Strasbourg, 28. kolovoza 2008.

Poštovani gospodine O.,

Dana 13. listopada 2005., djelujući u ime UETP-a (University Enterprise Partnership), podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s revizijom koja je provedena u vezi s korištenjem bespovratnih sredstava dodijeljenih UETP-u za projekt u okviru programa Leonardo da Vinci.

Pritužbu sam 11. studenoga 2005. proslijedio predsjedniku Komisije. Komisija je 3. veljače 2006. dostavila englesku verziju svojeg mišljenja, a 21. veljače 2006. švedski prijevod. Potonje sam Vam proslijedio s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 28. travnja 2006.

Dana 11. studenoga 2006. poslao sam Komisiji dopis o daljnjim istragama i o tome Vas obavijestio. Komisija je 12. travnja 2007. dostavila englesku verziju svojeg dodatnog mišljenja, a 26. travnja 2007. švedski prijevod. Potonje sam Vam proslijedio s pozivom na daljnje očitovanje, koji ste poslali 6. lipnja 2007.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene. Prihvatite moje isprike zbog kašnjenja u rješavanju Vaše pritužbe.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice ukratko sljedeće:

UETP (University Enterprise Partnership) dovršio je 2000. projekt u okviru programa Leonardo da Vinci. Komisija je odobrila ishod projekta, ali pojavili su se problemi u pogledu prihvatljivosti troškova za osoblje. Revizija, koja je provedena od 27. do 29. lipnja 2005., odnosila se na prihvatljivost troškova osoblja UETP-a u okviru projekta. Djelujući u ime Komisije, g. C. iz Deloitte &ampa; Touche u Belgiji („Deloitte”) proveo je reviziju u prostorijama UETP-a. Kad je C. shvatio da izvješća i popisi s kojima inače radi nisu dostupni i da mu UETP može dostaviti samo bilance, izvještaje o prihodima, glavne knjige i provjere, zatražio je da UETP sastavi izvješća i popise u skladu sa svojim zahtjevima. Podnositelj pritužbe objasnio je C.-u da je s Komisijom dogovoreno da će UETP morati samo pružiti informacije i odgovoriti na pitanja tijekom revizije te da je Deloitte dužan sastaviti sve popise ili sve drugo što mu je potrebno. Podnositelj pritužbe nadalje je objasnio da, zbog različite terminologije i lošeg engleskog jezika g. C.-a, on, odnosno podnositelj pritužbe, nije razumio na koje se popise g. C. poziva. C. je zatim prijetio UETP-u u ime Komisije navodeći da će, u slučaju da mu UETP ne dostavi predmetne popise, proglasiti stečaj UETP-a jer će Komisija slijediti njegove upute i preporuke. C. je nastavio s ponižavajućim komentarima osoblju UETP-a kada nisu razumjeli njegova pitanja o podacima iz 1997. ili kada nisu mogli odmah odgovoriti na njegova pitanja. Osim toga, protivno švedskom pravu, osoba C. prenijela je podatke iz UETP-ova računalnog sustava u svoj u Bruxellesu. Iako ga je podnositelj pritužbe obavijestio o tom pitanju, C. je naveo da mu nije stalo do toga.

Neposredno prije odlaska, g. C. došao je do podnositelja pritužbe s dokumentom i pitao ga kada je izrađen. Podnositelj pritužbe rekao je da ne zna, pri čemu je C. odgovorio, nepristojnim tonom, da "kao i uvijek ne znate ništa". Podnositelj pritužbe rekao je C.-u da će, ako objasni gdje je pronašao dokumente, moći odgovoriti na svoje pitanje. C. je rekao da je pronašao dokument u završnom izvješću. Podnositelj pritužbe odgovorio je da je u tom slučaju dokument trebao biti izrađen u proljeće 2000. C. je zatim pitao zašto je pronašao dokument u knjigama za lipanj 1998. Podnositelj pritužbe odgovorio je da je u tom slučaju dokument morao biti izrađen u okviru privremenog izvješća. "Samo sam htio provjeriti jeste li lažljivac", rekao je C. i otišao.

U svojoj pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe tvrdio je da način na koji je Deloitte proveo reviziju u ime Komisije predstavlja nepravilnost u postupanju. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Deloitte, djelujući u ime Komisije, prijetio, ucjenjivao, ponižavao i ismijavao osoblje UETP-a te ih optužio da su lažljivci.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala:

1. proglasi reviziju ništavom;
2. revidira svoje revizijske postupke, dopuštajući samo osobama sa stručnim znanjem o lokalnim okolnostima i vrsti dotične organizacije da provode revizije i ne dopuštajući metode zastrašivanja;
3. ponovno provesti reviziju s partnerom koji nije Deloitte ako se ne uzmu u obzir dokazi o troškovima osoblja dostavljeni Komisiji tijekom kolovoza 2005.

Ombudsman je 11. studenoga 2005. pokrenuo istragu o prethodno navedenim tvrdnjama i zahtjevima (1).

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Komisija je u svojem mišljenju ukratko iznijela sljedeće primjedbe:

Komisija je najprije podsjetila na pozadinu predmeta objasnivši da je ugovor potpisan između Komisije i UEPT-a stupio na snagu 2. prosinca 1996. i da je trebao trajati 36 mjeseci, odnosno do 1. prosinca 1999. Ugovorom je predviđeno plaćanje u tri obroka: 40 % ugovorne dodjele, odnosno 78 000 eura, trebalo je služiti kao početni predujam; 30 % ugovornog iznosa, odnosno 58 200 EUR, stavilo bi se na raspolaganje nakon podnošenja i prihvaćanja privremenog izvješća; i 30 % ugovorne dodjele, odnosno 58 500 EUR, nakon podnošenja i prihvaćanja završnog izvješća. Prvo plaćanje u iznosu od 78 000 eura izvršeno je 7. ožujka 1997. nakon potpisivanja ugovora. Drugo plaćanje nije plaćeno jer nakon podnošenja privremenog izvješća nisu dostavljene sve zatražene informacije.

U siječnju 2001. financijski ocjenjivač zatražio je dodatne informacije kako bi opravdao prijavljene troškove koji se odnose i na prvo i na drugo razdoblje. Od siječnja 2001. do lipnja 2001. UETP je u nekoliko navrata dostavio dodatne informacije. Komisija je 30. siječnja 2002. obavijestila UETP da je njegovo završno izvješće ocijenjeno i da je pripremljeno umanjeno plaćanje.

Komisija je u lipnju 2002. primila dopis UETP-a, u kojem potonji nije prihvatio smanjenje i zatražio je potpuno plaćanje, uključujući kamate, jer je smatrao da je dostavio sve zatražene dokumente.

Komisija je 27. lipnja 2002. UETP-u poslala dopis u kojem je objasnila da je smanjeno plaćanje od 45 199 EUR (umjesto 58 500 EUR) uglavnom posljedica visokih troškova osoblja, koji su premašili ugovorna ograničenja, i ozbiljnih sumnji koje proizlaze iz podnesenih popratnih dokumenata.

Podnositelj pritužbe poslao je 22. kolovoza 2002. dopis o pritužbi Glavnoj upravi Komisije za obrazovanje i kulturu.

Budući da argumenti izneseni u pogledu visokih troškova osoblja nisu bili zadovoljavajući, nadležna služba Komisije predložila je vanjsku reviziju u listopadu 2002.

Tijekom razdoblja od listopada do prosinca 2003. Deloitte je pokušao dogovoriti datum vanjske revizije, ali to nije bilo moguće zbog izostanka odgovornog osoblja UETP-a. Deloitte je pokušao pronaći nekoga drugoga kome bi se mogao obratiti u vezi s revizijom. UETP je predložio P.-a i B.-a, međutim, P. je objasnio da nije raspolagao materijalima potrebnima za odgovor na Deloitteova pitanja. Komisija je stoga 19. siječnja 200. UETP-u poslala dopis s konačnim datumom revizije. UETP je obaviješten da će se, ako se ne postupi u skladu s tim, izvršiti ukupan povrat predujmova, u skladu s primjenjivim pravilima.

Komisija je 12. ožujka 2004. od podnositelja pritužbe primila poruku telefaksa u kojoj se objašnjava da su on i W. bili na dugotrajnom bolovanju najmanje do 30. travnja 2004. i da je P. djelovao kao odgovorna osoba u odsutnosti W.-a.

Komisija je 20. srpnja 2004. poslala dva preporučena dopisa u kojima je zatražila potpuni povrat već isplaćenih iznosa. Pisma su vraćena kao " non réclamé" budući da ih nitko nije prikupio.

Isti je zahtjev 14. rujna 2004. poslan podnositelju pritužbe elektroničkom poštom.

Podnositelj pritužbe odgovorio je 22. rujna 2004. elektroničkom poštom da je bio na odmoru tijekom srpnja i kolovoza te da ga, s obzirom na to da su mu pisma bila osobno upućena, nitko drugi nije mogao primiti. Nadalje je izjavio da je predložio osobu iz UETP-ove vanjske revizorske tvrtke, ali da su Deloitteovi revizori zahtijevali njegovu prisutnost i prisutnost g. Podnositelj pritužbe tvrdio je i da je osoblje Komisije primijenilo različite metode za izračun troškova osoblja.

Komisija je 23. rujna 2004. podnositelju pritužbe poslala poruku elektroničke pošte u kojoj je navela da je dopis s konačnim datumom revizije poslan 19. siječnja 2004. Budući da UETP nije odgovorio na taj dopis, Komisija je odlučila raskinuti ugovor i zatražiti potpuni povrat već isplaćenih sredstava.

Istog je dana podnositelj pritužbe odgovorio Komisiji objašnjavajući da nikada nije primio dopis od 19. siječnja 2004., ističući da više ne radi za UETP i navodeći da ipak želi pomoći kako bi riješio situaciju.

Komisija je 8. listopada 2004. UETP-u poslala preporučeni dopis u kojem je pitala tko je odgovoran za upravljanje ugovorom S/96/2/1672/PI/II.1.1.c/FPC jer podnositelj pritužbe više nije radio za UETP.

Komisija je 11. listopada 2004. primila dopis podnositelja pritužbe u kojem se navodi da revizori Deloittea nisu htjeli surađivati s revizorom UETP-a te su zatražili da podnositelj pritužbe i g. W. budu prisutni tijekom revizije, iako su te osobe bile bolesne. Stoga nije bilo krivnje UETP-a da se revizija nije mogla provesti.

Komisija je preporučenim dopisom od 25. studenoga 2004. obavijestila podnositelja pritužbe da je spremna dati UETP-u novi rok za provedbu revizije i da će Deloitte kontaktirati podnositelja pritužbe kako bi utvrdio datum revizije. Međutim, dopis Komisije vraćen je bez objašnjenja.

UETP je 17. ožujka 2005. Komisiji poslao dopis u kojem je predložio da se revizija provede u posljednjem tjednu lipnja 2005.

Komisija je 18. travnja 2005. zatražila od Deloittea da provede reviziju tijekom zatraženog tjedna. Porukom elektroničke pošte od 12. svibnja 2005. Deloitte je potvrdio taj datum.

UETP je 23. svibnja 2005. stupio u kontakt s Komisijom navodeći da su Deloitteovi revizori kontaktirali s njim i da su zatražili dokumente koji prethode reviziji, a koje on nije mogao dostaviti jer je bio na bolovanju, te mu, prema švedskom pravu, nije bilo dopušteno biti u njegovu uredu tijekom tog dopusta. Zbog toga nije mogao prikupiti sve tražene dokumente.

Istog je dana Komisija pitala Deloitte je li moguće predložiti kompromis, uzimajući u obzir činjenicu da ugovaratelj nije mogao obaviti sve pripremne radnje. Deloitte je odgovorio da UETP može revizorima pružiti informacije potrebne tijekom revizije. Revizija je započela 27. lipnja 2005. ujutro, a završila 30. lipnja 2005. poslijepodne.

Pritužba

U pogledu nezadovoljstva podnositelja pritužbe načinom na koji je Deloitte proveo reviziju u prostorima UETP-a, Komisija je podsjetila da je Deloitte imao velikih poteškoća u organizaciji revizije. Deloitte se prvi put obratio UETP-u 24. listopada 2003., a unatoč brojnim podsjetnicima i pokušajima da se revizija uspostavi što je prije moguće, to se moglo dogoditi tek krajem lipnja 2005., odnosno godinu i pol nakon prvog kontakta s UETP-om.

Budući da podnositelj pritužbe nije mogao dostaviti dokumente koje je Deloitte zatražio prije revizije, Deloitte je prihvatio da se oni neće dostaviti prije revizije, pod uvjetom da budu dostupni tijekom revizije. Nadalje, Deloitte je predložio da se revizija produlji za jedan dan kako bi se posao mogao obaviti u najboljim uvjetima.

Dana 28. lipnja 2005., drugog dana revizije, revizori su obavijestili Komisiju da im nisu dostavljeni svi potrebni dokumenti, da dokumenti koje je dostavio UETP ne odgovaraju dokumentima dostavljenima Komisiji i da ne ispunjavaju računovodstvene zahtjeve. Osim toga, podnositelj pritužbe i njegov pomoćnik nisu mogli odgovoriti na pitanja koja su im postavili revizori.

Porukom elektroničke pošte od 30. lipnja 2005. Deloitte je potvrdio Komisiji da više ne može napredovati u reviziji zbog nesuradnje podnositelja pritužbe.

U završnom izvješću, koje je Deloitte podnio Komisiji 28. listopada 2005., kao i u izjavi Deloittea, potvrđeni su propusti UETP-a, zbog čega je Komisija zaključila da bi trebalo izvršiti povrat ukupnih dodijeljenih sredstava.

Komisija je zaključila svoje mišljenje navodeći da je UETP pokazao nedostatak spremnosti na suradnju i nastojao izbjeći reviziju. Dodao je da svi navedeni elementi ostavljaju dojam da podnositelj pritužbe nije postupio u skladu s pravilima propisanima u ugovoru koji je potpisao s Komisijom. Nadalje, Komisija je predložila da je UETP, u očekivanju negativnih zaključaka revizije, nastojao okriviti revizore za njihov stav kako bi izbjegao odluku Komisije o povratu ukupnog iznosa novca koji je već dodijeljen podnositelju pritužbe. Naposljetku, Komisija je potvrdila valjanost izvješća o reviziji koje je sastavilo društvo Deloitte i zatražila od Ombudsmana da pritužbu proglasi neutemeljenom.

Primjedbe podnositelja pritužbe

U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe ostao je pri svojoj pritužbi i istaknuo da su tijekom revizije revizori odbili razmotriti materijale koji su im dostavljeni i da se od osoblja UETP-a očekivalo da zapamti pojedinosti, sporazume itd. koji su se dogodili između 1997. i 1999. Nastavio je tvrditi da su, kad god su pogriješili u vezi s tim detaljima, ispravljeni na nepristojan način. Podnositelj pritužbe nadalje je istaknuo da je od osoblja UETP-a zatraženo da djeluje kao stručnjak za računovodstveni i računovodstveni softver te da može znati kako bi stručnjaci iz Deloittea trebali pratiti različite troškove na razini detalja koja je bila dostupna samo vanjskom revizoru UETP-a koji je rješavao ta pitanja na godišnjoj osnovi. Iako je vanjski revizor obećao odgovoriti na sva pitanja e-poštom, budući da je u to doba godine bio u potpunosti rezerviran, Deloitteovi revizori odbili su razmotriti stavljanje svojih pitanja i komentara na papir.

Daljnje istrage

Nakon pažljivog razmatranja mišljenja Komisije i primjedbi podnositelja pritužbe činilo se da su potrebne dodatne istrage jer se čini da Komisija nije razmotrila određene bitne argumente podnositelja pritužbe. Ombudsmanica je stoga 15. studenoga 2006. zatražila od Komisije da podnese dodatno mišljenje u kojem bi se na odgovarajući način riješila relevantna pitanja.

U svojem odgovoru od 26. ožujka 2007. Komisija je ukratko iznijela sljedeće primjedbe.

Mišljenje Komisije od 3. veljače 2006. temeljilo se na izvješću o reviziji i kontaktima Komisije s Deloitteom u vezi s ispitivanjem navoda podnositelja pritužbe.

Komisija je 13. prosinca 2006. zatražila od Deloittea da dostavi primjedbe na navode podnositelja pritužbe (te je 7. veljače 2007. poslala dopis s podsjetnikom Deloitteu). Deloitte je 5. veljače 2007. odgovorio Komisiji navodeći da su revizori odgovorni za provedbu revizije u prostorijama UETP-a dokazali svoju otvorenost, fleksibilnost i razumijevanje prema predstavnicima UETP-a. Međutim, revizori nisu mogli računati na suradnju UETP-a. Deloitte je naveo da revizor optužen za nepravilnosti u postupanju, odnosno C., nije dao nijednu od navodnih izjava. Deloitte je istaknuo i da nikada nisu imali takvih problema s predmetnim revizorom (2).

Komisija je istaknula da se, s obzirom na to da nije odgovorna i nema mogućnost ispitati ili kontrolirati ponašanje revizora koji provode vanjske revizije u ime Komisije, može osloniti samo na odgovore koje je Deloitte dao kao odgovor na zahtjev Ombudsmana za dopunsko mišljenje.

Međutim, ako bi podnositelj pritužbe mogao pružiti konkretnije dokaze u prilog svojim navodima, Komisija bi, nakon savjetovanja s Deloitteom, imala čvršće sredstvo za pojašnjenje situacije i preciznije odgovaranje na zahtjev Ombudsmana.

U svojim dodatnim očitovanjima podnositelj pritužbe zadržao je svoje navode i tvrdnje. Istaknuo je da je tijekom revizije UETP dostavio sve dokumente povezane s predmetnim projektom, ali da Deloitteov predstavnik nije prihvatio način na koji su predstavljeni te je odbio provesti reviziju. UETP je imao fotografske dokaze da je revizorima na dogovoreni datum dostavljeno više od 20 veziva, a bilo je i svjedoka lošeg ponašanja i loše provedene revizije od strane Deloittea. Podnositelj pritužbe istaknuo je i da je u izvješću o reviziji pogrešno zaključeno da UETP nema troškova i da stoga ne bi trebao primati financijska sredstva od Komisije jer je doista imao troškove povezane s projektom koji opravdavaju njegov zahtjev za primanje financijskih sredstava.

ODLUKA

1 Tvrdnja da način na koji je Deloitte proveo reviziju predstavlja nepravilnost u postupanju

1.1 U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio je da je način na koji je Deloitte, djelujući u ime Komisije, proveo reviziju u prostorijama UETP-a (Sveučilišno partnerstvo poduzeća) između 27. i 29. lipnja 2005. predstavljao nepravilnost u postupanju. Revizija se odnosila na prihvatljivost troškova osoblja UETP-a povezanih s projektom koji je UETP dovršio 2005. u okviru programa Leonardo da Vinci. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je jedan od revizora iz Deloittea, odnosno C., prijetio, ucjenjivao, ponižavao i ismijavao predstavnike UETP-a te ih optužio za klevetu.

1.2 Komisija je u svojem mišljenju odbacila tu tvrdnju i istaknula da se Deloitte i. u nekoliko navrata obratio UETP-u kako bi utvrdio datum revizije; ii. prihvatili da se dokumenti ne moraju dostaviti prije revizije ako su bili dostupni tijekom revizije; i iii. predložili da se revizija produlji za jedan dan kako bi se rad mogao ostvariti u najboljim uvjetima. Komisija je također istaknula da su drugi dan revizije revizori obavijestili njezine službe da im i. nisu dostavljeni svi potrebni dokumenti; ii. dokumenti koje je dostavio UETP nisu odgovarali dokumentima dostavljenima Komisiji i nisu ispunjavali računovodstvene zahtjeve; i iii. predstavnici UETP-a nisu mogli odgovoriti na njihova pitanja. U završnom izvješću koje je Deloitte podnio 28. listopada 2005., kao i u izjavi Deloittea, potvrđeni su propusti UETP-a i Komisija je zaključila da bi trebalo izvršiti povrat ukupnih dodijeljenih sredstava. Naposljetku, UETP je pokazao nedostatak spremnosti na suradnju te se činilo da nastoji izbjeći reviziju.

1.3 U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe istaknuo je da su tijekom revizije revizori odbili pogledati dostavljene materijale i da se od predstavnika UETP-a očekivalo da se sjećaju pojedinosti i sporazuma sklopljenih između 1997. i 1999. te da su oni, kad god su bili u krivu, ispravljeni na nepristojan način.

1.4 Komisija je u svojem dodatnom mišljenju objasnila da je, kako bi mogla odgovoriti na pismo Ombudsmana o daljnjoj istrazi, zatražila od Deloittea da se očituje o navodima podnositelja pritužbe. Kao odgovor na taj zahtjev Deloitte je naveo da su tijekom revizije revizori pokazali dokaz otvorenosti, fleksibilnosti i razumijevanja prema predstavnicima UETP-a. Međutim, nisu se mogli osloniti na suradnju UETP-a. Deloitte je nadalje naveo da revizor C. nije dao nijednu izjavu koju je naveo podnositelj pritužbe i da nikada nije imao takvih problema s predmetnim revizorom. Komisija je tvrdila da, s obzirom na to da nije odgovorna za ponašanje revizora koji provode vanjske revizije u njezino ime niti ih može ispitati ili nadzirati, svoja mišljenja može temeljiti samo na objašnjenjima koja je dostavio Deloitte. Komisija je dodala da bi, u slučaju da podnositelj pritužbe može iznijeti konkretnije činjenice kako bi potkrijepio svoju tvrdnju, Komisija, nakon savjetovanja s Deloitteom, bila u boljem položaju da razjasni situaciju i konkretnije odgovori na zahtjev Ombudsmana iz njegova dopisa o daljnjoj istrazi.

1.5 Ombudsmanica napominje da se tvrdnja podnositelja pritužbe odnosi na navodno ponašanje jednog od revizora Deloittea, odnosno g. C.-a, tijekom revizije provedene u prostorijama UETP-a od 27. do 29. lipnja 2005. U tom je pogledu podnositelj pritužbe tvrdio da je taj revizor odbio prihvatiti određene vrste dokumenata, prijetio predstavnicima UETP-a da će učiniti da UETP bankrotira, dao ponižavajuće izjave i, suprotno švedskom pravu, prenio podatke iz UETP-ova računalnog sustava u vlastiti. Stoga je tvrdio da način na koji je revizija provedena u ime Komisije predstavlja nepravilnost u postupanju.

1.6 U tom pogledu Ombudsman najprije napominje da je ugovorom sklopljenim između UETP-a i Komisije (3) predviđena mogućnost financijske revizije tijekom cijelog trajanja ugovora (4). Nadalje, točkom IV. Upravnog i financijskog priručnika, koja je dio ugovora sklopljenih u okviru programa Leonardo da Vinci, predviđa se i mogućnost financijske revizije. Komisija se u svojem dopisu od 23. listopada 2002. pozvala, među ostalim, na svoju odluku da zatraži provedbu vanjske revizije. Čini se da podnositelj pritužbe nije osporio tu odluku.

1.7 Ombudsman nadalje napominje da je vanjsko revizorsko društvo koje se koristilo u ovom slučaju, odnosno Deloitte, pružalo uslugu Komisiji. Podnositelj pritužbe u biti je doveo u pitanje način na koji je reviziju proveo jedan od revizora koji rade za Deloitte, odnosno C., te je uputio na nekoliko slučajeva navodnog neprimjerenog ponašanja s njegove strane. U tom pogledu valja istaknuti da se, kao što je to Komisija pravilno navela, ona ne može smatrati odgovornom za ponašanje fizičkih osoba koje provode vanjsku reviziju. Međutim, istodobno valja istaknuti da osoba (pravna ili fizička), kao što je Deloitte u ovom predmetu, koju je Komisija odabrala za provedbu vanjske revizije, mora pružiti dostatna jamstva profesionalnog integriteta i pouzdanosti te mora pružati relevantnu uslugu u skladu s primjenjivim pravilima i profesionalnim (uključujući etičke) standardima u tom području. To podrazumijeva, među ostalim, da Komisija mora poduzeti odgovarajuće korake kako bi osigurala usklađenost s prethodno navedenim zahtjevima. To posebno znači da Komisija mora postupati s dužnom pažnjom s pritužbama osobe nad kojom se provodi revizija u vezi s načinom na koji je vanjska revizija provedena i poduzeti odgovarajuće mjere ovisno o ishodu ispitivanja predmeta.

Uzimajući u obzir prethodno navedena objašnjenja koja je Komisija dala u svojim mišljenjima o pritužbi, Ombudsmanica smatra da je Komisija postupala s dužnom pažnjom s argumentacijom podnositelja pritužbe u vezi s načinom na koji je revizija provedena. Također podsjeća na odredbu članka 7.5. ugovora (vidjeti točku 1.6. bilješku 4.). Naposljetku napominje da podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve konkretne dokaze kojima bi potkrijepio svoje sporne izjave o načinu na koji je revizija provedena, posebno u pogledu navodnog neprimjerenog ponašanja g. C-a.

1.8 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica smatra da tvrdnja podnositelja pritužbe nije potkrijepljena. Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju koje odgovaraju navodima podnositelja pritužbe.

2 Zahtjevi

2.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala i. proglasiti reviziju ništavom; ii. revidira svoje revizijske postupke, dopuštajući samo osobama sa stručnim znanjem o lokalnim okolnostima i vrsti dotične organizacije da provode revizije i ne dopuštajući metode zastrašivanja; i iii. ponoviti reviziju s partnerom koji nije Deloitte ako se ne uzmu u obzir dokazi o troškovima osoblja dostavljeni Komisiji tijekom kolovoza 2005.

2.2 Komisija je u svojem mišljenju potvrdila valjanost izvješća o reviziji koje je sastavio Deloitte i zatražila od Ombudsmana da pritužbu proglasi neutemeljenom.

2.3 U svjetlu svojih zaključaka iz točaka 1.7. i 1.8., Ombudsmanica smatra da se zahtjevi podnositelja pritužbe ne mogu prihvatiti.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Komisije.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Dana 13. prosinca 2004., djelujući u ime UETP-a, podnositelj pritužbe podnio je još jednu pritužbu Ombudsmanu (pritužba 3645/2004/TN), koja se odnosila na način na koji je prethodno navedeni projekt proveden. Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija i. dala nedosljedna i netočna tumačenja pravila o prihvatljivosti troškova osoblja; i ii. pogrešno raskinuo ugovor na temelju navodne nespremnosti UETP-a na suradnju u reviziji Komisije. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi Komisija trebala poštovati svoj kompromis predstavljen dopisom od 23. rujna 2002., u kojem je ponudila platiti UETP-u 24 370 EUR, uz već isplaćeni iznos od 123 199 EUR.

Ombudsman je u svojoj odluci od 18. prosinca 2006. iznio sljedeće zaključke.

Što se tiče navodno pogrešnog raskida ugovora, Ombudsman je na temelju informacija dostavljenih tijekom njegove istrage o pritužbi 3394/2005/TN utvrdio da je u međuvremenu provedena revizija projekta i da je, s obzirom na njegov ishod, Komisija ponovno razmotrila odluku o povratu koju je donijela 2004. Iako je Komisija i dalje tražila potpuni povrat dodijeljenih sredstava, činilo se da se odluka o povratu više ne temelji na odluci Komisije o raskidu ugovora zbog navodne nespremnosti UETP-a na suradnju u reviziji, nego na ishodu revizije. Ombudsmanica je stoga smatrala da daljnje istrage o tom aspektu ove pritužbe nisu opravdane.

Kad je riječ o navodno nedosljednom i pogrešnom tumačenju primjenjivih pravila o troškovima osoblja, Ombudsmanica je utvrdila da se ta tvrdnja odnosila na nalaze koje je Komisija donijela tijekom uobičajenog tijeka projekta. Međutim, na temelju informacija dostavljenih tijekom njegove istrage o pritužbi 3394/2005/TN, postalo je očito da je nakon rezultata naknadne revizije projekta Komisija došla do novih zaključaka na temelju kojih je odlučila izvršiti potpuni povrat već isplaćenih sredstava. Ombudsmanica je stoga smatrala da su nalazi Komisije tijekom uobičajenog tijeka projekta zamijenjeni njezinim nalazima donesenima nakon revizije. Budući da izvorni nalazi više nisu bili valjani, Ombudsmanica nije smatrala opravdanim nastaviti s daljnjim istragama o navodima koji se temelje na tim nalazima.

Kad je riječ o tvrdnji podnositelja pritužbe, Ombudsmanica je napomenula da UETP nije prihvatio kompromis koji je ponudila Komisija te da je Komisija stoga provela reviziju projekta, nakon čega je došla do novih nalaza. Ombudsman je istaknuo da nije bio upoznat ni s jednim pravilom ili načelom koje bi obvezivalo Komisiju da poštuje predloženi kompromis koji druga stranka nije prihvatila, tim više što su u ovom slučaju prethodni nalazi Komisije, na kojima se temeljio kompromis, zamijenjeni naknadnim razvojem događaja. Ombudsmanica je stoga smatrala da bi zahtjev podnositelja pritužbe trebao biti neuspješan.

(2) Primjerci tih triju dopisa priloženi su dodatnom mišljenju Komisije.

(3) Primjerak je priložen mišljenju Komisije.

(4) Člankom 7. stavkom 5. ugovora predviđa se: „Ugovaratelj poduzima sve potrebne mjere kako bi Komisiji i Revizorskom sudu Europskih zajednica omogućio uvid (u spise, financijske izvještaje i financijske dokumente). Inspekcija se može provesti u prostorijama poduzeća i sastoji se od pregleda financijskih izvještaja i popratne dokumentacije za projekt obuhvaćen ovim ugovorom. (...)".