KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. U vrijeme podnošenja pritužbe Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe bio je dužnosnik u Europskom parlamentu. U interesu službe upućen je 2002. u drugu instituciju Zajednice. Od 1. siječnja 2007. premješten je u potonju instituciju.

2. U skladu s člankom 37. Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica („Pravilnik o osoblju”), upućeni dužnosnik „i dalje uživa sva svoja prava pod uvjetima iz članaka 38. i 39. [...] kao dužnosnik svoje matične institucije”. U skladu s člankom 38. točkom (f), to uključuje pravo na promaknuće za dužnosnike upućene u interesu službe.

3. Promaknuća u Parlamentu provode se na temelju godišnjeg postupka ocjenjivanja osoblja u kojem se sastavlja izvješće o radu i dodjeljuju najviše tri boda zasluga. Predsjedništvo Parlamenta donijelo je 6. srpnja 2005. Odluku o politici promicanja i planiranja karijere („Odluka Predsjedništva”). Sadržava sljedeće odredbe:

"I.1 Zasluge i napredovanje u karijeri

Zasluge su dinamičan, a ne statičan koncept koji uzima u obzir stalne napore tijekom vremena. Pojam zasluga obuhvaća, na primjer, način na koji dužnosnik/službenik obavlja zadaće koje su mu povjerene u skladu s opisom radnog mjesta navedenim u izvješću o osoblju, razinu uspješnosti, uspješne selidbe među službama, razinu odgovornosti koja se izvršava, dovršenje složenog projekta ili studije i posebnog rada, radno iskustvo u određenom području i sposobnost preuzimanja dodatnih odgovornosti.

Zasluge dužnosnika/službenika određuju stopu napredovanja u karijeri.

I.3. Procjena zasluga

I.3.1. Zasluge dužnosnika/službenika procjenjuju se svake godine. Budući da je izvješće o ocjeni glavni čimbenik u procjeni zasluga, nužno je da godišnja razina bodova za zasluge člana osoblja bude u skladu s rejtingom dobivenim u referentnoj godini.

Osnovno je načelo da svaki glavni direktor ili načelnik autonomne jedinice dobije ukupan broj bodova koji je jednak dvostrukom broju dužnosnika/službenika [...] s najmanje tri mjeseca službe u europskoj instituciji ili tijelu Zajednice tijekom referentne godine, uvećan za dodatnu kvotu bodova izračunanu množenjem jednog boda s 3 % dotičnog dodatka osoblju, pri čemu se ukupni broj zaokružuje naviše ili naniže (ako je potrebno). Glavni tajnik ima rezervu bodova za zasluge na temelju kojih može, među ostalim, ispraviti narušavanja uzrokovana ograničenim brojem dužnosnika/službenika u određenom razredu.

Svaki dužnosnik/službenik ... koji je ocijenjen kao „zaslužan” dobiva jednu ili više bodova za zasluge u rasponu od jedne do tri. Nezaslužni dužnosnik/službenik ne prima bodove.”

Odgovarajućim provedbenim mjerama koje se odnose na dodjelu bodova za zasluge i promicanje („Provedbene mjere”) utvrđuje se postupak koji treba slijediti pri dodjeli bodova za zasluge:

Postupak dodjele bodova za zasluge dužnosnicima/službenicima

(b) Zasluge dodjeljuje svaki voditelj funkcionalnog subjekta na sastanku tijela ocjenjivača subjekta. To tijelo ocjenjivača može saslušati stajališta nadređenih osoba koje su sudjelovale u sastavljanju godišnjeg izvješća o radu dužnosnika/službenika u subjektu. Zadaća mu je i osigurati dosljednost između procjene koja proizlazi iz najnovijeg postupka izvješća o radu i bodovanja zasluga.

Bodovi će se dodjeljivati po razredima u svakoj kategoriji/funkcijskoj skupini u skladu s Pravilnikom o osoblju i na temelju usporedne procjene zasluga, u skladu sa sljedećim postupkom:

[...]

- dodjela svih preostalih raspoloživih bodova dužnosnicima koji zaslužuju primitak trećeg boda na razini kategorije/funkcijske skupine,

- dodjelu trećih raspoloživih bodova iz dodatne kvote koji, za razliku od onih iz osnovne kvote, nisu pridruženi funkcijskoj skupini,

- sastavljanje popisa mogućih zahtjeva za bodove iz pričuve glavnog tajnika.

(c) Posebni slučajevi:

- osoblje upućeno u interesu službe ili stavljeno na raspolaganje tijelu unutar institucije ili u drugoj instituciji u punom radnom vremenu: bodove za zasluge dodjeljuje izvorni funkcionalni subjekt nakon savjetovanja s tijelom u koje je dužnosnik upućen;

[...]

I.4. Obavješćivanje službenika/službenika i žalbe

U dopisu [procijenjenom članu osoblja] koji sadržava prijedlog [za broj bodova za zasluge koji će se dodijeliti] prikazan je broj bodova za referentnu godinu te pojedinosti o postupku i roku za upućivanje Odboru za izvješća ako se član osoblja koji se ocjenjuje ne slaže s prijedlogom. Taj se postupak mora slijediti prije podnošenja pritužbe u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju [...]

I.6. Konačna odluka o dodjeli bodova za zasluge

Konačnu odluku o dodjeli bodova donosi voditelj funkcionalnog subjekta nakon mišljenja Odbora za izvješća i odluke glavnog tajnika o bodovima u njegovoj pričuvi. Moraju se navesti razlozi za svaku odluku koja je u suprotnosti s mišljenjem Odbora za izvješća.”

4. Podnositelj pritužbe podnio je 2005. pritužbu Ombudsmanu o činjenici da mu je Parlament dodijelio samo dva boda za zasluge za 2003. godinu (pritužba 3051/2005/(PB)WP). Među ostalim, tvrdio je da Parlament nije proveo odgovarajuću usporednu procjenu njegovih zasluga.

5. Parlament je tvrdio da je slijedio ispravne postupke i da je odluka da se podnositelju pritužbe dodijele dva boda za zasluge osnovana. Tvrdio je da usporedba s kolegama iz Parlamenta podnositelja pritužbe nije bila potrebna i ne bi bila relevantna jer bi takva usporedba bila neugodna s obzirom na upućivanje podnositelja pritužbe.

6. Ombudsmanica je napomenula da se čini da ništa ne upućuje na to da upućene dužnosnike treba isključiti iz usporedne procjene. Nadalje, čini se da Odbor za izvješća nije imao poteškoća u usporedbi rada podnositelja pritužbe s radom njegovih kolega iz Parlamenta. Stoga je Ombudsman u prijedlogu prijateljskog rješenja zatražio od Parlamenta da razmotri preispitivanje svoje odluke nastavkom postupka u fazi u kojoj je poslan prijedlog za dodjelu bodova za zasluge.

7. Parlament je u svojem odgovoru tvrdio da je postupio u skladu sa svojim internim pravilima, ali je predložio da se spis podnositelja pritužbe proslijedi Odboru za izvješća radi usporedne procjene njegovih zasluga. Međutim, iako je Odbor za izvješća zaključio da su zasluge podnositelja pritužbe usporedive s zaslugama njegovih kolega koji su dobili treći bod, glavni tajnik Parlamenta konačno je odlučio da mu neće dodijeliti treći bod. Podnositelj pritužbe zatim je obavijestio Ombudsmana da je tu odluku osporio internom pritužbom.

8. Ombudsmanica je utvrdila da nije jasno jesu li zasluge podnositelja pritužbe uspoređene unutar ispravne referentne skupine i da, ako jesu, ništa ne upućuje na to da je nakon toga provedena pažljiva usporedba, posebno zato što se čini da je Parlament svoju novu odluku utemeljio na stajalištu da bi, kako bi se opravdala dodjela trećeg boda zasluga, zasluge podnositelja pritužbe trebale biti nadređene, a ne „samo” usporedive s onima njegovih kolega koji su primili treći bod. Ombudsmanica je smatrala da je taj pristup netočan. Stoga je ponovio svoj prijedlog prijateljskog rješenja kao nacrt preporuke.

9. Kao odgovor na to Parlament je proslijedio svoju odluku o novoj internoj pritužbi podnositelja pritužbe Ombudsmanu, navodeći da je postupak za dodjelu bodova za zasluge pravilno dovršen. Tom je odlukom potvrđeno da bi podnositelju pritužbe trebalo dodijeliti dva boda za zasluge.

10. Ombudsmanica je izrazila žaljenje zbog toga što Parlament ni na koji način nije komentirao sadržaj svojeg nacrta preporuke. Također je utvrdio da, iako je i dalje nejasno jesu li zasluge podnositelja pritužbe uspoređene unutar ispravne referentne skupine, čini se da je Parlament ponovno utemeljio svoje stajalište na pristupu koji je smatrao pogrešnim. Stoga je Ombudsman zaključio predmet s kritičkom napomenom. Nakon toga je podnositelj pritužbe obavijestio Ombudsmana da je pokrenuo postupak pred Službeničkim sudom (predmet F-7/08). Službenički sud poništio je 11. veljače 2009. odluke Parlamenta o dodjeli podnositelju pritužbe bodova za zasluge za 2003. i utvrdio da Parlament nije poštovao načelo jednakog postupanja time što je tvrdio da podnositelj pritužbe može dobiti treći bod za zasluge samo ako su njegove zasluge veće od zasluga njegovih kolega koji su dobili treći bod za zasluge.[1]

11. Ova se pritužba odnosi na procjenu osoblja podnositelja pritužbe za 2004.[2] U okviru postupka ocjenjivanja osoblja za tu godinu nadređeni podnositelja pritužbe do lipnja 2004. dostavio je sljedeću primjedbu:

„S obzirom na prirodu zadaća [podnositelja pritužbe] i visok standard njegove izvedbe, snažno preporučujem da mu se dodijeli maksimalan broj promotivnih bodova.”

12. Na sastanku održanom 14. srpnja 2005. kolegij ocjenjivača „glavne uprave” podnositelja pritužbe u Parlamentu odlučio mu je dodijeliti dva boda za zasluge. Podnositelj pritužbe obratio se Odboru za izvješća, koji je došao do zaključka da bi dodjela trećeg boda zasluga bila opravdana jer su njegove zasluge bile "jednake ili čak veće" od onih najmanje dva od tri dužnosnika u istom razredu koji su dobili treći bod.[3] Ipak, konačni ocjenjivač odlučio je podnositelju pritužbe dodijeliti dva boda zasluga.

13. Podnositelj pritužbe podnio je žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, koja je odbijena odlukom od 25. listopada 2006.

14. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe osporio je tu odluku. Također je izvijestio da je nakon zahtjeva za pristup dokumentima dobio presliku zapisnika sa sastanka ocjenjivača od 14. srpnja 2005., koji mu je poslan uz napomenu da taj dokument ne sadržava nikakve podatke koji se odnose na njega.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

15. Ukratko, podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode:

(1) U odluci glavnog tajnika o njegovoj žalbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju nisu navedeni dostatni razlozi za odbijanje njegove žalbe;

(2) Odlukom je povrijeđeno načelo jednakog postupanja.

(3) Kolegij ocjenjivača njegove glavne uprave nije proveo temeljitu usporednu procjenu njegovih zasluga s ocjenama njegovih kolega;

(4) Njegovo upućivanje imalo je štetne posljedice za njega; i

(5) Odluku o njegovoj pritužbi pogrešno je donio glavni tajnik, a ne predsjednik Europskog parlamenta.

16. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi njegov spis trebalo preispitati i proslijediti ga predsjedniku Europskog parlamenta na odluku.

17. Podnositelj pritužbe zatražio je od Ombudsmana da pokuša pronaći prijateljsko rješenje koje bi se, prema njegovu mišljenju, moglo sastojati od preispitivanja njegova spisa i njegova podnošenja predsjedniku Europskog parlamenta na odluku.

18. Istraga Ombudsmana odnosila se na sve navedene navode i na tvrdnju podnositelja pritužbe.

19. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe vratio se na tvrdnju koju je istaknuo u svojoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju, ali koju Ombudsman nije naveo kao zaseban navod u pritužbi podnositelja pritužbe koja mu je podnesena. Ombudsman je odlučio proširiti svoju istragu kako bi se uključila ta tvrdnja, koja je glasila kako slijedi:

(6) Podnositelj pritužbe tvrdi da se njegov prvi ocjenjivač nije savjetovao sa svojim nadređenim za kojeg je radio od 16. lipnja 2004. nadalje.

20. Nadalje, Ombudsman je pojasnio da je prvu tvrdnju podnositelja pritužbe (koja se odnosi na navodno nedovoljno obrazloženje) protumačio kao da se odnosi ne samo na odluku o njegovoj pritužbi u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, nego i na konačnu odluku o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe (odluka koju je 13. siječnja 2006. donio konačni ocjenjivač podnositelja pritužbe). S obzirom na to da to tumačenje nije bilo jasno iz pisma Ombudsmana kojim je pokrenuta istraga, za što se ispričao, pozvao je Parlament da, ako to želi, iznese dodatne primjedbe na tu tvrdnju.

21. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima također izrazio zabrinutost u pogledu povjerljivosti i potpunosti određenih dokumenata koje je Parlament priložio svojem mišljenju. U tom je pogledu Ombudsman obavijestio podnositelja pritužbe da je odlučio da neće dalje rješavati te probleme u kontekstu istrage koja je u tijeku jer se oni nisu činili ključnima za njegovu procjenu jezgre predmeta. Ombudsman je obavijestio podnositelja pritužbe da bi, ako želi vidjeti predmetne dokumente, mogao razmotriti mogućnost da od Parlamenta zatraži pristup tim dokumentima. Ako Parlament ne riješi takav zahtjev na odgovarajući način, mogao bi podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu. Čini se da podnositelj pritužbe dosad nije iskoristio tu mogućnost.

22. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima obavijestio Ombudsmana da više ne želi tražiti prijateljsko rješenje u ovom predmetu. Kao razlog za to spomenuo je razočaravajuća iskustva koja je imao kada je pokušavao pronaći prijateljsko rješenje u vezi sa svojom pritužbom 3051/2005/(PB)WP.

INQUIRY

23. Ombudsmanica je od Parlamenta zatražila mišljenje o pet navoda podnositelja pritužbe i o njegovoj tvrdnji. Nakon razmatranja mišljenja Parlamenta ombudsmanica je napomenula da se čini da barem neki prilozi priloženi ovom mišljenju sadržavaju osjetljive ili povjerljive informacije. S obzirom na praksu njegova Ureda da podnositelju pritužbe proslijedi mišljenje institucije, uključujući sve priloge, kako bi mu omogućio da iznese primjedbe, Ombudsman je odlučio vratiti predmetne priloge Parlamentu i zatražio od njega da stavi na raspolaganje verziju koja nije povjerljiva i koja bi se mogla proslijediti podnositelju pritužbe. Također je obavijestio Parlament da će, ako bude morao vidjeti dokumente koji se ne mogu otkriti podnositelju pritužbe, iskoristiti mogućnost uvida u spise koja mu je na raspolaganju. Parlament je postupio u skladu sa zahtjevom Europskog ombudsmana. Budući da, prema mišljenju Parlamenta, nije bilo moguće sakriti povjerljive informacije sadržane u nekim od predmetnih dokumenata a da pritom ne izgube svu dokaznu vrijednost, Parlament nije priložio te dokumente, nego je naveo da ih Ombudsman može pregledati.

24. Nakon što je razmotrio mišljenje Parlamenta i primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsman je smatrao da su mu potrebne dodatne činjenične informacije kako bi mogao donijeti odluku u ovom slučaju. Stoga je od Parlamenta zatražio dodatne informacije u vezi s četirima konkretnim pitanjima. Istodobno je od njega zatražio i dodatno mišljenje o šestoj tvrdnji podnositelja pritužbe te, ako to želi, dodatne primjedbe u vezi s pojašnjenom prvom tvrdnjom podnositelja pritužbe.

25. Odgovor Parlamenta na taj zahtjev za dodatne informacije i dodatno mišljenje proslijeđen je podnositelju pritužbe, koji je iznio primjedbe na njega.

26. Ombudsman je 15. listopada 2008. Parlamentu dao nacrt preporuke. Parlament je 24. veljače 2009. poslao detaljno mišljenje o nacrtu preporuke. Budući da Parlament 10. ožujka 2009. nije komentirao presudu Službeničkog suda u predmetu F-7/08,[4], Ombudsman je upitao Parlament želi li izmijeniti svoje stajalište s obzirom na tu presudu. Dopisom od 14. travnja 2009. Parlament je obavijestio Ombudsmana da ostaje pri svojem stajalištu unatoč obrazloženju Službeničkog suda u navedenoj presudi.

27. Ombudsman je u dopisu Parlamentu od 23. travnja 2009. naveo da se, s obzirom na presudu u predmetu F-7/08, osjećao prisiljenim pozvati Parlament da ponovno razmotri svoje stajalište u ovom predmetu. U pismu od 25. lipnja 2009. Parlament je potvrdio svoje stajalište.

28. Ombudsman je 9. srpnja 2009. podnositelju pritužbe proslijedio detaljno mišljenje Parlamenta zajedno sa svojim dopisima od 14. travnja i 25. lipnja 2009. s pozivom na podnošenje primjedbi. Podnositelj pritužbe dostavio je svoja očitovanja 21. srpnja 2009.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

Uvodne napomene

29. Ombudsman podsjeća da iz ustaljene sudske prakse sudova Zajednice proizlazi sljedeće:

„ prilikom ocjene interesa službe te kvalifikacija i zasluga kandidata koje treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o promaknuću u skladu s člankom 45. Pravilnika o osoblju, tijelo za imenovanje raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću te se u tom pogledu nadzor Suda Zajednice mora ograničiti na pitanje je li uprava, s obzirom na različita razmatranja koja su utjecala na njezinu ocjenu, ostala u razumnim granicama i nije li se koristila svojom ovlasti na očito pogrešan način. Sud Zajednice stoga ne može svoju ocjenu kvalifikacija i zasluga kandidata zamijeniti ocjenom tijela za imenovanje [5].

U svojoj odluci o pritužbi 1634/2003/(ADB)GG i u nacrtu preporuke u predmetu 3051/2005/(PB)WP Ombudsman je zauzeo stajalište da bi se njegovo preispitivanje trebalo temeljiti na istom pristupu. Slijedom toga, nadzor u ovom slučaju ograničen je na provjeru je li Parlament postupio u skladu s pravilnim postupcima kako bi donio svoju odluku i je li ta odluka bila obilježena očitom pogreškom.

30. Kad je riječ o strukturi ove odluke, Ombudsman smatra da je korisno ispitati navode podnositelja pritužbe sljedećim redoslijedom: (i) navodni propust prvog ocjenjivača da se savjetuje s nadređenim podnositeljem pritužbe za kojeg je radio od sredine lipnja 2004. (šesta tvrdnja); ii. navodni nedostatak dostatnih razloga u konačnoj odluci ocjenjivača da podnositelju pritužbe dodijeli dva boda za zasluge i u odluci glavnog tajnika o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. (pojašnjena prva tvrdnja); iii. navodni nedostatak odgovarajuće usporedne procjene osnovanosti podnositelja pritužbe od strane kolegija ocjenjivača (treća tvrdnja); iv. navodnu povredu načela jednakog postupanja (druga i četvrta tvrdnja); i v. nadležnost glavnog tajnika za donošenje odluke o pritužbi podnositelja pritužbe u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju (peta tvrdnja). Naposljetku, Ombudsman će ocijeniti tvrdnju podnositelja pritužbe da bi njegov spis trebalo preispitati i proslijediti ga predsjedniku Parlamenta na odluku.

31. Prije nego što započne s tom procjenom, Ombudsman će ukratko razmotriti dva dodatna pitanja koja je podnositelj pritužbe istaknuo u svojim primjedbama i koja je Ombudsman uzeo u obzir u svojem zahtjevu za dodatne informacije upućenom Parlamentu.

32. Kao prvo, podnositelj pritužbe napomenuo je da verzija njegova izvješća o radu koja je priložena mišljenju Parlamenta nije konačna verzija, nego nacrt koji nije sadržavao njegove primjedbe i reakciju njegova glavnog direktora na njih. Ombudsman je stoga zatražio od Parlamenta da ga obavijesti o verziji izvješća o radu podnositelja pritužbe na kojoj je temeljio svoje mišljenje. Parlament je odgovorio da je verzija koja je uzeta u obzir na sastanku ocjenjivača izvorno i završno izvješće koje sadržava sve iznesene primjedbe. To je bila verzija izvješća o ocjeni koja je bila uključena u osobni dosje podnositelja pritužbe. Budući da je podnositelj pritužbe posjedovao taj dokument i svojoj pritužbi priložio njegovu presliku, Parlament je radi praktičnosti svojem mišljenju priložio presliku izvješća koja je tiskana iz njegove baze podataka. Parlament je uvjerio podnositelja pritužbe da su svi detalji sadržani u njegovu izvješću priopćeni ocjenjivačima.

33. Podnositelj pritužbe istaknuo je da Parlament stoga nije odgovorio na pitanje Ombudsmana. Nije proturječio njegovu stajalištu prema kojem se njegovo mišljenje očito temeljilo samo na nacrtu njegova izvješća o ocjeni.

34. Ombudsmanica sa žaljenjem primjećuje da Parlament doista nije pružio jednostavan odgovor na njegovo pitanje. Stoga bi, kako bi pojasnio to pitanje, morao provesti daljnje istrage. Međutim, smatra da ishod takvih dodatnih istraga ne može utjecati na njegove zaključke o biti ovog prigovora, navedene u nastavku. Ombudsman stoga smatra da to pitanje nije potrebno dalje razmatrati.

35. Kao drugo, podnositelj pritužbe primijetio je da se čini da je Parlament izbrisao dijelove dokumenta koji je priložio svojem mišljenju, odnosno dopis glavnog direktora glavnom tajniku, ali to nije spomenuo u svojem dopisu Ombudsmanu. Ombudsmanica je zatražila od Parlamenta da komentira to opažanje. Parlament je objasnio da ta bilješka sadržava osobne podatke o kolegama podnositelja pritužbe. Stoga je bila obvezna izbrisati takva upućivanja prije nego što se dokument mogao proslijediti podnositelju pritužbe. Međutim, cjelovita verzija tog dokumenta bila je dostupna za inspekciju Europskog ombudsmana. Podnositelj pritužbe nije iznio primjedbe u tom pogledu.

36. Ombudsmanica smatra da bi bilo bolje da je Parlament u svojem pismu Ombudsmanu spomenuo brisanja iz ovog dokumenta, kao što je to učinio s drugim brisanjima koja je izvršio, kako bi se spriječile sumnje podnositelja pritužbe. Međutim, objašnjenje koje je Parlament sada pružio kao odgovor na pitanje Ombudsmana čini se razumnim. Ako podnositelj pritužbe ipak ima dvojbe u pogledu izbrisanih dijelova tog dokumenta, mogao bi od Parlamenta zatražiti pristup tom dokumentu i, ako Parlament ne postupi na odgovarajući način u skladu s takvim zahtjevom, podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu.

A. Tvrdnja o neprovođenju savjetovanja s novim nadređenim podnositeljem pritužbe

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

37. Što se tiče argumenta podnositelja pritužbe da se Parlament nije savjetovao sa svojim novim nadređenim, za kojeg je radio od 16. lipnja 2004. nadalje, Parlament je istaknuo, kao prvo, da podnositelj pritužbe nije osporio svoje izvješće o radu pred Odborom za izvješća u relevantnom roku. Osim toga, nikada nije podnio pritužbu u vezi s tim pitanjem. Budući da je njegova ocjena tako postala konačna, dopuštenost novog tužbenog razloga bila je vrlo sporna. Međutim, Parlament je ipak komentirao to pitanje: U skladu s relevantnim pravilima savjetovala se s nadređenim podnositeljem pritužbe, za kojeg je podnositelj pritužbe radio više od šest mjeseci 2004. Taj nadređeni nije smatrao potrebnim savjetovati se s nadređenim podnositeljem pritužbe. Nije bilo na Parlamentu da tu odluku dovodi u pitanje. Nadalje, prema izvješću osoblja podnositelja pritužbe, on je nastavio obavljati neke od svojih bivših dužnosti do listopada 2004. Parlament je naveo da je, u skladu sa svojim općim provedbenim odredbama, ako je član osoblja premješten tijekom godine, novi ocjenjivač bio nadležan za sastavljanje izvješća o ocjeni samo ako je taj prijenos bio na snazi najmanje šest mjeseci. Zbog toga nije bilo na Parlamentu da traži mišljenje novog nadređenog podnositelja pritužbe.

38. Podnositelj pritužbe tvrdio je da nije na njegovu bivšem nadređenom, nego na njegovu prvom ocjenjivaču da dobije mišljenje njegova novog nadređenog kako bi dobio potpunu sliku o njegovoj izvedbi 2004. Da je njegov prvi procjenitelj doista smatrao da je odgovornost njegova bivšeg nadređenog da dobije to mišljenje, morao bi to jasno reći u svojem pismu u kojem traži mišljenje od svojeg bivšeg nadređenog, što nije učinio. Osim toga, za razliku od izjave Parlamenta, njegov je prijenos bio na snazi više od šest mjeseci. Kao dokaz, podnositelj pritužbe priložio je presliku relevantne odluke glavnog tajnika Parlamenta od 15. lipnja 2004. kojom je potvrđena promjena stajališta podnositelja pritužbe od tog datuma nadalje.

Procjena Europskog ombudsmana

39. Kad je riječ o dopuštenosti te tvrdnje, Europski ombudsman podsjeća da se, u skladu s člankom 2. stavkom 8. njegova Statuta, „Ombudsmanu može podnijeti pritužba koja se odnosi na radne odnose između institucija i tijela Zajednice te njihovih dužnosnika i ostalih službenika, osim ako je dotična osoba iscrpila sve mogućnosti za podnošenje internih administrativnih zahtjeva i pritužbi, posebno postupke iz članka 90. stavaka 1. i 2. Pravilnika o osoblju”. Ombudsman je to pravilo uvijek strogo tumačio.

40. Čini se da se tvrdnja podnositelja pritužbe odnosi na savjetovanje o njegovoj uspješnosti, što je korak koji je prethodio sastavljanju izvješća o ocjeni njegova prvog ocjenjivača. Podnositelj pritužbe izrazio je zabrinutost u pogledu tog pitanja u svojim primjedbama na svoj nacrt izvješća o ocjeni, koje je 12. srpnja 2005. poslao svojem konačnom ocjenjivaču. Međutim, čini se da podnositelj pritužbe nije naknadno uputio predmet Odboru za izvješća niti osporio svoje izvješće o ocjeni podnošenjem pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. U tim je okolnostima jasno točno stajalište Parlamenta da je izvješće o radu postalo konačno.

41. Točno je da je podnositelj pritužbe u žalbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju istaknuo pitanje savjetovanja sa svojim nadređenim, koje je podnio protiv odluke da mu se dodijele samo dva boda za zasluge. Međutim, s obzirom na to da se to pitanje odnosilo na pripremu izvješća o radu podnositelja pritužbe za 2004. i da je to izvješće već postalo konačno, Ombudsman smatra da je Parlament imao pravo odbiti relevantni argument u svojoj odluci o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2.

42. Budući da podnositelj pritužbe nije osporio svoje izvješće o ocjeni za 2004., iako je smatrao da se Parlament trebao savjetovati i s drugim nadređenim, Ombudsman stoga ne može ispitati relevantnu tvrdnju podnositelja pritužbe u ovom predmetu.

B. Navod o nedostatnom obrazloženju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

43. U svojoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. podnositelj pritužbe kritizirao je činjenicu da, suprotno mišljenju Odbora za izvješća, konačna odluka ocjenjivača da mu dodijeli dva boda za zasluge nije obrazložena i da je tim propustom prekršena točka I.6. Provedbenih mjera. U svojoj odluci o toj pritužbi, koju je potpisao glavni tajnik Parlamenta, tijelo za imenovanje potvrdilo je da odluka doista nije obrazložena. Navela je da je, s obzirom na to da odluka o dodjeli bodova za zasluge uključuje veliku marginu prosudbe, tijelo za imenovanje bilo dužno, u skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice, najkasnije u trenutku odbijanja žalbe protiv takve odluke navesti razloge.[6] Tijelo za imenovanje zatim je u biti navelo da izvješće o ocjeni podnositelja pritužbe, iako dokazuje visoku kvalitetu njegovih postignuća, "nije očito nadređeno"izvješćima o ocjeni 13 dužnosnika kojima je dodijeljen treći bod za zasluge. Na taj zaključak nije utjecalo mišljenje Odbora za izvješća, koji nije utvrdio da su zasluge podnositelja pritužbe veće od zasluga njegovih kolega.

44. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da glavni tajnik nije objasnio zašto se ne slaže s mišljenjem Odbora. Razlozi koji su izneseni bili su samo formalistički.

45. U svojem mišljenju Parlament je tvrdio da je odluka o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. bila dostatno obrazložena.

46. U svojem zahtjevu za dodatne informacije i dopunsko mišljenje Ombudsman je pojasnio da je razumio da se tvrdnja podnositelja pritužbe o navodno nedovoljnom obrazloženju odnosi ne samo na odluku o njegovoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2., nego i na konačnu odluku o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe od 13. siječnja 2006. Pozvao je Parlament da, ako to želi, iznese dodatne primjedbe na tu tvrdnju.

47. U svojem dopunskom mišljenju Parlament se pozvao na sudsku praksu koju je tijelo za imenovanje navelo u svojoj odluci o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. (vidjeti bilješku 3.). Tvrdio je da, primjenom te ustaljene sudske prakse, po analogiji, neobrazloženje odluke o dodjeli bodova za zasluge nije dovelo do ništavosti te odluke. Bilo je dovoljno obrazložiti odbijanje žalbe protiv te odluke. Odluka u predmetu podnositelja pritužbe bila je u potpunosti u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz relevantne sudske prakse.

48. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe smatrao je da sudska praksa na koju se Parlament poziva nije relevantna za njegov slučaj jer se njome samo tumače pravila sadržana u Pravilniku o osoblju. Donošenjem točke I.6. Provedbenih mjera Parlament si je nametnuo dodatne obveze koje nadilaze obveze sadržane u Pravilniku o osoblju.

Procjena Europskog ombudsmana

49. Ombudsmanica napominje da je, kao što je to istaknuo Parlament, Prvostupanjski sud (sada Opći sud) presudio da „obveza obrazlaganja [...] ima za cilj, s jedne strane, pružiti dotičnoj osobi dovoljno informacija kako bi se utvrdilo je li odbijanje njezine kandidature bilo utemeljeno i je li potrebno pokrenuti postupak pred Sudom, a s druge strane omogućiti Sudu nadzor zakonitosti odbijanja”[7]. Sud je naveo da je „budući da promaknuća i transferi uključuju izbor, prema mišljenju Suda dovoljno da se obrazloženje odbijanja pritužbe odnosi na postojanje pravnih uvjeta utvrđenih Pravilnikom o osoblju kako bi postupak bio zakonit”[8]. Na temelju toga Parlament je smatrao da, po analogiji, neobrazloženje odluke o dodjeli bodova za zasluge ne čini odluku ništavom. Bilo je dovoljno da su razlozi izneseni u fazi u kojoj je žalba protiv te odluke odbijena.

50. Međutim, Ombudsman je upitan primjenjuje li se analogija na koju je Parlament uputio doista na situaciju podnositelja pritužbe. Napominje da se točkom I.6. Provedbenih mjera predviđa: „Obrazloženje se mora navesti za svaku odluku koja je suprotna mišljenju Odbora za izvješća.” Kao što je istaknuo podnositelj pritužbe, Parlament se stoga obvezao poštovati posebna pravila u pogledu procjene svojeg osoblja, koja nadilaze pravila sadržana u Pravilniku o osoblju, na kojima je prvostupanjski sud (sada Opći sud) temeljio svoju presudu.

51. Očito je da Parlament u odluci od 13. siječnja 2006. nije ispunio formalnu obvezu obrazlaganja svoje odluke.

52. Točno je i da se u odluci tijela za imenovanje o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. navode određeni razlozi za odluku da se podnositelju pritužbe dodijele dva boda za zasluge. U njemu je u biti navedeno da njegove zasluge "nisu očito superiornije" od zasluga njegovih kolega koji su dobili treći bod zasluga. Stoga, iako je i dalje dvojben u pogledu analogije između situacije podnositelja pritužbe i situacije koja je dovela do presude Suda, Ombudsman smatra da daljnje istrage tog aspekta pritužbe s njegove strane ne bi bile opravdane.

53. Međutim, treba naglasiti da se to utvrđenje odnosi samo na formalni zahtjev za obrazloženje odluke, a ne na valjanost ili dosljednost razloga na koje se Parlament poziva. Ta će se pitanja ocijeniti u sljedećem dijelu.

C. Tvrdnja da kolegij ocjenjivača nije proveo temeljitu usporednu procjenu osnovanosti podnositelja pritužbe

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

54. Podnositelj pritužbe tvrdio je da kolegij ocjenjivača njegove glavne uprave u Parlamentu nije proveo temeljitu usporednu procjenu njegovih zasluga i zasluga njegovih kolega. Prema zapisniku sa sastanka ocjenjivača od 14. srpnja 2005., tijekom kojeg se raspravljalo o prijedlozima za dodjelu bodova za zasluge i tijekom kojeg su oni usvojeni, njegovo ime uopće nije spomenuto. To je značilo da mu ocjenjivači nisu čak ni dodijelili treći bod. Budući da je njegovo izvješće o radu dovršeno tek jedan dan prije sastanka, podnositelj pritužbe sumnjao je u to jesu li sudionici (osim glavnog direktora i direktora, koji su bili izravno uključeni u pripremu izvješća o radu) uopće znali za njega. Osim toga, njegov prvi ocjenjivač dodao je sljedeću primjedbu u svoje izvješće o ocjeni:

„[Prvi nadređeni podnositelj pritužbe] naveo je u svojoj [...] napomeni da je [podnositelj pritužbe] zaslužan dužnosnik. Međutim, sa stajališta Europskog parlamenta, budući da je upućen... ne postoji neposredan interes njegove bivše službe.”

Podnositelj pritužbe smatrao je da bi njegov prvi ocjenjivač, s obzirom na njegovo očito izvrsno izvješće o ocjeni, trebao barem iznijeti svoj argument na raspravu na sastanku ocjenjivača.

55. Nadalje, u svojoj odluci o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. tijelo za imenovanje zaključilo je da, nakon temeljite usporedne procjene kolegija ocjenjivača i obrade pritužbe podnositelja pritužbe, njegovo izvješće o ocjeni, iako dokazuje visoku kvalitetu njegovih postignuća, „nije očito superiornije” od izvješća o ocjeni 13 dužnosnika kojima je dodijeljena treća zasluga. Na taj zaključak nije utjecalo mišljenje Odbora za izvješća u kojem nije utvrđeno da su zasluge podnositelja pritužbe veće od zasluga njegovih kolega. Tijelo za imenovanje zaključilo je da Parlament nije prekoračio svoju veliku diskrecijsku ovlast "kako je predviđeno pravilima".

56. U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe podsjetio je da je Odbor za izvješća usporedio njegove zasluge s zaslugama triju drugih dužnosnika njegova razreda u istoj glavnoj upravi, koji su predloženi za dodjelu trećeg boda zasluga, te je zaključio da su njegove zasluge jednake ili čak veće od zasluga najmanje dvaju od tih kolega. U svojoj odluci o žalbi na članak 90. stavak 2. glavni tajnik Parlamenta nije objasnio zašto se ne slaže s mišljenjem Odbora. Zapravo, on to uopće nije osporio. Umjesto toga, uputio je samo na veliku diskrecijsku ovlast tijela za imenovanje „kako je predviđeno pravilima”. Međutim, nije objasnio na koja je pravila uputio.

57. Parlament je u svojem mišljenju tvrdio da je proveo odgovarajuću usporednu procjenu osnovanosti podnositelja pritužbe. Nije smatrala da je izjava prvog ocjenjivača podnositelja pritužbe u vezi s njegovim izvješćem o radu relevantna. Izvješće o ocjeni koje je uneseno u osobni dosje podnositelja pritužbe sadržavalo je prilog koji je sadržavao cjelokupnu procjenu njegova nadređenog. Parlament je tu procjenu uzeo u obzir samo tijekom usporednog ispitivanja. Objasnila je da je za 2004. godinu i. pet dužnosnika kategorije A* dobilo treći bod iz kvote Glavne uprave podnositelja pritužbe, ii. pet dužnosnika kategorije A* te dva dužnosnika kategorije B* i jedan dužnosnik kategorije C* primili bodove iz dodatne kvote i iii. još pet dužnosnika kategorije A* dobilo bodove iz pričuve glavnog tajnika. Prema navodima Parlamenta, izvješće osoblja podnositelja pritužbe bilo je vrlo dobro. Međutim, usporedba je pokazala da su izvješća triju drugih dužnosnika "neosporno superiornija od izvješća podnositelja pritužbe". Što se tiče još dvojice dužnosnika kojima je dodijeljen treći bod, a za koje je Odbor za izvješća zaključio da su zasluge podnositelja pritužbe „istovjetne ili čak veće”, Parlament je tvrdio da su, prema njegovu mišljenju, zasluge podnositelja pritužbe „nešto niže” od njihovih. Kad je riječ o dužnosnicima koji su primili treći bod iz dodatne kvote Glavne uprave, Parlament je smatrao da su izvješća pet dužnosnika A* kojima je dodijeljen takav treći bod veća od izvješća podnositelja pritužbe. Uzimajući u obzir razliku u kategoriji, zasluge podnositelja pritužbe također nisu bile veće od zasluga ostalih triju dužnosnika. Stoga je Parlament smatrao da ne postoji očita pogreška u ocjeni predmetnih zasluga. Kad je riječ o pričuvi glavnog tajnika, Parlament je tvrdio da tijelo za imenovanje nije bilo dužno dodijeliti treći bod bilo kojem upućenom dužnosniku s vrlo dobrim izvješćem o osoblju te da u tom pogledu ima široku diskrecijsku ovlast. U svakom slučaju, glavni direktor podnositelja pritužbe nije zatražio dodjelu treće točke podnositelju pritužbe iz rezerve glavnog tajnika.

58. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima istaknuo da je Parlament promijenio obrazloženje svoje odluke da mu ne dodijeli treću točku. Iako je u odluci glavnog tajnika o njegovoj žalbi na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju navedeno da njegovo izvješće o radu „nije očito superiornije” od izvješća njegovih kolega, u mišljenju je navedeno da je njegovo izvješće o radu manje od izvješća desetorice njegovih kolega. Takva izjava nikada nije bila iznesena u postupku do tog trenutka. Izjava Parlamenta da nije smatrao da je komentar prvog ocjenjivača podnositelja pritužbe relevantan nije promijenila činjenicu da je njegov prvi ocjenjivač bio doveden u pitanje. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da ništa ne upućuje na to da je bio uključen u usporednu procjenu bodova koje treba dodijeliti iz pričuve glavnog tajnika. Dodao je da odluka glavnog tajnika uopće nije upućivala na tu rezervu i da komparativna procjena Parlamenta, sadržana u njegovu mišljenju, ne uključuje onih pet kolega koji su primili treći bod iz rezerve.

59. Ombudsman je smatrao da su mu potrebne dodatne informacije kako bi donio odluku o tom aspektu pritužbe te je stoga zatražio od Parlamenta da komentira primjedbu podnositelja pritužbe da u zapisniku sa sastanka kolegija ocjenjivača nije navedeno njegovo ime.

60. Parlament je odgovorio da je, s obzirom na velik broj uključenih članova osoblja, sasvim normalno da se ti dužnosnici kojima će se dodijeliti dva boda ne spominju u zapisniku. Dodjela dvaju bodova bila je najčešći slučaj. Odgovarala je dobroj razini zasluga i bila je u skladu s prosječnim razvojem karijere. Na temelju toga, prijedlog za dodjelu dvaju bodova nije opravdavao nikakvu posebnu primjedbu. U zapisniku su navedeni samo oni članovi osoblja kojima je trebalo dodijeliti manje ili više od dva boda jer je bilo važno navesti razloge zbog kojih je njihov razvoj karijere bio sporiji ili brži od uobičajenog. Stoga činjenica da ime podnositelja pritužbe nije spomenuto u zapisniku ni na koji način nije odražavala neuzimanje u obzir njegovih zasluga, već je bila u potpunosti u skladu s praksom koju su primjenjivali svi kolegiji ocjenjivača u različitim glavnim upravama Parlamenta.

61. Podnositelj pritužbe ostao je pri svojem stajalištu da se o njegovu predmetu nije raspravljalo zbog negativnih predrasuda njegova prvog ocjenjivača. Iako je točno da nije bilo potrebe za pomnim ispitivanjem svih slučajeva u kojima su zasluge dužnosnika bile „dobre”, trebalo je uzeti u obzir da je, kao što je Parlament izričito priznao u svojem mišljenju u ovom predmetu, njegovo izvješće o radu bilo „vrlo dobro”. Štoviše, njegov nadređeni izričito je preporučio da mu se dodijeli maksimalni iznos bodova za zasluge. U pravednom postupku te bi okolnosti barem dovele do rasprave o njegovu slučaju među ocjenjivačima.

Procjena Europskog ombudsmana na temelju koje je izrađen nacrt preporuke

62. Ombudsmanica je smatrala da obveza Parlamenta da slijedi ispravne postupke podrazumijeva, u slučaju podnositelja pritužbe, da mora provesti temeljitu usporednu procjenu njegove uspješnosti prije nego što odluči o broju bodova za zasluge koji će mu se dodijeliti. Stoga je Ombudsman morao procijeniti: (i) je li kolegij ocjenjivača ispitao slučaj podnositelja pritužbe; i, ako je to bio slučaj, ii. je li to učinio na način kojim se jamči pravilna usporedba osnovanosti podnositelja pritužbe.

63. Kad je riječ o pitanju je li predmet podnositelja pritužbe uopće ispitan, objašnjenje Parlamenta u pogledu sadržaja zapisnika sa sastanka ocjenjivača i razloga na koji se pozvao za svoju praksu u tom pogledu nije se činilo nerazumnim. Čini se da je objašnjenje u skladu s primjerkom zapisnika sa sastanka ocjenjivača o kojem je riječ, koji je podnositelj pritužbe dostavio Ombudsmanu. Čini se da se u tom dokumentu ne spominju dužnosnici o kojima se raspravljalo o dodjeli manjeg ili više od dva boda za zasluge, ali o kojima nije postignut dogovor. Stoga se činilo da se na temelju zapisnika ne može zaključiti da se na sastanku nije raspravljalo o slučajevima dužnosnika koji nisu navedeni u ovom dokumentu.

64. Osim zapisnika, podnositelj pritužbe uputio je na primjedbe prvog ocjenjivača o njegovu izvješću o radu kako bi potkrijepio argument da se o njegovu slučaju nije raspravljalo na sastanku. U svojem dopunskom mišljenju Parlament je naveo da je „izvješće osoblja podnositelja pritužbe, koje je razmatrano na sastanku ocjenjivača, izvorno i završno izvješće koje sadržava sve iznesene primjedbe”. Ta je izjava podrazumijevala da se, prema mišljenju Parlamenta, o predmetu podnositelja pritužbe zapravo raspravljalo na sastanku. Podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze kojima bi se ta izjava mogla dovesti u pitanje.

65. Međutim, kako je prethodno navedeno, Ombudsman je također morao ispitati je li se o predmetu podnositelja pritužbe raspravljalo na način kojim se jamči pravilna usporedba njegovih zasluga. Kad je riječ o primjedbama prvog ocjenjivača na izvješće o radu podnositelja pritužbe, Parlament je priznao da one nisu relevantne. Ombudsmanica je smatrala da su se oni doista temeljili na kriterijima koji su nebitni i nedopušteni u postupku ocjenjivanja osoblja. Međutim, i dalje je bio dvojben u pogledu podneska Parlamenta da te primjedbe nije uzeo u obzir u usporednoj ocjeni zasluga podnositelja pritužbe. U svojem dopunskom mišljenju Parlament je naveo da je „izvješće osoblja podnositelja pritužbe, koje je razmatrano na sastanku ocjenjivača, izvorno i završno izvješće koje sadržava sve iznesene primjedbe”. Ako su ocjenjivači vidjeli izvješće osoblja podnositelja pritužbe „koje sadržava sve iznesene primjedbe”, to je značilo da su vidjeli i primjedbe prvog ocjenjivača podnositelja pritužbe. U tim okolnostima Ombudsman nije smatrao vjerojatnim da su ocjenjivači, kako se činilo da tvrdi Parlament, u potpunosti zanemarili primjedbe.

66. Na temelju prethodno navedenog ombudsmanica je izrazila sumnju u to je li kolegij ocjenjivača proveo odgovarajuću usporednu procjenu zasluga podnositelja pritužbe.

67. Međutim, Ombudsman je također morao ispitati je li odluka tijela za imenovanje o pritužbi podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. i podnesci Parlamenta tijekom istrage Ombudsmana pokazali da je provedena odgovarajuća usporedna procjena zasluga podnositelja pritužbe.

68. Kad je riječ o odluci o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2., Ombudsman je izrazio žaljenje zbog toga što je Parlament usvojio isto obrazloženje koje je Ombudsman smatrao nevaljanim u kontekstu prethodne pritužbe podnositelja pritužbe 3051/2005/(PB)WP. Parlament je svoju odluku utemeljio na stajalištu da, kako bi se opravdala dodjela trećeg boda zasluga, zasluge podnositelja pritužbe moraju biti veće od zasluga njegovih kolega koji su dobili treći bod, a ne „samo” usporedivi. U predmetu 3051/2005/(PB)WP taj je netočan pristup doveo do nacrta preporuke Ombudsmana, o kojem Parlament nije iznio primjedbe u svojem detaljnom mišljenju. Stoga odgovor Parlamenta na pritužbu podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. nije otklonio sumnje Ombudsmana u pogledu usporedne procjene osnovanosti podnositelja pritužbe.

69. Kad je riječ o mišljenju Parlamenta u ovom predmetu, ombudsmanica je sa zadovoljstvom primijetila da se čini da je Parlament ponovno razmotrio to pitanje i ponovno razmotrio svoje obrazloženje. Međutim, nije bio uvjeren u nove argumente na kojima je Parlament temeljio svoje stajalište. U svojem mišljenju Parlament je iz izvješća osoblja podnositelja pritužbe citirao sljedeće:

Iskustvo i prosudba: Izvanredan. Njegov savjet je uravnotežen i uvijek koristan.

analitičke vještine / vještine sažimanja: pokazao je iznimnu sposobnost izdvajanja bitnih materijala iz svih vrsta složenih tekstova.

– Vještine izrade nacrta ...: Odlično...

– Stopa rada: Iznimno. Kopira sa širokim rasponom zadataka učinkovito.

Brzina i organizacijska učinkovitost: Model. Postavio je izvrsne sustave za dohvat, može se nositi čak i u nedostatku tajničke sigurnosne kopije."

S obzirom na tu očito izvanrednu ocjenu uspješnosti podnositelja pritužbe, Ombudsmanu je bilo teško vjerovati da je, kako je Parlament naveo, deset dužnosnika iste kategorije imalo zasluge koje su bile veće od njegovih.

70. Posebno treba uzeti u obzir obrazloženje Parlamenta u pogledu rada dvaju dužnosnika za koje je Odbor za izvješća zaključio da su zasluge podnositelja pritužbe bile „jednake ili čak više”. Parlament je izjavio da su izvješća o radu tih dvaju dužnosnika bolje potkrijepljena od izvješća podnositelja pritužbe. U njima se više upućuje na konkretne primjere uspješnosti, dok je izvješće podnositelja pritužbe općenitije. Ombudsmanica taj argument nije smatrala uvjerljivim. Činilo se da se temelji na čimbeniku za koji je u velikoj mjeri odgovoran sam Parlament, odnosno na odluci o tome koliko bi detaljna trebala biti ocjena rada dužnosnika. Stoga Ombudsman nije bio uvjeren u razloge za odluku Parlamenta da odstupi od stajališta Odbora za izvješća.

71. Nadalje, Ombudsmanica je napomenula da Parlament nije naveo razloge zbog kojih smatra da su izvješća pet dodatnih dužnosnika iste kategorije, koji su dobili treći bod od dodatne kvote Glavne uprave, superiornija od izvješća podnositelja pritužbe.

72. Kad je riječ o usporedbi zasluga podnositelja pritužbe s zaslugama triju kolega iz drugih kategorija, Parlament je zadržao svoje stajalište da zasluge podnositelja pritužbe „nisu veće” od njihovih. To je značilo da je Parlament u tom pogledu zadržao isti pristup koji je Ombudsman već kritizirao kao netočan.

73. Kad je riječ o dodjeli bodova iz pričuve glavnog tajnika, Parlament se nije pozvao ni na jedan pojedinačni slučaj, već se ograničio na isticanje svoje široke diskrecijske ovlasti u tom pogledu.

74. Na temelju prethodno navedenog ombudsmanica je smatrala da ni u internom žalbenom postupku ni tijekom vlastite istrage Parlament nije utvrdio da je proveo odgovarajuću usporednu procjenu zasluga podnositelja pritužbe. Smatrao je da Parlament stoga nije dokazao da je postupio u skladu s pravilnim postupcima, što je predstavljalo nepravilnosti u postupanju. Stoga je Parlamentu uputio sljedeći nacrt preporuke:

Parlament bi trebao preispitati svoju odluku o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe za 2004. godinu (1) provođenjem odgovarajuće usporedne procjene njegovih zasluga i zasluga dužnosnika u relevantnoj referentnoj skupini te godine, uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, te (2) prosljeđivanjem nove i propisno obrazložene odluke podnositelju pritužbe.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu nakon njegova nacrta preporuke

75. U svojem detaljnom mišljenju Parlament je komentirao stavke 47. – 50. nacrta preporuke Europskog ombudsmana [9] i potvrdio da u odluci glavnog tajnika od 13. siječnja 2006. nema razloga za odstupanje od mišljenja Odbora za izvješća. Međutim, u odgovoru Parlamenta na pritužbu podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. jasno je objašnjen razlog zbog kojeg je potvrđena odluka da se podnositelju pritužbe dodijele dva boda za zasluge. Prema mišljenju Parlamenta, navedeni razlog, to jest da zasluge podnositelja pritužbe nisu bile veće od zasluga njegovih kolega kojima je dodijeljen treći bod, bio je u potpunosti u skladu s argumentima koje je tijelo za imenovanje istaknulo prilikom ispitivanja sličnih pritužbi.

76. Pozivajući se na sudsku praksu Suda i praksu Europskog ombudsmana, Parlament je tvrdio da je općeprihvaćeno da tijelo za imenovanje ima široke diskrecijske ovlasti pri donošenju odluka o dodjeli bodova za zasluge. Suočeno s pritužbom na temelju članka 90. stavka 2., tijelo za imenovanje bilo je dužno ispitati jesu li ispunjeni formalni uvjeti za ukidanje diskrecijske odluke.

77. U tom kontekstu Parlament je tvrdio da bi, ako bi odluku o dodjeli podnositelju pritužbe dvaju bodova za zasluge u vezi s izvješćem o ocjeni iz 2004. trebalo ukinuti zbog toga što se temeljila na očitoj pogrešci u ocjeni, zasluge podnositelja pritužbe morale biti očito veće od zasluga njegovih kolega. Ako bi sama usporedivost bila kriterij koji opravdava poništenje odluke o dodjeli bodova za zasluge, time bi se lišila korisnog učinka diskrecijske ovlasti tijela za imenovanje. S obzirom na te okolnosti Parlament je potvrdio odluku glavnog tajnika od 26. listopada 2006. kojom se podnositelju pritužbe potvrđuje dodjela dvaju bodova za zasluge za 2004. godinu.

78. Parlament je 14. travnja 2009. odgovorio na pismo Ombudsmana od 10. ožujka 2009. u kojem je pitao želi li Parlament izmijeniti svoje stajalište s obzirom na presudu Službeničkog suda u predmetu F-7/08. Parlament je u svojoj replici naveo da je, čak i ako je Službenički sud poništio svoj pristup prema kojem zasluge podnositelja pritužbe moraju biti veće od zasluga njegovih kolega, i dalje uvjeren u njegovu zakonitost. Parlament je tvrdio da je 24. veljače 2009. podnio žalbu protiv presude Službeničkog suda u predmetu F-148/06 [10]. Istaknuo je da je u potonjoj presudi njegov pristup poništen zbog razloga sličnih onima istaknutima u predmetu F-7/08. Parlament je naveo da stoga želi zadržati svoje stajalište unatoč obrazloženju iz presude u predmetu F-7/08.

79. U daljnjem dopisu od 23. travnja 2009. Europski ombudsman napomenuo je da je, u skladu s člankom 233. Ugovora o EZ-u (sada članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije), institucija čiji je akt proglašen ništavim dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda. Iz članka 225.a stavka 6. Ugovora o EZ-u (sada članak 257. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) proizlazi da bi se to trebalo primjenjivati i na Službenički sud. Ombudsman je nadalje napomenuo da, u skladu s člankom 12. Priloga Statutu Suda [11], žalbe pred Prvostupanjskim sudom (sada Opći sud) nemaju suspenzivni učinak. U svakom slučaju, naveo je da ga Parlament nije obavijestio o tome je li podnio ili namjerava podnijeti žalbu protiv presude Službeničkog suda u predmetu F-7/08. Ombudsman je zaključio da nije mogao vidjeti kako bi Parlament mogao zanemariti obrazloženje Službeničkog suda u presudi u predmetu F-7/08, sve dok Prvostupanjski sud (sada Opći sud) ne ukine tu presudu. S obzirom na ta razmatranja, naveo je da je bio prisiljen pozvati Parlament da ponovno razmotri svoje stajalište.

80. U svojem odgovoru od 25. lipnja 2009. Parlament je zauzeo stajalište da u potpunosti poštuje članak 233. Ugovora o EZ-u (sada članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije): donio je novu odluku kojom je podnositelju pritužbe dodijelio tri boda za zasluge za 2003. i time u potpunosti proveo presudu u predmetu F-7/08. Međutim, kad je riječ o dodjeli bodova za zasluge za 2004. godinu, Parlament je tvrdio da, s obzirom na članak 233. Ugovora o EZ-u (koji je postao članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije), nije bio dužan donijeti novu odluku. Pozivajući se na sudsku praksu Suda [12], tvrdio je da članak 233. Ugovora o EZ-u (sada članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) ne obvezuje instituciju da revidira akte koji su postali konačni, čak i ako se temelje na istim načelima kao poništeni akt. Podnositelj pritužbe pred sudom Zajednice nije osporavao odluku o dodjeli bodova za zasluge za 2004. godinu. Ta je odluka stoga bila konačna. Čak i ako je na nju utjecala nepravilnost koju je osudio Službenički sud, Parlament nije bio dužan preispitati konačnu odluku. U danom kontekstu Parlament se oslonio na načelo pravne sigurnosti.

81. Parlament je ponovio da je uvjeren u zakonitost svojeg pristupa. Slijedom toga, podnio je žalbu Prvostupanjskom sudu (koji je postao Opći sud) protiv presude Službeničkog suda u predmetu F-148/06. Parlament je potvrdio da je u potpunosti svjestan načela da žalbe pred Prvostupanjskim sudom (sada Opći sud) nemaju suspenzivni učinak. Također je naglasio da je donio novu odluku kako bi postupio u skladu s presudom Službeničkog suda u tom predmetu. Nadalje, Parlament je istaknuo da, sve dok Prvostupanjski sud (sada Opći sud) u žalbenom postupku ne odluči drukčije, „Parlament radije ne primjenjuje ranije kriterije u pogledu budućih odluka o meritumu.”

82. Parlament je nadalje tvrdio da ne smatra potrebnim podnijeti žalbu i protiv presude u predmetu F-7/08, s obzirom na to da je Službenički sud u predmetu F-148/06, zbog razloga sličnih onima na koje se pozvao u predmetu F-7/08, poništio odluku Parlamenta. Stoga bi se presudom Prvostupanjskog suda (sada Opći sud) o žalbi Parlamenta konačno riješilo to pitanje u sve buduće svrhe.

83. U svojim primjedbama na detaljno mišljenje Parlamenta, kao i u svojim daljnjim dopisima, podnositelj pritužbe napomenuo je da se Parlament pozvao na široku diskrecijsku ovlast tijela za imenovanje, u skladu sa sudskom praksom sudova Zajednice. Nadalje je napomenuo da je Ombudsman u svojem nacrtu preporuke u potpunosti uzeo u obzir tu sudsku praksu te je stoga ograničio svoj nadzor u ovom predmetu na provjeru i. je li Parlament pri donošenju svoje odluke slijedio ispravne postupke i ii. je li ta odluka bila obilježena očitom pogreškom. Ombudsmanica je zaključila da Parlament nije utvrdio da je proveo odgovarajuću usporednu procjenu osnovanosti podnositelja pritužbe. Prema mišljenju podnositelja pritužbe Parlament nije osporio taj nalaz u svojem detaljnom mišljenju.

84. Podnositelj pritužbe doveo je u pitanje odluku Parlamenta da podnese žalbu protiv presude Službeničkog suda u predmetu F-148/06, ali ne i presudu u predmetu F-7/08, s obzirom na to da je Parlament i dalje uvjeren u zakonitost svojeg pristupa. Parlament nije odgovorio na to pitanje. Prema podnositelju pritužbe, razlog za to bio je činjenica da je argument Parlamenta da su oba slučaja slična samo djelomično istinit. Prihvatio je da se oba predmeta odnose na usporednu ocjenu zasluga i na pitanje predstavlja li odluka da se ne dodijeli treći bod za zasluge povredu načela nediskriminacije. S druge strane, predmet F-148/06 odnosio se samo na pitanje kako postupiti ako dužnosnici imaju usporedive zasluge. Zbog ograničenog broja bodova za zasluge, tri boda za zasluge nisu se mogla dodijeliti svakom od njih. Međutim, predmet F-7/08 odnosio se i na pitanje može li se odbiti dodjela trećeg boda za zasluge dužnosniku koji ima iste zasluge kao i drugi dužnosnici koji su dobili tri boda za zasluge. U tom slučaju, s obzirom na neograničenu rezervu glavnog tajnika za treće bodove zasluga, svakom dužnosniku te skupine mogla su se dodijeliti tri boda. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je Službenički sud u svojoj presudi u predmetu F-7/08, kad je riječ o potonjem pitanju, negativno odgovorio i utvrdio povredu načela nediskriminacije. Prema njegovu mišljenju, Parlament je prihvatio to utvrđenje s obzirom na to da nije podnio žalbu protiv navedene presude. Također je istaknuo da se 2004. nalazio u istoj situaciji kao 2003., godini na koju se odnosila presuda u predmetu F-7/08.

85. Podnositelj pritužbe tvrdio je da, čak i ako bi se prihvatilo da Parlament prilikom rješavanja njegove pritužbe ne želi uzeti u obzir presudu Službeničkog suda u predmetu F-7/08 sve dok je žalba u tijeku [13], on bi u ovom slučaju ipak otišao korak dalje ignorirajući presudu protiv koje nije podnio žalbu i koja je stoga postala pravomoćna.

86. Podnositelj pritužbe također je napomenuo da je Parlament smatrao da nije obvezan donijeti novu odluku o dodjeli njegovih bodova za zasluge za 2004. Naime, nije podnio žalbu protiv predmetne odluke Službeničkom sudu. Slijedom toga, ta je odluka postala konačna. Smatrao je da su relevantne primjedbe Parlamenta zasigurno točne. Istodobno je naveo da u okviru istrage Europskog ombudsmana Parlament ima priliku revidirati odluku koja je već postala konačna. U suprotnom bi podnošenje pritužbe Europskom ombudsmanu bilo lišeno svakog smisla. Stoga se postavljalo pitanje pod kojim bi okolnostima Parlament trebao revidirati svoju prethodnu odluku. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, Parlamentu bi bilo dobro savjetovati da se vodi sudskom praksom sudova Zajednice i da u potpunosti uzme u obzir tu sudsku praksu.

87. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka Parlamenta da ne uzme u obzir presudu u predmetu F-7/08 bila potpuno proizvoljna jer je odlučio da neće podnijeti žalbu protiv navedene presude. Također je naveo da je zauzimanjem tog stajališta Parlament ugrozio smisao i svrhu postupka podnošenja pritužbi pred Ombudsmanom. Time je Parlament dao loš primjer drugim institucijama Zajednice.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova nacrta preporuke

88. Ombudsman je u svojem nacrtu preporuke zatražio od Parlamenta da preispita svoju odluku provođenjem odgovarajuće usporedne procjene osnovanosti podnositelja pritužbe i prosljeđivanjem nove i propisno obrazložene odluke podnositelju pritužbe. U svojem detaljnom mišljenju, kao i u kasnijim dopisima, Parlament je zadržao zakonitost svojeg pristupa u pogledu usporedne ocjene zasluga i naveo da je odluka o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe za 2004. godinu postala konačna.

89. Nakon što je Ombudsman 11. veljače 2009. podnio svoj nacrt preporuke, Službenički sud donio je presudu u predmetu F-7/08 i presudio da Parlament nije poštovao načelo jednakog postupanja time što je tvrdio da podnositelj pritužbe može dobiti treći bod zasluga samo ako su njegove zasluge veće od zasluga njegovih kolega koji su dobili treći bod. Službenički sud u svojem je obrazloženju utvrdio da se pristupom Parlamenta povređuje načelo nediskriminacije jer se njime, kako bi podnositelj pritužbe dobio treći bod za zasluge, zahtijevalo da njegove zasluge budu veće od zasluga njegovih kolega kojima je dodijeljen treći bod za zasluge. Međutim, njegove su zasluge zapravo usporedive s zaslugama navedenih kolega.

90. U nastavku Ombudsman mora ispitati sadržava li odgovor Parlamenta na njegov nacrt preporuke uvjerljiv odgovor.

91. Ombudsmanica na početku napominje da je Parlament u svojem detaljnom mišljenju naveo da se njegova odluka o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe za 2004. ne može poništiti. Razlog tomu je činjenica da podnositelj pritužbe nije osporio svoju odluku pred Službeničkim sudom. Stoga je njezina odluka postala konačna. Stoga se čini da Parlament smatra da nije mogao poduzeti daljnje mjere u vezi s nacrtom preporuke Europskog ombudsmana u predmetu podnositelja pritužbe. U skladu s člankom 3. stavkom 6. Statuta Europskog ombudsmana nacrti preporuka upućuju se predmetnoj instituciji, koja Europskom ombudsmanu podnosi detaljno mišljenje. Za razliku od Suda, Europski ombudsman nema ovlasti poništiti odluku Parlamenta. Međutim, iz članka 3. stavka 6. Statuta Europskog ombudsmana proizlazi da je načelno na dotičnoj instituciji da poduzme potrebne mjere nakon nacrta preporuke Europskog ombudsmana.

92. Ombudsmanica smatra da bi, ako bi prijedlog Parlamenta bio točan, to značilo da bi, kao što je ispravno istaknuo podnositelj pritužbe, pritužbe Ombudsmanu u vezi s postupcima koji dovode do donošenja odluke institucije bile lišene svakog smisla. Prema mišljenju Europskog ombudsmana, jasno je da se prijedlog Parlamenta nije mogao uskladiti s korisnim učinkom članka 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i ovlastima Europskog ombudsmana općenito. Jedna od posljedica prijedloga Parlamenta bila bi da bi podnositelji pritužbe koji žele osporiti ispravnost postupaka koji vode do donošenja odluke koja im je upućena nužno morali iznijeti svoj slučaj pred sudove Europske unije. Slijedom toga, izbor pravnog lijeka koji nesumnjivo uživaju postao bi bespredmetan. Čini se korisnim dodati da bi prijedlog Parlamenta također doveo do povećanja broja sudskih postupaka, a time i do mogućeg rasipanja resursa. To bi bilo osobito vjerojatno u slučajevima u kojima su sudovi Europske unije već imali priliku izjasniti se o istom predmetu. Naposljetku, Ombudsman ne može zanemariti činjenicu da je sam Parlament u pritužbi 3051/2005/(PB)WP koju je podnio isti podnositelj pritužbe implicitno priznao mogućnost da donese novu odluku o dodjeli bodova za zasluge kako bi postupio u skladu s prijateljskim prijedlogom rješenja koji je podnio Ombudsman. To je učinjeno unatoč tome što je njezina prvotna odluka postala konačna [14]. Iz toga slijedi da prijedlog Parlamenta treba odbiti.

93. Navedena presuda Službeničkog suda odnosi se na dodjelu bodova za zasluge za 2003. godinu. Nesporno je da se Parlament u svojoj odluci o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe za 2004. oslonio na isti pristup koji je Službenički sud smatrao nezakonitim. Iz toga slijedi da, ako bi navedena presuda bila relevantna za dodjelu bodova za zasluge za 2004., odgovor Parlamenta na nacrt preporuke Ombudsmana ne bi se mogao smatrati zadovoljavajućim. U nastavku je stoga potrebno utvrditi koji su učinci, ako ih ima, navedene presude na odluku kojom se podnositelju pritužbe dodjeljuju bodovi za zasluge za 2004. godinu.

94. Člankom 233. Ugovora o EZ-u (sada članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) predviđa se da je institucija čiji je akt proglašen ništavim dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda. U nedostatku drugih pravila, ova se odredba, u skladu s člankom 225.a stavkom 6. Ugovora o EZ-u (sada članak 257. Ugovora o funkcioniranju Europske unije), primjenjuje i na Službenički sud. Ombudsmanica napominje da Parlament nije osporio primjenjivost članka 233. Ugovora o EZ-u (sada članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) na ovaj predmet. Iz ustaljene sudske prakse sudova Zajednice proizlazi da opseg obveze izvršenja nije određen samo izrekom presude, nego i razlozima koji su doveli do presude i čine njezinu bitnu osnovu [15].

95. U svojem dopisu od 25. lipnja 2009. Parlament je naveo da članak 233. Ugovora o EZ-u (sada članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) ne obvezuje instituciju da revidira akte koji su već postali konačni, čak i ako se temelje na istim načelima kao poništeni akt. U danom kontekstu Parlament je uputio na određene točke presude Suda u predmetu AssiDomän, koje glase kako slijedi [16]:

54 Osim toga, iako se ovlast erga omnes koja proizlazi iz poništavajuće presude suda Zajednice [...] odnosi i na izreku i na ratio decidendi presude, ona ne može dovesti do poništenja akta koji nije pobijan pred sudom Zajednice, nego je navodno zahvaćen istom nezakonitošću.

55 Jedini cilj ispitivanja obrazloženja presude u kojem su navedeni točni razlozi nezakonitosti koju je utvrdio Sud Zajednice jest utvrditi točan smisao odluke donesene u izreci presude. Obrazloženje presude kojom se poništava akt ne može se primijeniti na situaciju osoba koje nisu bile stranke u postupku i o kojima se stoga u presudi nije moglo ništa odlučiti.

56 Stoga, iako članak 176. [sada članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije] Ugovora zahtijeva od dotične institucije da osigura da na svaki akt kojim se zamjenjuje poništeni akt ne utječu iste nepravilnosti kao one utvrđene u presudi kojom se poništava prvotni akt, taj članak [...] ne znači da Komisija mora, na zahtjev zainteresiranih strana, preispitati istovjetne ili slične odluke koje su navodno pogođene istom nepravilnošću, a koje su upućene adresatima različitima od tužitelja.

96. Ombudsman je svjestan načela koja je Sud proširio u predmetu AssiDomän. Istodobno nije uvjeren da se situacija podnositelja pritužbe može usporediti sa situacijom koju je Sud razmatrao u tom predmetu. U predmetu AssiDomän Sud je morao odlučiti mogu li se na poništenje Komisijine odluke pozivati osobe različite od tužitelja kojem su upućene istovjetne ili slične odluke. Međutim, u ovom su slučaju odluke o dodjeli bodova za zasluge za 2003. i 2004. bile upućene istoj osobi, odnosno podnositelju pritužbe. Parlament se u objema odlukama oslonio na isti pristup, odnosno na to da se od podnositelja pritužbe, kako bi dobio treći bod, zahtijeva da dokaže zasluge koje su veće od zasluga njegovih kolega koji su dobili treći bod za zasluge.

97. Iako se načelu pravne sigurnosti protivi „svaka potreba da institucija koja je donijela odluke preispita, na zahtjev drugih adresata, s obzirom na obrazloženje poništavajuće presude, zakonitost neosporenih odluka”[17], Ombudsman nije uvjeren da bi se ista logika trebala primjenjivati u slučaju da se dvije odluke odnose na jednu te istu osobu. Ombudsmanica stoga smatra da je teško utvrditi na koji bi se način načelo zakonitosti moglo povrijediti ukidanjem odluke upućene određenoj osobi koja se temelji na istom pristupu, koji je proglašen nevaljanim u pogledu druge odluke upućene istoj osobi. Čini se korisnim dodati da, s obzirom na zaključke Službeničkog suda, izjava Parlamenta da je njegov pristup u skladu s praksom tijela za imenovanje nije relevantna.

98. Međutim, Ombudsman smatra da u ovom slučaju nema potrebe za zauzimanjem konačnog stajališta o tom pitanju s obzirom na njegovo stajalište da je Parlament trebao ponovno razmotriti svoju odluku o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe za 2004. godinu i iz drugih razloga.

99. Europski ombudsman smatra da je u slučaju pogreške koja negativno utječe na prava ili interese pojedinca dobra administrativna praksa da institucija poduzme potrebne mjere za ispravljanje te pogreške [18]. S obzirom na presudu Službeničkog suda u predmetu F-7/08, nema sumnje da je pristup Parlamenta bio pogrešan. Osim toga, Parlament je priznao svoju pogrešku jer je odlučio da neće podnijeti žalbu protiv navedene presude, koja ni u kojem slučaju ne bi imala suspenzivni učinak (članak 12. Priloga Statutu Suda).

100. U tim okolnostima Parlament je trebao ponovno razmotriti svoju odluku o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe za 2004. godinu. Time što to nije učinio Parlament je povrijedio načela dobre uprave.

101. Ombudsmanica prima na znanje činjenicu da je Parlament podnio žalbu protiv presude Službeničkog suda u predmetu F-148/06. Parlament je naveo da bi se pitanje zakonitosti njegova pristupa stoga moglo riješiti jednom zauvijek. Međutim, čak i da je to slučaj, žalba Parlamenta ne može umanjiti njegovu obvezu poštovanja načela dobre uprave uzimanjem u obzir obrazloženja presude u predmetu F-7/08 i donošenjem nove odluke o dodjeli podnositelju pritužbe bodova za zasluge za 2004. godinu. Čini se korisnim dodati da je, kao što to uvjerljivo tvrdi podnositelj pritužbe, predmet predmeta F-148/06 samo djelomično u skladu s predmetom u predmetu F-7/08, osobito u pogledu dostupnosti bodova za zasluge.

102. Parlament je u svojem detaljnom mišljenju također naveo da se ukidanje konačne odluke može predvidjeti samo ako je odluka zahvaćena očitom pogreškom. Čini se da Parlament smatra da u ovom slučaju nije došlo do takve očite pogreške i da bi, ako bi usporedivost zasluga podnositelja pritužbe s zaslugama njegovih kolega bila dovoljna za opoziv odluke, to poništilo diskrecijske ovlasti tijela za imenovanje.

103. Ombudsman je u potpunosti svjestan diskrecijskih ovlasti tijela za imenovanje te je pri definiranju vlastitog pristupa u ovom slučaju u potpunosti uzeo u obzir te ovlasti (vidjeti točku 29. ove presude). Međutim, čini se dovoljnim istaknuti da je pristup Ombudsmana u ovom predmetu istovjetan onomu koji je Službenički sud usvojio u predmetu F-7/08. Naime, standard nadzora koji primjenjuju Europski ombudsman i sudovi Europske unije isti je u tom području. Argument Parlamenta stoga se temelji na tvrdnji da se navedenom presudom Službeničkog suda u dovoljnoj mjeri ne uzimaju u obzir diskrecijske ovlasti tijela za imenovanje. Međutim, ombudsmanica smatra očitim da je Parlament spriječen iznijeti takav argument s obzirom na to da je odlučio da neće podnijeti žalbu protiv navedene presude.

104. Stoga Ombudsman zaključuje da je, s obzirom na načela dobre uprave, Parlament trebao uzeti u obzir obrazloženje Službeničkog suda u svojoj presudi u predmetu F-7/08, koja je, u nedostatku žalbe, postala pravomoćna.

105. S obzirom na navedeno ombudsmanica zaključuje da detaljno mišljenje Parlamenta ne sadržava zadovoljavajuće objašnjenje na temelju kojeg bi se moglo zaključiti da je Parlament pri procjeni osnovanosti podnositelja pritužbe za 2004. poštovao ispravne postupke. Ombudsman stoga ostaje pri utvrđenju nepravilnosti u postupanju iz nacrta preporuke.

D. Navod o nejednakom postupanju

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

106. Što se tiče njegove tvrdnje da je Parlament povrijedio načelo jednakog postupanja, tužitelj se pozvao na činjenicu da mu se, u skladu s logikom koju je primijenio Parlament, mogao dodijeliti samo treći bod za zasluge ako je njegova zasluga bila veća od zasluga njegovih kolega koji su dobili treći bod. Osim toga, tvrdio je da komentari njegova prvog ocjenjivača na njegovo izvješće o ocjeni upućuju na to da su nebitni kriteriji utjecali na ocjenu njegovih zasluga.

107. Parlament je tvrdio da upućivanje podnositelja pritužbe nije dovelo ni do kakvog nepovoljnog položaja u odnosu na njegove kolege u Parlamentu.

108. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima istaknuo da Parlament uopće nije komentirao navodnu predrasudu njegova prvog ocjenjivača protiv njega. Njegovo upućivanje također je dovelo do činjenice da se nije savjetovalo s njegovim novim nadređenim. Osim toga, ništa nije upućivalo na to da je glavni direktor, kojeg je podnositelj pritužbe upoznao s problemom u svojim primjedbama na izvješće o ocjeni, pokušao ispraviti njegov nepovoljan položaj.

Procjena Europskog ombudsmana

109. Ombudsman podsjeća da načelo jednakog postupanja zahtijeva da se prema osobama koje se nalaze u istoj situaciji postupa na isti način, osim ako postoji objektivno opravdanje za različito postupanje. Podnositelj pritužbe tvrdio je da se prema njemu postupalo drukčije nego prema kolegama iz Parlamenta koji su se nalazili u istoj situaciji kao i on. Stoga, kako bi dokazao svoju tvrdnju, podnositelj pritužbe morao bi dokazati da se prema njemu različito postupalo zbog njegova upućivanja.

110. Prethodno je utvrđeno da Parlament nije dokazao da je proveo odgovarajuću usporednu procjenu zasluga podnositelja pritužbe i da to predstavlja nepravilnost u postupanju. Kako je prethodno navedeno, Službenički sud je u svojoj presudi u predmetu F-7/08, presudio da Parlament nije poštovao načelo jednakog postupanja tvrdeći da podnositelj pritužbe može dobiti samo treći bod za zasluge ako su njegove zasluge veće od zasluga njegovih kolega koji su primili treći bod. S obzirom na to da je tvrdnja o nejednakom postupanju usko povezana s pitanjem o kojem se raspravlja u točkama 88. i sljedećima, Ombudsman smatra da ne treba dalje ispitivati tu tvrdnju.

E. Navod o nenadležnosti za donošenje odluke o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2.

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

111. Podnositelj pritužbe u svojoj je pritužbi smatrao da je glavni tajnik odluku o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. morao prepustiti predsjedniku Europskog parlamenta. Odbor za izvješća svoje je mišljenje uputio samo podnositelju pritužbe i glavnom tajniku te je izričito uputio na rezervu bodova za zasluge glavnog tajnika. Stoga se može pretpostaviti da se glavni tajnik već bavio svojim predmetom prije nego što je podnositelj pritužbe podnio svoju pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. i da je već odlučio da neće slijediti preporuku Odbora i da mu stoga neće dodijeliti treći bod za zasluge iz svoje rezerve. Ako je to bio slučaj, glavni tajnik ispitao je žalbu protiv odluke koju je sam donio ili u kojoj je imao važnu ulogu. U takvim bi okolnostima bilo ispravno proslijediti pritužbu predsjedniku Europskog parlamenta na odluku. Podnositelj pritužbe izjavio je da je to učinjeno u sličnoj situaciji u vezi s evaluacijom osoblja iz 2003.

112. U svojem mišljenju Parlament je naveo da su glavni direktori ovlašteni dodjeljivati bodove za zasluge u skladu s Odlukom Predsjedništva i Provedbenim mjerama. Na temelju istih odredbi glavni tajnik imao je ovlast dodijeliti bodove iz svoje rezerve. Parlament je naveo da u ovom slučaju glavni direktor podnositelja pritužbe nije zatražio dodjelu trećeg boda iz rezerve glavnog tajnika. U skladu s člankom 10. Odluke Predsjedništva od 3. svibnja 2004. o delegiranju ovlasti tijela za imenovanje i tijela ovlaštenog za sklapanje ugovora o radu („Odluka Predsjedništva od 3. svibnja 2004.”), glavni tajnik imao je ovlast ocijeniti osnovanost pritužbe podnositelja pritužbe jer je odluku o bodovima koje treba dodijeliti donio glavni direktor podnositelja pritužbe.

113. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima naveo da Parlament nije iznio argumente koji bi mogli opovrgnuti njegovo stajalište. Konkretno, činjenica da je konačnu odluku o dodjeli bodova za zasluge donio glavni direktor ne mijenja činjenicu da je glavni tajnik bio znatno uključen u odluku da mu se ne dodijeli treći bod.

114. S obzirom na navedeno, Ombudsman je skrenuo pozornost Parlamenta na činjenicu da je Odbor za izvješća poslao svoje mišljenje o predmetu podnositelja pritužbe podnositelju pritužbe i glavnom tajniku, izričito upućujući na rezervu bodova za zasluge potonjeg. Zatražio je od Parlamenta da ga obavijesti o tome je li i na koji način glavni tajnik postupio u skladu s tim mišljenjem.

115. Parlament je odgovorio da je, u skladu s člankom I.3. Provedbenih mjera, na glavnim direktorima, a ne na Odboru za izvješća, da zatraže dodjelu trećeg boda iz pričuve glavnog tajnika. Glavni direktor podnositelja pritužbe sastavio je popis dužnosnika u čije je ime zatražio dodjelu takve treće točke. Ime podnositelja pritužbe nije se nalazilo na tom popisu.

116. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima istaknuo da Parlament nije odgovorio na pitanje Ombudsmana.

Procjena Europskog ombudsmana

117. Ombudsmanica napominje da bi se podnesci podnositelja pritužbe u pogledu tog aspekta njegove pritužbe mogli shvatiti kao da upućuju na to da je glavni tajnik bio pristran kada je donio odluku. Stoga se čini korisnim pojasniti da se istraga Ombudsmana o tom aspektu nije odnosila na moguću pristranost, već samo na nadležnost glavnog tajnika za donošenje predmetne odluke.

118. Člankom 10. Odluke Predsjedništva od 3. svibnja 2004. predviđa se:

„Odluke o žalbama podnesenima u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju [...] odgovornost su:

Predsjedništvo, u slučaju odluka koje donosi Predsjedništvo ili predsjednik;

predsjednik, u slučaju odluka koje donosi glavni tajnik;

glavni tajnik, u slučaju odluka koje su donijela druga tijela.”

Budući da je odluku o dodjeli bodova za zasluge podnositelju pritužbe donio glavni direktor podnositelja pritužbe, glavni tajnik u načelu je bio nadležan za donošenje odluke o pritužbi na temelju članka 90. stavka 2.

119. Ne može se isključiti da bi mogle postojati iznimne okolnosti u kojima bi bila dobra upravna praksa da glavni tajnik odluku prepusti predsjedniku, čak i ako je nadležan u skladu s navedenim pravilom, na primjer, ako je izravno uključen u pobijanu odluku a da je sam nije donio. Stoga Ombudsman mora ispitati jesu li u ovom slučaju postojale takve iznimne okolnosti.

120. Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da je, u sličnoj situaciji u vezi s procjenom osoblja za 2003. godinu, odluku o njegovoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2. donio predsjednik Parlamenta, Ombudsman napominje da je u tom slučaju glavni tajnik službeno zauzeo stajalište o predmetu podnositelja pritužbe prije nego što je primio pritužbu na temelju članka 90. stavka 2.[19] Čini se da to nije bio slučaj u vezi s postupkom procjene iz 2004.

121. Ombudsmanica sa žaljenjem primjećuje da Parlament nije odgovorio na njegovo pitanje o tome je li glavni tajnik postupio u skladu s pismom koje mu je poslao Odbor za izvješća. Međutim, u nedostatku bilo kakvih dokaza koji bi upućivali na to da je glavni tajnik primio dopis i postupio po njemu, Ombudsman zaključuje da podnositelj pritužbe nije dokazao svoju tvrdnju da glavni tajnik nije bio nadležan za donošenje odluke o njegovoj pritužbi na temelju članka 90. stavka 2.

F. Tvrdnja podnositelja pritužbe

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

122. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi njegov spis trebalo preispitati i podnijeti ga predsjedniku Parlamenta na odluku.

123. Parlament je smatrao da je odluka da se podnositelju pritužbe dodijele dva boda za zasluge za 2004. bila opravdana i da je proveden ispravan postupak. Nije iznijela primjedbe na tvrdnju podnositelja pritužbe.

Procjena Europskog ombudsmana

124. Ombudsmanica smatra da je, s obzirom na prethodno navedene nalaze, tvrdnja podnositelja pritužbe utemeljena. U skladu s tim, njegova kritička napomena u nastavku obuhvaćat će i postupanje Parlamenta s tvrdnjom podnositelja pritužbe.

G. Zaključci

125. Ako Europski ombudsman smatra da detaljno mišljenje institucije ili tijela kojem je uputio nacrt preporuke nije zadovoljavajuće, može sastaviti posebno izvješće Europskom parlamentu u skladu s člankom 3. stavkom 7. svojeg Statuta. Podnošenjem posebnog izvješća Parlamentu se, kao političkom tijelu koje svoju legitimnost temelji na izravnom izboru građana i koje ima važnu ulogu u ustavnom poretku Unije, pruža prilika da zauzme stajalište o stajalištima i zaključcima Europskog ombudsmana u slučajevima od opće važnosti.

126. Ombudsman je u svojem godišnjem izvješću za 1998. istaknuo da je mogućnost da Europskom parlamentu podnese posebno izvješće neprocjenjiva za njegov rad. Dodao je da se tematska izvješća stoga ne bi trebala predstavljati prečesto i da bi se trebala podnositi samo u vezi s važnim pitanjima u kojima Parlament može poduzeti mjere kako bi pomogao Ombudsmanu [20]. Godišnje izvješće za 1998. dostavljeno je Europskom parlamentu i on ga je odobrio.

127. Ovaj se predmet odnosi na postupak ocjene zasluga pojedinog dužnosnika. Pritužbe koje se odnose na postupak ocjene osnovanosti koje je podnio podnositelj pritužbe u više su navrata dovele do utvrđenja nepravilnosti u postupanju [21]. Svrha slanja tematskog izvješća Parlamentu u ovom slučaju mogla bi biti skretanje pozornosti Parlamenta na prethodno utvrđene nepravilnosti u postupanju. Ombudsman istodobno napominje da nepravilnost u postupanju koju je utvrdio u bitnome odgovara utvrđenju na kojem je Službenički sud temeljio svoju presudu u predmetu F-7/08. Stoga smatra da je Parlamentu već u dovoljnoj mjeri skrenuta pozornost na relevantan slučaj nepravilnosti u postupanju. Tematsko izvješće stoga ne bi imalo korisnu svrhu u ovom slučaju.

128. U skladu s tim, Ombudsman svoju istragu o toj pritužbi zaključuje sljedećom kritičkom napomenom:

Dobra je upravna praksa da tijelo za imenovanje provodi postupak za dodjelu bodova za zasluge u skladu s primjenjivim pravilima. To uključuje provedbu odgovarajuće usporedne procjene zasluga članova osoblja. U ovom slučaju Parlament nije proveo takvu ocjenu. To je nepravilnost u postupanju.

129. Podnositelj pritužbe i Parlament bit će obaviješteni o toj odluci.

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 22. prosinca 2009.

---

[1] Predmet F-7/08 Schönberger protiv Parlamenta, presuda od 11. veljače 2009., još nije objavljena.

[2] Osim pritužbe 3051/2005/(PB)WP i ove pritužbe, podnositelj pritužbe podnio je i pritužbu 3004/2007/BEH, koja se odnosi na određene postupovne aspekte donošenja odluke o dodjeli bodova za zasluge za 2005., i pritužbu 3289/2008/BEH, koja se odnosi na nadležnost glavnog tajnika Parlamenta za donošenje odluke o njegovoj pritužbi iz članka 90. stavka 2. koja se odnosi na isti postupak ocjenjivanja osoblja.

Ombudsman je 27. srpnja 2009. zaključio svoju istragu o pritužbi 3004/2007/BEH sljedećim kritičkim napomenama:

„Parlament nije donio odluku o dodjeli bodova za zasluge za 2005. podnositelju pritužbe u skladu s detaljnim rasporedom. To je nepravilnost u postupanju.

Parlament nije odgovorio na zahtjeve podnositelja pritužbe i njegovu pritužbu u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju. To je nepravilnost u postupanju.

Parlament nije pružio zadovoljavajuće objašnjenje za to što nije pravilno zaključio postupak dodjele bodova za zasluge podnositelju pritužbe za 2005. godinu. To je nepravilnost u postupanju.”

Kad je riječ o pritužbi 3289/2008/BEH, Ombudsman je 22. listopada 2009. Parlamentu podnio nacrt preporuke koji glasi kako slijedi:

„Parlament bi trebao opozvati odluku glavnog tajnika od 23. listopada 2008. i podnijeti pritužbu podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. predsjedniku Parlamenta na odluku.”

Ombudsmanica je zatražila od Parlamenta da dostavi detaljno mišljenje do 31. siječnja 2010. Istraga o ovoj pritužbi još je u tijeku.

[3] "Le Comité des rapports estime, sur la base d'une analizira komparativne avec les trois fonctionnaires du grade A*11 ayant été proposés pour 3 points de mérite par sa Direction générale, que le noté a des mérites équivalents voire supérieurs au moins à deux d'entre eux."

[4] Podnositelj pritužbe 13. veljače 2009. obavijestio je službe Ombudsmana da je Službenički sud 11. veljače 2009. donio presudu u predmetu F-7/08. Nakon neformalnih pristupa službi Europskog ombudsmana Parlament ih je 18. veljače 2009. obavijestio da je njegovo detaljno mišljenje već podneseno predsjedniku Parlamenta na potpisivanje. S obzirom na te okolnosti ombudsmanica je smatrala da je najbolje pričekati detaljno mišljenje Parlamenta prije nego što odluči kako postupiti u vezi s navedenom presudom Službeničkog suda.

[5] Predmet C-277/01 P Parlament protiv Sampera [2003.] ECR I-3019, stavak 35.

[6] Tijelo za imenovanje uputilo je na presudu Prvostupanjskog suda u predmetu T-52/90 Volger protiv Parlamenta ECR [1992.] II-121. Točka 36. ove presude glasi kako slijedi: „Najprije valja istaknuti da je u slučaju odluke o odbijanju kandidature tijelo za imenovanje dužno dati obrazloženje, barem kada odbije žalbu protiv takve odluke. To je u skladu s člankom 90. stavkom 2. Pravilnika o osoblju, kojim se zahtijeva da tijelo za imenovanje donese "obrazloženu odluku" kao odgovor na žalbu. Budući da promaknuća i transferi podrazumijevaju izbor, prema mišljenju Suda dovoljno je da se obrazloženje odbijanja žalbe odnosi na postojanje pravnih uvjeta propisanih Pravilnikom o osoblju kako bi postupak bio zakonit.”

[7] Presuda u predmetu T-52/90 Volger protiv Europskog parlamenta, ECR [1992.] II-121, točka 40.

[8] Presuda u predmetu T-52/90 Volger protiv Europskog parlamenta, ECR [1992.] II-121, točka 36.

[9] Te točke odgovaraju točkama 50. do 53. ove Odluke.

[10] Predmet F-148/06 Collée protiv Europskog parlamenta, presuda od 11. prosinca 2008., još nije objavljena u ECR-u.

[11] Ovim se Prilogom uređuje postupak Službeničkog suda.

[12] Predmet C-310/97 P Komisija protiv AssiDomän Kraft Products AB i drugih [1999.] ECR I-5363.

[13] Podnositelj pritužbe napomenuo je da, sudeći prema njegovu dopisu od 23. travnja 2009., Ombudsman nije prihvatio to stajalište.

[14] Nacrt preporuke u pritužbi 3051/2005/(PB)WP, stavak 1.3.

[15] Spojeni predmeti 97, 193, 99 i 215/86 Asteris AE i drugi protiv Komisije [1988.] ECR 2181, stavak 27.; Predmet T-154/98 Asia Motor France i drugi protiv Komisije [2000.] ECR II-3453, stavak 101.

[16] Predmet C-310/97 P Komisija protiv AssiDomän Kraft Products AB i drugih [1999.] ECR I-5363.

[17] Predmet C-310/97 P Komisija protiv AssiDomän Kraft Products AB i drugih [1999.] ECR I-5363, stavak 63.

[18] Vidjeti članak 12. stavak 3. Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, koji je dostupan na internetskoj stranici Europskog ombudsmana (www.ombudsman.europa.eu). Neovisno o članku 3. stavku 2. Zakonika, to se načelo primjenjuje i na slučajeve osoblja.

[19] Glavni tajnik je dopisom od 24. lipnja 2004. (prilog 9. pritužbi podnositelja pritužbe 3051/2005/(PB)WP) obavijestio podnositelja pritužbe o njegovu stajalištu u vezi s postupovnim nepravilnostima koje je utvrdio Odbor za izvješća. Slijedom toga, pritužbu podnositelja pritužbe na temelju članka 90. stavka 2. upućenu glavnom tajniku rješavao je predsjednik Parlamenta.

[20] Godišnje izvješće za 1998., str. 27.–28.

[21] Vidjeti bilješku 2. ovog mišljenja.