Poštovani gospodine K.,
19. kolovoza 1999. podnijeli ste pritužbu Europskom ombudsmanu protiv delegacije Europske komisije u Dhaki u Bangladešu u vezi s financiranjem Europske zajednice za nevladinu organizaciju Gono Shahajjo Sangstsha. Dana 20. kolovoza, 3. rujna, 13. rujna, 20. rujna, 11. listopada i 22. studenoga 1999. poslali ste dodatne informacije Ombudsmanu.
Pritužbu sam 15. rujna 1999. proslijedio tadašnjem vršitelju dužnosti predsjednika Komisije. Komisija je svoje mišljenje poslala 21. prosinca 1999. Proslijedila sam vam ga s pozivom na očitovanje, koji ste poslali 21. veljače 2000.
Kako bi se izbjegli nesporazumi, važno je podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Europskog ombudsmana da istražuje moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu. Stoga Europski ombudsman ne može istraživati aktivnosti nacionalnih uprava ili nevladinih organizacija.
Istrage Ombudsmana u vezi s Vašom pritužbom stoga su usmjerene na ispitivanje je li došlo do nepravilnosti u djelovanju Komisije.
Pišem vam sada kako bih vas obavijestio o rezultatima istraga koje su napravljene.

COMPLAINT

Podnositelj pritužbe, liječnik s boravištem u Ujedinjenoj Kraljevini, žalio se da je delegacija Europske komisije u Dhaki u Bangladešu prestala financirati nevladinu organizaciju Gono Shahajjo Sangstsha (GSS).
Podnositelj pritužbe smatra da su relevantne činjenice ukratko sljedeće:
GSS je osnovan 1983. godine u 14 udaljenih sela u Bangladešu. Organizacija zapošljava oko 6000 ljudi diljem zemlje. Njegova se aktivnost odnosi na osnaživanje siromašne djece i žena u Bangladešu.
U ožujku 1999. godine, izvršni direktor GSS-a optužen je za seksualno uznemiravanje radnice. Ta optužba dovodi do podjele osoblja u skupinu koja podupire upravu i suprotstavljenu skupinu. Kako bi se pokušao riješiti problem, održan je sastanak između najvišeg tijela GSS-a i suprotne skupine. Taj je sastanak doveo do niza odluka, uključujući reviziju pravila o uslugama GSS-a. Međutim, suprotna skupina odbacila je odluke i objavila to pitanje u tisku. U ovoj se fazi uključio Ured za poslove nevladinih organizacija vlade Bangladeša. Predsjedništvo je izradilo izvješće u kojem je, među ostalim, zaključeno da je upravljanje GSS-om nedisciplinirano i da se njime zloupotrebljavaju njegove ovlasti. Nadalje, u izvješću je zaključeno da je došlo do lošeg financijskog upravljanja i zlouporabe sredstava od strane GSS-a. Podnositelj pritužbe i skupina za potporu GSS-u utvrdili su da je izvješće neprofesionalno i zlonamjerno te je uprava GSS-a pokrenula sudski postupak kako bi ga osporila. U trenutku podnošenja pritužbe pučkom pravobranitelju predmet je još uvijek bio u tijeku pred Vrhovnim sudom.
Komisija je 24. lipnja 1999. pisala GSS-u navodeći da „u doglednoj budućnosti ne možemo nastaviti s potporom daljnjim aktivnostima GSS-a jer trenutačnoj izvršnoj upravi sada nedostaje vjerodostojnosti i očito je da nije poduzela učinkovite mjere nakon nemira osoblja”.
U pritužbi Ombudsmanu navodi se da je odluka delegacije Komisije o prestanku daljnjeg financiranja GSS-a bila kratkovidna i neopravdana do te mjere da je bila bezobzirna. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da je delegacija Komisije bila u dosluhu s političkom frakcijom.
Podnositelj pritužbe zatim je Ombudsmanu poslao dodatne materijale u vezi s GSS-om i sudskim postupcima u Bangladešu.

INQUIRY

Mišljenje Komisije Mišljenje
Komisije započelo je opisom različitih programa koje je dovršila GSS. Europska zajednica podržala je program Faza III. (Obrazovanje i socijalna mobilizacija; ALA/95/11), s 9,4 milijuna EUR ukupnog proračuna od 18,2 milijuna EUR. Ostali donatori osigurali su ostatak sredstava. U okviru planirane faze IV. Zajednica bi doprinijela s dodatnih 18,1 milijuna EUR ukupnog proračuna od 28,1 milijuna EUR.
Ukratko, u mišljenju Komisije iznesene su sljedeće točke u pogledu navoda podnositelja pritužbe:
U studenome 1998. Revizorski sud proveo je misiju u Bangladešu, ispitujući, među ostalim, provedbu programa GSS faza III. U izvješću revizora, objavljenom u ožujku 1999. godine, navode se "ozbiljne slabosti u vezi s financijskim upravljanjem i kontrolom GSS-a" te se dodaje da su "te slabosti rezultat lošeg administrativnog i financijskog upravljanja GSS-om". Naknadnim pregovorima između donatora i GSS-a o IV. fazi programa nastojali su se riješiti problemi upravljanja otkriveni različitim evaluacijama, procjenama i izvješćem o misiji, kao i financijski problemi GSS-a.
U svibnju 1999. donatori su odobrili program Faze IV., pod uvjetom da se riješe unutarnji administrativni, operativni i funkcionalni problemi.
Međutim, u ožujku 1999. radnice GSS-a javno su iznijele optužbe o lošem financijskom upravljanju i seksualnom uznemiravanju protiv izvršnog direktora GSS-a, koji je brat podnositelja pritužbe, što je dovelo do nasilnih radnih nemira u uredima GSS-a. Zbog problema u organizaciji, prostorije GSS-a su zatvorene, a poslovanje je zaustavljeno. Pogoršanje situacije uzrokovalo je intervenciju bangladeških vlasti, a Ured za poslove nevladinih organizacija, koji je dio ureda premijera, pokrenuo je istragu o optužbama. Jedna od glavnih preporuka izvješća bila je zamjena sadašnjeg izvršnog direktora. U izvješću je također najavljeno da bi direktor Ureda za poslove nevladinih organizacija mogao zatražiti od donatora da privremeno obustave oslobađanje obećanih bespovratnih sredstava dok se ne poduzmu privremeni koraci. Izvršni direktor osporio je Ured za poslove nevladinih organizacija na sudu, koji je izdao nalog za pokazivanje uzroka i nalog za prekid. Nalog o prekidu odnosio se na isplatu zaposlenika.
Komisija je zaključila sljedeće: „U tim okolnostima Europska zajednica, u dogovoru s drugim uključenim donatorima, bila je prisiljena obustaviti svoju financijsku potporu GSS-u sve dok GSS ponovno ne uspostavi odgovorno upravljanje koje može osigurati ispravnu i pravilnu provedbu programa.”
Opažanja podnositelja pritužbe
Podnositelj pritužbe poslao je opsežna opažanja, uključujući detaljan prikaz suradnje između GSS-a i donatora.
Podnositelj pritužbe uputio je i na „Memorandum o konzorciju GSS-a”, donesen na sastanku održanom 17. svibnja 1995. između donatora i GSS-a, u kojem se navodi da je GSS ravnopravan partner u konzorciju. U Memorandumu se također navodi da se odluke donose konsenzusom te da GSS i donatori trebaju poštovati međusobna prava. Podnositelj pritužbe tvrdio je da odluka Komisije o prekidu daljnjeg financiranja predstavlja kršenje uvjeta Memoranduma.

ODLUKA

1 Odluka o prestanku financiranja nevladine organizacije Gono Shahajjo Sangstsha
1.1 Podnositelj pritužbe tvrdio je da je odluka delegacije Komisije u Dhaki u Bangladešu o prestanku financiranja nevladine organizacije Gono Shahajjo Sangstsha (GSS) kratkovidna i neopravdana do te mjere da je bešćutna. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da je delegacija Komisije bila u dosluhu s političkom frakcijom.
1.2 Komisija je u svojem mišljenju objasnila da su navodi o lošem financijskom upravljanju i seksualnom uznemiravanju protiv izvršnog direktora GSS-a doveli do nasilnih radnih nemira i intervencije bangladeških vlasti. Potonji je sastavio izvješće u kojem je preporučio zamjenu izvršnog direktora GSS-a, koji je kasnije osporio izvješće pred bangladeškim sudovima. U tim je okolnostima Komisija smatrala da nema drugog izbora nego obustaviti financiranje dok GSS ponovno ne uspostavi odgovorno upravljanje kojim se može osigurati ispravna i pravilna provedba programa.
1.3 Valja podsjetiti da Ugovor o EZ-u ovlašćuje Europskog ombudsmana da istraži moguće slučajeve nepravilnosti u postupanju samo u aktivnostima institucija i tijela Zajednice. Statutom Europskog ombudsmana izričito se predviđa da nijedno djelovanje bilo kojeg drugog tijela ili osobe ne može biti predmet pritužbe Europskom ombudsmanu. Stoga Europski ombudsman ne može istraživati aktivnosti nacionalnih uprava ili nevladinih organizacija. U svakom slučaju, u skladu s člankom 195. UEZ-a, Europski ombudsman ne može istraživati činjenice koje jesu ili su bile predmet sudskog postupka.
1.4 Načela dobrog upravnog ponašanja zahtijevaju da Komisija djeluje pošteno i razumno. Komisijino objašnjenje njezinih mjera u vezi s GSS-om čini se razumnim s obzirom na potrebu da se osigura pravilno trošenje sredstava Zajednice. Materijali koje je dostavio podnositelj pritužbe, u mjeri u kojoj ih je Ombudsman mogao obraditi s obzirom na pravila navedena u točki 1.3., ne pružaju dokaze da je Komisija prekršila bilo koje od prethodno navedenih načela dobrog upravnog ponašanja. Stoga se na temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s tom pritužbom čini da nije bilo nepravilnosti u postupanju Komisije.
1.5 U svojim primjedbama podnositelj pritužbe iznio je novu tvrdnju da odluka Komisije o prestanku daljnjeg financiranja predstavlja kršenje uvjeta "Memoranduma Konzorcija GSS-a". Čini se da ta tvrdnja otvara ugovorna pitanja koja su izvan područja primjene izvorne pritužbe. Ombudsman stoga nije istražio tu novu tvrdnju, koju bi podnositelj pritužbe mogao izravno iznijeti Komisiji.
Zaključak Na
temelju istraga Europskog ombudsmana u vezi s ovom pritužbom čini se da nije bilo nepravilnosti u postupanju Europske komisije. Ombudsmanica je stoga odlučila zaključiti predmet.
O toj će odluci biti obaviješten i predsjednik Europske komisije.
Vaš iskreno
Jacob SÖDERMAN