Strasbourg, 18. prosinca 2006.

Poštovana gospođo R.,

Dana 14. srpnja 2005. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv Europske komisije u vezi s odbijanjem vašeg zahtjeva za osposobljavanje na radnom mjestu u Komisiji.

Dana 23. rujna 2005. proslijedio sam Vašu pritužbu Komisiji i zatražio njezino mišljenje. Komisija je svoje mišljenje poslala 6. siječnja 2006. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje. Primjedbe od vas nisu zaprimljene.

Dopisom od 8. lipnja 2006. obavijestio sam Vas da se, nakon preliminarnog ispitivanja Vašeg spisa pritužbe, čini da daljnje istrage nisu potrebne.

Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe podnio je 25. veljače 2005. Komisiji zahtjev za osposobljavanje na radnom mjestu za razdoblje koje počinje 1. listopada 2005. i završava 28. veljače 2006.

Porukom elektroničke pošte od 29. ožujka 2005. voditeljica Komisijina Ureda za stažiranje obavijestila je podnositelja pritužbe o odbijanju njezina zahtjeva jer je već imala pravo na stažiranje ili zaposlenje u Komisiji ili drugoj europskoj instituciji ili tijelu.

Dopisom od 11. travnja 2005., koji je voditelju Komisijina Ureda za stažiranje poslan elektroničkom poštom, telefaksom i poštom, podnositelj pritužbe zatražio je preispitivanje svojeg zahtjeva i ponovno razmatranje navedene odluke o odbijanju tog zahtjeva. Razlozi podnositelja pritužbe bili su sljedeći:

1. iako je u svojoj prijavi u odjeljku „Stručno iskustvo” navela da od listopada 2004. dobrovoljno radi kao asistentica zastupnika u Europskom parlamentu, nije imala nikakav ugovor niti je potpisala službeni sporazum s dotičnim zastupnikom u Europskom parlamentu ili Europskim parlamentom koji bi se mogao definirati kao „pripravništvo ili zaposlenje na radnom mjestu”;
2. vjerojatno je pojam „pripravništvo u EP-u” koji podnositelj pritužbe upotrebljava pod naslovom „Studije ili publikacije o europskim temama” iz njezine prijave uzrokovao nesporazum tijekom razmatranja njezine prijave.

Podnositeljica pritužbe podnijela je svoju pritužbu Europskom ombudsmanu 14. srpnja 2005. Tvrdila je, s jedne strane, da je Komisija nepravedno odbila njezin zahtjev za osposobljavanje na radnom mjestu i, s druge strane, da nije odgovorila na njezin dopis od 11. travnja 2005. Tvrdila je da bi Komisija trebala preispitati njezin zahtjev i preispitati svoju odluku o odbijanju tog zahtjeva.

INQUIRY

Mišljenje Komisije

Ombudsmanica je pritužbu proslijedila Komisiji i zatražila njezino mišljenje.

Mišljenje Komisije može se sažeti kako slijedi:

Komisija je uputila na „Pravila o osposobljavanju na radnom mjestu s Komisijom Europskih zajednica”(1) („Pravila”), koja su se primjenjivala na ispitivanje zahtjeva podnositelja pritužbe i kojima je priložila primjerak. U skladu s člankom 8. Pravilnika „osposobljavanje na radnom mjestu otvoreno je kandidatima koji već nisu prošli osposobljavanje na radnom mjestu u drugoj europskoj instituciji ili tijelu (...)”

Komisija je objasnila da je cilj osposobljavanja na radnom mjestu pružiti polaznicima opću predodžbu o ciljevima i problemima europske integracije te im omogućiti stjecanje praktičnog znanja o radu institucija.

Komisija je objasnila i da je svrha prethodno navedene odredbe ponuditi tu priliku što većem broju kandidata te je dodala da je zbog toga uvijek nudila osposobljavanje na radnom mjestu samo kandidatima koji već nisu prošli osposobljavanje na radnom mjestu u drugoj europskoj instituciji ili tijelu. U tom je kontekstu Komisija istaknula da svake godine prima oko 15 000 zahtjeva, dok njezina proračunska ograničenja i ograničenja kapaciteta omogućuju samo unos 1200 pripravnika godišnje.

Kad je riječ o zahtjevu podnositelja pritužbe, Komisija je uputila na naslov „Stručno iskustvo” u kojem je podnositelj pritužbe opisao svoj dobrovoljni rad kao:

„Pomoćnik zastupnika u Europskom parlamentu prisustvuje sastancima i aktivnostima klubova zastupnika nakon izvješća i najnovijih pitanja o kojima se raspravljalo u Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Odboru za predstavke, vodeći računa o političkom programu i odnosima s javnošću zastupnika u Europskom parlamentu.”

Komisija je uputila i na dopis koji je podnositelj pritužbe podnio u okviru svojeg zahtjeva, u kojem je dotični zastupnik zatražio „službenu iskaznicu” od 15. listopada 2004. do 31. srpnja 2005. za njezin „stagiaire”.

Na temelju prethodno navedenih elemenata Ured za stažiranje Komisije zaključio je da je podnositelj pritužbe bio stažist u Europskom parlamentu.

Komisija je dodala da, čak i ako podnositelj pritužbe nije imao nikakav ugovor ili potpisao formalni sporazum sa zastupnikom u Europskom parlamentu, ostaje činjenica da je posljednjih mjeseci stvarno radio u europskoj instituciji i da je stoga imao mogućnost steći znanje o radu europskih institucija, što je cilj osposobljavanja koje nudi Komisija. Stoga je Komisija ostala pri svojem stajalištu da zahtjev podnositelja pritužbe nije prihvatljiv te je zaključila da ne namjerava revidirati svoju odluku o tom zahtjevu.

S tim u vezi, Komisija je napomenula da su u točki 2.3. novog „Pravilnika o službenom programu stažiranja Europske komisije”(2) („Nova pravila”) kriteriji utvrđeni u članku 8. Pravilnika dodatno pojašnjeni kako slijedi:

„Europska komisija želi što većem broju ljudi ponuditi mogućnost osposobljavanja na radnom mjestu. Stoga se prijave neće prihvaćati među kandidatima koji su dulje od šest tjedana:

- već su imali ili su imali koristi od bilo koje vrste osposobljavanja na radnom mjestu (formalnog ili informalnog, plaćenog ili neplaćenog) u europskoj instituciji ili tijelu (...), ili

- koji su imali ili su imali bilo kakvu vrstu zaposlenja u europskoj instituciji ili tijelu (...),

uključujući sve osobe koje jesu ili su bile asistenti zastupnika u Europskom parlamentu, savjetnici ili istraživači unutar Parlamenta, članovi privremenog osoblja, članovi ugovornog osoblja, članovi pomoćnog osoblja ili članovi privremenog osoblja bilo koje institucije, tijela, delegacije ili predstavništva EU-a.”

Što se tiče navodnog nedostavljanja odgovora na dopis podnositelja pritužbe od 11. travnja 2005., Komisija je priznala da je na njega trebala odgovoriti u pisanom obliku i ispričala se što to nije učinila. Komisija je napomenula i da je, iako nije odgovorila u pisanom obliku, s podnositeljem pritužbe bila u kontaktu nekoliko puta, i prije i nakon 11. travnja 2005., te joj je dala sva prethodno navedena pojašnjenja.

Primjedbe podnositelja pritužbe

Podnositelj pritužbe nije dostavio primjedbe.

ODLUKA

1 Navodno nepravedno odbijanje zahtjeva podnositelja pritužbe i povezane tvrdnje

1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija nepravedno odbila njegov zahtjev za osposobljavanje na radnom mjestu. Tvrdila je da bi Komisija trebala preispitati njezin zahtjev i preispitati svoju odluku o odbijanju tog zahtjeva.

1.2 Komisija je objasnila da je odbila zahtjev podnositelja pritužbe na temelju članka 8. "Pravila o osposobljavanju na radnom mjestu pri Komisiji Europskih zajednica"(3) ("Pravila"), prema kojima je osposobljavanje na radnom mjestu otvoreno samo kandidatima koji već nisu prošli osposobljavanje na radnom mjestu u drugoj europskoj instituciji ili tijelu.

Komisija je pojasnila da je svrha prethodno navedene odredbe pružiti priliku za osposobljavanje na radnom mjestu što većem broju kandidata te je objasnila da je cilj osposobljavanja na radnom mjestu pružiti pripravnicima opću predodžbu o ciljevima i problemima europske integracije te im omogućiti stjecanje praktičnog znanja o radu institucija EU-a. Komisija je napomenula i da godišnje prima oko 15 000 zahtjeva, dok njezina proračunska ograničenja i ograničenja kapaciteta omogućuju samo unos 1200 pripravnika godišnje.

Kad je riječ o situaciji podnositelja pritužbe, Komisija se pozvala na i. izjave koje je dala u svojem zahtjevu u vezi sa svojim dobrovoljnim radom kao asistentice zastupnika u Europskom parlamentu i ii. dopis dotičnog zastupnika u Europskom parlamentu (koji je podnositelj pritužbe podnio u okviru svojeg zahtjeva Komisiji), u kojem je podnositelj pritužbe opisan kao „stagiaire” zastupnika u Europskom parlamentu (pripravnik). Zbog tih je elemenata Komisija smatrala da je podnositelj pritužbe bio pripravnik u Europskom parlamentu te stoga nije ispunjavao uvjete za osposobljavanje na radnom mjestu u Komisiji.

Osim toga, Komisija je smatrala da je tužiteljica, čak i ako nije imala nikakav ugovor ili potpisala nikakav formalni sporazum s dotičnim zastupnikom, stvarno radila u instituciji Unije te je stoga imala mogućnost upoznati se s radom institucija Unije.

Komisija je stoga odbila revidirati svoju odluku o neprihvatljivosti zahtjeva podnositelja pritužbe.

1.3 Europski ombudsman najprije podsjeća da svaka osoba ima pravo da institucije i tijela Unije njegove predmete obrađuju nepristrano, pravedno i u razumnom roku.

Ombudsmanica također smatra korisnim istaknuti da je svaka od 15 000 osoba koje se svake godine prijavljuju Komisiji za osposobljavanje na radnom mjestu po definiciji zainteresirana za aktivno sudjelovanje u europskom projektu. Takvi zahtjevi stoga predstavljaju vrijednu priliku za Komisiju. Daljnja primjedba na tu temu bit će iznesena u nastavku.

1.4 Ombudsmanica napominje da je, u skladu s člankom 8. Pravilnika, "[i]n-service osposobljavanje otvoreno kandidatima koji već nisu sudjelovali u osposobljavanju na radnom mjestu u drugoj europskoj instituciji ili tijelu (...)"

Ombudsmanica smatra da je Komisija ponudila uvjerljivo objašnjenje svrhe te odredbe.

Ombudsmanica također napominje da je, kako je istaknula Komisija, pod naslovom „Stručno iskustvo” u svojoj prijavi podnositelj pritužbe doista spomenuo njezin dobrovoljni rad kao asistenta zastupnika u Europskom parlamentu. Nadalje, Ombudsmanica prima na znanje izjave podnositelja pritužbe da je tijekom stažiranja u Europskom parlamentu proučavala njegove političke aktivnosti iznutra te da je slijedila njegove politike i postupke (4) te da bi mogla imati koristi od svojeg iskustva u Europskom parlamentu kako bi doprinijela projektima i aktivnostima EU-a (5).

S obzirom na navedeno Ombudsmanica smatra razumnim argument Komisije da je, čak i ako podnositelj pritužbe nije imao nikakav ugovor ili potpisao službeni sporazum sa zastupnikom u Europskom parlamentu, stvarno radio u instituciji EU-a te je stoga imao mogućnost steći relevantno iskustvo.

1.5 Na temelju prethodno navedenog, Ombudsman ne smatra da je Komisijino tumačenje njegovih pravila ili njihova primjena na situaciju podnositelja pritužbe u ovom predmetu nepoštena.

1.6 Ombudsman stoga ne utvrđuje nepravilnosti u postupanju Komisije. Stoga se tvrdnja podnositelja pritužbe ne može potkrijepiti.

2 Navodni izostanak odgovora na dopis podnositelja pritužbe

2.1 Tužiteljica je tvrdila da Komisija nije odgovorila na njezin dopis od 11. travnja 2005.

2.2 Komisija je priznala da je trebala odgovoriti na taj dopis u pisanom obliku i ispričati se što to nije učinila.

2.3 Ombudsmanica pozdravlja ispriku Komisije što nije u pisanom obliku odgovorila na pismo podnositelja pritužbe. Ombudsman stoga smatra nepotrebnim nastaviti svoju istragu o tom aspektu pritužbe.

Zaključak

Na temelju svojih istraga u vezi s tom pritužbom Ombudsman zaključuje da ne postoje nepravilnosti u postupanju u pogledu prvog prigovora podnositelja pritužbe i njegove tvrdnje te da nije potrebno nastaviti s istragom u vezi s drugim prigovorom. Ombudsman stoga zaključuje predmet.

Predsjednik Komisije bit će obaviješten o toj odluci.

Daljnja primjedba

Po definiciji, 15 000 osoba koje se svake godine prijavljuju Komisiji za osposobljavanje na radnom mjestu zainteresirano je za aktivno sudjelovanje u europskom projektu. Takve bi prijave stoga mogle predstavljati vrijednu priliku za Komisiju u kontekstu njezina „dugoročnog plana za oživljavanje europske demokracije i pomoć u stvaranju europske javne sfere u kojoj se građanima pružaju informacije i alati za aktivno sudjelovanje u postupku donošenja odluka i preuzimanje odgovornosti za europski projekt”(6). Ombudsmanica stoga predlaže da bi Komisija mogla korisno ispitati može li učinkovitije komunicirati sa svim podnositeljima zahtjeva za osposobljavanje na radnom mjestu, uključujući one čije prijave nisu uspješne.

Tvoje iskreno,

 

P. Nikiforos DIAMANDOUROS

---

(1) Odluka Komisije od 7. srpnja 1997.

(2) Odluka Komisije C(2005)458 od 2. ožujka 2005.

(3) Odluka Komisije od 7. srpnja 1997.

(4) Naslov „Studije ili publikacije o europskim temama” prijave.

(5) Naslov "Motivacija za prijavu" prijave.

(6) „Komunikacija Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Doprinos Komisije razdoblju promišljanja i nakon njega: Plan-D za demokraciju, dijalog i raspravu”, 13. listopada 2005., COM(2005) 494 final, str. 2.