KAKGROUND NA KOMPLAINTU

1. Podnositelj pritužbe 29. studenoga 2007. otputovao je iz svojeg doma u Njemačkoj u Bruxelles kako bi prisustvovao razgovoru za posao u Europskoj komisiji. Na dan razgovora podnositelj pritužbe podnio je dva obrasca, obrazac za pravne osobe i obrazac za financijsku identifikaciju, kako bi mu se nadoknadili putni troškovi.

2. Tijekom prosinca 2007. i siječnja 2008. podnositelj pritužbe više se puta obratio Komisiji i pitao kada bi mogao očekivati povrat. U siječnju 2008. Komisija se obratila podnositelju pritužbe i zatražila dodatne informacije. Komisija je 24. siječnja 2008. djelomično nadoknadila putne troškove podnositelja pritužbe. U travnju 2008. podnositelj pritužbe, s obzirom na to da nije dobio puni povrat troškova, podnio je službenu pritužbu Komisiji u vezi s rješavanjem tog pitanja.

PODODJELJAK MATTER INQUIRY

3. Ombudsmanica je pokrenula istragu o navodima podnositelja pritužbe da Komisija:

1. podnijeli neopravdane zahtjeve za dodatne informacije, zamjenjujući nove zahtjeve onima koji su navedeni u obrascu za financijsku identifikaciju;
2. nepotrebno odgađati postupak povrata;
3. pružene su proturječne informacije; i
4. nije odgovorio na njegovu pritužbu od 29. travnja 2008. u rokovima utvrđenima Kodeksom o dobrom ponašanju zaposlenih u upravi.

4. Istragom je obuhvaćena i tvrdnja da bi Komisija trebala poduzeti mjere kako bi njezini zaposlenici bolje razumjeli pravne zahtjeve Komisije, kao i njihovo poštovanje Kodeksa dobrog administrativnog postupanja. To bi mogao učiniti, na primjer, pružanjem redovitih pojašnjenja i/ili obrazovanja svojim zaposlenicima te razvojem i provedbom niza mjera za sprečavanje ponavljanja pitanja koja je postavio podnositelj pritužbe.

INQUIRY

5. Ombudsman je 20. listopada 2008. zaprimio pritužbu, a 15. prosinca 2008. pokrenuo je istragu slanjem zahtjeva za mišljenje Komisiji. Komisija je 24. travnja 2009. dostavila svoje mišljenje, koje je proslijeđeno podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe dostavio je svoja očitovanja 6. svibnja 2009.

OMBUDSMAN-ova ANALIZA I ZAKLJUČCI

A. Tvrdnja da je Komisija podnijela neopravdane zahtjeve za dodatne informacije

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

6. Prema podnositelju pritužbe, Komisija ga je 26. prosinca 2007. obavijestila da je povrat blokiran 21. prosinca 2007. Komisija je navela da „obrazac za financijsku identifikaciju mora imati pečat i potpis predstavnika banke. Možete priložiti i presliku nedavnog bankovnog izvatka, ali u tom se dokumentu moraju navesti svi podaci koji se traže u obrascu za financijsku identifikaciju.”

7. Podnositelj pritužbe odgovorio je 2. siječnja 2008., tvrdeći da je u obrascu za financijsku identifikaciju navedeno da je „poželjno priložiti presliku nedavnog bankovnog izvatka, u kojem slučaju pečat banke i potpis predstavnika banke nisu potrebni.” Predmetni obrazac stoga je potaknuo podnošenje preslike bankovnog izvatka, što je učinio podnositelj pritužbe. Nadalje, u obrascu za financijsku identifikaciju nisu utvrđeni posebni zahtjevi u pogledu oblika ili sadržaja bankovnog izvatka.

8. Podnositelj pritužbe nadalje je napomenuo da se u obrascu za financijsku identifikaciju zahtijeva da naziv pod „Ime računa” mora biti „ime ili titula pod kojom je račun otvoren, a ne ime ovlaštenog zastupnika”. Podnositelj pritužbe stoga je unio ime i podatke za kontakt svoje supruge, koja je otvorila obiteljski račun, za koji je također bio ovlašten. Službe Komisije 8. siječnja 2008. telefonirale su suprugu podnositelja pritužbe i objasnile da je povrat putnih troškova uskraćen jer ime na obrascu za financijsku identifikaciju nije bilo ime podnositelja pritužbe. Supruga podnositelja pritužbe objasnila je kako funkcionira obiteljski račun. Unatoč njezinu objašnjenju, podnositelj pritužbe primio je 28. siječnja 2008. e-poruku Komisije u kojoj se navodi da je povrat kasnio jer su u obrascu nedostajale pojedinosti.

9. Komisija se u svojem mišljenju pozvala na članak 64. Uredbe Komisije 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica („pravila za provedbu Financijske uredbe”)[1], tvrdeći da joj je, kako bi potvrdila zahtjev podnositelja pritužbe za povrat, potreban propisno ispunjen financijski identifikacijski obrazac. Međutim, 20. prosinca 2007. tim za potvrđivanje Glavne uprave Komisije za proračun primijetio je da banka nije ovjerila obrazac koji je primila ili, alternativno, da uz obrazac nije priložena preslika bankovnog izvatka. Stoga obrazac za financijsku identifikaciju nije ispunjavao kriterije potrebne za potvrđivanje. Tim za provjeru obavijestio je Ured Komisije za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) da je račun blokiran te je od PMO-a zatražio da timu za provjeru pošalje dokument koji nedostaje ili, prema potrebi, da ga pribavi od osobe koja traži povrat. PMO je 8. siječnja 2008. timu za provjeru poslao bankovni izvadak podnositelja pritužbe. U bankovnom izvodu naveden je broj računa, ali ne i naziv računa.

10. Komisija smatra da popratni dokument koji treba dostaviti u vezi sa zahtjevom za potvrdu registracije bankovnog računa može biti u obliku identifikacijskog obrasca bankovnog računa [2], bankovnog izvatka ili bilo kojeg drugog dokumenta koji izdaje banka i koji sadržava sljedeće informacije: (a) naziv računa; (b) adresu računa, kako ju je prijavila banka; (c) naziv banke; (d) (ime i) adresa podružnice; (e) puni broj računa (s bankovnim kodovima); i (f) IBAN broj (ako postoji). Kako se postupak ne bi nepotrebno odgađao, nadležni službenik telefonski je kontaktirao suprugu podnositelja pritužbe (njezino ime navedeno je na obrascu za financijsku identifikaciju kao „kontaktna točka”) kako bi provjerio ime na predmetnom bankovnom računu i njegovu povezanost s podnositeljem pritužbe. Kao odgovor na taj telefonski poziv, tim za provjeru primio je e-poruku od supruge podnositelja pritužbe koja je dostavila informacije. Ovjera je obavljena istog dana.

11. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima istaknuo objašnjenje koje je Komisija dostavila u svojem mišljenju, odnosno da je 20. prosinca 2007. tim za potvrđivanje Glavne uprave Komisije za proračun primijetio da banka nije pečatirala obrazac koji je primio ili da mu nije priložena preslika bankovnog izvatka. Komisija je izjavila da je tim za provjeru obavijestio Komisijin Ured za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) da je račun blokiran i zatražila od PMO-a da pošalje dokument koji nedostaje timu za provjeru. Prema Komisiji, PMO je 8. siječnja 2008. timu za validaciju poslao bankovni izvadak podnositelja pritužbe. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, Komisija je stoga priznala da je račun blokiran zbog njezina unutarnjeg propusta da proslijedi bankovni izvadak.

12. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da se u dokumentima koji su mu dostavljeni u vezi s razgovorom ili zahtjevom za povrat putnih troškova ne upućuje ni na članak 64. pravila za provedbu Financijske uredbe ni na njezin sadržaj. Komisija je u svojem mišljenju navela informacije koje je trebalo navesti u dokumentu kojim se potkrepljuje zahtjev za potvrdu registracije bankovnog računa. Međutim, to se nije spominjalo ni u jednom od dokumenata koji su mu dostavljeni.

13. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je provjera koju je Komisija provela u pogledu naziva računa bila nepotrebna jer je naziv računa naveden na obrascu za financijsku identifikaciju.

Procjena Europskog ombudsmana

14. Ombudsmanica na temelju mišljenja Komisije primjećuje da se čini da je došlo do unutarnjeg kašnjenja u prosljeđivanju popratnog dokumenta koji je dostavio podnositelj pritužbe. Tim za potvrđivanje Glavne uprave Komisije za proračun primijetio je 20. prosinca 2007. da banka nije ovjerila obrazac koji je primila ili da mu nije priložena preslika bankovnog izvatka. Tim za validaciju obavijestio je PMO, koji je 8. siječnja 2008. timu za validaciju poslao bankovni izvadak podnositelja pritužbe.

15. Međutim, Ombudsman napominje da je PMO, uz interno kašnjenje u prosljeđivanju popratnog dokumenta, 26. prosinca 2007. stupio u kontakt s podnositeljem pritužbe i obavijestio ga o tome da su bankovni podaci blokirani i o razlogu tog blokiranja. Predmetna poruka elektroničke pošte glasila je kako slijedi:

„Financijski identifikacijski obrazac mora imati pečat i potpis predstavnika banke. Možete priložiti i presliku nedavnog bankovnog izvatka, ali u tom se dokumentu moraju navesti svi podaci koji se traže u obrascu za financijsku identifikaciju. Dokumentacija dostavljena u Vašem spisu [...] bila je nepotpuna. Molim vas, ispunite datoteku."

16. Ombudsmanica stoga napominje da je, suprotno argumentu podnositelja pritužbe, registracija blokirana, ne zato što je došlo do internog kašnjenja u prosljeđivanju popratnog dokumenta, nego zato što je popratna dokumentacija koju je dostavio podnositelj pritužbe bila nepotpuna. Ombudsmanica zapravo smatra da interno kašnjenje u prosljeđivanju popratnog dokumenta uopće nije utjecalo na registraciju bankovnih informacija i da se rješavao stvarni razlog zbog kojeg je registracija blokirana. Ombudsman nadalje napominje da je registracija bankovnih informacija bila blokirana zbog toga što u bankovnom izvodu nije naveden naziv računa. Kako je objašnjeno u e-poruci Komisije od 16. prosinca 2007., pečat i potpis predstavnika banke mogli bi se zamijeniti preslikom bankovnog izvatka, ali „u ovom se dokumentu moraju navesti sve informacije koje se zahtijevaju u obrascu za financijsku identifikaciju”, odnosno informacije navedene pod točkama od (a) do (f) u točki 10. Ombudsman smatra da je taj pristup u potpunosti razuman. Pečat i potpis predstavnika banke jamče da su podaci na obrascu za financijsku identifikaciju točni. Kako bi se zajamčila točnost tih informacija s pomoću bankovnog izvoda, predmetni bankovni izvadak mora sadržavati sve informacije na tom obrascu. Ombudsmanica napominje da u bankovnom izvatku koji je podnio podnositelj pritužbe nije naveden naziv računa. Stoga je bilo razumno da Komisija stupi u kontakt sa suprugom podnositelja pritužbe (koja je bila osoba za kontakt navedena u obrascu za financijsku identifikaciju) kako bi se to pitanje razjasnilo. Ombudsman stoga ne smatra da je Komisija podnijela neopravdane zahtjeve za dodatne informacije.

17. Na temelju prethodno navedenog ombudsmanica ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.

18. Međutim, Ombudsmanica smatra da bi obrazac za financijsku identifikaciju mogao pružiti jasnije informacije o zahtjevima bankovnog izvatka. Trenutačno se u bilješci 3. u obrascu za financijsku identifikaciju navodi da je „poželjno priložiti presliku nedavnog bankovnog izvatka, u kojem slučaju pečat banke i potpis predstavnika banke nisu potrebni.” Ombudsman predlaže dodavanje informacija na sljedeći način: „Imajte na umu da se u bankovnom izvatku moraju navesti sve prethodno navedene informacije u rubrikama „AKONT NAME” i „BANK”. Ombudsman će stoga iznijeti dodatnu primjedbu u tom pogledu.

B. Tvrdnja da je Komisija nepotrebno odgodila postupak povrata

19. Prema navodima podnositelja pritužbe, povrat je izvršen tek nakon desetak komunikacija (telefonom i e-poštom), dva mjeseca nakon intervjua i mjesec dana nakon njegove prve istrage o tom pitanju. Međutim, čak i tada primljeni povrat troškova obuhvaćao je samo dio putovanja. Porukom elektroničke pošte od 28. siječnja 2008. Komisija je objasnila da

„Možda ste na ispunjenom obrascu primijetili da ste morali dostaviti originale karata (ili kopije karata koje ste morali upotrijebiti za povratno putovanje). Nismo našli u vašoj datoteci kopiju karte Sterpenich-Luxembourg koju sada tvrdite. Nadam se da ćete razumjeti da možemo nadoknaditi putne troškove samo ako dobijemo opravdane dokumente. Pošaljite nam originalnu kartu Sterpenich-Luxembourg koju ste koristili i dobit ćete dodatnu uplatu od 5,80 EUR."

20. Porukom elektroničke pošte od 29. siječnja 2008. podnositelj pritužbe objasnio je da su ga okolnosti prisilile da kupi kartu od Sterpenicha do Luksemburga dok je bio u vlaku od Bruxellesa do Njemačke nakon razgovora. U toj je fazi već podnio zahtjev za povrat i popratnu dokumentaciju. Svojoj poruci elektroničke pošte priložio je primjerak predmetne karte te je 29. travnja 2008. Komisiji dostavio njezin izvornik.

21. Komisija je u svojem mišljenju prepoznala da je naišla na određene tehničke probleme u obradi zahtjeva za dodatnu nadoknadu. Međutim, Komisija je otad poboljšala svoje postupke. Osim toga, povrat predmetne karte za vlak zapravo je izvršen nakon pritužbe Komisiji i ranije pritužbe Ombudsmanu.

22. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da je Komisija, prema njegovu mišljenju, priznala da je kašnjenje od više od jednog i pol mjeseca u postupku nadoknade posljedica njezina unutarnjeg propusta da proslijedi bankovni izvadak. Međutim, budući da je Komisija objasnila da je poduzela korake za rješavanje tog konkretnog problema, podnositelj pritužbe bio je zadovoljan ishodom. Međutim, prema mišljenju podnositelja pritužbe, Komisija nije pružila nikakvo objašnjenje o tome zašto je, nakon što je primila presliku njegove povratne karte za dio putovanja (prvo elektroničkom poštom od 29. siječnja 2008., a zatim poštom 5. svibnja 2008.), povrat bio odgođen do 5. rujna 2008.

Procjena Europskog ombudsmana

23. Ombudsmanica napominje da je podnositelj pritužbe zadovoljan mjerama koje je Komisija poduzela kako bi se izbjegla kašnjenja do kojih je došlo prije nego što je prvi dio nadoknade isplaćen u siječnju 2008. Ombudsman stoga ne smatra da postoji osnova za daljnje istrage tog aspekta ove tvrdnje.

24. Međutim, podnositelj pritužbe tvrdi da je došlo do kašnjenja u njegovu povratu za kartu Sterpenich-Luxembourg. Ombudsmanica napominje da je taj drugi dio naknade putnih troškova podnositelja pritužbe riješen pojednostavnjenim postupkom u predmetu 2000/2008/TN, koji je podnositelj pritužbe podnio 14. srpnja 2008. U tom su se postupku službe Ombudsmana telefonski obratile službama Komisije u srpnju 2008. kako bi dobile puni povrat troškova za podnositelja pritužbe. Budući da je Komisija naposljetku obavijestila Ombudsmana da je potpuna nadoknada izvršena 5. rujna 2008., Ombudsman je zaključio predmet 16. listopada 2008. Međutim, u ovoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio je da je u predmetu 2000/2008/TN samo riješen propust da mu se u potpunosti nadoknadi, a ne činjenica da je došlo do kašnjenja u njegovu povratu.

25. Ombudsmanica napominje da nije sporno da je podnositelj pritužbe 29. siječnja 2008. elektroničkom poštom poslao Komisiji presliku karte za vlak iz Sterpenich-Luxembourga i da je originalna karta poslana 29. travnja 2008. Međutim, čini se da je odluka o povratu tog dijela putnih troškova donesena tek 19. kolovoza 2008. Čak i ako je odlukom od 19. kolovoza 2008. obuhvaćen i sporni zahtjev podnositelja pritužbe za dnevnicu (koja nije dio ove istrage), Ombudsmanica smatra da se, s obzirom na vrijeme koje je Komisiji bilo potrebno za rješavanje tog dijela nadoknade, mora smatrati da je sam postupak nadoknade nepotrebno kasnio. To je slučaj nepravilnosti u postupanju i Ombudsman će iznijeti kritičnu primjedbu.

C. Tvrdnja da je Komisija dostavila proturječne informacije

26. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je elektroničkom poštom od 26. prosinca 2007. obaviješten da su njegovi „osobni i financijski podaci zabilježeni 11. prosinca”, dok je u elektroničkoj poruci od 28. siječnja 2008. Komisija navela da je „primila [njegov] zahtjev za povrat troškova 4. prosinca 2007.”.

27. Komisija je u svojem mišljenju tvrdila da se predmetna tvrdnja temelji na pogrešnom shvaćanju. Jedan je dužnosnik potvrdio da su osobni i financijski podaci podnositelja pritužbe zabilježeni 11. prosinca 2007., dok je drugi dužnosnik izjavio da je „primio vaš zahtjev za povrat troškova 4. prosinca 2007.”. Prema Komisijinu mišljenju, uobičajeno je da prođe nekoliko dana između primitka spisa o povratu i bilježenja informacija sadržanih u tom spisu u bazu podataka.

28. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima prihvatio objašnjenje Komisije. Međutim, istaknuo je da je čak i sama Komisija pomiješala ta dva izraza u drugom dijelu svojeg mišljenja.

Procjena Europskog ombudsmana

29. Ombudsmanica smatra da je objašnjenje Komisije razumno, kao što primjećuje i podnositelj pritužbe. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu tog aspekta pritužbe.

D. Tvrdnja da Komisija nije odgovorila na njegovu pritužbu u zadanim rokovima.

30. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je 29. travnja 2008. Komisiji podnio službenu pritužbu u pogledu problema s povratom putnih troškova. Međutim, Komisija nije odgovorila u roku od dva mjeseca utvrđenom u njezinu Kodeksu dobrog administrativnog postupanja.

31. Komisija se u svojem mišljenju ispričala zbog kašnjenja u odgovoru na pritužbu. Međutim, podnositelj pritužbe istodobno je podnio niz pritužbi na različitim razinama Komisije, što je potaknulo nadležne službe da pripreme svoje odgovore i otežalo vođenje jasnog pregleda napretka svakog od tih odgovora.

32. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima tvrdio da je Komisijino objašnjenje da je istodobno podnio pritužbe netočno. Njegove su pritužbe strogo slijedile hijerarhiju Komisije te je pritužbu podnio na višu razinu tek nakon što je iscrpio sve mogućnosti za postizanje zadovoljavajućeg rješenja na nižoj razini.

Procjena Europskog ombudsmana

33. Ombudsmanica napominje da Komisija priznaje da nije poštovala rok za odgovor na pritužbe utvrđen u njezinu Kodeksu dobrog administrativnog postupanja. Međutim, tvrdi da je kašnjenje uzrokovano činjenicom da je podnositelj pritužbe podnio nekoliko istodobnih pritužbi na različitim razinama Komisije. Na temelju informacija i dokaza dostavljenih Europskom ombudsmanu, čini se da argument Komisije u tom pogledu nije točan. Stoga ne postoji izgovor za kašnjenje, što predstavlja nepravilnost u postupanju. Ombudsmanica će u tom pogledu iznijeti kritičnu primjedbu.

E. Tvrdnja podnositelja pritužbe

34. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala poduzeti mjere kako bi poboljšala razumijevanje svojih zaposlenika o njezinim pravnim zahtjevima, kao i njihovo poštovanje Kodeksa dobrog administrativnog postupanja. To bi se moglo učiniti, na primjer, pružanjem redovitih pojašnjenja i/ili obrazovanja svojim zaposlenicima te razvojem i puštanjem u rad niza mjera za sprečavanje ponavljanja problema na koje se žali.

Procjena Europskog ombudsmana

35. Na temelju zaključaka iz dijela A ove odluke ombudsmanica nije pronašla nijedan element koji bi upućivao na to da zaposlenici Komisije ne razumiju „pravne zahtjeve” koje treba primijeniti. Kad je riječ o navodnim kašnjenjima, podnositelj pritužbe zadovoljan je mjerama koje je Komisija poduzela u jednom pogledu. Kad je riječ o kašnjenjima koja su dovela do izdavanja kritičkih primjedbi, Ombudsmanica nije pronašla dokaze koji bi upućivali na to da su one dio sustavnijeg problema. Ombudsman stoga ne smatra da postoji osnova za daljnje istrage pritužbe.

F. Zaključci

Na temelju svojih istraga u vezi s tom pritužbom Ombudsman je zaključuje sljedećim zaključcima:

Nije bilo slučajeva nepravilnosti u postupanju u vezi sa zahtjevima Komisije za dodatne informacije (navod br. 1) i informacijama koje je dostavila o primitku zahtjeva za povrat i evidentiranju osobnih i financijskih podataka podnositelja pritužbe (navod br. 3).

Nema razloga za daljnje istrage navodnog kašnjenja Komisije u pružanju prvog dijela nadoknade (prvi dio tvrdnje 2) i tvrdnje podnositelja pritužbe.

Međutim, u pogledu drugog dijela drugog prigovora i četvrtog prigovora Ombudsman iznosi sljedeće kritike.

Porukom elektroničke pošte od 29. siječnja 2008. podnositelj pritužbe poslao je Komisiji presliku karte za vlak za putovanje Sterpenich-Luxembourg. Originalna karta poslana je Komisiji 29. travnja 2008. Međutim, čini se da je odluka o povratu tog dijela putnih troškova donesena tek 19. kolovoza 2008. Čak i ako je odlukom od 19. kolovoza 2008. obuhvaćen i sporni zahtjev podnositelja pritužbe za dnevnicu (koja nije dio ove istrage), Ombudsmanica smatra da se, s obzirom na vrijeme koje je Komisiji bilo potrebno za rješavanje tog dijela nadoknade, mora smatrati da je sam postupak nadoknade nepotrebno kasnio. To je primjer nepravilnosti u postupanju.

Komisija potvrđuje da nije poštovala rok za odgovor na pritužbe utvrđen u njezinu Kodeksu dobrog administrativnog postupanja. Međutim, tvrdi da je kašnjenje uzrokovano činjenicom da je podnositelj pritužbe podnio nekoliko istodobnih pritužbi na različitim razinama Komisije. Na temelju informacija i dokaza dostavljenih Europskom ombudsmanu, čini se da argument Komisije u tom pogledu nije točan. Stoga ne postoji izgovor za kašnjenje, što predstavlja nepravilnost u postupanju.

S obzirom na to da se ovdje utvrđeni slučajevi nepravilnosti u postupanju odnose na određene događaje u prošlosti, nije primjereno postići prijateljsko rješenje tog pitanja.

Podnositelj pritužbe i Komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

DRUGO PODRUČJE

Ombudsmanica smatra da bi obrazac za financijsku identifikaciju mogao pružiti jasnije informacije o zahtjevima za bankovni izvadak. Trenutačno se u bilješci 3. u obrascu za financijsku identifikaciju navodi da je „poželjno priložiti presliku nedavnog bankovnog izvatka, u kojem slučaju pečat banke i potpis predstavnika banke nisu potrebni.” Ombudsman predlaže dodavanje informacija na sljedeći način: „Imajte na umu da se u bankovnom izvatku moraju navesti sve prethodno navedene informacije u rubrici „AKONSKI NAZIV” i „BANK”.”

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

Sastavljeno u Strasbourgu 9. rujna 2009.

---

[1] SL 2002., L 357, str. 1.

[2] Na francuskom, to je poznato kao relevé d'identité bancaire ili RIB.