Okolnosti pritužbe

1. Podnositelj pritužbe, koji je diplomirao na francuskom jeziku, nakon toga je u Francuskoj stekao tri diplome. Prvo, diplomu iz područja „Logistika u međunarodnoj solidarnosti” izdao je 1998. francuski Institut za privatno osposobljavanje „Razvoj biosile”[1]. Drugo, diploma naslovljena: „DESS u međunarodnoj humanitarnoj pomoći”,[2] izdalo je Sveučilište u Aixu Marseilleu 2001. Treće, diplomu "Međunarodni pravnik"[3] dodijelilo je isto Sveučilište 2002. godine.

2. Tijekom razdoblja od gotovo 10 godina, između 1996. i 2005., podnositelj pritužbe radio je u području pravosuđa i ljudskih prava u Africi (u Ruandi, Kongu i Burundiju).

3. EPSO je 2007. objavio poziv na iskaz interesa „EPSO CAST/EU/27/07” (dalje u tekstu „Poziv”) radi uspostave baze podataka kandidata koji će biti zaposleni kao ugovorno osoblje koje obavlja različite zadaće u delegacijama i uredima Komisije u trećim zemljama i delegacijama u međunarodnim organizacijama. Podnositelj pritužbe podnio je zahtjev za radno mjesto ugovornog djelatnika u funkcijskoj skupini IV.: "Operativni savjetnik - Dobro upravljanje i sigurnost".

4. Prema pozivu, postupak odabira sastojao se od sljedećih faza: (i) potvrđivanje prijava kandidata; ii. pismene testove; iii. obavješćivanje kandidata o njihovim rezultatima; iv. dostavljanje punog životopisa od strane kandidata, ako je unesen u bazu podataka; i v. odabir delegacije EU-a za moguće zapošljavanje iz baze podataka. Samo ako je delegacija ušla u uži izbor kandidata iz baze podataka, morat će provjeriti njegove dokumente kojima se potvrđuje njegovo radno iskustvo i diplome.

5. U skladu s točkom 3. poziva („Kriteriji prihvatljivosti i opći uvjeti”), na dan isteka roka za prijavu na natječaj, odnosno 27. travnja 2007., kandidati za funkcijsku skupinu IV. morali su imati:

„Stupanj obrazovanja koji odgovara završenom sveučilišnom studiju u trajanju od najmanje tri godine, potvrđen diplomom, nakon kojeg je kandidat stekao najmanje jednu godinu radnog iskustva na diplomskoj razini.”

6. Podnositelj pritužbe bio je uspješan na ispitima te je stoga njegovo ime stavljeno u bazu podataka.

7. Sredinom 2009. pozvan je na razgovor za radno mjesto ugovornog djelatnika u Delegaciji Komisije u Demokratskoj Republici Kongu (Kinshasa).

8. Glavna uprava Komisije Relex 24. rujna 2009. obavijestila je podnositelja pritužbe da je „za [njegovo] radno mjesto ugovornog djelatnika (funkcijska skupina IV.) određeno vrijeme rezervirano za njegovo potencijalno zapošljavanje”. Pozvalo ga je da stupi u kontakt sa svojom budućom delegacijom kako bi se dogovorio o datumu početka i pripremio svoj dosje s obzirom na njegovo zapošljavanje, koje bi trebalo započeti 4. siječnja 2010.

9. Istog dana kada je podnositelj pritužbe primio gore navedenu poruku elektroničke pošte, obavijestio je svojeg tadašnjeg poslodavca o svojem budućem zapošljavanju u Komisiji te mu je dao pismo ostavke.

10. Glavna uprava Komisije za ljudske resurse i sigurnost („DH HRS”) obavijestila je 9. studenoga 2009. podnositelja pritužbe da ga ne može zaposliti kao ugovornog djelatnika u funkcijskoj skupini IV. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (d) „Općih provedbenih odredbi o postupcima kojima se uređuje zapošljavanje i korištenje ugovornog osoblja”[4], („GIP”), morao je završiti sveučilišni studij u trajanju od najmanje tri godine, kao i odgovarajuće radno iskustvo od najmanje jedne godine. DG HRS je naveo da se sveučilišne diplome podnositelja pritužbe ("DESS" u "međunarodnoj humanitarnoj pomoći" i njegova "diploma " međunarodnog odvjetnika") ne mogu smatrati "završenim sveučilišnim studijem od najmanje tri godine".

11. Porukom elektroničke pošte od istog dana podnositelj pritužbe poslao je odgovor u kojem je naveo da je „DESS” koji je dobio francuska diploma priznata na nacionalnoj razini. Svojoj poruci elektroničke pošte priložio je potvrdu koju je 30. listopada 2009. izdalo francusko sveučilište Aix Marseille, a kojom se potvrđuje da je diplomirao i da je time stekao dvije prethodno navedene diplome. Nadalje, priložio je još jednu potvrdu koju je isto sveučilište izdalo 20. studenoga 2009. U skladu s tim posljednjim dokumentom podnositelj pritužbe upisao je ta dva diplomska studija nakon što je stekao priznanje jednakovrijednosti svojeg stručnog iskustva (kao i „već postojećih diploma”) s diplomom Maîtrise (dalje u tekstu „Master 1”), koja se obično stječe nakon četiri godine sveučilišnog studija [5]. Dobivanje diplomskog studija 1 bio je nužan uvjet za upis u diplomski studij 2 ("DESS"), koji je jednogodišnji program.

12. U svojem je odgovoru DG HRS naveo da se nakon pažljivog preispitivanja spisa podnositelja pritužbe pokazalo da se njegovim upisom u „DESS” nije dokazalo da je pohađao petogodišnji sveučilišni program koji se obično mora završiti kako bi dobio tu diplomu [6]. Glavna uprava za ljudske resurse napomenula je da je francusko sveučilište podnositelju pritužbe dodijelilo jednakovrijednost za magisterij 1 na temelju njegova profesionalnog iskustva u Africi i diplome iz područja „ Logistika u međunarodnoj solidarnosti”, koju je stekao 1998. Stoga njegov zahtjev nije bio u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (d) OPO-a.

13. Podnositelj pritužbe 24. studenoga 2009. obavijestio je Komisiju da želi osporiti svoju odluku o neprihvaćanju njegove prijave za radno mjesto ugovornog djelatnika jer nije završio sveučilišni studij u trajanju od najmanje tri godine. Pitao je Komisiju mora li podnijeti pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju [7] protiv pobijane odluke prije nego što podnese pritužbu Europskom ombudsmanu. Podnositelj pritužbe nije primio odgovor na svoju e-poštu.

14. Njegov tadašnji poslodavac odlučio je raskinuti ugovor o radu 26. studenoga 2009. i od tada je nezaposlen.

15. Podnositelj pritužbe podnio je pritužbu Europskom ombudsmanu 10. veljače 2010.

Predmet istrage

16. U svojoj pritužbi podnositelj pritužbe tvrdio je da je Komisija nepravedno odbila njegov zahtjev za radno mjesto u delegaciji EU-a u Kinshasi jer nije završio sveučilišni studij u trajanju od najmanje tri godine.

17. Tvrdio je da bi trebao:

(i) biti proglašeni prihvatljivima za radno mjesto ugovornog djelatnika u funkcijskoj skupini IV.;

ii. Dobiti naknadu za pretrpljenu štetu.

Istraga

18. Ombudsman je 7. travnja 2010. pokrenuo istragu o prethodno navedenim tvrdnjama i tvrdnjama podnositelja pritužbe.

19. Komisija je 20. srpnja 2010. dostavila svoje mišljenje. Ombudsman ga je proslijedio podnositelju pritužbe s pozivom na očitovanje, koji je poslao 5. listopada 2010.

20. Nakon što je razmotrio mišljenje Komisije i primjedbe podnositelja pritužbe, Ombudsman je 10. listopada 2011. privremeno utvrdio nepravilnosti u postupanju te je u skladu s člankom 3. stavkom 5. Statuta Europskog ombudsmana [8] Komisiji predložio prijateljsko rješenje.

21. Komisija je 29. studenoga 2011. odgovorila na prijedlog prijateljskog rješenja. Njegov je odgovor proslijeđen podnositelju pritužbe na daljnje primjedbe koje je Ombudsman primio 2. veljače 2012.

22. Ombudsman je 14. lipnja 2012. Europskoj komisiji uputio nacrt preporuke u kojem je od nje zatražio da zauzme stajalište do 30. rujna 2012. Također je obavijestio stalnog predstavnika Francuske pri Europskoj uniji o pritužbi.

23. Komisija je 18. lipnja 2012. obavijestila Ombudsmana da je u međuvremenu promijenila svoje stajalište izraženo u odgovoru na prijedlog prijateljskog rješenja te da će Ombudsmanu poslati dodatni odgovor na odgovor od 29. studenoga 2011. Istog je dana Ombudsman stoga povukao svoj nacrt preporuke u očekivanju dodatnog odgovora Komisije na prijedlog prijateljskog rješenja.

24. Komisija je 7. kolovoza 2012. poslala dopunski odgovor na prijedlog prijateljskog rješenja. Ombudsmanica ga je sljedećeg dana proslijedila podnositelju pritužbe radi mogućih primjedbi. Umjesto slanja pisanih očitovanja, podnositelj pritužbe izrazio je zadovoljstvo ishodom istrage tijekom telefonskog razgovora sa službama pučkog pravobranitelja 8. kolovoza 2012.

Analiza i zaključci Europskog ombudsmana

Uvodne napomene

25. U svojem mišljenju i u odgovoru na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju Komisija je dovela u pitanje dopuštenost ove pritužbe. Naveo je da tužitelj nije podnio žalbu protiv pobijane odluke na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Međutim, kako bi se osigurala učinkovita suradnja sa službama Europskog ombudsmana, Komisija je odgovorila na navode i tvrdnje podnositelja pritužbe.

26. Ombudsmanica cijeni to što je Komisija odgovorila na pritužbu unatoč sumnjama u njezinu dopuštenost pred Ombudsmanom. Međutim, Ombudsman ističe da podnositelj pritužbe nije bio obvezan podnijeti pritužbu na temelju članka 90. stavka 2. protiv odluke Komisije da ga ne zaposli jer nije bio član osoblja institucija EU-a. Stoga se primjenjivao članak 2. stavak 4., za razliku od članka 2. stavka 8. Statuta Europskog ombudsmana. Da je podnositelj pritužbe doista pokrenuo žalbeni postupak na temelju članka 90. stavka 2., Europski ombudsman čekao bi do završetka postupka prije donošenja odluke o dopuštenosti pritužbe. Međutim, to nije bio slučaj. S obzirom na prethodno navedeno, Ombudsman ostaje pri svojem stajalištu da je ova pritužba ispunjavala uvjete dopuštenosti.

A. Navodno nepravedno odbijanje zahtjeva podnositelja pritužbe za radno mjesto ugovornog djelatnika i zahtjev za naknadu štete

Argumenti izneseni Europskom ombudsmanu

Što se tiče navoda

27. Kako bi potkrijepio svoju tvrdnju, podnositelj pritužbe iznio je sljedeće argumente. Najprije se pozvao na članak 6. francuskog dekreta od 25. travnja 2002.[9], kojim se predviđa sljedeće: "Upis u DESS podrazumijeva posjedovanje magisterija (1) ili jednakovrijedne diplome". Priznao je da nije dobio diplomu magistra 1 nakon što je upisao i studirao na diplomskom studiju 1, što je tečaj koji studenti obično pohađaju nakon završetka mature i traje četiri godine. Prve tri godine magisterija 1 dovode do stjecanja diplome. Podnositelj pritužbe stekao je diplomu magistra 1 jer je njegovo radno iskustvo u Africi priznato kao jednakovrijedno četverogodišnjem studiju na razini magistra 1. Francusko sveučilište dodijelilo mu je jednakovrijednost na temelju relevantnih nacionalnih pravila (članak 5. prethodno navedene Uredbe [10]). Zbog tog priznanja, isto Sveučilište ga je naknadno prihvatilo na program "DESS" (Master 2). Pohađao je predavanja za taj program "DESS" na godinu dana.

28. Nadalje, podnositelj pritužbe tvrdio je da bi se, u skladu s člankom 82. stavkom 2. točkom (c) podtočkom ii. „Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica [11]”(„Uvjeti zaposlenja ostalih službenika”), ugovorni djelatnik također mogao zaposliti u interesu službe ako posjeduje stručno osposobljavanje koje odgovara završenom sveučilišnom studiju u trajanju od najmanje tri godine. Podnositelj pritužbe tvrdio je da ga je, s obzirom na njegovo vrlo specifično radno iskustvo, Komisija mogla zaposliti u „interesu službe”.

29. Komisija se u svojem mišljenju pozvala na članak 82. stavak 2. točku (c) Uvjeta zaposlenja, prema kojem

„Za zapošljavanje člana ugovornog osoblja potrebno je najmanje (…) u funkcijskoj skupini IV.:

stupanj obrazovanja koji odgovara završenom sveučilišnom studiju u trajanju od najmanje tri godine, potvrđen diplomom, ili

ii. ako je to opravdano interesom službe, stručno osposobljavanje istovrijedne razine.

30. Institucija je uputila i na članak 2. stavak 1. točku (d) OPO-a, u kojem se navodi sljedeće:

„Za zapošljavanje člana ugovornog osoblja potrebno je najmanje:

(…) u funkcijskoj skupini IV.

završen sveučilišni studij u trajanju od najmanje tri godine potvrđen diplomom i odgovarajuće radno iskustvo u trajanju od najmanje jedne godine.”

31. Kad je podnositelj pritužbe podnio zahtjev za radno mjesto ugovornog djelatnika u delegaciji EU-a u Kinshasi, dostavio je popratne dokumente koji se odnose na njegove tri diplome: (a) diploma iz područja „Logistika u međunarodnoj solidarnosti”, koju je 1998. izdao francuski institut „Razvoj biosile [12]; (b) "DESS" pod naslovom: „Međunarodna humanitarna pomoć”, izdana 2001. (Master 2); (c) diploma „međunarodnog odvjetnika”, izdana 2002.

32. Prema Komisiji, diplomu podnositelja pritužbe (a) nije izdalo sveučilište. Nadalje, stekao ga je nakon godine i pol studija (devet mjeseci nastave i šest mjeseci stažiranja). Stoga ta diploma nije bila prihvatljiva u kontekstu radnog mjesta funkcijske skupine IV.

33. Komisija je potvrdila da je diplomu podnositelja pritužbe (b) izdalo sveučilište. Međutim, ta se diploma obično dodjeljuje nakon završetka ukupno pet godina sveučilišnog studija. Podnositelj pritužbe nije dokazao da je pet godina studirao kako bi stekao diplomu. Dopušteno mu je da se upiše na ovaj diplomski studij nakon potvrde koju je izdalo francusko sveučilište kako bi nadoknadio četverogodišnje sveučilišne studije potrebne za niži stupanj, magisterij 1. Ovo je sveučilište očito uzelo u obzir diplomu podnositelja pritužbe koju je izdao Institut "Razvoj biosile", kao i njegovo profesionalno iskustvo u Africi. Nadalje, podnositelj pritužbe nije dostavio nikakve dokumente kojima se potvrđuje činjenica da je stekao prvorazrednu kvalifikaciju za „dozvolu” ili „DEUG”[13].

34. Komisija je smatrala da francusko Ministarstvo nacionalnog obrazovanja nije priznalo diplomu podnositelja pritužbe (c). Prema upitu Komisije, ta je diploma bila u postupku odobrenja tog ministarstva. Nadalje, podnositelj pritužbe dobio ga je nakon jedne godine studija.

35. Zbog toga je Komisija smatrala da podnositelj pritužbe nije ispunio uvjete iz članka 2. stavka 1. točke (d) OPO-a da je "završio sveučilišni studij u trajanju od najmanje tri godine potvrđen diplomom".

36. Komisija je navela da je prilikom ocjene njihova akademskog položaja morala osigurati jednako postupanje prema svim kandidatima iz 27 država članica. U nekim državama članicama prvorazredna sveučilišna diploma može se dodijeliti tek nakon petogodišnjeg sveučilišnog studija. U slučaju nekih kandidata bilo je neprimjereno prihvatiti sveučilišne studije u trajanju od jedne ili dvije godine, a u drugim slučajevima sveučilišne studije u trajanju od pet godina.

37. U pogledu argumenta podnositelja pritužbe da ga je Komisija trebala angažirati u „interesu službe” na temelju članka 82. stavka 2. točke (c) podtočke ii. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, institucija je navela da je takva odluka u njezinoj nadležnosti. Broj uspješnih kandidata čija su imena uvrštena na EPSO-ove popise uspješnih kandidata u vezi s pozivom bio je dovoljan da se opravda neprimjena relevantne odredbe.

38. Podnositelj pritužbe u svojim je očitovanjima ponovio svoje stajalište da bi Komisija trebala uzeti u obzir potvrđivanje njegova profesionalnog iskustva za potrebe upisa na diplomski studij 2 („DESS”), koji je odobrilo francusko sveučilište. Nadalje, pojasnio je da je nakon tri godine osposobljavanja stekao diplomu" Logistika u međunarodnoj solidarnosti": jedna godina predavanja i 21 mjesec praktičnog osposobljavanja. U tom je pogledu 3. rujna 2010. priložio potvrdu koju je izdao Institut za razvoj biosile [14]. Nadležna francuska tijela smatrala su 1998. da je ta diploma svrstana u III. stupanj „Répertoire national des Certifications Professionnelles”;[15] to jest na razinu „DEUG-a”.

Što se tiče zahtjeva

39. Podnositelj pritužbe tvrdio je da bi trebao dobiti naknadu za štetu koju je pretrpio. Tvrdio je da je svojem tadašnjem poslodavcu podnio pismo ostavke nakon što ga je Komisija obavijestila o mogućnosti zapošljavanja. Međutim, Komisija ga nije zaposlila, a njegov tadašnji poslodavac također je raskinuo njegov ugovor o radu. Nakon toga je bio nezaposlen.

40. Komisija je u svojem mišljenju navela da EPSO-ova baza podataka sadržava imena kandidata koji „u skladu s njihovim izjavama” odgovaraju profilima i kvalifikacijama navedenima u pozivu. EPSO nije provjerio te informacije pri upisu imena uspješnih kandidata u bazu podataka. Samo će u kasnijoj fazi DG HRS provjeriti dostavljene informacije; odnosno pri zapošljavanju relevantnog kandidata za Delegaciju.

41. Kad je riječ o argumentu podnositelja pritužbe da je obavijestio svojeg tadašnjeg poslodavca (koji je raskinuo ugovor) o svojem budućem zapošljavanju, Komisija je još jednom naglasila da prije njihova zapošljavanja DG HRS propisno obavješćuje kandidate da se samo konačna ponuda za posao koju je potpisao može smatrati pravnom obvezom.

42. U svojim očitovanjima podnositelj pritužbe uputio je na e-poruku Komisije od 24. rujna 2009.[16]. Naveo je da, s obzirom na tekst koji je Komisija upotrijebila u toj poruci elektroničke pošte, nije imao drugog izbora nego brzo organizirati svoj profesionalni život prije zapošljavanja, koje je trebalo započeti u siječnju 2010. Stoga je obavijestio svojeg poslodavca o svojem zapošljavanju u Komisiji "kako bi poštovao otkazni rok prije odlaska". Otkako ga je poslodavac otpustio 26. studenoga 2009., ostao je bez posla.

Preliminarna procjena Europskog ombudsmana koja je dovela do prijedloga prijateljskog rješenja

Što se tiče navoda

43. Iz poziva, kao i iz članka 82. stavka 2. točke (c) podtočke i. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika i članka 2. stavka 1. točke (d) OPO-a jasno proizlazi da podnositelj pritužbe, kako bi bio zaposlen na radno mjesto ugovornog djelatnika u funkcijskoj skupini IV., mora ispuniti dva kumulativna uvjeta u pogledu svojih akademskih kvalifikacija. Morao je pokazati sljedeće: (i) je imao diplomu; i ii. završio je najmanje tri godine sveučilišnog studija kako bi stekao tu diplomu.

44. Nije sporno da je podnositelj pritužbe ispunio prvi uvjet. Dobio je francusku sveučilišnu diplomu prema francuskom pravu, nakon ukupno pet godina sveučilišnog studija (od čega četiri godine čine diplomski 1 stupanj obrazovanja), to jest "DESS". Druge diplome nisu se mogle uzeti u obzir jer su francuske vlasti smatrale da je ona iz "Logistike u međunarodnoj solidarnosti" istovjetna "DEUG-u", za što su bile potrebne dvije godine sveučilišnog studija. Njegova diploma "Međunarodni pravnik" bila je u očekivanju priznanja od strane francuskog Ministarstva nacionalnog obrazovanja.

45. Spor se stoga odnosio na drugi uvjet u pogledu diplome „DESS” podnositelja pritužbe. Podnositelj pritužbe izjavio je da bi Komisija trebala uzeti u obzir odluku francuskog sveučilišta, koja se temelji na francuskom pravu (francuski kodeks obrazovanja i francuski dekret od 25. travnja 2002.), da njegovo opsežno i specifično radno iskustvo u Africi smatra istovjetnim potrebnom broju godina sveučilišnih studija za „DESS”(pet godina). Podnositelj pritužbe dodao je da bi Komisija trebala uzeti u obzir navedene točke, iako je samo godinu dana pohađao predavanja u okviru tog programa. Drugim riječima, navedena odluka Francuskog sveučilišta trebala bi se odreći drugog uvjeta Komisije. Komisija se nije složila jer je tvrdila sljedeće: (i) da je pravo EU-a jasno; i ii. prihvaćanje zahtjeva podnositelja pritužbe dovelo bi do nejednakog postupanja prema francuskim kandidatima ili kandidatima drugih državljanstava koji moraju, u skladu sa svojim nacionalnim pravom, najmanje pet godina studirati kako bi Komisija mogla uzeti u obzir diplomu za potrebe zapošljavanja.

46. Ombudsmanica je shvatila da situacija Komisije može biti teška jer ni Uvjeti zaposlenja ostalih službenika ni OPO ne predviđaju okolnosti slične onima u ovom predmetu.

47. Međutim, u skladu s ustaljenom sudskom praksom sudova Unije koja se odnosi na natječaje [17], uvjet sveučilišne diplome kao uvjeta za sudjelovanje na natječaju nužno treba tumačiti s obzirom na to kako je takva diploma definirana u zakonodavstvu države članice u kojoj je kandidat završio studij na koji se poziva. Ombudsmanica je bila uvjerena da se ta sudska praksa može po analogiji primijeniti na zapošljavanje nakon natječaja, kao u ovom slučaju.

48. Prema shvaćanju Europskog ombudsmana o navedenim presudama, sveučilišne diplome nisu u nadležnosti Europske unije. Umjesto toga, sveučilišne diplome u nadležnosti su država članica. Stoga bi načela supsidijarnosti i lojalne suradnje zahtijevala da se nacionalne odluke o priznavanju diploma propisno poštuju. Ombudsmanica smatra da takvo poštovanje obuhvaća nacionalne odluke o jednakovrijednosti određenog profesionalnog iskustva s potrebnim brojem godina sveučilišnog studija kako bi se stekla sveučilišna diploma. Ombudsmanica je istaknula da u tom pogledu nacionalna diploma koja se dodjeljuje na temelju ekvivalentnosti u skladu s nacionalnim pravom, kao u ovom slučaju, nije počasni naziv, nego redovna diploma koja se dodjeljuje nakon uspješnog polaganja odgovarajućih završnih ispita.

49. Nadalje, ombudsmanica smatra da svrha relevantnih odredbi EU-a i odgovarajućeg poziva nije bila kršenje nacionalnih pravila o diplomama i broju godina studija potrebnih za njihovo stjecanje. Ombudsman smatra da svrha nadzora nad takvim pravilima nije ni logika. Tom se logikom prije željelo uzeti u obzir razlike među nacionalnim obrazovnim sustavima koje su se razlikovale prije Bolonjskog procesa [18]. Naime, u nekim državama članicama prva sveučilišna diploma mogla bi se dodijeliti nakon tri godine studija. Međutim, u drugim državama članicama diploma se može dodijeliti tek nakon četiri ili pet godina studija, ako ne i više. Čini se da prihvaćanje nacionalnih odluka o diplomama na temelju nacionalnih zakona o istovjetnosti nije protivno volji zakonodavca EU-a.

50. Naposljetku, Ombudsman nije bio uvjeren da bi prihvaćanje diplome „DESS” podnositelja pritužbe, a time i prihvaćanje predmetne jednakovrijednosti, koju mu je dodijelilo francusko sveučilište, dovelo do nejednakog postupanja prema drugim kandidatima koji su morali studirati pet godina. Očito je da podnositelj pritužbe i ti drugi kandidati nisu bili u istoj situaciji [19] jer ostali kandidati nisu dobili jednakovrijednost. Međutim, bilo bi pošteno prihvatiti da rad u teškom području pravde i ljudskih prava u Africi dugi niz godina može biti ekvivalentan godinama provedenima u udobnim predavaonicama u Europi koje proučavaju humanitarnu pomoć u teoriji. Konačno, podnositelj pritužbe, kao i svi ostali studenti upisani u "DESS", morali su položiti završne ispite i obraniti svoj rad.

51. S obzirom na navedeno Ombudsman je u skladu s člankom 3. stavkom 5. svojeg Statuta iznio sljedeći prijedlog prijateljskog rješenja:

„Uzimajući u obzir nalaze Europskog ombudsmana, Komisija bi podnositelja pritužbe mogla proglasiti prihvatljivim za radno mjesto ugovornog djelatnika u funkcijskoj skupini IV.”

Što se tiče zahtjeva

52. Ombudsmanica je napomenula da se u e-poruci Komisije, koju je 24. rujna 2009. poslala podnositelju pritužbe, izričito navodi da se „[n]ad konačna ponuda za posao (dopis ponude i/ili ugovor o radu) koju je potpisao GU ADMIN može smatrati pravnom obvezom u ime Europske komisije”. Stoga podnositelj pritužbe nije mogao imati legitimna očekivanja da bi definitivno bio zaposlen [20]. Stoga nije imao nikakve objektivne razloge podnijeti svoju obavijest odmah nakon primitka navedene poruke elektroničke pošte.

53. S obzirom na prethodno navedeno, nezaposlenost podnositelja pritužbe ne može se povezati s informacijama koje mu je Komisija dostavila. Ombudsmanica je stoga smatrala da nema razloga za daljnje istrage te tvrdnje.

Argumenti izneseni Ombudsmanu nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

Prvi odgovor Komisije

54. U svojem odgovoru na prijedlog prijateljskog rješenja Komisija se pozvala na presudu Općeg suda u predmetu Zangerl-Posselt [21] kojom se utvrđuje da se u obavijesti o natječaju i tijelu za imenovanje ne mogu utvrditi manje zahtjevni kriteriji prihvatljivosti („moins sévères”) od onih koji se zahtijevaju Uvjetima zaposlenja ostalih službenika. Člankom 82. stavkom 2. točkom (c) podtočkom i. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika propisuje se „razina obrazovanja koja odgovara završenom sveučilišnom studiju od najmanje tri godine potvrđenom diplomom”. Iako je točno da se pojam „diploma” mora tumačiti s obzirom na nacionalno pravo, sudskom praksom zahtijeva se da diploma obuhvaća i prvi i drugi ciklus predmetnih studija kako bi se potvrdilo da je „dovršen studij” u smislu „članka 5. Pravilnika o osoblju”. Budući da je, prema francuskom pravu, diploma podnositelja pritužbe "DESS" bila diploma drugog ciklusa i budući da podnositelj pritužbe nije imao diplomu prvog ciklusa, nije ispunio odgovarajući zahtjev i nije se mogao zaposliti.

55. U svojim očitovanjima na prethodni odgovor podnositelj pritužbe smatrao je da nije protivno članku 82. stavku 2. točki (c) podtočki i. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika to da nadležno nacionalno tijelo proglasi diplomu stečenu nakon tri godine studija jednakovrijednom diplomi stečenoj nakon manje godina studija u kombinaciji s relevantnim stručnim iskustvom koje su priznala ta nacionalna tijela. Konkretno, sudska praksa koju navodi Komisija ne sprečava nacionalna tijela da smatraju da je predmetno profesionalno iskustvo istovjetno jednom od dvaju ciklusa.

56. Nadalje, tužiteljica je 2005. također primljena na poslijediplomski studij u Belgiji na temelju francuskog „DESS-a”. Zapravo, prema francuskom pravu, "DESS" je treći ciklus sveučilišne diplome, koja zahtijeva ili sveučilišnu diplomu u smislu Uvjeta zaposlenja ili, kao u slučaju podnositelja pritužbe, izjavu o jednakovrijednosti s tom diplomom. Njegov "DESS" pretpostavlja postojanje "stupnja obrazovanja koji odgovara završenom sveučilišnom studiju od najmanje tri godine potvrđenom diplomom". 

57. Podnositelj pritužbe snažno je osporio argument da se njegovo „DESS” i radno iskustvo mogu smatrati „manje zahtjevnima” od kriterija prihvatljivosti utvrđenih u Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske unije.  Nadalje je istaknuo da je Komisija 2. ožujka 2011. donijela odluku o općim provedbenim odredbama članka 79. stavka 2. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika, u kojoj se navodi da „... kada se u državi članici EU-a pristup profesiji na razini funkcijske skupine IV. odvija putem državnog ispita, stručnog osposobljavanja ili bilo kojeg drugog jednakovrijednog postupka [...] tijelo za imenovanje može priznati da je ta kvalifikacija izjednačena sa sveučilišnom diplomom”.

Dopunski odgovor Komisije

58. U svojem dopunskom odgovoru od 7. kolovoza 2012. Komisija je navela da je, nakon što je poslala svoj prvi odgovor na prijedlog Ombudsmana o prijateljskom rješenju, došlo do novih promjena koje su utjecale na njezino stajalište o tom predmetu, odnosno da je Glavna uprava za ljudske resurse i sigurnost pristala na novu politiku u pogledu priznavanja diploma. Cilj te nove politike bio je uzeti u obzir razinu diploma koje izdaju države članice bez obzira na način na koji su stečene. Ta promjena politike odražava činjenicu da države članice sve više priznaju profesionalno iskustvo s pomoću diploma i uvode stručno osposobljavanje na temelju kojeg se diplome smatraju jednakovrijednima sveučilišnim diplomama. Stoga je Komisija obavijestila Ombudsmana da je pregledala spis podnositelja pritužbe i da ga je proglasila prihvatljivim za moguće novo radno mjesto člana ugovornog osoblja u relevantnoj funkcijskoj skupini. Međutim, Komisija je smatrala da nije obvezna platiti odštetu podnositelju pritužbe.

59. Podnositelj pritužbe nije podnio pisana očitovanja Ombudsmanu. Međutim, kako je navedeno u točki 24. ove Odluke, u telefonskom razgovoru sa službama Europskog ombudsmana izrazio je potpuno zadovoljstvo odgovorom Komisije i činjenicom da je ponovno uvršten na odgovarajući popis uspješnih kandidata u svrhu budućeg zapošljavanja.

Procjena Europskog ombudsmana nakon njegova prijateljskog prijedloga rješenja

60. Ombudsmanica sa zadovoljstvom primjećuje da je Komisija ponovno razmotrila svoju politiku u pogledu priznavanja diploma i da je, iako sa zakašnjenjem, pozitivno odgovorila na njegov prijedlog prijateljskog rješenja. Nova politika Komisije doista je u skladu s najnovijim kretanjima u državama članicama u tom području te je u tom kontekstu u potpunosti u skladu s načelima supsidijarnosti i lojalne suradnje. Osim toga, prikladno je zaštititi legitimna očekivanja građana EU-a da će njihove nacionalne diplome priznati institucije EU-a na isti način na koji ih priznaju nacionalna tijela.

61. Podnositelj pritužbe bio je u potpunosti zadovoljan dopunskim odgovorom Komisije. Ombudsmanica stoga zaključuje da je Komisija riješila to pitanje i u potpunosti ispunila zahtjev podnositelja pritužbe. Pohvaljuje Komisiju zbog njezina suradničkog stava i vrlo pozitivnog ishoda ovog predmeta.

B. Zaključak

Ombudsman svoju istragu o ovoj pritužbi zaključuje sljedećim zaključkom:

Komisija je riješila to pitanje i u potpunosti ispunila zahtjev podnositelja pritužbe. Ombudsmanica pohvaljuje Komisiju zbog njezina zajedničkog stava i vrlo pozitivnog ishoda ovog predmeta.

 

P Nikiforos Diamandouros

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2012.

---

[1] Prema dokumentaciji koju je dostavio podnositelj pritužbe, "Institut za razvoj biosnaga" je centar za obuku i orijentaciju osoba uključenih u područje solidarnosti.

[2] Diplôme d'Etudes Supérieures Spécialisées "Aide Humanitaire Internationale, Urgence et Réhabilitation." Ova klasifikacija pripada sustavu koji je postojao prije Bolonjskog procesa i odgovara trenutnoj razini "Master 2".

[3] Na francuskom, ova diploma je poznata kao "DESU" ("Diplôme d'Etudes Supérieures Universitaires") "Juriste Internationale de Terrain".

[4] Pročišćena verzija sljedećih odluka: Odluka Komisije C (2005)5411 od 16. prosinca 2005. stupila je na snagu 16. prosinca 2005.

[5] Vidjeti francusku izvornu verziju: „[nom du plaignant] n'a donc pu suivre et obtenir ces deux diplômes qu'après avoir obtenu une équivalence entre, d'une part, ses diplômes antérieurs et sa pratique professionnelle, et d'autre part, une formation universitaire de niveau Bac+4.”

[6] To jest, četiri godine za francusku "Maîtrise" i jednu godinu za "DESS".

[7] E-poruka podnositelja pritužbe od 24. studenoga 2009. glasi kako slijedi (francuska izvorna verzija):

"Chère Madame, je vous remercie de votre réponse. Néanmoins, comme évoqué dans mon précédent mail, je vous demande de bien vouloir m'informer des dispositifs de recours pour faire appel d'une décision de la DG Administration. à l'Ombudsman, je voudrais m'assurer d'avoir bien épuisé toute possibilité de recours au niveau de la Commission avant de lancer la procédure. Je vous remercie d'avance de votre réponse (..).”

[8] Odluka Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana (94/262/EZUČ, EZ, Euratom), SL 1994., L 113, str. 15.

[9] Vidjeti „Arrêté du 25 avril 2002 relatif au diplôme national de master” dostupno na sljedećoj adresi: http://www.legifrance.gouv.fr

[10] Članak 5. francuskog dekreta od 25. travnja 2002. glasi kako slijedi (francuska izvorna verzija):

„Pour être inscrits dans les formations conduisant au diplôme de master, les étudiants doivent justifier :

-soit d'un diplôme nacionalni conférant le grade de licence dans un domaine kompatibilan avec celui du diplôme national de master ;

-soit d'une des validations prévues aux članci L. 613-3, L. 613-4 i L. 613-5 du code de l'éducation. „ (naknadno istaknuto)

[11] Uredba br. 31 (EEZ), 11 (EZAE) o Pravilniku o osoblju za dužnosnike i Uvjetima zaposlenja ostalih službenika Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 1962., P 45, str. 1385.)

[12] Vidjeti bilješku 2.

[13] "DEUG" je francuska kratica za "Diplôme d'Etudes Universitaires Générales". Prema francuskom obrazovnom programu, ova diploma se stječe nakon dvije godine sveučilišnog studija, nakon završetka Baccalaureate.

[14] Vidjeti odgovarajući izvadak potvrde koju je Institut izdao 3. rujna 2010.:

„Formation théorique dans nos locaux durant la première année – Application pratique et formation complémentaire durant les deux années suivantes.

Le Titre [diploma in the "Logistics in International Solidarity" [polje] est homologué au Niveau III de la Formation professionnelle par le Ministère du Travail, publikacija au Journal Officiel du 26 juillet 1998".

[15] Vidjeti francuski "Répertoire national des Certifications Professionnelles" kako je objavljen u francuskom JO od 26. srpnja 1998., dostupan na http://www.cncp.gouv.fr

[16] E-poruka Komisije od 24. rujna 2009. glasi kako slijedi:

„Vaša dostupnost u odgovarajućem vremenu bit će važna. Stoga se obratite svojem budućem izaslanstvu (kolegij u korespondenciji) kako biste se dogovorili o datumu početka i naveli ga u svojem dosjeu o zapošljavanju pri njegovu slanju nama.”

[17] Vidjeti, po analogiji, predmet C-108/88 Jaenicke Cendoya protiv Komisije [1988.] ECR 2739, stavci 49., 550. i 51., i predmet T-2/90 Ferreira de Freitas protiv Komisije [1991.] ECR II-103.

[18] Cilj Bolonjskog procesa je stvaranje Europskog prostora visokog obrazovanja do 2010. godine, u kojem studenti mogu birati između širokog i transparentnog raspona visokokvalitetnih tečajeva i imati koristi od nesmetanih postupaka priznavanja. Bolonjskom deklaracijom iz lipnja 1999. pokrenut je niz reformi potrebnih kako bi europsko visoko obrazovanje postalo kompatibilnije i usporedivije te konkurentnije i privlačnije studentima i znanstvenicima iz Europe i s drugih kontinenata.

[19] Predmet T-432/04 Walter Parlante protiv Komisije Europskih zajednica [2007.] ECR-SC I-A-I, stavak 104.

[20] U skladu s ustaljenom sudskom praksom (vidjeti primjerice predmet T-273/01 Innova Privat-Akademie protiv Komisije [2003.] ECR II-1093, stavak 26.): „pravo pozivanja na načelo zaštite legitimnih očekivanja, koje je jedno od temeljnih načela Zajednice, odnosi se na svakog pojedinca u situaciji u kojoj su mu tijela Zajednice, dajući mu precizna jamstva, stvorila legitimna očekivanja. Takva su jamstva, u bilo kojem obliku, precizne, bezuvjetne i dosljedne informacije iz ovlaštenih i pouzdanih izvora (...). Međutim, osoba se ne može pozivati na povredu načela ako joj uprava nije dala precizna jamstva (...)”.

[21] Komisija je citirala predmet T-62/10 Zangerl-Posselt protiv Komisije, presudu od 13. rujna 2011., koja još nije objavljena u ECR-u.