ocjene cjelokupne dokumentacije za nadmetanje koju su dostavili ponuditelji koji su ušli u uži izbor, ugovor dodijeljen 18. travnja 2012.

22. U svojim očitovanjima na mišljenje Komisije podnositelj pritužbe tvrdio je da argumenti koje je iznijela Komisija dovode do proturječnosti i do zabune. Konkretno, podnositelj pritužbe istaknuo je da je, prema Komisijinu mišljenju, odbor za evaluaciju proveo usporednu procjenu prednosti i nedostataka prihvatljivih kandidata, uzimajući u obzir kvalitetu prijava. Time je identificirao osam najboljih kandidata. Međutim, podnositelj pritužbe smatra da je odbor za evaluaciju trebao uzeti u obzir samo dva čimbenika navedena u obavijesti o nabavi, odnosno broj projekata (21.3.1.) i broj ugovora (21.3.2.). Tijekom preispitivanja morala se ograničiti na ta dva elementa i zanemariti druge čimbenike, kao što je kvaliteta podnesenih prijava, koji nisu bili dio kriterija odabira. Podnositelj pritužbe navodi da je njegovo stajalište potkrijepljeno tekstom upotrijebljenim u obavijesti o nabavi: „Jedini čimbenici koji će se uzeti u obzir tijekom tog preispitivanja [...]”. (naknadno istaknuto)

23. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je, suprotno primjedbama Komisije, na dovoljno jasan način dostavio upućivanja 1. i 7. te da je u obrascu zahtjeva dostavio sve zatražene informacije. Stoga nije mogao prihvatiti Komisijin argument prema kojem informacije nisu bile dovoljne da bi se Odboru za evaluaciju omogućilo da utvrdi dovršene dijelove nedovršenih projekata koje je upotrijebio kao referentne točke. Konkretno, kad je riječ o referentnoj vrijednosti 1, podnositelj pritužbe naveo je da je jasno utvrdio sedam dovršenih projekata i dostavio kratak opis za svaki od njih. Kad je riječ o referentnoj točki 7., jasno je navedeno da je 55 % projekta dovršeno. Podnositelj pritužbe dodao je da posjeduje pisane dokaze o svim svojim upućivanjima koje bi dostavio da je ušao u uži izbor. Budući da nije mogao dostaviti dodatne dokumente uz obrazac zahtjeva, podnositelj pritužbe pitao se koje je dodatne informacije mogao dostaviti. U tom je pogledu podnositelj pritužbe smatrao da su Komisijini argumenti prilično nejasni jer Komisija nije navela koje informacije nedostaju u njezinoj primjeni.

24. Kad je riječ o obvezi dostavljanja pisanih dokaza, podnositelj pritužbe prihvatio je isprike Komisije. Međutim, sumnjao je u to da taj element ne utječe na odluku Komisije da ga ne uvrsti u uži izbor jer je Komisija u većini svojih izvornih dopisa uputila na to da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze.

25. Kad je riječ o kriteriju 21.3.2., podnositelj pritužbe smatrao je da taj argument nije bio dio Komisijine početne ocjene njegove primjene, nego je „izmišljen” a posteriori. Također je izrazila sumnje u pogledu toga primjenjuje li se taj kriterij jednako na druge podnositelje zahtjeva. Podnositelj pritužbe nije se složio ni s načinom na koji je Komisija izračunala vrijednost projekata. Istaknula je da, za razliku od drugih obavijesti o nabavi, u ovom nije navedeno da se prag od milijun EUR mora dosegnuti sudjelovanjem podnositelja pritužbe u projektu. Predložila je da bi se prag od milijun EUR mogao dosegnuti uzimajući u obzir vrijednost cijelog projekta.

26. Naposljetku, podnositelj pritužbe istaknuo je da je, iako je ponuda već dodijeljena, želio zadržati svoj zahtjev koji se odnosi na ponovnu ocjenu njegova zahtjeva i ponovno pokretanje postupka. Podredno je smatrala da bi trebala primiti naknadu od Komisije.

Procjena Europskog ombudsmana

27.  Ombudsman najprije ističe da je kontinuirano smatrao da je na upravi koja organizira poziv na podnošenje ponuda da provede meritornu ocjenu podnesenih ponuda. Europski ombudsman ocjenu uprave koja organizira poziv na podnošenje ponuda ne zamjenjuje vlastitom ocjenom. Njegovo preispitivanje može uključivati samo procjenu: i. institucija je ispunila bitan postupovni zahtjev za navođenje razloga za odbijanje određene ponude; i ii. ti su razlozi prihvatljivi s obzirom na primjenjive natječajne specifikacije. S obzirom na tvrdnju podnositelja pritužbe i povezanu tvrdnju, istraga Ombudsmana u ovom predmetu ograničena je na procjenu toga je li Komisijina procjena poništena očitom pogreškom u ocjeni te je li podnositelju pritužbe pružila dostatna i odgovarajuća objašnjenja u vezi s njegovom odlukom o odbijanju njegova zahtjeva.

(i) Upućivanja na projekte koji su u tijeku

28. Ombudsmanica napominje da su se u ovom slučaju kriteriji odabira utvrđeni u obavijesti o nabavi odnosili na „uspješno dovršene projekte”. Međutim, dokument PRAG-a, čija je svrha pružiti svim korisnicima sve informacije potrebne za provedbu nabave, izričito je omogućio kandidatima da se pozovu na uspješno dovršeni dio projekta u kojem ugovor još nije raskinut. Ako se izraz upotrijebljen u obavijesti pročita u svjetlu PRAG-a, moglo bi se razumno pretpostaviti da su upućivanja na uspješno „dovršene” dijelove projekata koji su u tijeku prihvatljiva. Naprotiv, ako se pojam upotrijebljen u obavijesti smatra posebnom klauzulom ili izričitim odstupanjem od PRAG-a, moglo bi se pretpostaviti da se dijelovi projekata ne mogu prikazati kao upućivanja. Oba tumačenja čine se razumnima. Međutim, Ombudsman smatra da dva važna čimbenika podupiru stajalište da u ovom slučaju prevladava prvo tumačenje.

29. Kao prvo, Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe, postupajući s dužnom pažnjom, od Komisije zatražio pojašnjenja da su upućivanja na uspješno dovršene dijelove projekata koji su u tijeku prihvatljiva. U odgovoru koji je teško mogao biti u skladu s administrativnom kulturom službe (vidjeti točku 43. ove presude), dužnosnik Komisije je bez izravnog i sadržajnog odgovora na pitanje jasno naveo da je odgovor na pitanje utvrđen u PRAG-u. Upućivanjem na PRAG dužnosnik je naveo podnositelja pritužbe da razumije da se PRAG primjenjuje na predmetni postupak. Stoga je bilo razumno da podnositelj pritužbe tumači obavijest o nabavi s obzirom na PRAG i smatra da može valjano podnijeti projekte koji su u tijeku kao upućivanja.

30. Kao drugo, Ombudsman smatra da, s obzirom na to da je PRAG skup objavljenih pravila namijenjenih primjeni na sve ugovore EU-a o vanjskoj pomoći, ta pravila obvezuju Komisiju, osim ako je bilo kakvo odstupanje od PRAG-a jasno i izričito navedeno u obavijesti o nabavi. U ovom slučaju, da je Komisija željela odstupiti od pravila o dovršenim dijelovima projekata koji su u tijeku i prihvatiti samo upućivanja koja se odnose na dovršene projekte, taj je zahtjev trebala jasno i nedvosmisleno uključiti u obavijest o nabavi. Međutim, to nije bio slučaj.

31. S obzirom na navedeno ombudsmanica smatra da je podnositelj pritužbe imao pravo upućivati na dovršene dijelove projekata koji su u tijeku. Stoga Komisija nije mogla valjano odbiti upućivanja 1. i 7. samo zato što se odnose na projekte koji su u tijeku.

ii. Nepodnošenje pisanih dokaza podnositelja pritužbe u vezi s projektima koji su u tijeku

32. U nizu svojih odgovora podnositelju pritužbe Komisija je navela da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o uspješnom dovršetku dijelova projekata koji su u tijeku. Međutim, i PRAG i obrazac zahtjeva jasno su naveli da će dokaznu dokumentaciju dostaviti samo odabrani ponuditelj i da se dodatna dokumentacija poslana uz zahtjev neće uzeti u obzir. To je stajalište potvrdio GU Devco u svojem dopisu od 7. veljače 2012. Komisija je u svojem mišljenju priznala da je upućivanje u njezinu dopisu od 10. siječnja 2012. na potrebu za podnošenjem pisanih dokaza pogrešno te se zbog toga ispričala. Međutim, dodala je da taj element nije utjecao na njezinu konačnu odluku da ne uđe u uži izbor podnositelja pritužbe.

33. S obzirom na tekst PRAG-a i mišljenje Komisije, jasno je da podnositelj pritužbe nije bio obvezan dostaviti pisane dokaze. Stoga nepodnošenje pisanih dokaza podnositelja pritužbe nije bio valjan razlog za odbijanje upućivanja 1. i 7. Međutim, Ombudsman sa zadovoljstvom primjećuje da je Komisija priznala svoju pogrešku i ispričala se za nju.

iii. Kvaliteta zahtjeva podnositelja pritužbe

34. U svojem mišljenju Ombudsmanu Komisija je, pozivajući se na široko diskrecijsko pravo javnog naručitelja, navela da upućivanja 1. i 7. nisu pružena na način koji bi Odboru za evaluaciju omogućio da zaključi da su zahtjevi iz točke 21.3.1. „zadovoljavajući kao i za ostalih osam kandidata koji su ušli u uži izbor” i da su „relativne snage prijave podnositelja pritužbe manje uvjerljive od osam kandidata koji su ušli u uži izbor”.

35. Ombudsmanica napominje da je Komisija u svojem mišljenju prvi put spomenula pojam „kvaliteta” zahtjeva. U nijednoj prethodnoj komunikaciji s podnositeljem pritužbe nije se upućivalo na relativne prednosti i nedostatke zahtjeva. Kako je podnositelj pritužbe pravilno istaknuo, prema obavijesti o nabavi, preispitivanje se temeljilo isključivo na dvama čimbenicima: i. broju projekata i ii. broju ugovora. Kvaliteta upućivanja te relativne prednosti i nedostaci zahtjeva nisu bili među kriterijima navedenima u obavijesti. Osim toga, ombudsmanica se slaže sa stajalištem podnositelja pritužbe da su pojmovi koje je Komisija upotrijebila u svojem mišljenju prilično nejasni i ne omogućuju podnositelju pritužbe da u potpunosti razumije razloge na kojima se temelji Komisijina procjena. Ombudsmanica smatra da Komisija stoga nije mogla opravdati svoju odluku o odbijanju spornih upućivanja na temelju kvalitete zahtjeva podnositelja pritužbe.

iv. Propust podnositelja pritužbe da dokaže koji su dijelovi ugovora u tijeku dovršeni

36. U svojem dopisu od 10. siječnja 2012. Komisija je napomenula da nema dovoljno dokaza da je dio projekata koji su u tijeku već dovršen. Ombudsmanica napominje da su se svi zahtjevi morali podnijeti na standardnom obrascu zahtjeva koji je dostavila Komisija. Pod naslovom 6. obrasca za prijavu, naslovljenom „Iskustvo”, podnositelji zahtjeva morali su ispuniti tablicu u predviđenom formatu kako bi sažeto prikazali informacije o projektima povezanima s predmetnim ugovorom. Mogu podnijeti do 15 upućivanja. Za svaku referencu predviđena je stranica.  Zatražene informacije uključivale su naziv projekta, naziv pravnog subjekta, zemlju, ukupnu vrijednost projekta, udio koji je proveo pravni subjekt, broj pruženog osoblja, datume početka i završetka, ime klijenta i podrijetlo financiranja. U većem bočnom odjeljku podnositelji zahtjeva morali su ispuniti detaljan opis projekta i informacije o vrsti pruženih usluga.

37. Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe za podnošenje zahtjeva upotrijebio standardni obrazac. U pogledu upućivanja 1., naslovljenog „Instrument za infrastrukturne projekte – dio za tehničku pomoć na zapadnom Balkanu”, podnositelj pritužbe utvrdio je sedam zasebnih projekata i izričito naveo da su dovršeni 30. lipnja 2011. Projekti su podijeljeni na sektore (okoliš, socijalna infrastruktura, promet i energetika) te su navedeni njihovi službeni nazivi i referentni brojevi. Ombudsmanica se stoga ne može složiti sa stajalištem Komisije da nije jasno koji su dijelovi tog projekta dovršeni. Ukratko, podnositelj pritužbe jasno je naveo broj i prirodu dovršenih dijelova projekta koji su upotrijebljeni kao referentna vrijednost 1.

38. Međutim, Ombudsman se ne može složiti sa stajalištem podnositelja pritužbe u vezi s referentnim brojem 7. Podnositelj pritužbe u svojem je obrascu za prijavu naveo da je 55 % projekta dovršeno. Pod naslovom „Vrsta pruženih usluga” upućuje se na različite zadaće koje treba ispuniti u okviru dviju komponenti projekta. Međutim, nije izričito navela koje su od tih posebnih zadaća ili sastavnih dijelova već dovršene. Naime, način na koji su informacije prikazane mogao bi se shvatiti na način da podrazumijeva da je 55 % svake od tih dviju sastavnica dovršeno. Ukratko, dostavljene informacije nisu jasne. Ombudsmanica stoga smatra da je opravdano stajalište Komisije da nije bilo moguće razlikovati nijednu zasebnu komponentu u pogledu referentne vrijednosti 7. Komisija je stoga pravilno odbila zahtjev za prethodnu odluku br. 7 u točki 21.3.1.

iv. Upućivanje 7. nije valjano navedeno u okviru kriterija 21.3.2.

39. Komisija je u svojem dopisu kojim je odbila zahtjev podnositelja pritužbe za reviziju kao dodatni argument upotrijebila činjenicu da referentni broj 7 ne bi zadovoljio ni kriterij 21.3.2.2. jer je vrijednost usluga za koje je podnesen zahtjev bila ispod praga od 1 milijuna EUR iz kriterija 21.3.2. Upućivanje 7. odnosilo se na projekt ukupne vrijednosti od 2 900 000 EUR. Podnositelj pritužbe smatra da je 55 % tog projekta dovršeno. Udio koji je proveo podnositelj pritužbe utvrđen je na 45 %. Komisija je izračunala vrijednost usluga koje je pružio podnositelj pritužbe oduzimanjem sudjelovanja partnera podnositelja pritužbe od ukupne vrijednosti nedovršenog dijela. Podnositelj pritužbe osporavao je tu metodologiju i činjenicu da je Komisija uputila na taj kriterij.

40. Ombudsmanica smatra da, iako argument podnositelja pritužbe u pogledu proizvoljnosti izračuna nije utemeljen, postoje ozbiljne sumnje u pogledu toga je li taj kriterij doista bio dio procjene koju je proveo odbor za evaluaciju. Naime, napominje da se u obavijesti o nabavi navodi da će, u slučaju da više od osam prihvatljivih kandidata ispunjava kriterije za odabir, odbor za evaluaciju preispitati ponude na temelju dvaju dodatnih kriterija prema redoslijedu prioriteta: 1) broj projekata u skladu s točkom 21.3.1; i 2. broj ugovora u skladu s točkom 21.3.2. Drugim riječima, ako bi odbor za evaluaciju mogao odrediti osam najboljih kandidata samo na temelju prvog kriterija, tada ne bi ispitao drugi. To se očito dogodilo u ovom predmetu, kao što je Komisija potvrdila u svojem mišljenju [4]. Iz toga slijedi da ocjenjivački odbor nije ocijenio zahtjeve na temelju kriterija 21.3.2. Kao što je Ombudsman već istaknuo, institucija ne može iznijeti dodatne razloge za odbijanje ponude podnositelja pritužbe ako odbor za evaluaciju nije uzeo u obzir te razloge [5]. Komisija stoga nije trebala iznijeti dodatni argument u pogledu točke 21.3.2. kao dodatni argument za odbijanje zahtjeva podnositelja pritužbe.

v) zbunjujuća komunikacija s podnositeljem pritužbe

41.  Ombudsmanica izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije uvijek bila jasna u svojim različitim komunikacijama s podnositeljem pritužbe. Ističe da kratak pregled razloga na koje se Komisija pozvala u svojoj korespondenciji s podnositeljem pritužbe i Ombudsmanom dovodi do velike zabune. U svojem prvotnom dopisu od 17. studenoga 2011. Komisija se pozvala samo na činjenicu da projekti nisu dovršeni, čime je stvorila dojam da nije uzela u obzir upućivanja jer su projekti bili u tijeku. U svojem naknadnom dopisu od 22. studenoga naveo je da nema dokaza o uspješnom dovršetku projekata, čak ni jednog njihova dijela. Stoga se činilo da problem nije činjenica da su projekti u tijeku, nego da nedostaju dokumentirani dokazi. U svojoj odluci od 10. siječnja 2012. naveo je da se ugovori koji su u tijeku ne smatraju prihvatljivim upućivanjima. Također je prvi put dodao da ne postoji dovoljno dokaza o tome da je zaseban projekt iz točaka 1. i 7. već dovršen. To je ponovno bilo zbunjujuće s obzirom na to da je barem upućivanje 1. primjereno opisano i s obzirom na to da podnositelj pritužbe u to vrijeme u postupku nije trebao dostaviti nikakve dokumentarne dokaze o projektima.

42. Komisija je u svojem mišljenju Ombudsmanu uglavnom uputila na činjenicu da, s obzirom na to da podnositelj pritužbe nije dostavio dovoljno jasne informacije, odbor za evaluaciju nije mogao utvrditi ispunjava li podnositelj pritužbe zahtjeve na zadovoljavajući način kao drugi ponuditelji. To je objašnjenje bilo valjano u pogledu upućivanja 7. Ombudsmanica napominje da bi bilo bolje da je Komisija podnositelju pritužbe dala to jasno stajalište kada ga je prvi put kontaktirala.

43. Ombudsmanica također žali zbog činjenice da je, kada se podnositelj pritužbe obratio dužnosniku Komisije kako bi zatražio pojašnjenja u pogledu tumačenja primjenjivih pravila, dužnosnik odgovorio na besprijekoran i bespomoćan način, jednostavnim upućivanjem na pravila PRAG-a umjesto da je odgovorio na izravan i jasan zahtjev podnositelja pritužbe.

44. Ombudsmanica primjećuje da je Komisija odgovorila, s jedne strane, na zahtjeve podnositelja pritužbe dok je on pripremao svoju ponudu i, s druge strane, na zahtjeve zbog preciznih razloga zbog kojih je Komisija odbila ponudu, što je dovelo do velike zabune. Ombudsmanica smatra da se Komisija time nije ponašala na način kojim bi se zadovoljili sve viši standardi dobre administrativne prakse koje građani očekuju od institucija Unije.

45. S obzirom na sva prethodna razmatranja ombudsmanica zaključuje da je, s jedne strane, konačna odluka Komisije da podnositelja pritužbe ne uvrsti među ponuditelje koji su ušli u uži izbor bila točna jer je podnositelj pritužbe iznio 14 valjanih upućivanja u okviru kriterija 21.3.1. (vidjeti prethodne točke 37.–38.), dok je osam kandidata koji su ušli u uži izbor navelo 15 upućivanja. Stoga se tvrdnja podnositelja pritužbe da je Komisija pogriješila u ocjeni njegove primjene i povezane tvrdnje ne može potkrijepiti. Međutim, s druge strane, Ombudsman ne može zanemariti činjenicu da je Komisija počinila niz nepravilnosti u komunikaciji s podnositeljem pritužbe i objašnjavanju razloga za svoju odluku da ne uđe u uži izbor za njegovu primjenu. Ombudsmanica smatra da, iako ti nedostaci nisu utjecali na valjanost konačne odluke Komisije, oni negativno utječu na povjerenje podnositelja pritužbe u institucije EU-a i predstavljaju slučajeve nepravilnosti u postupanju. Ombudsmanica će u tom pogledu iznijeti kritičnu primjedbu.

B. Zaključci

Na temelju svoje istrage o toj pritužbi Ombudsman je zaključuje sljedećom kritičkom napomenom:

Suprotno zahtjevima dobre upravne prakse, Komisija podnositelju pritužbe nije jasno, dosljedno i nedvosmisleno dala odgovarajuće obrazloženje za svoju odluku da ga ne uključi u skupinu ponuditelja koji su ušli u uži izbor.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 9. siječnja 2013.

---

[1] "La réponse est assez simple puisque vous pouvez vous référer au PRAG pour la réponse qui vous occupe".

[2] U obavijesti o nabavi navedeno je sljedeće: „Na temelju zaprimljenih prijava, najmanje 4 i najviše 8 natjecatelja bit će pozvano da dostave detaljne ponude za ovaj ugovor.”

[3] U odjeljku 2.4.11.1.1. o utvrđivanju općih načela kriterija za odabir navodi se sljedeće: „Za postupke pružanja usluga i opskrbe samo uspješni ponuditelji moraju dostaviti dokaznu dokumentaciju kojom potkrepljuju informacije dostavljene u obrascu zahtjeva/ponude prije dodjele ugovora. Za postupke radova, međutim, navedeni dokazi moraju se dostaviti u skladu s natječajnom dokumentacijom." U obavijesti o nabavi navedeno je i sljedeće:" Sva dodatna dokumentacija poslana uz zahtjev neće se uzeti u obzir."

[4] "Osam kandidata odabrano je za uži izbor nakon primjene prvog dodatnog kriterija. Stoga nije bilo potrebno primijeniti drugi dodatni kriterij naveden u obavijesti o nabavi.”

[5] Odluka Europskog ombudsmana o zatvaranju istrage o pritužbi 1235/2008/ELB protiv Europskog parlamenta, točka 31.