Strasbourg, 10. srpnja 2008.

Poštovani gospodine L.,

Dana 24. srpnja 2007. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s izvršenjem presude Suda Europskih zajednica u predmetu C-494/01.

Pritužbu sam 4. listopada 2007. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 22. siječnja 2008., a ja sam Vam ga proslijedio s pozivom na očitovanje koji ste dostavili 12. veljače 2008.

Dana 1. prosinca 2007., 15. veljače 2008. i 13. svibnja 2008. poslali ste dodatne informacije o svojoj pritužbi.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice ukratko sljedeće:

Podnositelj pritužbe, irski državljanin, podnio je Europskoj komisiji pritužbu zbog povrede u vezi s navodno nezakonitim odlagalištem u zaštićenom području u Irskoj (referentna oznaka 2000/4145). Komisija je pokrenula postupak zbog povrede protiv Irske zbog nepravilne provedbe Direktive Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (1) ("Direktiva 75/442"), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 91/156/EEZ od 18. ožujka 1991. o izmjeni Direktive 75/442/EEZ o otpadu (2). Pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede jedna je od mnogih koju je Komisija zaprimila i koja je bila dio sudskog postupka pred Sudom Europske unije („Sud”). Sud Europske unije donio je 26. travnja 2005. presudu u predmetu C-494/01 u kojoj je u biti utvrdio da Irska nije ispunila svoje obveze na temelju prava Zajednice (3).

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe naveo je da je u kontaktu s Komisijom od 1997., otkad je obaviješten o problemu povezanom s nezakonitim odlagalištem. Međutim, nakon donošenja presude Suda EU-a imao je poteškoća s dobivanjem informacija od Komisije o načinu na koji je predložila izvršenje presude, a situacija se s vremenom pogoršavala. U prilog toj tvrdnji podnositelj pritužbe dostavio je preslike poruke elektroničke pošte koju je poslao Komisiji 19. travnja 2007., u kojoj je naveo da je dva puta poslao poruke elektroničke pošte Komisiji (27. studenoga 2006. i 5. veljače 2007.), ali još nije primio odgovor. Također je priložio Komisijin odgovor na tu poruku elektroničke pošte, koji je očito dostavljen nakon što je treći put pisao, odnosno 19. travnja 2007. Prema podnositelju pritužbe, Komisija nije bila proaktivna i činilo se da je bila zadovoljna samo time što je pobijedila u predmetu. Osim toga, tvrdio je da je nezakonito odlagalište ostalo na zaštićenom području, odnosno u Greenoreu, okrugu Louth (Irska). Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi ga trebalo odmah ukloniti i da bi trebalo provesti obnovu zahvaćenog okoliša.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe iznio je sljedeće navode:

1. Komisija nije pravodobno poduzela odgovarajuće mjere kako bi osigurala izvršenje presude Suda Europske unije u predmetu C-494/01 (Komisija protiv Irske).
2. Komisija ga kao podnositelja pritužbe nije na odgovarajući način obavijestila o razvoju događaja u vezi s predmetom.

Podnositelj pritužbe tvrdio je sljedeće:

1. Komisija bi trebala odmah izvršiti presudu Suda Europske unije.
2. Komisija bi ga trebala u potpunosti i redovito obavješćivati o razvoju događaja u vezi s tim predmetom.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Mišljenje Komisije može se sažeti kako slijedi:

U pogledu izvršenja presude Suda Europske unije u predmetu C-494/01:

Komisija je objasnila da je njezina praksa nakon presude Suda Europske unije uputiti dopis dotičnim državama članicama u kojem od njih traži da dostave pojedinosti o svojim mjerama usklađivanja. Komisija zatim ispituje predmetne mjere kako bi utvrdila jesu li zadovoljavajuće. Prema potrebi, Komisija koristi svoje ovlasti na temelju članka 228. Ugovora o EZ-u kako bi osporila dilatirajuću ili nepotpunu usklađenost.

Što se tiče ovog predmeta, Komisija je istaknula da presuda Suda Europske unije u predmetu C-494/01 nije bila ograničena samo na odlagalište u Greenoreu. Riječ je o vrlo širokoj i širokoj presudi u kojoj se upućuje na nekoliko odredbi Direktive 75/442 i na nekoliko posebnih područja, kao i na opći pristup irskih tijela. Stoga je Komisija morala ispitati opsežan materijal koji su dostavila irska tijela, uključujući mjere opće prirode i mjere relevantne za određena područja. Nadalje, u slučaju određenih posebnih lokacija, kao što je ona o kojoj je riječ, Komisija je smatrala primjerenim obaviti posjete. Posjet Greenoreu održan je 11. srpnja 2006. Podnositelj pritužbe obaviješten je i bio je prisutan tijekom posjeta lokaciji. Irska tijela navela su da zainteresirano društvo također želi imati priliku objasniti svoje stajalište, ali zbog nesporazuma nije moglo biti prisutno tijekom posjeta lokaciji. Stoga je društvo 3. listopada 2006., zajedno s irskim tijelima, predstavilo Komisiji. Nakon te prezentacije uslijedila je daljnja korespondencija između Komisije i irskih tijela.

Nakon što je pregledala sve relevantne materijale koje su dostavila irska tijela, uključujući one koji se odnose na Greenore, Komisija je 29. lipnja 2007. uputila službenu opomenu Irskoj u skladu s člankom 228. Ugovora o EZ-u. Komisija je zauzela stajalište da se čini da Irska nije poduzela dostatne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda Europske unije. Ova službena opomena odnosila se, među ostalim, na odlagalište otpada u Greenoreu. Komisija je od irskih tijela zatražila da odgovore u roku od dva mjeseca. Irska je zatražila i dobila je dvomjesečno produljenje za svoj odgovor. Odgovor irskih tijela dostavljen je 19. studenoga 2007. i Komisija ga trenutačno ispituje.

Na temelju prethodno navedenog Komisija nije prihvatila da joj je predugo trebalo da izvrši odluku Suda Europske unije u predmetu C-494/01.

Kad je riječ o komunikaciji s podnositeljem pritužbe:

Komisija je 3. svibnja 2005. podnositelju pritužbe poslala dopis i obavijestila ga o predmetnoj presudi Suda Europske unije. Nakon toga Komisija je također obavijestila podnositelja pritužbe o terenskom posjetu i njezini su se dužnosnici sastali s njim u Irskoj kada je posjet obavljen 11. srpnja 2006. Komisija stoga nije prihvatila optužbu da nije obavješćivala podnositelja pritužbe o razvoju događaja tijekom tog razdoblja. Međutim, Komisija je prihvatila da podnositelj pritužbe tijekom 2007. nije bio u potpunosti ažuriran u pogledu razvoja događaja u vezi s predmetom. Komisija se nadala da će irska tijela odgovoriti na službenu opomenu prije daljnje komunikacije s podnositeljem pritužbe. Međutim, s obzirom na to da odgovor nije stigao do očekivanog roka 29. listopada 2007., Komisija je 7. studenoga 2007. podnositelju pritužbe poslala dopis kako bi ga izvijestila o poduzetim koracima. U tom je dopisu podnositelj pritužbe obaviješten da su irska tijela tvrdila da ne bi bilo primjereno ukloniti sav materijal za ispunu i ponovno uspostaviti izvorni obalni profil jer bi se time područje izložilo eroziji. Nadalje, ispuna je sada bila dio funkcionalnog područja luke, što je bilo važno za sigurnost i zaštitu luke. Irska nadležna tijela stoga su prihvatila da bi trebalo osigurati „prijebojne mjere” i navela niz opcija koje su bile u postupku ispitivanja. U službenoj opomeni Komisija je istaknula da „još nisu potvrđene odgovarajuće kompenzacijske mjere u vezi s taloženjem u Greenore Pointu”.

Podnositelj pritužbe odgovorio je 1. prosinca 2007. na dopis Komisije od 7. studenoga 2007. Komentirao je argumente koje su dostavila irska tijela o tome zašto bi bilo neprimjereno ukloniti nezakonito odlagalište. U biti se nije složio s obrazloženjem te ideje i izrazio je razočaranje zbog toga što Komisija razmatra prihvaćanje pristupa koji su predvidjela irska tijela. Naveo je da su planovi predmetnog poduzeća bili popuniti više hektara obale u Greenoreu kako bi se izgradila druga luka. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da je na dan Komisijina posjeta lokaciji naveo da se damping i dalje provodi. Nadalje je tvrdio da dugi niz godina nitko nije odgovarao za razvoj nezakonitog odlagališta u tom ekološki osjetljivom i zaštićenom području. Podnositelj pritužbe stoga je podnio žalbu Komisiji kako bi se osiguralo uklanjanje odlagališta i propisno obnavljanje zahvaćenog okoliša. Podnositelj pritužbe naposljetku je zatražio da mu se prije konačne odluke Komisije o tom pitanju omogući da se sastane s njezinim dužnosnicima u Bruxellesu. Također je priložio dopis od 27. studenoga 2006. koji je poslao većem broju zainteresiranih osoba u vezi s predmetom svoje pritužbe.

Komisija je 17. prosinca 2007. obavijestila podnositelja pritužbe da će se daljnji podnesci koje je dostavio 1. prosinca 2007. ispitati i uzeti u obzir pri rješavanju predmeta koji je u tijeku.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima, koja su dostavljena 12. veljače 2008., podnositelj pritužbe naveo je da je nezakonito taloženje materijala započelo 14. siječnja 2008. na odlagalištu Greenore. Podnositelj pritužbe istaknuo je da je Komisiji pisao 16., 18. i 21. siječnja 2008., ali nije primio potvrdu o primitku. Napomenuo je da, iako mu je posljednji dopis Komisije bio od 17. prosinca 2007. i objavljen 20. prosinca 2007., on ga je primio gotovo mjesec dana kasnije, odnosno 14. siječnja 2008. Također je napomenuo da je iznio te primjedbe u prilog svojoj tvrdnji i tvrdio da je protok informacija s Komisijom bio težak.

Kad je riječ o meritumu njegove pritužbe, podnositelj pritužbe tvrdio je da je presuda u predmetu C-494/01 vrlo jasna u pogledu društva Greenore. Nadalje je napomenuo da bi 25. travnja 2008. prošle tri godine otkad je Sud Europske unije donio svoju odluku. Tijekom tog razdoblja Komisija je produljila rokove i promatrala njihov istek. Sada je na Komisiji da provede presudu. Vlasnici odlagališta trebali bi ga ukloniti i obnoviti stanište koje su uništili. Podnositelj pritužbe zaključio je da je ovaj predmet jedan od prvih podnesenih Sudu Europske unije i da je stoga presedan za buduće slične situacije. Napomenuo je da je važno da građanin EU-a osigura da ne mora provesti 18 godina "jureći repove na pitanja okoliša".

Zajedno sa svojim očitovanjima, podnositelj pritužbe dostavio je (a) dokument u kojem se navodi razvoj predmeta na nacionalnoj razini između 1990. i 2000., koji je navodno također poslao Komisiji prilikom podnošenja svoje pritužbe zbog povrede 2000., (b) dokument u kojem se navode mjere poduzete od 1990. do kolovoza 2001. i (c) preslike poruka elektroničke pošte koje je poslao Komisiji 16. i 21. siječnja 2008. U tim e-porukama podnositelj pritužbe pitao je je li Komisija bila upoznata s radovima koji su se odvijali na lokaciji. Podnositelj pritužbe zatražio je i potvrdu o primitku.

Podnositelj pritužbe je 15. veljače 2008. Ombudsmanu kopirao poruku elektroničke pošte koju je uputio Komisiji i u kojoj ju je obavijestio da se neovlašteni radovi nastavljaju na području zaštićenom za okoliš te je pitao je li Komisija sankcionirala nezakonito odlagalište. Nadalje je napomenuo da nije primio odgovore na svoje e-poruke poslane u siječnju 2008.

Podnositelj pritužbe obavijestio je 13. svibnja 2008. Ombudsmana da je pitao Komisiju zašto njegove poruke e-pošte ostaju neodgovorene i da ga je obavijestio da je adresa e-pošte koju je koristio obustavljena „prošle godine”. Prema podnositelju pritužbe, to je zasigurno bio nezadovoljavajući odgovor europske institucije. Nadalje je napomenuo da na meritorno pitanje nije odgovoreno s obzirom na to da je nezakonito odlagalište ostalo u zaštićenom području i da nitko još nije odgovarao za njegovo stvaranje. Podnositelj pritužbe dodao je da na e-poruku koju je uputio Komisiji 18. ožujka 2008. i dalje nije odgovoreno. U toj poruci e-pošte podnositelj pritužbe pitao je smatra li Komisija da je Irska postupila u skladu s presudom Suda Europske unije u pogledu lokacije u Greenoreu.

ODLUKA

1 U pogledu prve tvrdnje podnositelja pritužbe i povezane prve tvrdnje

1.1 Podnositelj pritužbe, irski državljanin, žalio se Europskoj komisiji u vezi s navodno nezakonitim odlagalištem otpada u zaštićenom području u Greenoreu, okrug Louth (Irska). Komisija je pokrenula postupak zbog povrede protiv Irske pred Sudom Europske unije („Sud”), koji se također odnosio na lokaciju na koju je uputila pritužba podnositelja pritužbe zbog povrede. Sud je 26. travnja 2005. utvrdio da je Irska doista povrijedila obveze koje ima na temelju prava Zajednice (predmet C-494/01). U svojoj korespondenciji s Komisijom podnositelj pritužbe istaknuo je da je nezakonito odlagalište ostalo u zaštićenom području u Greenoreu. Podnositelj pritužbe stoga je tvrdio da Komisija nije pravodobno poduzela odgovarajuće mjere kako bi osigurala izvršenje presude te je tvrdio da bi je ona trebala odmah izvršiti.

1.2 Komisija je u svojem mišljenju istaknula da presuda Suda Europske unije u ovom predmetu nije ograničena samo na odlagalište otpada u Greenoreu. Riječ je o vrlo širokoj i širokoj presudi koja se odnosi na nekoliko posebnih područja i opći pristup irskih tijela. Stoga je Komisija morala ispitati opsežan materijal o mjerama općeg karaktera i o mjerama relevantnima za određena područja. Osim toga, u slučaju određenih lokacija, kao što je ona o kojoj je riječ, Komisija je odlučila provesti terenske posjete. Posjet Greenoreu održan je 11. srpnja 2006. u prisutnosti podnositelja pritužbe. Međutim, zbog nesporazuma zainteresirano društvo nije moglo biti prisutno tijekom posjeta lokaciji. Komisija se stoga 3. listopada 2006. u Bruxellesu sastala sa svojim predstavnicima i predstavnicima irskih tijela. Nakon tih događaja Komisija i irska tijela razmijenili su daljnju korespondenciju o tom pitanju. Nakon što je pregledala sve relevantne materijale koje su dostavila irska tijela, uključujući one koji se odnose na Greenore, Komisija je 29. lipnja 2007. uputila službenu opomenu Irskoj u skladu s člankom 228. Ugovora o EZ-u. Komisija je smatrala da se čini da Irska nije poduzela dostatne mjere kako bi postupila u skladu s presudom. Službena opomena Komisije odnosila se, među ostalim, na odlagalište otpada u Greenoreu. Odgovor irskih nadležnih tijela na službenu opomenu Komisije dostavljen je 19. studenoga 2007., a Komisija je bila u postupku ispitivanja stajališta Irske, zajedno s dodatnim elementima koje je podnositelj pritužbe dostavio 1. prosinca 2007.

1.3 Tužitelj je u svojim očitovanjima zadržao svoju pritužbu. Tvrdio je da je presuda u predmetu C-494/01 vrlo jasna u pogledu Greenorea. Nadalje je napomenuo da bi 25. travnja 2008. prošle tri godine otkad je Sud Europske unije donio svoju odluku. Tijekom tog razdoblja Komisija je produljila rokove i promatrala njihov istek. Sada je na Komisiji da provede presudu.

1.4 Ombudsmanica napominje da su protekle dvije godine i dva mjeseca između datuma objave presude Suda Europske unije (26. travnja 2005.) i službene opomene koju je Komisija poslala irskim vlastima (29. lipnja 2007.). Ovo je vrlo dugo vremensko razdoblje. Međutim, Ombudsman također napominje da je pritužba podnositelja pritužbe bila jedna od 12 pritužbi zbog povrede koje je Komisija prihvatila i čiju je bit Sud Europske unije razmotrio u svojoj presudi u predmetu C-494/01 .. Komisija je istaknula da je zbog širokog i širokog opsega presude morala analizirati veliku količinu materijala u pogledu određenih područja i u pogledu općeg pristupa koji su primijenila irska tijela. Ombudsmanica nadalje napominje da je Komisija također odlučila posjetiti određene lokacije te da je sudjelovala u daljnjim sastancima i naknadnoj korespondenciji s irskim tijelima. S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da se vrijeme koje je Komisiji potrebno za izdavanje službene opomene u ovom predmetu ne čini nerazumnim.

1.5 Što se tiče primjedbi podnositelja pritužbe da je nezakonito odlagalište ostalo u zaštićenom području 2008. i da se čini da Komisija nije poduzela mjere u tom pogledu, Ombudsmanica napominje da se čini da je Komisijino ispitivanje odgovora irskih tijela na njezinu službenu opomenu u tijeku. Treba napomenuti da je taj odgovor dostavljen Komisiji tek 19. studenoga 2007. Ombudsman nadalje napominje da je Komisija obavijestila podnositelja pritužbe da će se ispitati dodatni materijali koje je dostavio 1. prosinca 2007. Ombudsman također napominje da je podnositelj pritužbe u svojim e-porukama poslanim Komisiji 2008. nadalje tvrdio da se neovlašteno odlaganje materijala i dalje odvija na nezakonitom odlagalištu. Ombudsman vjeruje da će Komisija uzeti u obzir i te podneske koje je dostavio podnositelj pritužbe pri rješavanju predmeta.

1.6 Ombudsman stoga ne nalazi nijedan slučaj nepravilnosti u postupanju u vezi s prvim navodima podnositelja pritužbe. Stoga se povezana tvrdnja podnositelja pritužbe ne može potkrijepiti.

1.7 Podnositelj pritužbe i dalje može podnijeti novu pritužbu Ombudsmanu u slučaju da Komisija ne nastavi s ispitivanjem u razumnom roku ili u slučaju da podnositelj pritužbe smatra da rezultat tog ispitivanja nije zadovoljavajući.

2 Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe i povezanoj drugoj tvrdnji

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga Komisija, nakon presude Suda Europske unije u predmetu C-494/01, nije na odgovarajući način obavijestila o razvoju događaja u vezi s predmetom. Tvrdio je da bi ga Komisija trebala redovito u potpunosti obavješćivati o razvoju događaja u vezi s tim pitanjem. Podnositelj pritužbe u tom je kontekstu tvrdio da je imao poteškoća s dobivanjem informacija od Komisije o izvršenju prethodno navedene presude i da se situacija s vremenom pogoršavala.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da je 3. svibnja 2005. poslala dopis podnositelju pritužbe i obavijestila ga o predmetnoj presudi Suda Europske unije. Nakon toga Komisija je podnositelja pritužbe obavijestila i o terenskom posjetu, a njezini su se dužnosnici sastali s njim u Irskoj tijekom posjeta Greenoreu. Komisija stoga nije prihvatila optužbu da nije obavijestila podnositelja pritužbe o razvoju događaja tijekom tog razdoblja. Međutim, Komisija je prihvatila da tijekom 2007. podnositelj pritužbe nije bio u potpunosti ažuriran u pogledu razvoja predmeta. Komisija se nadala da će irska tijela odgovoriti na službenu opomenu prije daljnje komunikacije s podnositeljem pritužbe. Međutim, s obzirom na to da odgovor nije stigao do očekivanog roka 29. listopada 2007., Komisija je 7. studenoga 2007. pisala podnositelju pritužbe i ažurirala ga u pogledu koraka koje je poduzela u vezi s područjem u Greenoreu.

2.3 U svojim očitovanjima i dodatnim materijalima dostavljenima 15. veljače 2008. i 13. svibnja 2008. podnositelj pritužbe obavijestio je Ombudsmana da je u siječnju, veljači i ožujku 2008. Komisiji poslao dodatne elektroničke poruke u kojima je skrenuo pozornost na nastavak korištenja odlagališta u Greenoreu. Prema podnositelju pritužbe, ti e-mailovi ostali su bez odgovora, jer je e-mail adresa koju je koristio prekinuta "negdje prošle godine". Podnositelj pritužbe tvrdio je da je to nezadovoljavajući odgovor europske institucije.

2.4 Ombudsmanica napominje da je Komisija prihvatila da podnositelja pritužbe nije u potpunosti obavještavala o događajima koji su se dogodili 2007. godine. Međutim, čini se da su tijekom ove istrage relevantne informacije dostavljene u dopisu Komisije podnositelju pritužbe od 7. studenoga 2007. i u mišljenju Komisije o pritužbi od 22. siječnja 2008. Ombudsman stoga smatra da ne postoje razlozi za daljnje istrage u pogledu druge tvrdnje podnositelja pritužbe u mjeri u kojoj se ona odnosila na informacije o stanju postupka u tom trenutku.

2.5 Što se tiče podneska podnositelja pritužbe da su određene poruke e-pošte koje je poslao Komisiji 2008. ostale bez odgovora, s obzirom na to da se činilo da je Komisija promijenila svoju adresu e-pošte, Ombudsman napominje da nije sasvim jasno je li podnositelj pritužbe stoga želio iznijeti novu tvrdnju. Prema mišljenju Ombudsmana, čini se da su te primjedbe iznesene samo kako bi se prikazalo ono što je podnositelj pritužbe smatrao kontinuiranim propustom Komisije da ga na odgovarajući način obavještava o tom pitanju. U svakom slučaju, podnositelj pritužbe Ombudsmanu nije dostavio sve dokaze koji bi mu bili potrebni za ispitivanje relevantnih pitanja, osobito presliku poruke elektroničke pošte u kojoj je Komisija, čini se, obavijestila podnositelja pritužbe da adresa elektroničke pošte koju je upotrijebio više nije valjana. U tim okolnostima Ombudsman ne može ocijeniti predstavljaju li činjenice na koje se podnositelj pritužbe pozvao u svojim očitovanjima i daljnjim dopisima slučaj nepravilnosti u postupanju. Međutim, podnositelj pritužbe može obnoviti taj aspekt svoje pritužbe nakon što dostavi sve relevantne popratne dokaze.

2.6 Što se tiče tvrdnje podnositelja pritužbe da bi ga Komisija trebala redovito u potpunosti obavješćivati o razvoju događaja u vezi s ovim predmetom, Ombudsmanica napominje da Komisija u svojem mišljenju nije iznijela nikakve posebne primjedbe u vezi s tim dijelom pritužbe. Međutim, treba uzeti u obzir činjenicu da je u odjeljku 7. Komunikacije Komisije o odnosima s podnositeljem pritužbe u vezi s povredama prava Zajednice (4) predviđeno da će "službe Komisije kontaktirati podnositelje pritužbe i obavijestiti ih u pisanom obliku, nakon svake odluke Komisije (službena obavijest, obrazloženo mišljenje, upućivanje Sudu ili zaključenje predmeta), o koracima poduzetima kao odgovor na njihovu pritužbu". Komisija je stoga u svakom slučaju obvezna obavijestiti podnositelja pritužbe nakon što odluči izdati obrazloženo mišljenje ili zaključiti predmet. Ništa ne upućuje na to da Komisija možda neće ispuniti tu obvezu. U tim okolnostima Ombudsman smatra da nema potrebe za daljnjim istragama drugog zahtjeva podnositelja pritužbe.

Zaključak

Na temelju istraga Ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije u pogledu prve tvrdnje podnositelja pritužbe i njegove povezane prve tvrdnje. Kad je riječ o drugoj tvrdnji podnositelja pritužbe i njegovoj drugoj tvrdnji, Ombudsman smatra da daljnje istrage nisu opravdane.

Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 1975., L 194, str. 39.

(2) SL 1991., L 78, str. 32.

(3) U svojoj presudi u predmetu C-494/01 Sud Europske unije izjavio je da „Irska nije ispunila svoje obveze iz tih odredaba jer nije poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala pravilnu provedbu odredaba članaka 4., 5., 8., 9., 10., 12., 13. i 14. Direktive Vijeća 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 91/156/EEZ od 18. ožujka 1991.”.

(4) COM(2002) 141 final.