Strasbourg, 25. lipnja 2007.

Poštovani gospodine W.,

Ron Jansen podnio je 31. ožujka 2006. pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u ime društva Ferro Footwear B.V („podnositelj pritužbe”).

Pritužba se odnosila na postupak koji je doveo do donošenja privremenih antidampinških mjera na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Kine i Vijetnama (Uredba (EZ) br. 553/2006 od 23. ožujka 2006. o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama ), koju je Komisija pokrenula 5. srpnja 2005. (Obavijest objavljena u SL 2005., C 166, str. 6.).

Podnositelj pritužbe 7. travnja 2007. dopunio je svoju pritužbu novim informacijama.

Pritužbu sam 10. svibnja 2006. proslijedio Komisiji.

Dana 9. kolovoza 2006. g. Ron Jansen obavijestio me je da je odvjetnik koji se bavi predmetom promijenjen i da sada zastupate podnositelja pritužbe.

Komisija je 26. rujna 2006. poslala mišljenje o pritužbi, koje sam Vam proslijedila s pozivom na očitovanje.

Dana 29. studenoga 2006. poslali ste mi svoja zapažanja.

Dana 19. veljače 2007. poslali ste mi dodatne informacije o pritužbi vašeg klijenta.

Sada pišem kako bih vas obavijestio o rezultatima provedenih istraga.

COMPLAINT

Pritužba se može sažeti kako slijedi:

Ferro Footwear B.V. („podnositelj pritužbe”) društvo je koje se bavi dizajnom kožne obuće i trgovinom njome. Kupuje kožnu obuću u Kini i Vijetnamu. Gotovo 50 % njegova prometa i dobiti potječe od kožne obuće koja je bila predmet antidampinškog ispitnog postupka.

Komisija je 7. srpnja 2005. najavila pokretanje antidampinškog ispitnog postupka u vezi s uvozom određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Kine i Vijetnama, nakon pritužbe Europske konfederacije industrije obuće („Konfederacija”) u skladu s člankom 5. Uredbe Vijeća (EZ) 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice („Osnovna uredba”)(1) kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) 461/2004 (2). U skladu s člankom 7. stavkom 1. Osnovne uredbe Komisija može donijeti privremene mjere. Podnositelj pritužbe smatra da privremene antidampinške mjere obično postaju konačne mjere. Ako se u vrlo iznimnim slučajevima privremene mjere revidiraju ili ubiru, već je nanesena šteta trgovačkim društvima. Kao prvo, privremene pristojbe plaćene su ili ukinute bankarskom garancijom i stoga se ne mogu koristiti za poslovanje. Drugo, narudžbe se često šalju unaprijed, a preprodajne cijene tih narudžbi već su fiksne (to je slučaj u industriji obuće) i stoga privremene mjere čine sve poslovne izračune nevažećima. U takvim je situacijama učinak takvih mjera nepovratan, posebno kad je riječ o malim i srednjim poduzećima. U tom je pogledu podnositelj pritužbe tvrdio, na temelju relevantnih podataka, da je trenutačna antidampinška privremena pristojba koju je Komisija uvela za razdoblje od šest mjeseci veća od njegove neto dobiti za cijelu godinu. Stoga je podnositelj pritužbe naveo da će, ako ne bude mogao povećati svoju dobit u svojim drugim djelatnostima, otići u stečaj.

S obzirom na ključnu važnost mjera Komisije za poslovanje podnositelja pritužbe, Komisija je odlučila surađivati u ispitnom postupku Komisije i uvoznicima je u roku koji je ona odredila dostavila odgovor na upitnik Komisije.

Podnositelj pritužbe podržao je i brojne podneske Udruženja uvoznika i maloprodajnih lanaca obuće („FAIR”), čiji je član.

Konkretno, podnositelj pritužbe podržao je mišljenje FAIR-a od 17. srpnja 2005. da je Komisijin odabir Brazila kao referentne zemlje za utvrđivanje uobičajene vrijednosti za proizvođače izvoznike u Kini i Vijetnamu (točka 5.1. podtočka (d) Obavijesti) besmislen s obzirom na to da brazilska industrija obuće ima različita svojstva od kineske i vijetnamske industrije obuće.

Podnositelj pritužbe također je podržao FAIR-ov podnesak od 23. kolovoza 2005., nakon čega je 4. listopada 2005. uslijedilo saslušanje pred Komisijom. U podnesku FAIR-a navedeno je da pritužba koju je Konfederacija podnijela Komisiji sadržava pravne nedostatke. Podnositelj pritužbe također je podržao tvrdnju FAIR-a da članice Konfederacije nisu pretrpjele materijalnu štetu zbog uvoza EU-a iz Kine i Vijetnama ili barem da ta šteta nije prouzročena dampingom te da se interesi Zajednice protive uvođenju antidampinških mjera.

Nadalje, podnositelj pritužbe podržao je primjedbe FAIR-a od 3. kolovoza 2005. da „kontrolni brojevi proizvoda” koje je utvrdila Komisija i na temelju kojih je Komisija izračunala dampinšku maržu i maržu štete nisu točni.

Nadalje, podnositelj pritužbe podržao je podnesak društva FAIR od 7. studenoga 2005. da uzorak proizvođača izvoznika iz Kine i Vijetnama na kojem je Komisija temeljila svoj ispitni postupak nije reprezentativan jer je bio usmjeren na sportska društva i nije uključivao druge važne dobavljače.

Naposljetku, podnositelj pritužbe podržao je reakciju FAIR-a od 25. studenoga 2005. na prijedlog Komisije da se određena sportska obuća isključi iz opsega proizvoda iz antidampinškog ispitnog postupka.

Na internetskim stranicama Glavne uprave za trgovinu 23. veljače 2006. objavljeno je da je povjerenik Mandelson preporučio uvođenje progresivne antidampinške pristojbe na kožnu obuću uvezenu iz Kine i Vijetnama tijekom razdoblja od pet mjeseci. Komisija je objavila i informacije o antidampinškim mjerama za kožne cipele. Podnositelj pritužbe napomenuo je da su neke navedene informacije, prema njegovu mišljenju, pogrešne i/ili obmanjujuće.

Podnositelj pritužbe smatra da Komisija nije uzela u obzir ključne strukturne razlike između kineske i brazilske industrije obuće: brazilski proizvođači posluju u cijelom postupku proizvodnje i proizvodnje (dizajn, prodaja nezavisnim kupcima), dok kineski proizvođači sudjeluju samo u osnovnoj proizvodnji obuće. Zbog toga je podnositelj pritužbe tvrdio da se odabir Brazila kao referentne zemlje nije temeljio na točnim kriterijima te je stoga bio pogrešan.

Nadalje, podnositelj pritužbe napomenuo je da je Komisijino upućivanje na cijene i troškove na kineskom i vijetnamskom tržištu stvorilo pogrešan dojam o ozbiljnoj državnoj intervenciji i subvencijama za kineske i vijetnamske proizvođače obuće.

Napomenula je i da je izjava da se antidampinške mjere odnose na samo devet od svakih 100 pari cipela koje se prodaju na tržištu EU-a zavaravajuća. U tom pogledu podnositelj pritužbe tvrdi da se antidampinške mjere odnose na trećinu tržišta kožnih cipela u Europi.

Napomenula je i da je izjava da je marža u lancu opskrbe dovoljna za apsorpciju uvedenih pristojbi i da trgovci na malo to mogu uravnotežiti u drugim asortimanima proizvoda zavaravajuća s obzirom na to da je uvoznik iz EU-a u većini slučajeva i trgovac na malo. Zatim je istaknula da je Komisija ispitala samo šest uvoznika iz EU-a za čije se cipele očekivalo da će biti isključene iz antidampinških mjera. Stoga, prema podnositelju pritužbe, nalazi Komisije ne odražavaju stanje od najmanje 50 % sektora.

Nadalje, primila je na znanje izjavu Komisije da dječju obuću i sportsku obuću za posebne tehnologije treba isključiti iz antidampinških mjera. To je bilo zavaravajuće jer upućuje na to da se vodilo računa o interesima potrošača i uvoznika. Isključenje se zapravo odnosilo na vrlo ograničen broj društava.

Podnositelj pritužbe utvrdio je i da je izjava Komisije da se europska proizvodnja obuće smanjila za oko 30 % i da je izgubljeno 40 000 radnih mjesta nejasna i obmanjujuća jer nije navela koje su od tih brojki uzrokovane dampingom, a koje ne.

Podnositelj pritužbe smatrao je i da uz izjavu da su se uvozne cijene kineske i vijetnamske obuće u EU-u smanjile, ali da su maloprodajne cijene ostale stabilne, nije priloženo objašnjenje zašto se to dogodilo. Dakle, to je bio obmanjujući. Podnositelj pritužbe tvrdi da se prethodno navedenom izjavom objašnjavaju sljedeći čimbenici: novi modni trend uključuje jeftinija rješenja; povećanje troškova industrije obuće u EU-u; i različitim deviznim tečajevima.

Podnositelj pritužbe priložio je ispise pritužbe na internetskim stranicama Komisije.

Podnositelj pritužbe napomenuo je i da prije objave prethodno navedenih informacija na internetskim stranicama Komisije podnositelj pritužbe i FAIR nisu primili nikakvu obavijest Komisije o nalazima ispitnog postupka, iako su bili uključeni u postupak.

Stoga je 13. ožujka 2006. podnositelj pritužbe Komisiji poslao telefaks u kojem je izrazio zabrinutost u vezi s načinom na koji Komisija vodi postupak. Konkretno, navela je da povjerenik ne može u tisku objaviti prijedlog Komisije o uvođenju privremenih antidampinških pristojbi bez prethodnog službenog priopćavanja nalaza i prijedloga Komisije zainteresiranim stranama. Podnositelj pritužbe naglasio je da bi želio izraziti svoje stajalište o ispitnom postupku jer smatra da se odluka o uvođenju antidampinških pristojbi temelji na nesporazumu.

Komisija je 16. ožujka 2006. zatražila mišljenje Savjetodavnog odbora za antidamping (ADC) o predloženim mjerama. Prema podnositelju pritužbe, tri člana od ukupno 25 članova ADC-a glasovala su za prijedlog, devet članova nije podržalo prijedlog, dok je 11 članova bilo suzdržano zbog toga što su smatrali da su potrebne strože antidampinške mjere ili zato što su utvrdili da predložene mjere nisu u dovoljnoj mjeri uravnotežile interese svih uključenih strana. Dva člana nisu glasala.

Komisija je 20. ožujka 2006. odgovorila na telefaks podnositelja pritužbe od 13. ožujka 2006. Navela je da je poštovan njezin uobičajeni postupak i da će, s obzirom na to da je podnositelj pritužbe u ovom predmetu surađivala zainteresirana strana, pravodobno primiti privremene zaključke Komisije i dobiti priliku iznijeti primjedbe na njih.

Kolegij povjerenika donio je 22. ožujka 2006. predložene privremene mjere kojima su predviđene antidampinške pristojbe od 19,4 % na uvoz iz Kine i 16,8 % na uvoz iz Vijetnama.

Uredba Komisije 553/2006 o uvođenju privremenih antidampinških mjera na uvoz kožne obuće iz Kine i Vijetnama (3) („Uredba 553/2006”) objavljena je 6. travnja 2006. u Službenom listu i stupila je na snagu 7. travnja 2006. na razdoblje od šest mjeseci.

Podnositelj pritužbe smatrao je da privremene antidampinške mjere koje je donijela Komisija nisu pravične za cijelu industriju i da Komisija nije trebala ocijeniti samo djelatnosti proizvodnje ili čiste trgovine. Također je smatrao da se Komisija mogla odlučiti za manje ograničavajuće i pravednije mjere te da je mogla dopustiti određeni uvoz bez antidampinške pristojbe. Naposljetku, istaknula je nerazmjerne učinke predmetnih mjera usporedbom njihova učinka na društva koja imaju koristi od uvođenja antidampinških pristojbi („A”) s učinkom na potrošače i društva koja trpe gubitke zbog uvođenja tih pristojbi („B”). U tom pogledu podnositelj pritužbe citirao je izračune danskog Ministarstva gospodarstva i poslovnih poslova da bi očekivani gubitak za društva i potrošače tipa „B” iznosio 295 milijuna EUR godišnje. Nadalje, krajnji gubitnici bili bi potrošači (prema podnositelju pritužbe prethodno navedeno ministarstvo predviđa povećanje cijena za 25 % za cipele na koje se primjenjuju antidampinške mjere).

U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe podnio je četiri optužbe i dvije tvrdnje.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije osigurala pravo podnositelja pritužbe na obranu i da je prekršila načelo dobre uprave jer nije objavila svoje nalaze prije službenog donošenja privremenih mjera i jer nije prihvatila zahtjev podnositelja pritužbe od 13. ožujka 2006. da iznese svoje primjedbe.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija povrijedila načelo proporcionalnosti.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija svoju odluku temeljila na pogrešnim informacijama i pogrešno odabrala Brazil kao referentnu zemlju.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija djelovala na način koji nije bio transparentan jer nije otkrila identitet proizvođača iz EU-a koji su podnijeli pritužbu i proizvođača iz EU-a u uzorku.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala povući svoju Uredbu o uvođenju privremenih antidampinških mjera na određenu kožnu obuću iz Kine i Vijetnama.

Podnositelj pritužbe tvrdio je i da bi trebalo osloboditi već naplaćene privremene antidampinške pristojbe.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Mišljenje Komisije može se sažeti kako slijedi:

Nakon pritužbe koju je podnijela Konfederacija pokrenut je antidampinški ispitni postupak protiv uvoza određene kožne obuće podrijetlom iz Kine i Vijetnama. Ispitnim postupkom privremeno su potvrđeni (a) navodi Konfederacije o štetnom dampingu i (b) da su ispunjeni pravni uvjeti za uvođenje privremenih mjera. Te su mjere uvedene Uredbom 553/2006.

Podnositelj pritužbe ispunio je sve pravne zahtjeve da bi ga se smatralo zainteresiranom stranom u ispitnom postupku i u potpunosti je surađivao u njemu.

Antidampinški postupci uređeni su Osnovnom uredbom, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) 461/2004. Osnovna uredba u potpunosti je u skladu s odgovarajućim pravilima WTO-a.

U skladu s Osnovnom uredbom, sve dok su ispitni postupci u tijeku, sve zainteresirane strane imaju široko pravo na obranu tako što službama Komisije dostavljaju detaljne informacije i posebne primjedbe koje će se, ako je to relevantno i primjereno potkrijepljeno dokazima, na odgovarajući način uzeti u obzir za potrebe donošenja konačnih zaključaka. Također imaju pravo pregledati spise i zatražiti saslušanje.

Komisija smatra da bi sve dok su ispitni postupci u tijeku sve tvrdnje različitih stranaka trebala rješavati isključivo Komisija i u okviru relevantnog posebnog pravnog okvira, sve dok se ne donesu konačni zaključci. U trenutku slanja pritužbe Ombudsmanu uvedene su samo privremene mjere, a konačni ishod istrage ostao je nepoznat.

U pogledu navoda podnositelja pritužbe o povredi prava na obranu i načela dobre uprave, Komisija je uputila na članak 20. stavak 1. Osnovne uredbe, prema kojem zainteresirane strane mogu zatražiti „objavu bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih su uvedene privremene mjere”(naknadno istaknuto) i da se „takva objava obavlja u pisanom obliku odmah nakon uvođenja privremenih mjera.” Stoga je očito da u skladu s Uredbom ne bi trebalo dostaviti prethodno objavljivanje, odnosno objavu prije uvođenja antidampinških mjera.

Osim toga, neotkrivanje identiteta proizvođača iz EU-a koji su podnijeli pritužbu i proizvođača iz EU-a u uzorku u ovom je slučaju opravdano iz razloga detaljno navedenih u Uredbi 553/2006 i u potpunosti je u skladu s praksom Komisije u usporedivim situacijama.

Komisija je prethodno navedeno objasnila u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 20. ožujka 2006.

Nadalje, Komisija je objavila svoje bitne činjenice i razmatranja svim zainteresiranim stranama, uključujući podnositelja pritužbe, nakon što su poduzete privremene mjere.

Kad je riječ o povredi načela proporcionalnosti i obveze dužne pažnje, privremeni nalazi Komisije temelje se na činjenicama, provjerenim financijskim podacima i primjedbama stranaka koje su surađivale u ispitnom postupku. Metodologija koja uključuje odabir referentne zemlje te relevantnost i prikladnost uvedenih mjera strogo su u skladu s relevantnim pravilima EZ-a i WTO-a, uobičajenom praksom Komisije i sudskom praksom sudova Zajednice. Komisija je napomenula da te akte stoga mogu preispitati sudovi Zajednice i Tijelo za rješavanje sporova WTO-a.

Komisija je stoga smatrala da se njezine odluke nisu temeljile na pogrešnim informacijama i da odabir referentne zemlje nije bio pogrešan.

Međutim, Komisija je podsjetila da je u toj fazi postupka donijela samo privremene zaključke. Konačni zaključci još nisu bili dostupni. Kako bi došla do konačnih zaključaka, Komisija bi trebala dovršiti svoju ocjenu primjedbi u vezi s privremenim mjerama koje su do tada iznesene, kao i primjedbi koje bi bile iznesene na različitim saslušanjima koja se tek trebaju provesti. Njegova ocjena različitih primjedbi mora se provesti unutar pravnog okvira ispitnog postupka kako je utvrđeno Osnovnom uredbom.

Ako je konačna antidampinška pristojba viša od privremene pristojbe, razlika se ne naplaćuje i ako je konačna pristojba niža od privremene pristojbe, pristojba se ponovno izračunava. Ako je konačni nalaz negativan, privremena pristojba se ne potvrđuje.

Komisija je zaključila da je antidampinški ispitni postupak proveden u potpunosti u skladu s Osnovnom uredbom i da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Postupovni zahtjevi Osnovne uredbe strogo su se poštovali u ovom ispitnom postupku, čime je strankama osigurano odgovarajuće pravo na obranu.

Stoga je Komisija zauzela stajalište da ne postoji osnova za prihvaćanje tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Uredbu 553/2006 trebalo povući i da bi trebalo osloboditi sve naplaćene privremene pristojbe.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjedbe podnositelja pritužbe mogu se sažeti kako slijedi: Kao prvo, podnositelj pritužbe uputio je na izjavu Komisije da bi, sve dok su ispitni postupci u tijeku, sve tvrdnje različitih strana trebala rješavati isključivo Komisija, i to unutar relevantnog posebnog okvira. Podnositelj pritužbe naglasio je da Komisija pri provedbi antidampinških ispitnih postupaka djeluje u administrativnom svojstvu i da se Uredba 553/2006 temelji na administrativnoj procjeni. Stoga Ombudsman ima pravo u bilo kojem trenutku preispitati je li Komisija provela antidampinški ispitni postupak i je li utvrdila svoje nalaze u skladu s načelima dobre uprave.

Nadalje, podnositelj pritužbe uputio je na izjavu Komisije da je odbijanjem objave svojih nalaza postupao u skladu s Osnovnom uredbom. Podnositelj pritužbe stoga je citirao stajalište Ombudsmana izraženo u jednoj od njegovih odluka (1219/2003/GG) da nepravilnosti u postupanju ne podrazumijevaju automatski nezakonitost. Nadalje, podnositelj pritužbe naveo je da Komisija mora poštovati temeljna prava u skladu s člankom 6. stavkom 2. Ugovora o EU-u te tumačiti i primjenjivati sekundarno zakonodavstvo na način kojim se ne krše ta prava. Podnositelj pritužbe istaknuo je da su prava na obranu, uključujući pravo na otkrivanje, temeljna prava i da je Sud pozvao institucije Zajednice da pri primjeni antidampinških pravila Zajednice budu „sve opreznije s obzirom na činjenicu da [antidampinška pravila] ne pružaju sva postupovna jamstva za zaštitu pojedinca koja mogu postojati u određenim nacionalnim pravnim sustavima”(C-49/88 Al Jubail Fertiliser protiv Vijeća (4)).

Podnositelj pritužbe također je smatrao da obveza poštovanja temeljnih prava zahtijeva od Komisije da se suzdrži od bilo kakvih radnji ili nedjelovanja, čak i ako su dopuštena ili nisu propisana sekundarnim zakonodavstvom, kojima bi se narušio koristan učinak prava na obranu, uključujući pravo na prethodno otkrivanje. Poštovanje prava obrane mora imati prednost čak i ako ih izričiti postupovni zahtjevi u relevantnom zakonodavstvu ne spominju u kontekstu posebnih upravnih postupaka. Stoga nepostojanje posebnog zahtjeva za prethodno otkrivanje nije obrana. Zbog toga je Komisija, time što nije predočila prethodno otkrivanje, povrijedila pravo podnositelja pritužbe na obranu.

U pogledu izjave Komisije da je neotkrivanje proizvođača iz EU-a koji su podnijeli pritužbu i onih u uzorku bilo „opravdano iz razloga detaljno navedenih u Uredbi Komisije o uvođenju privremenih mjera”, podnositelj pritužbe izjavio je da je saznao za obrazloženje Komisije 6. travnja 2006., kada je Uredba 553/2006 objavljena u Službenom listu. Podnositelj pritužbe dodao je da, suprotno tvrdnji Komisije u njezinu mišljenju, Komisija na to pitanje nije uputila u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 20. ožujka 2006. Podnositelj pritužbe smatrao je da je Komisija pogrešno postupala povjerljivo s predmetima proizvođača iz EU-a koji su podnijeli pritužbu i onih u uzorku. Stoga je citirala članak 19. stavak 1. Osnovne uredbe:

„Svaka informacija koja je po svojoj prirodi povjerljiva (na primjer zato što bi njezino otkrivanje predstavljalo značajnu konkurentsku prednost za konkurenta ili bi imalo značajne štetne učinke na osobu koja daje podatke ili na osobu od koje je dobila podatke) ili koju stranke u ispitnom postupku dostavljaju na povjerljivoj osnovi, ako se dokaže postojanje valjanog razloga, smatra se takvom.”

Podnositelj pritužbe smatra da imena trgovačkih društava po svojoj prirodi nisu povjerljiva i postavlja se pitanje bi li otkrivanje imena trgovačkih društava imalo negativne učinke na osobu koja dostavlja informacije. Podnositelj pritužbe smatrao je da Komisija nije ponudila dokaze da bi objava naziva društava imala znatne negativne učinke.

Nadalje, podnositelj pritužbe napomenuo je da je Komisija u uvodnoj izjavi 8. točki (a) Uredbe 553/2006 navela da su „ta društva u osjetljivom položaju jer neki od njihovih klijenata možda nisu zadovoljni podnošenjem ili podupiranjem pritužbe protiv navodnog štetnog dampinga” te da su „proizvođači iz Zajednice u uzorku i drugi proizvođači iz Zajednice koji surađuju zatražili (…) da njihovi identiteti ostanu povjerljivi”. Podnositelj pritužbe smatrao je da je Komisija smatrala da je moguće nezadovoljstvo određenih kupaca koji dolaze od dobavljača iz EU-a i Kine dovoljno potkrijepilo rizik od odmazde te je stoga s predmetima svih proizvođača koji su podnijeli pritužbu postupala povjerljivo, a ne samo s onima koji su podnijeli izričit zahtjev za povjerljivost. Međutim, prema mišljenju podnositelja pritužbe, sama opasnost od odmazde nije dovoljna na temelju članka 19. stavka 1. Osnovne uredbe. Kako bi se ispunio zahtjev izravne uzročno-posljedične veze za utvrđivanje „povjerljive prirode” predmetnih informacija, rizik mora biti veći od puke mogućnosti.

Podnositelj pritužbe smatra da u ovom slučaju nisu izneseni nikakvi dokazi kojima bi se dokazalo postojanje štetnih učinaka. U tom se pogledu čini da podnositelj pritužbe upućuje na „određenu obuću s gornjim dijelom od kože ili plastične mase iz Kine, Indonezije i Tajlanda”(5). Od proizvođača koji su podnijeli pritužbu i koji su zatražili povjerljivost nije se tražilo da dokažu i nisu dokazali da su stvarno izloženi komercijalnom pritisku da prestanu surađivati u ispitnom postupku i/ili da povuku svoju potporu pritužbi. Osim toga, nisu dostavili nikakve dokaze da postoji prijetnja odmazde koja znatno nadilazi ono što se može smatrati „normalnim” u trgovinskim odnosima („obuća s tekstilnim gornjim dijelom iz Kine i Indonezije”(6)).

Podnositelj pritužbe nadalje je naveo da je Komisija obvezna otkriti sve informacije koje nisu povjerljive, odnosno informacije koje se ne mogu klasificirati kao povjerljive u skladu s člankom 19. stavkom 1. Osnovne uredbe, a koje su upotrijebljene u njezinu ispitnom postupku i koje su utjecale na njegove nalaze i odluku (predmet 264/82 Timex (7)). Komisijino odbijanje otkrivanja takvih informacija predstavlja uskraćivanje prava na obranu pogoršano činjenicom da su se informacije pogrešno smatrale povjerljivima. Te su informacije bile potrebne kako bi se, na primjer, provjerilo i. je li dosegnut potrebni prag za aktivnu procesnu legitimaciju ili ii. je li uzorak proizvođača iz EU-a reprezentativan u pogledu vrsta proizvedene obuće.

Osim toga, Komisija nije odgovorila ni uzela u obzir informacije koje joj je podnositelj pritužbe dostavio 17. srpnja 2006. i 2. kolovoza 2006. Te su informacije bile važne za privremene i konačne zaključke te su se odnosile na pouzdanost podataka koje su Komisiji dostavili proizvođači iz EU-a.

Podnositelj pritužbe također je naveo da je 28. srpnja 2006., odnosno prije nego što je Komisija poslala svoje mišljenje Ombudsmanu, potonji već podnio Vijeću prijedlog za uvođenje konačnih antidampinških mjera. Taj se prijedlog nije znatno razlikovao od privremenih mjera. Vijeće ju je prihvatilo i postala je Uredba o konačnim mjerama, koja je objavljena 6. listopada 2006. Stoga je izjava Komisije u njezinu mišljenju da su privremeni nalazi još uvijek bili u postupku revizije netočna. Napomenula je i da Komisija nije komentirala tvrdnju podnositelja pritužbe da su privremeni nalazi i mjere često odlučujući za temeljne nalaze te za oblik i sadržaj konačnih mjera.

Dopis podnositelja pritužbe od 19. veljače 2007.

U svojem dopisu od 19. veljače 2007. podnositelj pritužbe uputio je na Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2006. naslovljenu „Globalna Europa, europski instrumenti trgovinske zaštite u globalnom gospodarstvu koje se mijenja – Zelena knjiga za javno savjetovanje” (COM(2006)763 final) („Komunikacija”). Podnositelj pritužbe naveo je da se u toj komunikaciji razmatrao niz točaka iz pritužbe, a posebno pitanje proporcionalnosti (na stranicama 6., 7. i 8.). Čini se da je podnositelj pritužbe zauzeo stajalište da je Komisija implicitno priznala tvrdnje podnositelja pritužbe ili barem priznala „neugodno” stajalište koje je zauzela u pogledu predmetnog antidampinškog postupka.

Podnositelj pritužbe priložio je primjerak te obavijesti.

ODLUKA

1 Uvodne napomene
Nadležnost Europskog ombudsmana

1.1 Ombudsmanica prima na znanje izjavu Komisije da "sve dok su istrage u tijeku, sve zahtjeve različitih stranaka trebala bi rješavati isključivo Komisija i unutar relevantnog posebnog pravnog okvira, dok se ne donesu konačni zaključci", te da nametnute mjere "mogu preispitati Sud EU-a/CFI i Tijelo za rješavanje sporova WTO-a ".

Međutim, Ombudsman ne razumije da je Komisija tim izjavama željela osporiti nadležnost Ombudsmana za rješavanje ovog predmeta.

Posebna izjava u očitovanjima podnositelja pritužbe

1.2 Ombudsmanica prima na znanje izjavu Ferro Footwear B.V. ("podnositelj pritužbe") u svojim očitovanjima da je Komisija zanemarila informacije koje joj je podnositelj pritužbe poslao 17. srpnja 2006. i 2. kolovoza 2006.

1.3 Dopis na koji upućuje podnositelj pritužbe uslijedio je nakon donošenja privremenih mjera.

1.4 Ombudsmanica napominje da se ova pritužba odnosi samo na prvu fazu antidampinškog postupka, koja je završila 23. ožujka 2006. donošenjem privremenih mjera. U očitovanjima podnositelja pritužbe nema drugih izjava koje bi mogle upućivati na to da je podnositelj pritužbe želio da Ombudsman proširi svoju istragu na sljedeću fazu antidampinškog postupka, odnosno fazu koja je dovela do donošenja konačnih mjera. Ombudsman se stoga u ovoj odluci neće baviti izjavom podnositelja pritužbe.

2 Navodna povreda načela dobre uprave i nepoštovanje prava obrane

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije osigurala pravo podnositelja pritužbe na obranu i da je povrijedila načelo dobre uprave jer nije objavila svoje nalaze prije donošenja privremenih mjera i jer nije prihvatila zahtjev podnositelja pritužbe od 13. ožujka 2006. da Komisiji dostavi svoje primjedbe.

U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe naveo je da, iako mu je pružena prilika da odgovori na upitnik uvoznika koji je poslala Komisija i da potkrijepi podneske FAIR-a, Komisija nije prihvatila njegov zahtjev od 13. ožujka 2006. podnesen Komisiji i kojim se od nje traži da objavi svoje nalaze. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da je Komisija svoj prijedlog o antidampinškim mjerama objavila medijima i objavila ga na svojim internetskim stranicama prije nego što je službeno obavijestila zainteresirane strane, prije donošenja bilo kakve službene odluke, pa čak i prije nego što je zatražen savjet Odbora za antidamping. Kao rezultat toga, došlo je do utjecaja na javno mnijenje i proces donošenja odluka.

2.2 Komisija je izjavila da su se postupovni zahtjevi iz Uredbe Vijeća (EZ) 384/96 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice ("Osnovna uredba")(8), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) 461/2004 (9), strogo poštovali u ovom ispitnom postupku, čime je strankama osigurano odgovarajuće pravo na obranu.

Komisija je istaknula da, u skladu s Osnovnom uredbom, nije bila dužna objaviti svoje nalaze prije poduzimanja privremenih mjera. Komisija je stoga uputila na članak 20. stavak 1. Osnovne uredbe u kojem se navodi da zainteresirane strane mogu zatražiti „objavu bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih su uvedene privremene mjere” i da se „takva objava obavlja u pisanom obliku odmah nakon uvođenja privremenih mjera”.

2.3 Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima istaknuo stajalište Ombudsmana izraženo u jednoj od njegovih odluka (1219/2003/GG) da nepravilnosti u postupanju ne podrazumijevaju automatski nezakonitost. Priznao je da je Komisija doista djelovala u skladu s primjenjivim pravnim odredbama. Međutim, ukratko je smatrala da je Komisija trebala tumačiti te odredbe u kontekstu temeljnih prava (članak 6. stavak 2. Ugovora o EU-u) i objaviti svoje nalaze prije donošenja odluke o privremenim mjerama kako bi se osiguralo poštovanje temeljnog prava podnositelja pritužbe na obranu. U istom je kontekstu podnositelj pritužbe ispitao odbijanje Komisije da prihvati zahtjev podnositelja pritužbe od 13. ožujka 2006. da iznese svoje primjedbe.

2.4 Što se tiče primjedbe podnositelja pritužbe o stavu Ombudsmana da nepravilnosti u postupanju ne podrazumijevaju automatski nezakonitost, Ombudsman želi istaknuti da, iako je to točno, ta napomena nije relevantna za konkretne argumente podnositelja pritužbe koji se, prema njegovu shvaćanju, odnose na ispravno tumačenje pravno obvezujućih postupovnih zahtjeva.

U tom kontekstu Ombudsman također ističe da se ova pritužba odnosi na donošenje privremenih mjera. Ombudsmanica prima na znanje posebnu narav privremenih mjera koje po svojoj prirodi poduzimaju upravna tijela zbog hitnosti i koje se temelje na preliminarnim dokazima koji na prvi pogled upućuju na utvrđivanje štete.

Stoga, ako privremene mjere služe svojoj svrsi, postupovni preduvjeti za njihovo izvršenje ne bi trebali biti toliko ograničavajući da ometaju njihovo brzo donošenje.

2.5 Ombudsmanica ističe da u Osnovnoj uredbi postoje postupovna jamstva koja se primjenjuju na donošenje privremenih mjera. Konkretno, člankom 6. stavcima 5., 6. i 7. Osnovne uredbe predviđa se obavješćivanje i saslušanje zainteresiranih strana. U članku 7. Osnovne uredbe navodi se da se „[p]rovizorne pristojbe mogu uvesti ako je postupak pokrenut u skladu s člankom 5., ako je u tu svrhu dana obavijest i ako je zainteresiranim stranama pružena odgovarajuća mogućnost da dostave informacije i iznesu primjedbe u skladu s člankom 5. stavkom 10. (...)” (naglasak je dodao Europski ombudsman).

2.6 Međutim, iako se zainteresiranim stranama moraju pružiti "odgovarajuće mogućnosti" da dostave relevantne informacije i iznesu primjedbe prije donošenja privremenih mjera, ništa u članku 7. ne podrazumijeva da se pravo na dostavljanje informacija i iznošenje primjedbi nužno mora ostvariti u odnosu na točan sadržaj privremenih mjera koje Komisija namjerava donijeti. Umjesto toga, pravo na dostavu informacija i podnošenje primjedbi poštovat će se ako se zainteresiranim stranama dopusti da prije donošenja privremenih mjera iznesu svoja stajališta u pogledu pitanja navedenih u obavijesti o pokretanju antidampinškog ispitnog postupka, verziji pritužbe koja nije povjerljiva ili u pogledu upitnika Komisije. Pritom treće strane mogu osigurati da Komisija pri donošenju privremenih mjera uzme u obzir informacije koje smatraju relevantnima i relevantne primjedbe koje su možda uzele u obzir.

Čini se da to tumačenje potvrđuje činjenica da se pravo iz članka 7. mora ostvarivati „u skladu s člankom 5. stavkom 10.”. U članku 5. stavku 10. navodi se da „”[obavijest] o pokretanju postupka najavljuje pokretanje ispitnog postupka, navodi dotični proizvod i zemlje, daje sažetak primljenih informacija i navodi da sve relevantne informacije treba dostaviti Komisiji; navodi rokove u kojima se zainteresirane strane mogu javiti, iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i dostaviti podatke ako ta stajališta i podatke treba uzeti u obzir tijekom ispitnog postupka; navodi se i rok u kojem zainteresirane strane mogu podnijeti zahtjev za saslušanje pred Komisijom (...)” (naglasak je dodao Europski ombudsman).

Osim toga, čini se da to tumačenje potvrđuje činjenica da članak 20. stavak 1. Osnovne uredbe jasno podrazumijeva da Komisija nije obvezna objaviti informacije prije uvođenja privremenih mjera (obvezna je to učiniti samo prije uvođenja konačnih mjera). Iz toga slijedi da, ako Komisija može, u skladu s člankom 20. stavkom 1. Osnovne uredbe, odbiti objavu prije donošenja privremenih mjera, pravo na iznošenje primjedbi na temelju članka 7. Osnovne uredbe ne može se tumačiti na način da podrazumijeva pravo na iznošenje primjedbi na predložene privremene mjere. Ukratko, široko tumačenje prava iz članka 7. Osnovne uredbe podrazumijevalo bi da se članak 7. Osnovne uredbe može upotrijebiti za zaobilaženje primjene članka 20. stavka 1. Osnovne uredbe, što on ne može. Ombudsman podsjeća, međutim, u pogledu gore navedenih primjedbi, da je Sud najviše tijelo za tumačenje prava Zajednice. 2.7 Čini se da se u ovom slučaju podnositelj pritužbe koristio postupovnim pravima iz članka 7. s obzirom na to da je Komisiji u više navrata prije donošenja privremenih mjera dostavio informacije i primjedbe. Nadalje, ombudsmanica napominje da podnositelj pritužbe ne osporava izjavu sadržanu u mišljenju Komisije da su, nakon uvođenja privremenih mjera, predmetne informacije otkrivene zainteresiranim stranama (uključujući podnositelja pritužbe), koje su zatim mogle iznijeti svoja stajališta prije uvođenja konačnih mjera. Ombudsman stoga na temelju dostupnih dokaza ne razumije kako se temeljno pravo podnositelja pritužbe na saslušanje nije moglo poštovati.

2.8 Ombudsman također prima na znanje argument podnositelja pritužbe da su informacije u vezi s budućim uvođenjem privremenih antidampinških mjera, koje su se pojavile na web-mjestu Komisije 23. veljače 2006., objavljene prije nego što su zainteresirane strane službeno obaviještene, prije donošenja bilo kakve službene odluke, pa čak i prije nego što je zatražen savjet Antidampinškog odbora. Zbog toga je, prema podnositelju pritužbe, došlo do utjecaja na javno mnijenje i postupak donošenja odluka.

2.9 Ombudsmanica napominje da se čini da ispisi relevantnih internetskih stranica Komisije, koje je podnositelj pritužbe podnio zajedno sa svojom pritužbom, sadrže opće informacije o antidampinškom postupku i sažetak informacija o nalazima Komisije u predmetnom antidampinškom postupku. Ti ispisi ne sadržavaju potpunu analizu predmetnog ispitnog postupka.

2.10 Ombudsmanica napominje da, iako Komisija nije obvezna otkriti informacije u vezi s privremenim mjerama prije njihova donošenja, u primjenjivim pravilima ništa ne sprečava Komisiju da otkrije potpune ili djelomične informacije koje se odnose na takve mjere, pod uvjetom da se takvim otkrivanjem ne krše obveze Komisije u pogledu povjerljivosti utvrđene u članku 19. Osnovne uredbe. Ombudsmanica doista smatra da će otkrivanje barem određenih informacija u ranoj fazi, iako takvo otkrivanje nije obvezno, poslužiti za povećanje transparentnosti upravnog postupka.

2.11 Što se tiče argumenta da je pružanje određenih informacija "utjecalo" na postupak odlučivanja, Ombudsman napominje da, za razliku od donošenja konačnih antidampinških mjera, Komisija donosi privremene antidampinške mjere. Komisija je obvezna „savjetovati se” s državama članicama samo prije donošenja privremenih antidampinških mjera. U skladu s člankom 7. stavkom 4. Osnovne uredbe „Komisija poduzima privremene mjere nakon savjetovanja ili, u slučajevima iznimne hitnosti, nakon obavješćivanja država članica”(naglasak je dodao Europski ombudsman). U takvim okolnostima, kada sama Komisija ima isključivu ovlast za donošenje privremenih antidampinških mjera, njezina odluka da dostavi prethodne informacije o svojim namjerama ne može se smatrati pokušajem „utjecanja” na postupak donošenja odluka (10). Umjesto toga, trebalo bi ga promatrati kao napor za povećanje transparentnosti, što Ombudsman pozdravlja.

Europski ombudsman svjestan je da u iznimnim okolnostima Vijeće, odlučujući kvalificiranom većinom, može poništiti odluku Komisije o privremenim mjerama (11). Međutim, s obzirom na to da nisu dostavljeni dokazi koji bi upućivali na to da se informacije sadržane na internetskim stranicama sadržajno razlikuju od informacija sadržanih u odluci o donošenju privremenih mjera, ne može se smatrati da informacije sadržane na internetskim stranicama „utječu na” Vijeće ni na koji način koji je važniji od argumenata iznesenih u odluci Komisije o donošenju privremenih mjera. Stoga se njegov utjecaj na postupak odlučivanja, ako postoji, mora smatrati neutralnim.

2.12 Što se tiče mogućeg učinka objave relevantnih informacija na javnost, Ombudsmanica razumije da se podnositelj pritužbe pozvao na mogući zavaravajući učinak tih informacija. Ombudsman stoga ističe da je svrha predmetnih internetskih stranica bila pružiti informacije o predloženom uvođenju privremenih antidampinških mjera. Te se informacije mogu smatrati „zlouporabom” samo ako su se u biti razlikovale od informacija o privremenim mjerama koje su naposljetku donesene 22. ožujka 2006.

Ombudsmanu nisu dostavljeni dokazi koji bi upućivali na to da su se informacije sadržane na internetskim stranicama bitno razlikovale od informacija koje se odnose na privremene mjere koje su naposljetku donesene 22. ožujka 2006. Stoga nije bio odgovoran za "pogrešne" čitatelje.

2.13 S obzirom na njegove nalaze 2.5., 2.6., 2.7. i 2.10., 2.11. i 2.12., Ombudsman ne smatra da postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe.

3 Navodna povreda načela proporcionalnosti

3.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija povrijedila načelo proporcionalnosti.

3.2 Komisija je navela da su se privremeni nalazi Komisije temeljili na činjenicama, provjerenim financijskim podacima i primjedbama koje su dostavile strane koje su surađivale u ispitnom postupku. Komisija je također navela da je primjerenost uvedenih mjera strogo u skladu s relevantnim pravilima EZ-a i WTO-a, uobičajenom praksom Komisije i sudskom praksom sudova Zajednice.

3.3 Ombudsman napominje da se u svojoj prvotnoj pritužbi podnositelj pritužbe pozvao, s jedne strane, na interese (a) potrošača koji, prema njegovu mišljenju, moraju platiti više za cipele zbog antidampinških pristojbi i (b) europskih društava koja su dio svojeg poslovanja legitimno povjerila Kini ili Vijetnamu i na koja se primjenjuju antidampinške pristojbe. S druge strane, podnositelj pritužbe uputio je i na europska društva koja svoju cjelokupnu proizvodnju drže unutar EU-a na koja se ne primjenjuju antidampinške pristojbe. Podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije poštovala „pravednu ravnotežu” između tih dviju strana. U tom je pogledu podnositelj pritužbe citirao izračune danskog Ministarstva gospodarstva i poslovnih poslova u vezi s očekivanim gubitkom za prethodno navedena društva na koja se primjenjuju antidampinške pristojbe, kao i za potrošače.

3.4 Ombudsman najprije podsjeća na sudsku praksu prema kojoj institucije Zajednice imaju marginu prosudbe u pogledu sredstava za postizanje zajedničke trgovinske politike te da je sudski nadzor ograničen u pitanjima koja uključuju ocjenu složenih gospodarskih situacija (12). Ombudsman smatra primjerenim usvojiti isti pristup u svojoj istrazi.

U tom pogledu Ombudsman ističe da se stajalište Komisije kojim se ocjenjuju suprotstavljeni gospodarski, socijalni i komercijalni interesi analizom činjenica, provjerenih financijskih podataka i primjedbi koje su dostavile sve strane koje su surađivale u ispitnom postupku, a nakon toga odluči više uzeti u obzir jedan skup interesa, može smatrati nerazmjernim ako se može dokazati da je Komisija pri donošenju svojeg stajališta zanemarila relevantne činjenice ili počinila očitu pogrešku u ocjeni.

Podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze da je Komisija zanemarila relevantne činjenice ili da je Komisijina ocjena bila očito pogrešna.

3.5 Ombudsman također podsjeća da se, kao što je Komisija istaknula u svojem mišljenju, privremene mjere u antidampinškom postupku mogu izmijeniti nakon daljnje procjene. Osnovnom uredbom ostavlja se konačna odluka koju treba donijeti Vijeće, koje, kao predstavnik vlada država članica, može biti u najboljem položaju za odlučivanje o razmatranjima politika.

3.6 Nadalje, Ombudsmanica napominje da se u svojem daljnjem pismu Ombudsmanu od 19. veljače 2007. podnositelj pritužbe pozvao na Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2006. naslovljenu "Globalna Europa, europski instrumenti trgovinske zaštite u globalnom gospodarstvu koje se mijenja - Zelena knjiga za javno savjetovanje" (COM(2006)763 final) ("Komunikacija"). Posebno je istaknula posebne segmente teksta Komunikacije sadržane na stranicama 6., 7. i 8. i navela da se Komunikacija bavi pitanjem proporcionalnosti te je zauzela stajalište da je „Komisija prepoznala tvrdnje podnositelja pritužbe ili barem priznala neugodno stajalište Komisije u pogledu predmetnog antidampinškog postupka.”

Ombudsmanica pozdravlja činjenicu da je Komisija izrazila navedenu zabrinutost i vjeruje da bi rezultati javnog savjetovanja pokrenutog kao odgovor na upitnik iz Zelene knjige mogli pomoći u poboljšanju dobre uprave u Komisiji (13). Konkretno, Ombudsman vjeruje da bi javno savjetovanje moglo dovesti do razjašnjenja zabrinutosti podnositelja pritužbe u pogledu potencijalnih gubitaka uzrokovanih malim i srednjim poduzećima zbog uvođenja privremenih mjera (14).

3.7 S obzirom na njegove nalaze 3.4. i 3.6., Ombudsman ne smatra da postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe.

4 Navodna pogrešna osnova za preventivne mjere Komisije

4.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija svoju odluku temeljila na pogrešnim informacijama i pogrešno odabrala Brazil kao referentnu zemlju.

U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe uputio je na informacije koje je Komisija objavila 23. veljače 2006. na svojoj internetskoj stranici.

Kad je riječ o odabiru Brazila kao referentne zemlje, podnositelj pritužbe tvrdio je da Komisija nije uzela u obzir ključne strukturne razlike između kineske i brazilske industrije obuće.

Podnositelj pritužbe tvrdio je i da postoje druge materijalne pogreške koje se odnose na: i. državne intervencije i subvencije kineskim i vijetnamskim proizvođačima obuće; ii. činjenicu da se antidampinške mjere odnose samo na devet od svakih 100 pari cipela koje se prodaju na tržištima EU-a; i iii. činjenicu da trgovci na malo mogu uravnotežiti [uvedene pristojbe] s drugim asortimanom proizvoda. Podnositelj pritužbe utvrdio je i da su neke izjave obmanjujuće, odnosno sljedeće: i. zbog dampinga je izgubljeno 40 000 radnih mjesta (podnositelj pritužbe tvrdi da nije dokazano da su sva ta radna mjesta izgubljena zbog dampinga); ii. maloprodajne cijene ostale su stabilne čak i ako su se uvozne cijene kineske i vijetnamske obuće u EU-u smanjile (podnositelj pritužbe tvrdi da je stabilnost cijena posljedica drugih čimbenika, kao što su novi modni trendovi ili različiti devizni tečajevi); i iii. očekivalo se da će dječja obuća i sportska obuća za posebne tehnologije biti isključene iz antidampinških mjera (podnositelj pritužbe tvrdi da se to isključenje odnosilo na vrlo ograničen broj društava).

4.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da se njezine odluke ne temelje na pogrešnim informacijama i da odabir referentne zemlje nije pogrešan. Korištena metodologija, uključujući odabir referentne zemlje te relevantnost i prikladnost uvedenih mjera, strogo je u skladu s relevantnim pravilima EZ-a i WTO-a, uobičajenom praksom Komisije i sudskom praksom sudova Zajednice. Privremeni nalazi Komisije temelje se na činjenicama, provjerenim financijskim podacima i primjedbama koje su dostavile strane koje su surađivale u ispitnom postupku.

4.3 Kao prvo, Ombudsman ponovno ističe da podnositelj pritužbe nije podnio nijedan dokaz kojim bi dokazao da su se informacije objavljene na internetskoj stranici Komisije 23. veljače 2006. bitno razlikovale od informacija koje se odnose na privremene mjere donesene u Uredbi 556/2006.

Kao drugo, Ombudsman ponavlja da je njegov nadzor u pitanjima koja uključuju ocjenu složenih gospodarskih situacija nužno ograničen.

Pri rješavanju ovog aspekta pritužbe Ombudsman će stoga procijeniti unutarnju usklađenost informacija koje je Komisija dala na svojim internetskim stranicama i primjerenost obrazloženja Komisije s obzirom na njezin kontekst.

4.4 Što se tiče odabira Brazila kao referentne zemlje, Ombudsmanica napominje da je u točki 4.3.1. Uredbe 553/2006 Komisija iznijela detaljne i dosljedne razloge zbog kojih je odabrala Brazil kao referentnu zemlju, a ne Tajland, Indoneziju ili Indiju (koje su predložile neke zainteresirane strane). Ombudsman posebno napominje uvodne izjave 119. i 120. točke 4.3.1. („Razlika u troškovima proizvodnih struktura”) Uredbe, za koje se čini da odgovaraju posebnom argumentu podnositelja pritužbe da brazilski proizvođači posluju u cijelom postupku proizvodnje i proizvodnje, od projektiranja do prodaje nezavisnim kupcima, dok su kineski proizvođači uključeni samo u osnovnu proizvodnju (15). Komisija zapravo ističe da je Brazil prikladna referentna zemlja, iako mogu postojati strukturne razlike između brazilskog tržišta i tržišta koja su predmet ispitnog postupka, s obzirom na to da se takve troškove može prilagoditi pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti.

4.5 Što se tiče argumenata podnositelja pritužbe u vezi s kožnom obućom Special Technology Advanced Footwear ("sportska obuća") i dječjom obućom, Ombudsmanica napominje da je u uvodnim izjavama 12.-19. i 28.-31. točke 2.1. Uredbe 553/2006 Komisija dala dosljedne razloge zašto je iz antidampinškog ispitnog postupka isključila sportsku obuću i dječju obuću.

4.6 Što se tiče argumenata podnositelja pritužbe u vezi s učinkom pristojbi na kupce, Ombudsmanica prima na znanje izjavu Komisije da u lancu opskrbe postoji dovoljna marža za apsorpciju antidampinške pristojbe (16).

4.7 Nadalje, Ombudsmanica napominje da se čini da su izjave Komisije u vezi s državnom intervencijom u sektoru kožne obuće u Kini i Vijetnamu (17) potkrijepljene dosljednim obrazloženjem.

4.8 Naposljetku, podnositelj pritužbe tvrdio je da je izjava Komisije da se europska proizvodnja obuće smanjila za oko 30 % i da je izgubljeno 40 000 radnih mjesta nejasna i obmanjujuća jer nije navela koje su od tih brojki uzrokovane dampingom, a koje nisu. Ombudsmanica napominje da je Komisija izjavila da gubitak 40 000 radnih mjesta u tom sektoru "nije bio povezan samo s dampinškom robom." (18) Komisija stoga navodi da ti učinci nisu bili u potpunosti uzrokovani dampingom. S obzirom na formulaciju koju je upotrijebila Komisija, Ombudsmanica se ne slaže da bi nepostojanje preciznih brojčanih podataka o učincima dampinga moglo dovesti u zabludu.

4.9 S obzirom na navedeno, Europski ombudsman ne smatra da postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe.

5 Navodno nedjelovanje na transparentan način

5.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija, time što nije otkrila identitet proizvođača iz EU-a koji su podnijeli pritužbu i identitet proizvođača iz EU-a u uzorku, djelovala na način koji nije bio transparentan.

U prilog svojoj tvrdnji podnositelj pritužbe napomenuo je da je Komisija na svojoj internetskoj stranici navela da se „iz pravnih razloga naziv predmetnih društava i njihova lokacija ne mogu objaviti”. Podnositelj pritužbe smatra da povjerljivim postupanjem s prethodno navedenim predmetima društava zainteresirane strane, uključujući samog podnositelja pritužbe, nisu mogle potvrditi jesu li ispunjeni potrebni uvjeti niti provjeriti sadržaj spisa koji su zainteresiranim stranama stavljeni na uvid. S druge strane, zainteresirane strane nisu mogle potvrditi je li uzorak proizvođača iz EU-a doista reprezentativan u smislu, na primjer, ukupne proizvodnje u EU-u ili ponude proizvoda.

5.2 Komisija je u svojem mišljenju navela da je neotkrivanje identiteta proizvođača iz EU-a koji su podnijeli pritužbu i identiteta proizvođača iz EU-a u uzorku u ovom slučaju opravdano iz razloga detaljno navedenih u Uredbi 553/2006 te da je u potpunosti u skladu s praksom Komisije u usporedivim situacijama. Komisija je navela i da je prethodno navedeno objasnila u svojem odgovoru podnositelju pritužbe od 20. ožujka 2006.

5.3 Ombudsman razumije da je Komisija u svojem mišljenju Ombudsmanu uputila na uvodnu izjavu 8. točku (a) Uredbe 553/2006, koja glasi kako slijedi:

„(...) Proizvođači Zajednice u uzorku i drugi proizvođači Zajednice koji surađuju zatražili su, na temelju odredaba članka 19. Osnovne uredbe (19), da njihovi identiteti ostanu povjerljivi. Tvrdili su da bi otkrivanje njihova identiteta moglo dovesti do rizika od znatnih štetnih učinaka.

Određeni proizvođači iz Zajednice koji su podnositelji pritužbe opskrbljuju kupce u Zajednici koji također nabavljaju svoje proizvode iz NRK-a i Vijetnama, čime ostvaruju izravnu korist od tog uvoza. Ti su podnositelji pritužbe stoga u osjetljivom položaju jer neki od njihovih klijenata možda nisu zadovoljni podnošenjem ili podupiranjem pritužbe protiv navodnog štetnog dampinga. Zbog toga su smatrali da postoji rizik od osvete nekih njihovih klijenata, uključujući mogući prekid njihova poslovnog odnosa. Zahtjev je odobren jer je dovoljno potkrijepljen.

Predstavnici određenih proizvođača izvoznika i jedan povezani uvoznik tvrdili su da ne mogu pravilno ostvariti svoje pravo na obranu jer identitet podnositelja pritužbe nije bio otkriven. Tvrdili su da u tim okolnostima nisu mogli provjeriti jesu li podnositelji pritužbe doista reprezentativni. Međutim, napominje se da je pojedinačni obujam proizvodnje svakog podnositelja pritužbe stavljen na raspolaganje zainteresiranim stranama radi inspekcije, stoga bi se, čak i ako su nazivi tih društava izbrisani, mogla provjeriti njihova reprezentativna kvaliteta. Tvrdnja je stoga odbačena.”

Ombudsmanica smatra da su ti argumenti dosljedni i uvjerljivi.

5.4 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe tvrdio je, među ostalim, da je Komisija povjerljivo postupala sa svim proizvođačima koji su podnijeli pritužbu, a ne samo s onima koji su podnijeli izričit zahtjev za takvu povjerljivost. Nadalje i suprotno prethodnoj praksi Komisije, Komisija od podnositelja pritužbe koji su zatražili povjerljivost nije zatražila da dokažu, a u ovom slučaju nisu dokazali, da su stvarno izloženi komercijalnom pritisku da prestanu surađivati u ispitnom postupku i/ili da povuku svoju potporu pritužbi. U tom je pogledu podnositelj pritužbe stoga uputio na dva dokumenta „Određena obuća s gornjim dijelom od kože ili plastične mase iz Kine, Indonezije i Tajlanda”(20) i „Obuća s gornjim dijelom od tekstila iz Kine i Indonezije”(21).

5.5 Ombudsman stoga ističe da su člankom 19. Osnovne uredbe (22), koji se odnosi na povjerljivost, predviđene dvije mogućnosti u pogledu tog pitanja. Kao prvo, s podacima koji su po svojoj prirodi povjerljivi, primjerice zato što bi njihovo otkrivanje donijelo znatnu konkurentsku prednost konkurentu ili bi imalo znatan negativan učinak na osobu koja pruža podatke ili na osobu od koje je pribavila podatke, mora se postupati povjerljivo. Kao drugo, s podacima koje stranke u ispitnom postupku dostavljaju na povjerljivoj osnovi mora se postupati povjerljivo. Stoga se čini da bi Komisija mogla, unatoč činjenici da određene treće strane možda nisu izričito zatražile povjerljivo postupanje, smatrati identitet svih proizvođača koji su podnijeli pritužbu povjerljivim informacijama ako bi, po svojoj prirodi, otkrivanje tih informacija imalo znatne negativne učinke na osobu koja dostavlja informacije.

Komisija je u uvodnoj izjavi 8. točki (a) Uredbe 553/2006 (kako je navedeno u točki 5.4.) navela dovoljno usklađene razloge u pogledu toga zašto bi otkrivanje tih informacija imalo znatan negativan učinak na osobu koja dostavlja informacije. U tom kontekstu ombudsmanica smatra da je Komisijino objašnjenje o tome zašto je s nazivima proizvođača iz EU-a koji su podnijeli pritužbu i proizvođača iz EU-a u uzorku postupala kao s povjerljivima primjereno.

5.6 Naposljetku, Ombudsmanica ističe da je, u skladu s uvodnom izjavom 8. točkom (a) Uredbe 553/2006, "zainteresirane strane stavile na raspolaganje pojedinačni obujam proizvodnje svakog podnositelja pritužbe na uvid, pa čak i ako su imena tih društava izbrisana, njihova se reprezentativna kvaliteta mogla provjeriti."Stoga su zainteresirane strane, uključujući podnositelja pritužbe, mogle dobiti relevantne informacije kako bi obranile svoje stajalište.

5.7 S obzirom na navedeno, Europski ombudsman ne smatra da postoje nepravilnosti u postupanju u vezi s tim aspektom pritužbe.

6 Tvrdnje podnositelja pritužbe

6.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala povući Uredbu (553/2006) o uvođenju privremenih antidampinških mjera na određenu kožnu obuću iz Kine i Vijetnama.

Podnositelj pritužbe tvrdio je i da bi trebalo osloboditi već naplaćene privremene antidampinške pristojbe.

6.2 Komisija je navela da je antidampinški ispitni postupak proveden u potpunosti u skladu s Osnovnom uredbom i da nije bilo nepravilnosti u postupanju. Postupovni zahtjevi Osnovne uredbe strogo su se poštovali u ovom ispitnom postupku, čime je strankama osigurano odgovarajuće pravo na obranu. Stoga je Komisija zauzela stajalište da ne postoji osnova za prihvaćanje tvrdnji podnositelja pritužbe da bi Uredbu 553/2006 trebalo povući i da bi trebalo osloboditi naplaćene privremene pristojbe.

6.3 Ombudsmanica ističe da je Vijeće u međuvremenu 5. listopada 2006. donijelo Uredbu (EZ) 1472/2006 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama (23). Stoga su nakon donošenja te uredbe tvrdnje podnositelja pritužbe postale bespredmetne.

Zaključak

S obzirom na navedeno, Europski ombudsman ne smatra da postoje nepravilnosti u postupanju. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) SL 1996., L 56, str. 1.

(2) SL 2004., L 77, str. 12.

(3) SL 2006., L 98, str. 3.

(4) C-49/88 Al Jubail Fertiliser protiv Vijeća [1991.] ECR I-3187, stavak 16.

(5) SL 1998., L 60, str. 1.

(6) SL 1997., L 298, str. 1.

(7) Predmet 264/82 Timex protiv Vijeća i Komisije [1985.] ECR 849, stavak 25.

(8) SL 1996., L 56, str. 1.

(9) SL 2004., L 77, str. 12.

(10) Ombudsmanica napominje da, iako su samo tri od 25 država članica glasovale za prijedlog Komisije o privremenim antidampinškim mjerama, to nije spriječilo Komisiju da ih donese. Stoga, čak i ako su informacije sadržane na internetskim stranicama „utjecale” na države članice, ne može se smatrati da su u pogledu donošenja privremenih mjera „utjecale” na „postupak donošenja odluka”.

(11) Vidjeti članak 7. stavak 6. Uredbe 384/96.

(12) Predmet C-150/94 Ujedinjena Kraljevina protiv Vijeća [1998.] ECR-I-7235, stavci 53. i 54.

(13) Ombudsmanica stoga napominje da je Komisija u Komunikaciji predstavila studiju slučaja o antidampinškim mjerama za kožne cipele te je ukratko navela da bi "trebalo razmisliti o tome kako bolje odražavati interese potrošača u antidampinškim ispitnim postupcima i svim poduzetim mjerama". Komisija je također prepoznala da broj „poduzeća iz EU-a koja premještaju elemente svoje proizvodnje [izvan EU-a] raste i ta poduzeća zapošljavaju tisuće ljudi u EU-u”. Međutim, Komisija je dodala da su „u skladu s postojećim antidampinškim pravilima pri utvrđivanju je li ispunjen potreban udio industrije Zajednice za pokretanje postupka razmatrani samo proizvođači koji svoju proizvodnju drže unutar EU-a.” U tom je pogledu Komisija, među ostalim, postavila sljedeća pitanja za savjetovanje: Četvrto pitanje: „Treba li EU preispitati trenutačnu ravnotežu interesa između različitih gospodarskih subjekata u ispitivanju interesa Zajednice u ispitnim postupcima trgovinske zaštite (...)?” i 5. pitanje: „Moramo li preispitati način na koji se interesi potrošača uzimaju u obzir u ispitnim postupcima trgovinske zaštite(..)?”

(14) U tom pogledu Ombudsmanica prima na znanje pitanje 32. upućeno na savjetovanje: Postoje li neki aspekti instrumenata trgovinske zaštite EU-a koje biste željeli razmotriti?

(15) "(119) Zainteresirane strane tvrdile su i da je struktura troškova između Brazila i predmetnih zemalja različita jer neke troškove (istraživanje i uzorkovanje; razvoj (R&D), dizajn itd.) koje podupiru kupci kineskih i vijetnamskih izvoznika snose brazilski proizvođači i stoga su uključeni u njihove troškove proizvodnje";

(120) Doista je utvrđeno da su, u nekim slučajevima, izvoznici u dotičnim zemljama prodavali dotični proizvod bivšim proizvođačima Zajednice u Zajednici koji još uvijek podržavaju gore navedene komponente troška proizvodnje i prodaju proizvod pod vlastitim robnim imenom. Međutim, to nije razlog za odbijanje Brazila kao prikladne analogne zemlje jer se takve troškove može prilagoditi pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti.”

(16) Komisija je, među ostalim, izjavila da "postoje jasni dokazi da su, iako su cijene kožne obuće uvezene u EU tijekom posljednjih pet godina pale za više od 20 %, potrošačke cijene ostale stabilne, pa čak i blago porasle. Pristojba bi dodala nešto više od 1,5 eura u prosječnim veleprodajnim cijenama od 8,5 eura za kožne cipele koje se prodaju između 30 i 100 eura. U opskrbnom lancu postoji marža za apsorpciju male carine na uvozne troškove njezinim širenjem na raspone proizvoda i distribucijski lanac.„ Relevantna internetska stranica dostupna je na internetskim stranicama Komisije (http://europa.eu.int/comm/trade/issues/respectrules/anti_dumping/memo230206_en.htm).

(17) "Antidamping: Koje dokaze ima Komisija o uplitanju države u sektor kožne obuće u Kini i Vijetnamu?” Ovaj je dokument dostupan na internetskim stranicama Komisije (http://europa.eu.int/comm/trade/issues/respectrules/anti_dumping/pr230206_evi_en_htm).

(18) Odgovarajuća izjava može se pronaći na internetskoj stranici Komisije (http://europa.eu.int/comm/trade/issues/respectrules/anti_dumping/memo230206_en.htm).

(19) Članak 19. Osnovne uredbe: „S svim podacima koji su po svojoj prirodi povjerljivi (na primjer zato što bi njihovo otkrivanje predstavljalo značajnu konkurentsku prednost za konkurenta ili bi imalo značajne štetne učinke na osobu koja daje podatke ili na osobu od koje je dobila podatke) ili koje stranke u ispitnom postupku dostavljaju na povjerljivoj osnovi, ako se dokaže postojanje opravdanog razloga, nadležna tijela postupaju kao s takvima.”

(20) SL 1998., L 60, str. 1.

(21) SL 1997., L 298, str. 1.

(22) Članak 19.: „S svim podacima koji su po svojoj prirodi povjerljivi (na primjer zato što bi njihovo otkrivanje predstavljalo značajnu konkurentsku prednost za konkurenta ili bi imalo značajne negativne učinke na osobu koja daje podatke ili na osobu od koje je dobila podatke) ili koje stranke u ispitnom postupku dostavljaju na povjerljivoj osnovi, nadležna tijela postupaju kao s takvima ako se dokaže postojanje valjanog razloga.”

(23) SL 2006., L 275, str. 1.