Kontekst pritužbe

1. Projekt Mobi-Kids, koji je djelomično financirao EU, trajao je od 2009. do 2016. Cilj projekta bio je procijeniti rizik od raka mozga od izloženosti radiofrekvencijskim poljima u djetinjstvu i adolescenciji.[1] Rezultat projekta bila je studija koja je javno dostupna.[2]

2. Podnositelj pritužbe zatražio je 20. studenoga 2020. javni pristup, u skladu sa zakonodavstvom EU-a o javnom pristupu dokumentima (Uredba 1049/2001),[3] svim dokumentima povezanima s projektom Mobi-Kids.

3. Komisija je 26. veljače 2021. utvrdila da je 29 dokumenata obuhvaćeno područjem primjene zahtjeva i odobrila (široko) djelomičan pristup 26 dokumenata. Odbio je dati pristup trima dokumentima, oslanjajući se na potrebu zaštite komercijalnih interesa [4].

4. Podnositelj pritužbe 19. ožujka 2021. zatražio je od Komisije da preispita svoju odluku u pogledu triju dokumenata koje je Komisija odbila objaviti u cijelosti (podnošenjem „potvrdnog zahtjeva”).

5. Komisija je 10. kolovoza 2022. donijela potvrdnu odluku:

• Njime je odobren djelomičan pristup jednom dokumentu, dokumentu 7. („peto periodično izvješće”), kojim su redigirani neki ograničeni dijelovi radi zaštite osobnih podataka [5] i komercijalnih interesa;
• Odbio je objaviti preostala dva dokumenta u cijelosti – dokument 21 („Izvješće o rezultatima mjerenja radijskih frekvencija iz točke 4.2.”) i dokument 22 („Izvješće o rezultatima mjerenja iznimno niskih frekvencija iz točke 4.3.”) – kako bi zaštitio komercijalne interese, uključujući intelektualno vlasništvo.

6. Nezadovoljni vremenom potrebnim za rješavanje zahtjeva i primljenim pristupom, podnositelj pritužbe obratio se Ombudsmanu 23. studenoga 2022.

Istraga

7. Ombudsmanica je pokrenula istragu o sljedećim aspektima pritužbe:

1) kašnjenje Komisije u obradi zahtjeva za javni pristup, i

2) odluku Komisije da odbije potpuni pristup predmetnim dokumentima (vidjeti odlomak 5.).

8. Prilikom pokretanja istrage Ombudsmanica je podijelila svoja preliminarna stajališta s Komisijom da znatno kašnjenje u obradi ponovnog zahtjeva predstavlja nepravilnost u postupanju. Komisija je odgovorila na preliminarna stajališta Ombudsmana, a podnositelj pritužbe iznio je primjedbe na odgovor Komisije.

9. Istražni tim Ombudsmana pregledao je predmetne dokumente i savjetovanja s trećom stranom od koje dokumenti potječu.[6] Također su se sastali s predstavnicima Komisije. Na temelju inspekcije i sastanka ombudsmanica je s Komisijom podijelila svoje preliminarne zaključke o odbijanju otkrivanja (u cijelosti) spornih dokumenata. Odgovor Komisije proslijeđen je podnositelju pritužbe koji je iznio dodatne primjedbe.

Kašnjenje Komisije u obradi zahtjeva za javni pristup

Izneseni argumenti

10. Podnositelj pritužbe bio je duboko nezadovoljan činjenicom da je Komisiji trebalo gotovo 17 mjeseci da obradi njegov ponovni zahtjev. Podnositelj pritužbe smatra da je svrha kašnjenja bila „odgoditi i učinkovito otežati pristup informacijama koje bi služile zaštiti interesa javnog zdravlja od interesa korporativne, osobne i državne dobiti”.

11. U svojem odgovoru Ombudsmanu [7] Komisija je naglasila tehnički sadržaj dokumenata zbog kojih je obrada zahtjeva za javni pristup bila posebno složena. Navela je da se u više navrata mora savjetovati s trećom stranom od koje dokumenti potječu. Osim toga, tijekom obrade ponovnog zahtjeva došlo je do promjene okolnosti, odnosno objave konačnih rezultata projekta. Komisija je morala prihvatiti tu promjenu, što je dovelo do daljnjih kašnjenja.

12. Pri iznošenju primjedbi na odgovor Komisije podnositelj pritužbe izjavio je da je Komisija odgovorna za poštovanje zakonskih rokova. U nedostatku pravodobnih odgovora treće strane s kojom je provedeno savjetovanje, Komisija je trebala sama donijeti odluku. Nadalje je tvrdio da promjena okolnosti na koju se poziva Komisija nije mogla razumno dovesti do tako velikog kašnjenja.

Procjena Europskog ombudsmana

13. Komisiji je trebalo gotovo 17 mjeseci da odgovori na ponovni zahtjev podnositelja pritužbe u ovom predmetu, što je znatno dulje od roka od 30 radnih dana utvrđenog u Uredbi 1049/2001.

14. Ovaj je predmet stoga još jedan primjer znatnih i sustavnih kašnjenja s kojima se Komisija susreće u rješavanju ponovnih zahtjeva, za koje je Ombudsmanica smatrala da predstavljaju nepravilnosti u postupanju u kontekstu istrage o tom pitanju na vlastitu inicijativu.[8]

15. Pretraga je pokazala da je Komisija više puta razmjenjivala informacije s trećom stranom koja je izvor dokumenata, i to tijekom godine dana. Inspekcija je pokazala i da je Komisija započela savjetovanja samo dva mjeseca nakon primitka ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe.

16. Ombudsmanica cijeni činjenicu da Komisija nastoji dobiti stajalište treće strane prije nego što donese odluku o otkrivanju. Međutim, savjetovanja s trećim stranama trebala bi biti dovršena u primjenjivim rokovima. U svakom slučaju, ne bi ih trebalo pokretati tek nakon isteka rokova ili toliko kasno da se rokovi ne mogu poštovati. Ombudsmanica je već zatražila od Komisije da u kontekstu navedene istrage na vlastitu inicijativu pravodobno pokrene vanjska savjetovanja.

17. Ombudsmanica priznaje i pozdravlja činjenicu da se Komisija ispričala zbog kašnjenja u ovom predmetu.

18. Međutim, znatno kašnjenje u obradi ponovnog zahtjeva predstavlja nepravilnost u postupanju. Budući da je ombudsmanica u okviru svoje istrage na vlastitu inicijativu već dala odgovarajuću preporuku, u ovom slučaju to nije potrebno učiniti.

Odluka Komisije da odbije potpuni pristup predmetnim dokumentima

Izneseni argumenti

19. Komisija je u svojoj potvrđujućoj odluci navela da je uzela u obzir stajalište koordinatora projekta Mobi-Kids kao treće strane iz koje potječu predmetni dokumenti. Treća strana usprotivila se otkrivanju nekih dijelova dokumenta 7. (uglavnom osobnih podataka) i dokumenata 21. i 22. u cijelosti.

20. Komisija je odbila pristup osobnim podacima sadržanima u dokumentu 7. (redovito izvješće), tvrdeći da podnositelj pritužbe nije iznio dostatne razloge za utvrđivanje nužnosti prijenosa tih podataka za određenu svrhu od javnog interesa. Smatrala je da je podnositelj pritužbe iznio samo opća razmatranja, koja nisu bila dovoljna za utvrđivanje potrebe za prijenosom osobnih podataka.[9] Komisija je istodobno smatrala da postoje razlozi za pretpostavku da bi otkrivanje podataka ugrozilo legitimne interese ispitanika jer bi ih izložilo neželjenim vanjskim kontaktima.

21. Nadalje, kad je riječ o ograničenim dijelovima dokumenta 7., Komisija je smatrala da su „detalji o zadaćama, planiranim i prijavljenim naporima za projekt uključenih strana” poslovno osjetljive informacije koje bi, ako se objave, mogle otkriti unutarnju organizaciju i strategije predmetnih subjekata. Čak i ako je studija provedena u prošlosti, informacije su i dalje relevantne za unutarnju organizaciju i poslovnu strategiju subjekata.

22. Kad je riječ o dokumentima 21. i 22. (dva rezultata), Komisija je navela da oni sadržavaju preliminarne nalaze projekta koji, kako je naveo koordinator projekta, nisu znanstveno potvrđeni i zastarjeli su. Objavljivanje takvih podataka moglo bi se upotrijebiti u „pogrešnu svrhu” i moglo bi dovesti do obmanjujućih zaključaka. Time bi se moglo dodatno omogućiti „moguće iskorištavanje” konačnih rezultata, koji su temeljito ponovno analizirani i stručno ocijenjeni. Komisija je tvrdila i da bi objava preliminarnih nalaza mogla predstavljati rizik za ugled i uzrokovati komercijalnu štetu subjektima uključenima u projekt jer bi znanstveni konkurenti mogli upotrijebiti nepotvrđene rezultate. Sve bi to moglo utjecati na vjerodostojnost cijelog projekta, čime bi se ugrozili komercijalni interesi uključenih strana.

23. Komisija je dodala da ta dva dokumenta sadržavaju posebno znanje i iskustvo (tehničke pojedinosti, informacije o provedbi studije u svim zemljama, podatke i metodologije), čije bi objavljivanje ugrozilo prava intelektualnog vlasništva i otkrilo stručnost subjekata uključenih u projekt, čime bi se naštetilo njihovim komercijalnim interesima.

24. Naposljetku, Komisija nije mogla utvrditi prevladavajući javni interes za objavu te je argumente podnositelja pritužbe u tom pogledu smatrala preopćenitima.[10] Dodala je da je bilo nekoliko objava različitih aspekata projekta i konačnih rezultata.

25. Na sastanku s istražnim timom Ombudsmana [11] predstavnici Komisije ponovili su argumente iznesene u potvrđujućoj odluci. Pojasnili su da Komisija nije znala je li sadržaj tih dvaju dokumenata, odnosno dokumenata 21. i 22., u međuvremenu bio objavljen ili nije. Međutim, objavljeni su konačni rezultati projekta.

26. U pritužbi Ombudsmanu podnositelj pritužbe naglasio je da se zatraženi dokumenti odnose na istraživački projekt o zdravstvenim problemima djece. Rezultati istraživanja mogu utjecati i na financijske interese telekomunikacijske industrije i na javno zdravlje.

27. Kad je riječ o odbijanju pristupa osobnim podacima, podnositelj pritužbe smatrao je da postoji javni interes da se zna koji su pojedinci radili na projektu,„posebno u prikupljanju, analizi i opisu objektivnih podataka”. Podnositelj pritužbe nastojao je provjeriti neovisnost sudionika s obzirom na suprotstavljene interese u istraživanju („javno zdravlje suprotno financijskoj dobiti”) te je istaknuo da bi Komisija trebala biti svjesna takvih mogućih sukoba interesa. Osim toga, podnositelj pritužbe smatrao je da Komisija nije dostavila odgovarajuće razloge kojima bi dokazala da bi objava utjecala na legitimne interese ispitanika.

28. Kad je riječ o zaštiti komercijalnih interesa, podnositelj pritužbe tvrdio je sljedeće:

• objavljivanje preliminarnih rezultata ne bi smjelo predstavljati rizik za komercijalne interese trećih strana;
• Komisija ne bi trebala odlučivati o tome što je „pogrešna svrha” za upotrebu podataka;
• Komisija nije na odgovarajući način odvagnula relevantne interese, odnosno gospodarske interese telekomunikacijskih poduzeća u prikazivanju njihovih proizvoda kao sigurnih i javni interes za javno zdravlje, posebno zdravlje djece;
• ne samo da su konačni rezultati od interesa za znanstvenu zajednicu i javnost, već su i potpuni podaci dobiveni iz projekta, uključujući njegove preliminarne nalaze;
• argument Komisije da se konačni rezultati mogu objaviti, a preliminarni ne mogu jer bi ih mogli koristiti znanstveni konkurenti, manjkav je;
• znanje i iskustvo istraživačkih metoda ne bi trebali biti komercijalno osjetljivi jer se primijenjene metode obično ispituju u okviru znanstvenog postupka i preispitivanja.

29. Podnositelj pritužbe smatrao je da interes za javno zdravlje nadmašuje sve komercijalne interese navedene u ovom predmetu.

Preliminarni nalazi Europskog ombudsmana

30. Ombudsmanica je smatrala [12] da Komisija nije na odgovarajući način objasnila kako bi u ovom slučaju otkrivanje dokumenata ugrozilo interese koje želi zaštititi.

31. Što se tiče zaštite osobnih podataka (odnosno imena i funkcija istraživača uključenih u projekt), ombudsmanica je istaknula da su određeni osobni podaci o „korisnicima”[13] projekta već u javnoj domeni.

32. Kad je riječ o zaštiti komercijalnih interesa, Ombudsman je napomenuo da dokumenti potječu iz 2011. (dokumenti 21. i 22.) i 2016. (dokument 7.). Projekt Mobi-Kids završio je 2016. godine. U skladu sa sudskom praksom EU-a pretpostavlja se da informacije starije od pet godina više nisu poslovno osjetljive.[14] Nadalje, Komisija nije dokazala kako bi objavljivanje preliminarnih rezultata (dokumenti 21. i 22.) konkretno i stvarno naštetilo komercijalnim interesima stranaka uključenih u projekt.[15]

33. S obzirom na to ombudsmanica je zatražila od Komisije da ponovno razmotri svoje stajalište o zahtjevu za javni pristup kako bi se predmetni dokumenti otkrili u najvećoj mogućoj mjeri.

34. Komisija je u odgovoru [16] ponovno ocijenila primjenu iznimaka, uzimajući u obzir preliminarne nalaze Ombudsmana, protek vremena i rizik za komercijalne interese trećih strana u trenutačnom kontekstu. Komisija se ponovno savjetovala i s trećom stranom, koja se složila s daljnjom objavom, uz iznimku određenih osobnih podataka te robnih marki i modela mobilnih telefona koji se upotrebljavaju u studiji.

35. Komisija je stoga pristala odobriti širi pristup tim trima dokumentima. Jedini dijelovi koji su još uvijek uskraćeni su:

• osobne podatke pojedinaca koji nisu bili glavni istražitelji projekta Mobi-Kids i članova osoblja Komisije koji nisu bili na rukovodećim položajima;
• robne marke i modele mobilnih telefona koji se upotrebljavaju u studiji jer se „ne može isključiti da bi otkrivanje tih informacija ugrozilo ugled proizvođača, uzimajući u obzir predmet predmetne studije”.

36. Podnositelj pritužbe izrazio je nezadovoljstvo preostalim redigacijama. Prema njegovu mišljenju, identitet svih sudionika projekta trebao je biti otkriven jer je to relevantno za „pitanja neovisnosti, pouzdanosti i istinitosti studije”. Kad je riječ o redigiranju robnih marki i modela mobilnih telefona, tvrdio je da Komisija nije na odgovarajući način pokazala kako bi otkrivanje moglo ugroziti komercijalne interese proizvođača. Argument prema kojem je potrebno zaštititi ugled proizvođača mobilnih telefona koji su se koristili prije više od trinaest godina ne čini se uvjerljivim.

Procjena Europskog ombudsmana

37. Ombudsmanica pozdravlja odluku Komisije da odobri širok djelomičan pristup spornim dokumentima nakon njezine intervencije.

38. Komisija je zadržala ograničena redigiranja informacija, čije bi otkrivanje, prema njezinu mišljenju, ugrozilo zaštitu osobnih podataka i komercijalnih interesa.

Redakcije povezane sa zaštitom osobnih podataka

39. Ombudsmanica napominje da postoje dvije kategorije sudionika projekta: sudionici sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava Mobi-Kids („korisnici”) i „drugi istraživači”, koji su također doprinijeli projektu, ali nisu korisnici.

40. Nakon intervencije Ombudsmana Komisija je objavila sve podatke o korisnicima, uključujući imena glavnih istraživača. Što se tiče ostalih uključenih istraživača, njihova imena su još uvijek redigirana. Međutim, sada su objavljene njihove funkcije i poslodavci.

41. Ombudsmanica pozdravlja odluku Komisije da objavi sve podatke o korisnicima jer su oni javno dostupni drugdje ^[17], kao i o funkciji i poslodavcu drugih istraživača.

42. Redigirana imena drugih istraživača jasno čine osobne podatke.

43. Uredbom 1049/2001 i zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka [18] utvrđen je vrlo visok pravni prag za odobravanje pristupa osobnim podacima. Osobni podaci mogu se otkriti samo ako osoba koja traži pristup može dokazati da postoji potreba za određenom svrhom od javnog interesa koja se ostvaruje otkrivanjem predmetnih osobnih podataka.[19] Čak i tada, osobni podaci moraju se uskratiti ako je njihovo otkrivanje neproporcionalno, uzimajući u obzir legitimne interese dotične osobe.

44. Potreba koju je iznio podnositelj pritužbe potreba je da se provjeri jesu li doprinositelji bili neovisni, a da se pritom ne iznesu konkretni argumenti koji bi pobudili sumnju u njihovu neovisnost. Stoga nije jasno na kojoj osnovi podnositelj pritužbe sumnja da je moglo doći do nedostatka neovisnosti ili mogućeg sukoba interesa.

45. Kad je riječ o imenima članova osoblja EU-a koja su izostavljena iz dokumenata, Ombudsmanica napominje da su to službenici za projekte zaduženi za praćenje projekta. Podnositelj pritužbe ne iznosi argumente kojima bi se dokazala konkretna potreba za objavljivanjem naziva u javnom interesu.

46. Ombudsmanica stoga smatra da je odluka Komisije da ne objavi imena drugih istraživača i članova osoblja EU-a razumna.

Rebalansi povezani sa zaštitom komercijalnih interesa

47. Komisija je gotovo u cijelosti objavila ta dva rezultata, pri čemu je redigirala samo nazive robnih marki i modele telefona upotrijebljenih u studiji. Pritom je uputio na prigovor treće strane, na ponovno savjetovanje s njom i na mogućnost da bi otkrivanje tih informacija moglo naštetiti komercijalnim interesima proizvođača s obzirom na predmet projekta Mobi-Kids.

48. Komisija nije pružila dodatna objašnjenja o tome kako bi se komercijalni interesi proizvođača i dalje mogli ugroziti objavom, posebno s obzirom na to da su predmetni modeli stariji od deset godina.[20]

49. Iako Ombudsmanica razumije da su u pitanju komercijalni interesi proizvođača, smatra da Komisija nije na odgovarajući način potkrijepila rizik od štete za te interese u slučaju otkrivanja uskraćenih informacija.

50. Međutim, Komisija je sada omogućila širok djelomičan pristup dvama rezultatima, koji prethodno nisu bili objavljeni. Iako je Komisija mogla bolje obrazložiti redigiranje naziva robnih marki i modela telefona koji se upotrebljavaju u studiji, Ombudsmanica smatra da daljnje istrage o tom izvanrednom elementu nisu opravdane.

Zaključci

Na temelju istrage Ombudsman zaključuje ovaj predmet sljedećim zaključcima:

Znatno kašnjenje u obradi ponovnog zahtjeva podnositelja pritužbe predstavljalo je nepravilnost u postupanju.

Ombudsmanica pozdravlja odluku Komisije da odobri širok djelomičan pristup spornim dokumentima nakon njezine intervencije. Iako je Komisija mogla bolje objasniti ograničena preostala redigiranja radi zaštite komercijalnih interesa, Ombudsmanica smatra da daljnje istrage o tom preostalom elementu nisu opravdane.

Podnositelj pritužbe i Europska komisija bit će obaviješteni o toj odluci.

 

Emily O'Reilly
Europska ombudsmanica

Strasbourg, 27. lipnja 2024.

 

[1] Više informacija o projektu Mobi-Kids dostupno je na: https://cordis.europa.eu/project/id/226873/reporting.

[2] Bežična uporaba telefona u djetinjstvu i adolescenciji te neuroepitelni tumori mozga: Rezultati međunarodne studije Mobi-Kids, dostupne na: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160412021006942?via%3Dihub.

[3] Uredba 1049/2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/ALL/?uri=celex%3A32001R1049.

[4] U skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe 1049/2001.

[5] U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b) Uredbe 1049/2001.

[6] Provedeno u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe 1049/2001.

[7] Pismo Europskog ombudsmana dostupno je na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/opening-summary/en/163574; odgovor Komisije dostupan je na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/correspondence/en/188323.

[8] Predmet OI/2/2022/OAM o vremenu koje je Europskoj komisiji potrebno za obradu zahtjeva za javni pristup dokumentima, dostupno na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/case/en/60766.

[9] Komisija se pozvala na presudu Općeg suda od 25. rujna 2018., Psara et al. protiv Europskog parlamenta, T-639/15 do T-666/15 i T-94/16, ,, točke 73.–76.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-639/15&language=en.

[10] Komisija se pozvala na različite presude, uključujući presudu Suda od 16. srpnja 2015., ClientEarth protiv Komisije, C-612/13 P, točka 93.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=C-612/13&language=EN.

[11] Izvješće sa sastanka dostupno je na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/inspection-report/en/176841.

[12] Preliminarni nalazi Europskog ombudsmana dostupni su na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/preliminary-finding/en/176840.

[13] Korisnici su sudionici projekta Mobi-Kids koji financira EU.

[14] Presuda Općeg suda od 23. rujna 2020., Basaglia protiv Europske komisije, predmet T-727/19: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-727/19&language=EN.  

[15] Presuda Općeg suda od 9. rujna 2014., MasterCard i dr. protiv Komisije, T-516/11, točke 85. – 90.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-516/11&language=EN.

[16] Odgovor Komisije dostupan je na: https://www.ombudsman.europa.eu/en/doc/correspondence/en/188322.

[17] Dostupno na: https://cordis.europa.eu/docs/results/226/226873/final1-list-of-the-participants.pdf.

[18] Uredba 2018/1725 o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX%3A32018R1725.

[19] Vidjeti presudu Općeg suda od 25. rujna 2018. u predmetima T-639/15 do T-666/15 i T-94/16, Psara i dr. protiv Parlamenta,: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-639/15&language=hr i presuda Općeg suda od 8. svibnja 2024. u predmetu T-375/22, Izuzquiza i drugi protiv Parlamenta https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-375/22.

[20] Vidjeti u tom pogledu presudu Općeg suda od 22. svibnja 2012., EnBW Energie Baden-Württemberg/Komisija, T-344/08, t. 139.-142.: https://curia.europa.eu/juris/liste.jsf?num=T-344/08&language=EN.