Strasbourg, 2. svibnja 2007.

Poštovani gospodine G.,

Dana 24. rujna 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije („EUMC”) u vezi s njegovim postupanjem s informacijama o navodno rasističkim i antisemitskim emitiranjima na određenom televizijskom kanalu. Dali ste mi dodatne informacije 1. i 5. listopada 2005.

Pritužbu sam 25. listopada 2005. proslijedio direktoru EUMC-a. EUMC je svoje mišljenje poslao 18. siječnja 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste mi poslali 20. veljače 2006.

Dana 13. rujna 2006. pisao sam EUMC-u tražeći dodatne informacije u vezi s vašom pritužbom. EUMC je svoj odgovor poslao 30. listopada 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, ako to želite, do 31. prosinca 2006. Primjedbe od vas nisu zaprimljene.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Prema podnositelju pritužbe relevantne činjenice mogu se sažeti kako slijedi:

Dana 31. siječnja 2005. poslao je Europskom centru za praćenje rasizma i ksenofobije (u daljnjem tekstu: EUMC) e-poruku u kojoj je objasnio da je već poštom poslao poruku EUMC-u, zajedno s video vrpcom koja sadržava dvije emisije Euronewsa. Podnositelj pritužbe smatrao je da su ta emitiranja rasistička. Prva emisija emitirana je najmanje 18 puta 20. kolovoza 2004. i odnosila se na " krvnu klevetu da Židovi ubijaju kršćansku djecu i koriste svoju krv za proizvodnju kruha kao dio priče o Al-Manaru"(1). Drugo emitiranje emitirano je 24. kolovoza 2004. i navodno je predstavljalo pokušaj pogrešnog predstavljanja i dehumaniziranja Židova pružanjem nereprezentativnog i odvratnog prikaza najsvetijeg dana u židovskom vjerskom kalendaru, Dana pomirenja. U emisiji Euronewsa prikazana je židovska osoba koja maše piletinom iznad glave. Piletina je kasnije ubijena. Ova slika Židova nije bila reprezentativna. Dok druge religije, posebno islam, imaju svoje ključne svete dane prikazane od strane Euronewsa s poštovanjem, Židovi su u više navrata meta "nacističke propagande dehumanizacije". Podnositelj pritužbe zatražio je da EUMC pripremi zasebno izvješće o rasizmu u Euronewsu. To bi izvješće, prema podnositelju pritužbe, trebalo predstaviti, primjerice, Europskoj komisiji, Europskom parlamentu i Sudu Europskih zajednica.

Međutim, EUMC je odbio prijaviti emisije Euronewsa Komisiji ili bilo kojem drugom tijelu EU-a jer je smatrao da je takvo izvješćivanje izvan njegova mandata. Međutim, nakon što je pročitao Uredbu Vijeća (EZ) br. 1035/97 od 2. lipnja 1997. o osnivanju Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije (2) („Uredba 1035/97”), podnositelj pritužbe tvrdio je da je takvo izvješćivanje doista obuhvaćeno mandatom EUMC-a.

EUMC je nadalje obavijestio podnositelja pritužbe da može prihvatiti samo informacije dobivene znanstvenim istraživanjima. Međutim, to se stajalište nije moglo prihvatiti jer je EUMC izričito zatražio od njega da pošalje informacije i videosnimku s relevantnim prijenosima.

Podnositelj pritužbe tvrdio je da EUMC nije pravilno obradio informacije koje je dostavio o navodno rasističkim i antisemitskim televizijskim emisijama.

Podnositelj pritužbe posebno je tvrdio da ga je EUMC pogrešno obavijestio da je i. izvješćivanje, kako je zatražio, Komisije i drugih tijela EU-a o navodno rasističkim televizijskim emisijama izvan njegova mandata; i da ii. može prihvaćati samo informacije dobivene znanstvenim istraživanjima. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, netočnost potonje izjave dokazana je činjenicom da ništa u Uredbi 1035/97 ne zabranjuje EUMC-u primanje informacija od pojedinaca i da je EUMC od njega izričito zatražio da pošalje informacije i videovrpcu koja sadržava relevantna emitiranja.

INQUIRY

Mišljenje EUMC-a

Primjedbe EUMC-a u njegovu mišljenju mogu se sažeti kako slijedi:

Pravna osnova EUMC-a je Uredba 1035/97. Glavni je cilj EUMC-a pružiti Zajednici i njezinim državama članicama objektivne, pouzdane i usporedive podatke na europskoj razini o pojavama rasizma, ksenofobije i antisemitizma kako bi se Zajednici i njezinim državama članicama pomoglo u poduzimanju mjera ili oblikovanju djelovanja u okviru njihovih područja nadležnosti.

U tom kontekstu EUMC redovito prikuplja sve dostupne podatke i informacije o antisemitizmu u državama članicama EU-a putem svoje mreže nacionalnih kontaktnih točaka RAXEN (Europska informacijska mreža za rasizam i ksenofobiju). EUMC je u ožujku 2004. Europskom parlamentu predstavio opsežno izvješće o antisemitizmu. To je izvješće sadržavalo raščlambu svih dostupnih podataka i informacija po zemljama, detaljnu procjenu mehanizama prikupljanja podataka, povijesnu analizu, razradu konceptualnih rasprava i prijedlog radne definicije. EUMC u svojem godišnjem izvješću redovito izvješćuje i o antisemitskim incidentima.

Nije točno, kao što to tvrdi podnositelj pritužbe, da EUMC nije pravilno obradio informacije koje je dostavio o navodno rasističkim i antisemitskim televizijskim emisijama Euronewsa. Unatoč činjenici da tvrdnje podnositelja pritužbe nije podržao niti potkrijepio nijedan drugi predstavnik ili istraživačka organizacija, EUMC im je ne samo priznao nego i posvetio odgovarajuću pozornost. Nadalje, nekoliko članova osoblja, uključujući voditelja istraživanja i prikupljanja podataka te pravnog savjetnika EUMC-a, sudjelovalo je u dugoj razmjeni e-poruka kako bi se osiguralo da se navodi podnositelja pritužbe o antisemitizmu na odgovarajući način rješavaju u kontekstu mandata EUMC-a.

Kad je riječ o konkretnim argumentima podnositelja pritužbe, EUMC ga nije obavijestio da je izvješćivanje tijelima EU-a izvan njegova mandata. EUMC je obavijestio podnositelja pritužbe da nema ni pravni mandat ni resurse za ispitivanje, analizu i izvješćivanje o određenim incidentima na ad hoc osnovi izvan svojih redovnih postupaka izvješćivanja i na temelju pojedinačnih zahtjeva. Nadalje, EUMC nikada nije rekao podnositelju pritužbe da od njega ne može dobiti informacije ili materijale. Naprotiv, zatražio je od njega da dostavi informacije i materijale, iako to nije obuhvaćeno njegovim uobičajenim radnim praksama. Međutim, EUMC nema pravni mandat za pružanje pojedinačne procjene materijala u vezi s rasizmom i antisemitizmom te ne može automatski uključiti takav materijal u svoja redovita izvješća.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Primjedbe podnositelja pritužbe u njegovim očitovanjima mogu se sažeti kako slijedi:

Kad je riječ o izvješćivanju EUMC-a o antisemitskim incidentima u njegovim redovitim izvješćima, svatko tko je izložen masovnim medijima može vidjeti da su u posljednje dvije godine postojali veliki problemi i kritike u vezi s izvješćivanjem EUMC-a.

Kad je riječ o upućivanju EUMC-a u njegovu mišljenju na „koroboraciju”, videovrpca koju je podnositelj pritužbe dostavio EUMC-u, u skladu s većinom pravila o dokazima, predstavljala bi dostatnu potvrdu onoga što je Euronews emitirao.

Nadalje, iako misija i „zakoni” EUMC-a nisu usmjereni na izvješćivanje o pojedinačnim slučajevima rasizma, rasizam se zapravo sastoji od jednog ili više pojedinačnih incidenata. Međutim, ovaj se predmet nije odnosio na pojedinačni incident, nego na televizijsko emitiranje koje se u EU-u prenosilo svakih pola sata tijekom otprilike devet sati na sedam jezika. To znači da su postojale stotine tisuća antisemitskih poruka, ili možda čak milijuni, ovisno o broju gledatelja koje je Euronews imao tog dana, čime je ovaj "pojedinačni incident" dobio sasvim drugačiju dimenziju.

Euronews je službeno licencirana novinska organizacija koja nije samo certificirana od strane Europske unije, već ju je i EU odabrao kao jedan od svojih glavnih kanala za pružanje vijesti i informacija o EU-u svojim građanima. Na temelju te činjenice može se zaključiti da bi emitiranje trebalo premjestiti u kategoriju koja nije kategorija koja se odnosi na pojedinačne incidente.

Podnositelj pritužbe stoga je predložio kompromis direktoru EUMC-a, koji se sastoji od osnivanja službene organizacije za borbu protiv rasizma, koju priznaje EUMC, specijalizirane za antisemitizam. Podnositelj pritužbe sa zadovoljstvom će surađivati s tom organizacijom kako bi se razjasnila točna priroda emitiranja Euronewsa od 20. kolovoza 2004. i njegova izvješćivanja o židovskom danu pomirenja 2003. i 2004. Rezultati takve evaluacije mogli bi se zatim predstaviti EUMC-u radi mogućeg uključivanja u njegova izvješća Komisiji i Parlamentu te bi se članovima vlada država članica i građanima EU-a pružile važne informacije o rasizmu.

Naposljetku, podnositelj pritužbe želio bi pojasniti da EUMC drži u najvišem položaju i da se nikada nije žalio da EUMC nije pravilno riješio to pitanje. Međutim, pita se jesu li se njegovi „zakoni” tumačili previše doslovno i je li u tom posebno neobičnom i važnom slučaju postojala fleksibilnost kako bi se EUMC-u omogućilo da doista ispuni svoju misiju i povelju. Ako postoji sukob između misije i "posebnih podzakonskih akata Povelje", tada bi se jedan od njih morao fleksibilnije mijenjati ili tumačiti.

Daljnje istrage

Ombudsman je primio na znanje izjavu podnositelja pritužbe, sadržanu u njegovim primjedbama, da se nikada nije žalio da EUMC nije pravilno riješio to pitanje. Međutim, istodobno je iznio i argumente koji upućuju na to da bi očekivao da će EUMC djelovati na drukčiji način. Ombudsmanica je stoga zaključila da podnositelj pritužbe nije želio službeno povući svoju pritužbu. Ombudsmanica je stoga nastavila istraživati to pitanje na temelju argumenata koje je iznio podnositelj pritužbe.

S obzirom na mišljenje EUMC-a i primjedbe podnositelja pritužbe, činilo se da su potrebne dodatne istrage.

EUMC je u svojem mišljenju naveo da redovito izvješćuje o antisemitskim incidentima u svojem godišnjem izvješću, ali da nema ni pravni mandat ni resurse za ad hoc ispitivanje, analizu i izvješćivanje o određenim incidentima izvan svojih redovnih postupaka izvješćivanja i na temelju pojedinačnih zahtjeva. EUMC je naveo i da ne može automatski uključiti materijale koje dostavljaju pojedinci u svoja redovita izvješća.

Međutim, Ombudsmanica je nadalje napomenula da je EUMC istodobno zatražio od podnositelja pritužbe da mu dostavi informacije i materijale o navodno antisemitskim emisijama.

Ombudsmanica je stoga zatražila od EUMC-a da odgovori na sljedeće pitanje:

Kako je EUMC postupao s informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe ili kako ih namjerava obraditi?

Odgovor EUMC-a

U svojem odgovoru na daljnje istrage Europskog ombudsmana EUMC je naglasio da nikada nije propustio pravilno obraditi informacije koje je podnositelj pritužbe dostavio o navodno rasističkim i antisemitskim televizijskim emisijama Euronewsa. Na zahtjev EUMC-a podnositelj pritužbe poslao je videosnimku koju su pregledali interni stručnjaci koji su zaključili da njegov sadržaj (emitiranje Euronewsa) ne opravdava upućivanje na godišnje izvješće EUMC-a ili bilo koju drugu radnju.

Kad je riječ o pitanju podnositelja pritužbe hoće li se EUMC složiti da, kad je riječ o emisijama Euronewsa, predstavi certificiranu organizaciju za borbu protiv rasizma specijaliziranu za pitanja antisemitizma, EUMC je ponovio da nema mandat odgovoriti na pojedinačne pritužbe ili pojedinačnim građanima pružiti osobnu procjenu materijala poslanog zbog njegove navodne rasističke ili antisemitske prirode.

ODLUKA

1 Uvodna napomena

1.1 Ombudsman je primio na znanje izjavu podnositelja pritužbe, sadržanu u njegovim primjedbama, da se nikada nije žalio da EUMC nije riješio to pitanje "ispravno". Međutim, podnositelj pritužbe istodobno je iznio argumente koji upućuju na to da bi očekivao da će EUMC djelovati na drukčiji način. Ombudsmanica je stoga zaključila da podnositelj pritužbe nije želio službeno povući svoju pritužbu. Ombudsmanica je stoga nastavila istraživati to pitanje na temelju argumenata koje je iznio podnositelj pritužbe. Podnositelj pritužbe obaviješten je o zaključcima Ombudsmana u tom pogledu. Podnositelj pritužbe nije iznio prigovore.

1.2 Ombudsman nadalje napominje da se u skladu s člankom 33. Uredbe Vijeća (EZ) br. 168/2007 od 15. veljače 2007. o osnivanju Agencije Europske unije za temeljna prava (3) ("Uredba 168/2007") Uredba Vijeća (EZ) br. 1035/97 od 2. lipnja 1997. o osnivanju Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije (4) ("Uredba 1035/97") stavlja izvan snage s učinkom od 1. ožujka 2007. EUMC je stoga prestao postojati 1. ožujka 2007. Nakon toga ulogu EUMC-a obavlja Agencija Europske unije za temeljna prava („FRA”). Predmete kojima se bavi Europski ombudsman i koji uključuju EUMC stoga će nakon 1. ožujka 2007. rješavati Agencija Europske unije za temeljna prava. Upućivanja na Uredbu 1035/97 stavljenu izvan snage od 1. ožujka 2007. smatraju se upućivanjima na Uredbu 168/2007. Međutim, budući da su se događaji obuhvaćeni ovom istragom dogodili prije 1. ožujka 2007., ova će se odluka, prema potrebi, odnositi samo na Uredbu 1035/97.

2 EUMC postupa s informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe

2.1 Pritužba se odnosi na način na koji Europski centar za praćenje rasizma i ksenofobije („EUMC”) postupa s informacijama koje je podnositelj pritužbe dostavio o navodnim rasističkim i antisemitskim emitiranjima televizijskog kanala Euronews. Prema navodima podnositelja pritužbe, EUMC-u je poslao videovrpcu koja sadržava dva navodno emitirana prijenosa Euronewsa. Prva je prenesena najmanje 18 puta 20. kolovoza 2004. i odnosila se na "krvnu klevetu da Židovi ubijaju kršćansku djecu i koriste svoju krv za proizvodnju kruha kao dio priče o Al-Manaru"(5). Druga emisija emitirana je 24. kolovoza 2004. i predstavljala je, prema podnositelju pritužbe, pokušaj pogrešnog predstavljanja i dehumaniziranja Židova pružanjem nereprezentativnog i odvratnog prikaza najsvetijeg dana u židovskom vjerskom kalendaru, Dana pomirenja. U emisiji Euronewsa prikazana je židovska osoba koja maše piletinom iznad glave. Piletina je kasnije ubijena. Ova slika Židova nije bila reprezentativna. Podnositelj pritužbe zatražio je da EUMC sastavi zasebno izvješće o rasizmu u Euronewsu. To bi izvješće, prema podnositelju pritužbe, trebalo predstaviti, primjerice, Europskoj komisiji, Europskom parlamentu i Sudu Europskih zajednica.

2.2 U svojoj pritužbi Europskom ombudsmanu podnositelj pritužbe naveo je da je EUMC odbio izvijestiti Komisiju ili bilo koje drugo tijelo EU-a o rasističkim emisijama Euronewsa jer je smatrao da je takvo izvješćivanje izvan njegova mandata. Međutim, nakon što je pročitao Uredbu Vijeća (EZ) br. 1035/97 od 2. lipnja 1997. o osnivanju Europskog centra za praćenje rasizma i ksenofobije (6) („Uredba 1035/97”), podnositelj pritužbe tvrdio je da je takvo izvješćivanje doista obuhvaćeno mandatom EUMC-a. EUMC ga je nadalje obavijestio da može prihvatiti samo informacije dobivene znanstvenim istraživanjima. Međutim, podnositelj pritužbe nije mogao prihvatiti to stajalište jer je EUMC izričito zatražio od njega da pošalje informacije i videosnimku s relevantnim emisijama.

2.3 Podnositelj pritužbe tvrdio je da EUMC nije pravilno obradio informacije koje je dostavio o navodno rasističkim i antisemitskim televizijskim emisijama. Osobito je tvrdio da ga je EUMC pogrešno obavijestio da: (i) izvješćivanje, kako je zatražio, Komisije i drugih tijela EU-a o navodno rasističkim televizijskim emisijama izvan je njezina mandata; i ii. može prihvaćati samo informacije dobivene znanstvenim istraživanjima. Prema mišljenju podnositelja pritužbe, netočnost potonje izjave dokazana je činjenicom da ništa u Uredbi 1035/97 ne zabranjuje EUMC-u primanje informacija od pojedinaca i da je EUMC od njega izričito zatražio da pošalje informacije i videovrpcu koja sadržava relevantna emitiranja.

2.4 EUMC je tvrdio da, unatoč činjenici da navodi podnositelja pritužbe nisu podržani ili potkrijepljeni od strane bilo kojeg drugog predstavnika ili istraživačke organizacije, EUMC ih nije samo priznao, već im je posvetio i odgovarajuću pozornost. Nadalje, nekoliko članova osoblja, uključujući voditelja istraživanja i prikupljanja podataka te pravnog savjetnika EUMC-a, sudjelovalo je u dugoj razmjeni korespondencije e-poštom kako bi se osiguralo da se navodi podnositelja pritužbe o antisemitizmu na odgovarajući način rješavaju u kontekstu mandata EUMC-a. Kad je riječ o konkretnim argumentima podnositelja pritužbe, EUMC ga nije obavijestio da je izvješćivanje tijelima EU-a izvan njegova mandata. Umjesto toga, EUMC ga je obavijestio da nema ni zakonski mandat ni resurse za ispitivanje, analizu i izvješćivanje o određenim incidentima na ad hoc osnovi izvan svojih redovnih postupaka izvješćivanja i na temelju pojedinačnih zahtjeva. Nadalje, EUMC nikada nije rekao podnositelju pritužbe da od njega ne može dobiti informacije ili materijale. Naprotiv, zatražio je od njega da dostavi informacije i materijale, iako to nije bilo obuhvaćeno uobičajenim radnim praksama EUMC-a. Međutim, ponovio je da EUMC nema pravni mandat za pružanje pojedincima pojedinačne procjene materijala u vezi s rasizmom i antisemitizmom, kako je zatražio podnositelj pritužbe, te ne može automatski uključiti takav materijal u svoja redovita izvješća, kako je zatražio i podnositelj pritužbe.

2.5 U svojim primjedbama na mišljenje EUMC-a podnositelj pritužbe pitao se ne tumače li se "zakoni" EUMC-a previše doslovno i je li, u ovom posebno neobičnom i važnom slučaju, postojala fleksibilnost koja bi omogućila EUMC-u da stvarno ispuni svoju misiju i povelju. Ako postoji sukob između misije i "posebnih podzakonskih akata Povelje", tada bi se jedan od njih morao fleksibilnije mijenjati ili tumačiti. Iako misija i „zakoni” EUMC-a nisu usmjereni na izvješćivanje o pojedinačnim slučajevima rasizma, rasizam se zapravo sastoji od jednog ili više pojedinačnih incidenata. Međutim, ovaj se predmet nije odnosio na pojedinačni incident, nego na televizijski prijenos koji se emitirao u Uniji na sedam jezika svakih pola sata tijekom otprilike devet sati. To znači da su postojale stotine tisuća antisemitskih poruka, ili možda čak milijuni, ovisno o broju gledatelja koje je Euronews imao tog dana, dajući ovom "pojedinačnom incidentu" sasvim drugačiju dimenziju. Podnositelj pritužbe nadalje je tvrdio da je Euronews službeno licencirana novinska organizacija, koju ne samo da certificira Europska unija, nego ju je i EU odabrao kao jedan od svojih glavnih kanala za pružanje vijesti i informacija građanima o EU-u. Na temelju te činjenice može se zaključiti da bi emitiranje trebalo premjestiti u kategoriju koja nije kategorija koja se odnosi na pojedinačne incidente. Podnositelj pritužbe stoga je predložio kompromis direktoru EUMC-a, koji se sastoji od osnivanja službene organizacije za borbu protiv rasizma, koju priznaje EUMC, specijalizirane za antisemitizam. Podnositelj pritužbe objasnio je da će rado surađivati s tom organizacijom kako bi se razjasnila točna priroda emitiranja Euronewsa od 20. kolovoza 2004. i njegova izvješćivanja o židovskom danu pomirenja 2003. i 2004. Rezultati takve evaluacije mogli bi se zatim predstaviti EUMC-u radi mogućeg uključivanja u njegova izvješća Komisiji i Parlamentu te bi se članovima vlada država članica i građanima EU-a pružile važne informacije o rasizmu.

2.6 Ombudsmanica je napomenula da je EUMC u svojem mišljenju naveo da redovito izvješćuje o antisemitskim incidentima u svojem godišnjem izvješću, ali da nema ni zakonsku ovlast ni sredstva za ad hoc ispitivanje, analizu i izvješćivanje o određenim incidentima izvan svojih redovnih postupaka izvješćivanja i na temelju pojedinačnih zahtjeva. EUMC je naveo i da ne može automatski uključiti materijale koje dostavljaju pojedinci u svoja redovita izvješća. Međutim, Ombudsmanica je nadalje napomenula da je EUMC istodobno zatražio od podnositelja pritužbe da mu dostavi informacije i materijale o navodno antisemitskim emisijama. Ombudsmanica je stoga zaključila da su potrebne dodatne istrage te je stoga od EUMC-a zatražila da objasni kako je postupao s informacijama koje je dostavio podnositelj pritužbe ili kako ih namjerava obraditi.

2.7 Kao odgovor na daljnje istrage Ombudsmana i primjedbe podnositelja pritužbe, EUMC je naglasio da nikada nije propustio pravilno obraditi informacije koje je podnositelj pritužbe dostavio o navodno rasističkim i antisemitskim televizijskim emisijama Euronewsa. Na zahtjev EUMC-a podnositelj pritužbe poslao je videosnimku koju su pregledali interni stručnjaci koji su zaključili da to ne opravdava uključivanje u godišnje izvješće EUMC-a ili bilo koju drugu radnju. U vezi s pitanjem podnositelja pritužbe o tome bi li EUMC, u vezi s emitiranjem Euronewsa, pristao pozvati certificiranu organizaciju za borbu protiv rasizma specijaliziranu za pitanja antisemitizma, EUMC je ponovio da nema mandat odgovoriti na pojedinačne pritužbe ili pojedinačnim građanima pružiti osobnu procjenu poslanog materijala.

2.8 Ombudsmanica primjećuje da je došlo do opsežne korespondencije između podnositelja pritužbe i EUMC-a o tom pitanju te da su primjerci predmetne korespondencije bili priloženi pritužbi i mišljenju EUMC-a. Ombudsmanica na temelju te korespondencije napominje da je podnositelj pritužbe prvotno zatražio od EUMC-a da podnese kaznenu prijavu protiv Euronewsa na temelju toga što je emitiranje bilo poticanje na antisemitizam. U svojem odgovoru od 6. rujna 2004. EUMC je od podnositelja pritužbe zatražio da mu dostavi konkretnije dokaze, kao što su naslov emisije te njezino vrijeme i datum, te da ga obavijesti o tome je li bio u kontaktu s Euronewsom u vezi s tim pitanjem. U poruci elektroničke pošte od istog dana podnositelj pritužbe iznio je dodatne pojedinosti o svojoj tvrdnji protiv Euronewsa, tvrdeći da se ona odnosi na kazneno djelo. EUMC je elektroničkom poštom od 18. listopada 2004. obavijestio podnositelja pritužbe da nema pravnu ovlast za pokretanje kaznenog postupka. Podnositelj pritužbe ponovno je 18. listopada 2004. pisao EUMC-u, navodeći da ne želi da on podnese kaznenu prijavu protiv Euronewsa. Umjesto toga, želio je da EUMC izda izvješće o tom pitanju Komisiji i Parlamentu, kao i svim drugim relevantnim organizacijama EU-a koje se bave „zločinom rasizma unutar EU-a”. E-porukom od 28. siječnja 2005. EUMC je ponovno zatražio od podnositelja pritužbe više pojedinosti o navodno rasističkim emisijama, po mogućnosti dostavljanjem snimke. Nakon što je podnositelj pritužbe dostavio videovrpcu sa snimkama relevantnih emitiranja, EUMC je elektroničkom poštom od 7. travnja 2005. odgovorio da je „primio i pregledao videovrpcu koju ste nam ljubazno poslali. EUMC ne „ocjenjuje” materijale koji su mu poslani. U svojim analizama uzet ćemo u obzir taj audiovizualni materijal zajedno s drugim podacima i informacijama." Nakon dodatnog zahtjeva podnositelja pritužbe da EUMC sastavi izvješće o tom pitanju, EUMC je odgovorio e-poštom 5. srpnja 2005., navodeći sljedeće:

„S obzirom na emisije Euronewsa na kojima ste prethodno odgovarali EUMC-u, moram Vas obavijestiti da EUMC nažalost nije ovlašten za pokretanje takvih pojedinačnih slučajeva ili donošenje presuda o njima. Predlažem da se izravno obratite Euronewsu o tom pitanju ili Nacionalnom savjetodavnom povjerenstvu za ljudska prava, koje prati rasizam, ksenofobiju i antisemitizam u Francuskoj.

U svojem odgovoru od istog dana podnositelj pritužbe naveo je sljedeće:

„Ne tražimo od vas da pokrenete bilo kakav slučaj rasizma protiv bilo koga ili protiv bilo koje organizacije. Tražimo da se u vašim pisanim izvješćima, koja EUMC mora redovito podnositi u skladu sa svojom poveljom, i koja mora dostavljati raznim organizacijama i pojedincima iz EU-a, ti rasistički incidenti uključe u izvješće kao primjeri i ilustracije medijskog rasizma. Svakako vam nije zabranjeno spominjati određene stvari kao ilustraciju ili primjer."

Porukom elektroničke pošte od 15. srpnja 2005. EUMC je ponovio svoj savjet da se obrati relevantnim francuskim tijelima, napominjući da „EUMC nije izvršna agencija, već tehnički instrument za Zajednicu i njezine države članice” i upućujući na svoju Uredbu 1035/97. Porukom elektroničke pošte od 16. rujna 2005. podnositelj pritužbe uputio je EUMC na sljedeće:

Preambula jasno pokazuje da je Europski centar za praćenje odgovoran za prikupljanje, analizu i pružanje podataka koje smo vam poslali o rasističkom poticanju Euronewsa ne samo organizacijama Europske unije, već i lokalnim vlastima i građanima EU-a. Preambula jasno pokazuje da nedostavljanje konkretnih informacija o rasističkom antisemitskom poticanju Euronewsa predstavlja neispunjavanje razloga za osnivanje EUMC-a. (...) Članak 2., Ciljevi i zadaće dodatno podupiru apsolutni zahtjev da EUMC djeluje kako bi izvijestio o rasističkom poticanju Euronewsa."

EUMC je odgovorio e-poštom od 30. rujna 2005., navodeći da je u pogledu svoje metodologije izvješćivanja Uredbom 1035/97 predviđeno da "EUMC prikuplja i analizira informacije i podatke "koji proizlaze iz znanstvenih istraživanja koja su mu priopćili istraživački centri, države članice, institucije Zajednice, međunarodne organizacije (...) i nevladine organizacije". (7)"U poruci e-pošte od 1. listopada 2005. podnositelj pritužbe istaknuo je da je EUMC izričito zatražio od njega da dostavi ne samo dodatne informacije o tom pitanju, već i videovrpcu s relevantnim emisijama. Podnositelj pritužbe smatra da je to de facto potvrda da je EUMC od njega mogao dobiti informacije o toj temi.

2.9 Ombudsmanica prije svega podsjeća da je mandat EUMC-a bio ograničen na ono što je predviđeno Uredbom 1035/97. Stoga EUMC nije mogao, bez obzira na okolnosti, prekoračiti mandat predviđen Uredbom 1035/97. Ombudsmanica na temelju Uredbe 1035/97 napominje da EUMC nije bio tijelo za rješavanje pritužbi. Ombudsmanica se stoga slaže s argumentom koji je iznio EUMC da EUMC nije imao mandat odgovoriti na pojedinačne pritužbe ili pojedinačnim građanima pružiti osobnu procjenu poslanog materijala. Međutim, ostaje pitanje kako je EUMC trebao postupati s informacijama o mogućim slučajevima rasizma i ksenofobije koje su mu dostavili pojedinci (8).

2.10 Što se tiče argumenta podnositelja pritužbe koji se odnosi na EUMC-ovo prihvaćanje informacija, Ombudsmanica primjećuje da se, kada se čita zasebno, poruka e-pošte EUMC-a od 30. rujna 2005. može tumačiti kao da navodi da je EUMC mogao prihvatiti samo informacije dobivene znanstvenim istraživanjima. Međutim, Ombudsmanica napominje da je člankom 2. stavkom 2. točkom (a) Uredbe 1035/97 propisano da EUMC „prikuplja, bilježi i analizira informacije i podatke, uključujući podatke koji proizlaze iz znanstvenih istraživanja (...)”(9). To je neizbježno značilo da je EUMC trebao prikupljati, bilježiti i analizirati podatke i iz drugih izvora osim iz znanstvenih istraživanja. Međutim, Ombudsmanica smatra da je iz ranije korespondencije EUMC-a s podnositeljem pritužbe jasno da je EUMC zapravo prihvatio informacije koje je on dostavio. Na primjer, u svojoj e-poruci od 7. travnja 2005. EUMC je naveo da će za svoje analize uzeti u obzir audiovizualni materijal, zajedno s drugim podacima i informacijama. Stoga se na temelju činjenica čini da je EUMC „prikupljao, bilježio i analizirao” informacije primljene od podnositelja pritužbe. Time je postupio u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (a) Uredbe 1035/97.

2.11 Što se tiče argumenta podnositelja pritužbe u vezi s mogućim opsegom aktivnosti izvješćivanja EUMC-a, Ombudsmanica prima na znanje tvrdnju EUMC-a da nije mogao na ad hoc osnovi ispitati i prijaviti navodne slučajeve antisemitizma. U tom pogledu Ombudsman iznosi sljedeće primjedbe. Člankom 2. stavkom 2. točkom (g) Uredbe 1035/97 propisano je da EUMC „objavljuje godišnje izvješće o stanju u pogledu rasizma i ksenofobije u Zajednici, pri čemu se ističu i primjeri dobre prakse (...)”. EUMC je u skladu s člankom 2. stavkom 2. točkom (g) bio posebno obvezan u svojem godišnjem izvješću navesti „primjere dobre prakse”. Međutim, kad je riječ o rasizmu i ksenofobiji u Zajednici, EUMC je bio samo obvezan opisati „situaciju”. Iako bi opis „situacije” u pogledu rasizma i ksenofobije mogao uključivati opisivanje konkretnih primjera rasizma i ksenofobije, to možda neće biti nužno.

2.12 Ombudsmanica primjećuje da ništa u Uredbi 1035/97 nije sprečavalo EUMC da, u mjeri u kojoj je to potrebno za opisivanje "situacije" u vezi s rasizmom i ksenofobijom u Zajednici, uputi na pojedinačne slučajeve u izvješćima koja je predstavila. EUMC je to potvrdio i u svojem mišljenju, u kojem je naveo da redovito izvješćuje o antisemitskim incidentima u svojem godišnjem izvješću. Međutim, čak i ako bi bilo potrebno da EUMC uputi na konkretne primjere rasizma i ksenofobije kako bi ilustrirao „situaciju” u pogledu rasizma i ksenofobije u Zajednici, to ne bi značilo da bi EUMC morao sastaviti iscrpan popis primjera rasizma i ksenofobije. EUMC bi mogao iskoristiti svoje diskrecijsko pravo pri odabiru slučajeva koji najbolje ilustriraju „situaciju”. U tom pogledu Ombudsmanica napominje da se, kad je riječ o posebnim zahtjevima u vezi s „dobrom praksom”, u članku 2. stavku 2. točki (g) upućuje na „primjere dobre prakse”(10), što znači da EUMC nije bio dužan sastaviti iscrpan popis slučajeva koji čine „dobru praksu”. Čak i ako bi EUMC, kako bi u potpunosti ispunio svoju obvezu opisivanja „situacije” u pogledu rasizma i ksenofobije u Zajednici, morao opisati slučajeve rasizma i ksenofobije u Zajednici, mogao bi se, po analogiji sa zahtjevom da se navedu „primjeri” dobre prakse, ograničiti na davanje niza ilustrativnih primjera rasizma i ksenofobije.

2.13 Ombudsman također primjećuje da je EUMC u svojoj poruci elektroničke pošte od 7. travnja 2005. naveo da će audiovizualni materijal koji je poslao podnositelj pritužbe " uzeti u obzir" za svoje analize. Ta izjava ne predstavlja obvezu navođenja informacija koje je podnositelj pritužbe dostavio u svojim izvješćima. Ombudsmanica ne smatra ni da postoje drugi razlozi na temelju kojih bi se moglo smatrati da je zbog djelovanja ili izjava EUMC-a podnositelj pritužbe imao legitimna očekivanja da će prijaviti navodno antisemitsko emitiranje Komisiji ili bilo kojoj drugoj instituciji ili tijelu EU-a.

2.14 Ombudsman naposljetku primjećuje da je EUMC u svojem odgovoru na njegove daljnje istrage pojasnio da su video vrpcu podnositelja pritužbe pregledali interni stručnjaci koji su zaključili da njezin sadržaj ne opravdava upućivanje na godišnje izvješće EUMC-a. Niti je to zahtijevalo bilo kakvu drugu akciju. Ombudsman smatra da je mogao dovesti u pitanje konkretan sadržaj izvješća EUMC-a samo ako je imao razloga vjerovati da je EUMC počinio očitu pogrešku pri utvrđivanju njihova sadržaja. Ombudsmanica nije pronašla razlog vjerovati da je to bio slučaj s informacijama koje je podnositelj pritužbe dostavio EUMC-u.

2.15 S obzirom na navedeno, Ombudsmanica ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju EUMC-a s informacijama koje je podnositelj pritužbe dostavio o navodnim rasističkim i antisemitskim televizijskim emisijama.

Zaključak

Na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju EUMC-a. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Ravnatelj Agencije za temeljna prava bit će obaviješten i o toj odluci (11).

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Citat iz prigovora.

(2) SL 1997., L 151, str. 1.

(3) SL 2007., L 53, str. 1.

(4) SL 1997., L 151, str. 1.

(5) Citat iz prigovora.

(6) SL 1997., L 151, str. 1.

(7) Naglasak EUMC-a.

(8) Kako je navedeno u točki 1.2. ovog mišljenja, EUMC je prestao postojati 1. ožujka 2007. Osim toga, Uredba 168/2007 stavljena je izvan snage s učinkom od 1. ožujka 2007. Stoga se posljednje vrijeme upotrebljava pri upućivanju na mandat i uže EUMC-a kako je utvrđeno u Uredbi 168/2007.

(9) Naglašava Europski ombudsman.

(10) Naglašavanje Europskog ombudsmana.

(11) Kako je navedeno u točki 1.2. ovog mišljenja, EUMC je prestao postojati 1. ožujka 2007. Ulogu EUMC-a nakon toga će obavljati Agencija Europske unije za temeljna prava. Budući da je ta odluka donesena nakon tog datuma, ravnatelj Agencije za temeljna prava bit će obaviješten o toj odluci.